Kratak odgovor
Ne, dokazi ukazuju u drugom smjeru. Prvo, nauka: svemir se širi. Tri fizičara pokazala su 2003. da se svemir koji se u prosjeku širio nije mogao širiti oduvijek. Njegova prošlost ima granicu. Drugo, razum: da prošlost nema početak, prije današnjeg dana prošao bi beskonačan broj dana. Beskonačan niz nikada se ne može dovršiti, pa današnji dan nikada ne bi mogao stići. El-Gazali je iznio taj argument prije devet stoljeća. Treće, čak ni vječni svemir ne bi objasnio sam sebe. Svemir sastavljen od dijelova i vođen zakonima i dalje zavisi od nečega u svom postojanju. Svaki put vodi do bića koje postoji po vlastitoj prirodi, a koje Kur'an naziva Prvim i Posljednjim.
Potpuno objašnjenje
Dokazi o početku
Edwin Hubble izvijestio je 1929. da se galaksija utoliko brže udaljava ukoliko je dalje. Arno Penzias i Robert Wilson 1965. uhvatili su slab, stalan signal iz svih pravaca neba, naknadni sjaj vrućeg ranog svemira. Zatim su 2003. Arvind Borde, Alan Guth i Alexander Vilenkin dokazali da se svemir koji se u prosjeku širio nije mogao širiti oduvijek. Njegova historija mora imati granicu u prošlosti. Fizičar Arthur Eddington rekao je 1931. da mu je, kao filozofu, početak odbojan. Dokazi su ipak ukazali na njega.
Izvještava da se galaksija udaljava od nas utoliko brže ukoliko je dalje: to je opažanje postalo dokaz da se svemir širi.
Izvještava o slabom, stalnom radio-signalu na 4080 megaciklusa koji jednako dolazi iz svih pravaca neba i koji nisu mogli povezati sa svojom opremom. Prepoznat je kao kosmičko mikrovalno pozadinsko zračenje, naknadni sjaj vrućeg ranog svemira, i donio im je Nobelovu nagradu za fiziku 1978.
Pokazuje da se svemir koji se u prosjeku širio nije mogao širiti oduvijek: historija njegovog širenja mora imati granicu u prošlosti.
Eddington piše da mu je, govoreći kao filozofu, ideja o početku sadašnjeg poretka prirode odbojna.
- 1929.
Edwin Hubble
Što je galaksija dalje, to se brže udaljava.
- 1931.
Arthur Eddington
Kao filozof, početak smatra odbojnim.
- 1965.
Penzias i Wilson
Slab signal iz svih smjerova: naknadni sjaj vrelog ranog svemira.
- 2003.
Borde, Guth i Vilenkin
Svemir koji se u prosjeku širio ne može se širiti oduvijek.
Beskonačna prošlost nikada ne bi stigla do danas
Pretpostavimo da prošlost nema početak. Tada bi prije današnjeg dana već prošao beskonačan broj dana, jedan za drugim. Ali niz koji nastaje dodavanjem jednog dana na drugi nikada se ne može dovršiti ako nema prvog člana, kao što niko ne može završiti brojanje unazad od beskonačnosti. Ako se takav niz nikada ne bi mogao dovršiti, današnji dan nikada ne bi mogao stići. Ipak, današnji dan je stigao. Dakle, niz prošlih dana imao je početak. El-Gazali je to dokazivao u djelu Tehafut el-felasife, a taj argument danas je poznat kao kelamski argument, po muslimanskim teolozima koji su ga iznijeli.
U svojoj prvoj raspravi osporava stav filozofa da svijet nema početka, uključujući argument da je beskonačan niz prošlih događaja nemoguć.
Prati argument da je svemir imao početak, pa stoga ima i uzrok, do muslimanskih teologa kelamske tradicije, prije svega el-Kindija i el-Gazalija, i brani ga u modernom obliku.
Pretpostavite da prošlost nije imala početak
Tada je prije današnjeg dana prošao beskonačan broj dana.
Beskonačan niz nikada se ne može dovršiti
kao što niko ne može završiti odbrojavanje od beskonačnosti.
Dakle, današnji dan nikada ne bi mogao doći
Ali današnji dan je došao
Dakle, prošlost je imala početak.
Beskonačnost u matematici i u svijetu
Čest odgovor jeste da matematika radi s beskonačnim skupovima, pa je beskonačna prošlost moguća. Ali ideja koja se može definirati nije isto što i niz događaja koji se stvarno desio. David Hilbert, matematičar koji je branio teoriju beskonačnih skupova, zaključio je da se beskonačno ne nalazi nigdje u stvarnosti. Njegovo mjesto, rekao je, jeste ideja koju matematika koristi. Matematika nam omogućava da opišemo beskonačan niz brojeva. Ne omogućava da se niz stvarnih dana pređe do kraja.
Matematičar koji je branio Cantorovu teoriju beskonačnih skupova zaključuje da se beskonačno ne nalazi nigdje u stvarnosti. Ne postoji u prirodi, kaže, i ne daje valjanu osnovu za rasuđivanje o onome što je stvarno. Njegova je uloga uloga ideje, koju matematika koristi.
Čak bi i vječnom svemiru trebao razlog
Pretpostavimo, radi argumenta, da svemir nema početak. I dalje bi bio sastavljen od dijelova, vođen zakonima i ovakav, a ne drugačiji. Ibn Sina i Leibniz dokazivali su da onome što ne postoji po vlastitoj prirodi treba razlog njegovog postojanja izvan njega samog, koliko god dugo postojalo. Knjizi koja se oduvijek prepisuje s ranijeg primjerka i dalje treba objašnjenje zašto kaže ono što kaže. Dakle, pitanje zašto uopće postoji svemir ne nestaje s vremenom.
Dijeli sve što postoji na ono što je samo po sebi tek moguće (mumkin el-vudžud), kojem je potreban uzrok, i ono što je samo po sebi nužno (vadžib el-vudžud), kojem uzrok nije potreban. Dokazuje da lancu mogućih stvari, ma koliko bio dug, treba nužno biće izvan njega, i da je to biće jedno i nema dijelova.
Dokazuje da se dovoljan razlog za cijeli niz kontingentnih stvari mora nalaziti izvan tog niza, u nužnoj supstanciji, koju Leibniz naziva Bogom.
Odgovor islama: Prvi i Posljednji
Kur'an Allaha (﷾) naziva Prvim i Posljednjim, Očitim i Skrivenim. Samo je On bez početka. Sve drugo, među time i nebesa i Zemlju, doveo je On u postojanje. Kur'an također traži od ljudi da razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje i naziva ga znakom za razumom obdarene.
“On je Prvi i Posljednji, i nad svime Dominantni i u bit svega Pronicljivi; i On zna sve!”
“On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, a kada nešto odredi, On samo kaže: “Budi!” – i to biva.”
“U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti i sačuvaj nas od patnje u Vatri!”
Odgovori, i odgovor na njih
Borde, Guth i Vilenkin, Physical Review Letters (2003)
Pokazuje da se svemir koji se u prosjeku širio nije mogao širiti oduvijek: historija njegovog širenja mora imati granicu u prošlosti.
Navedeno za
Veliki prasak je samo početak naše faze širenja. Nešto je možda postojalo prije njega, pa teorem ne pokazuje početak svega.
Odgovor
To je tačno o teoremu: pokazuje da historija širenja ima rub, a ne šta leži iza njega. Ali šta god leži iza njega jeste ili drugi dio fizičkog niza, što postavlja isto pitanje o beskonačnoj prošlosti, ili nešto što nije fizičko i ni od čega ne zavisi. Pomjeranje početka unazad ne uklanja potrebu za njim.
Zaključak — Pomjeranje početka dalje unazad i dalje ostavlja niz koji ne može biti beskonačan ili uzrok koji nije fizički.
Eddington, Nature (1931)
Eddington piše da mu je, govoreći kao filozofu, ideja o početku sadašnjeg poretka prirode odbojna.
Navedeno za
Reći da je svemir počeo samo je vjerska sklonost prerušena u nauku.
Odgovor
Otpor je često išao u suprotnom smjeru. Eddington, vodeći astronom, rekao je da mu je početak odbojan, a ipak opažanja Hubblea, Penziasa i Wilsona i teorem Bordea, Gutha i Vilenkina svi ukazuju na njega. Argument ovdje počiva na tim nalazima i na rasuđivanju koje svako može provjeriti.
Zaključak — Početak je prihvaćen zbog dokaza, a ne zbog vjere.
Gledišta
Svemir možda nema početak
Neki fizičari i filozofi smatraju da su svemir, ili nešto prije njega, možda oduvijek postojali. Ukazuju na prijedloge u kojima vrijeme nema prvi rub ili na cikluse svemira.
Hartle i Hawking predložili su model svemira u kojem vrijeme nema prvi rub. Dakle, svemir ne mora imati početak.
Pobijanje
To je prijedlog, a ne utvrđen rezultat. Čak i po njemu svemir je konačan u prošlosti, a svemiru sastavljenom od dijelova i zakona i dalje treba razlog da postoji.
Matematika se bavi beskonačnim skupovima, pa beskonačna prošlost nije nemoguća.
Pobijanje
Beskonačan skup se definira, a ne gradi korak po korak. Prošlost je građena dan za danom, a takav niz nikada se ne može dovršiti. Sam Hilbert smatrao je da se beskonačno ne nalazi u stvarnosti.
Naš svemir mogao bi biti jedan u beskonačnom nizu svemira koji se šire i skupljaju.
Pobijanje
Rezultat Bordea, Gutha i Vilenkina vrijedi za svaku historiju koja se u prosjeku širila, pa ograničava i ove modele. A beskonačan niz svemira i dalje je niz koji od nečega zavisi.
Islamsko gledište
Svemir je počeo, a i da nije, i dalje bi od nečega zavisio. Samo je Allah (﷾) bez početka: Prvi i Posljednji.
Svemir koji se u prosjeku širio ima granicu u prošlosti.
Niz prošlih događaja dodavanih jedan za drugim ne može biti beskonačan, inače se sadašnjost ne bi mogla dosegnuti.
Allah (﷾) je Prvi i Posljednji, bez početka, i On je doveo nebesa i Zemlju u postojanje.