Kratak odgovor
Da, i razum to može pokazati. Sve što vidimo ovisi o nečemu drugom: vi o svojim roditeljima, Zemlja o Suncu, Sunce o svom gorivu. Stvari koje ovise o drugima ne mogu objasniti same sebe, koliko god ih bilo. Dakle, na kraju mora postojati Jedan Koji ni o čemu ne ovisi. Svemir je također imao početak, a sve što počinje ima uzrok. Taj uzrok je izvan vremena i materije i izabrao je trenutak stvaranja. Zakoni svemira su tačni i zapisani jezikom matematike. A nekoliko njegovih brojeva podešeno je tako fino da bi mala promjena značila da nema zvijezda ni života. U nama su još tri znaka: svjestan um, osjećaj za dobro i zlo i prirodna privlačnost prema Tvorcu. Kur'an pita: da li su stvoreni ni iz čega ili su oni sami stvoritelji? Odgovor islama je Bog, Jedan, Kojem ništa nije potrebno, dok je svemu potreban On.
Šest znakova koji ukazuju na Boga
- Sve zavisi od nečeg drugog, pa mora postojati Jedan Koji ne zavisi ni od čega.
- Svemir je imao početak, a sve što počinje ima uzrok.
- Neki njegovi brojevi tako su fino podešeni da bi mala promjena ostavila svemir bez zvijezda i bez života.
- Imamo svjesne umove, koje nijedno fizičko objašnjenje nije objasnilo.
- Znamo da su neke stvari ispravne, a druge pogrešne.
- Istraživanje u dvadeset zemalja pokazalo je da su ljudi prirodno skloni vjerovanju u bogove i zagrobni život.
Potpuno objašnjenje
Sve o nečemu ovisi
Pogledajte bilo šta oko sebe i pitajte šta to održava u postojanju. Drvetu su potrebni tlo, voda i svjetlost. Vama su potrebni zrak i hrana, a vaši roditelji došli su prije vas. Svaka stvar svoje postojanje pozajmljuje od nečeg drugog. Niz onih koji pozajmljuju, ma koliko dug, nikada ne objašnjava odakle je pozajmica došla. Dakle, mora postojati biće koje postojanje ima samo po sebi i ni o čemu ne ovisi. Muslimanski filozof Ibn Sina iznio je ovaj argument prije hiljadu godina. Kur'an ga kaže u jednom retku: ljudima je potreban Allah (﷾), a Allah (﷾) je nezavisan od svih potreba.
Dijeli sve što postoji na ono što je samo po sebi tek moguće (mumkin el-vudžud), kojem je potreban uzrok, i ono što je samo po sebi nužno (vadžib el-vudžud), kojem uzrok nije potreban. Dokazuje da lancu mogućih stvari, ma koliko bio dug, treba nužno biće izvan njega, i da je to biće jedno i nema dijelova.
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
Svemir je imao početak
Godine 1929. Edwin Hubble otkrio je da se udaljene galaksije udaljavaju od nas. Što su dalje, to se brže kreću. Vratite to unazad i svemir je počeo u vrelom, gustom stanju. Vodeći naučnici nisu voljeli tu ideju. Eddington, astronom iz Cambridgea, početak je nazvao odbojnim. Fred Hoyle smatrao je da je svemir oduvijek postojao. Suparničku teoriju nazvao je ‘Big Bang’ (Veliki prasak) 1949. Danas standardna slika svemir vraća oko 13,8 milijardi godina unazad. Godine 2003. tri fizičara pokazala su da se svemir koji se u prosjeku širio nije mogao širiti oduvijek. Njegova prošlost ima granicu. Sve što počne postojati ima uzrok, kako je el-Gazali tvrdio u jedanaestom stoljeću. Dakle, svemir ima uzrok izvan sebe.
Izvještava da se galaksija udaljava od nas utoliko brže ukoliko je dalje: to je opažanje postalo dokaz da se svemir širi.
Eddington piše da mu je, govoreći kao filozofu, ideja o početku sadašnjeg poretka prirode odbojna.
Pokazuje da je naziv ‘Big Bang’ (Veliki prasak) prvi upotrijebio Fred Hoyle u radijskom govoru na BBC-ju u martu 1949. Hoyle je bio jedan od vodećih branilaca stacionarnog svemira, koji nema početka.
Pokazuje da se svemir koji se u prosjeku širio nije mogao širiti oduvijek: historija njegovog širenja mora imati granicu u prošlosti.
Iznosi dokaz u kratkim koracima: sve što nastane ima uzrok svog nastanka; svijet je nastao; dakle, svijet ima uzrok.
Kakav uzrok mora biti
Dakle, kakav mora biti taj uzrok? Ne može biti unutar vremena ili sačinjen od materije, jer je oboje počelo sa svemirom. Ne može imati vlastiti početak, inače bismo opet pitali šta ga je uzrokovalo. Mora imati ogromnu moć. I mora imati volju. Zamislite uzrok koji vječno stoji sa svime na mjestu. Svoju posljedicu proizvodio bi vječno, kao što se voda smrzne čim se steknu uslovi. Ipak, svemir ima datum početka. Dakle, trenutak je izabran, a bira samo neko. Kur'an cijeli argument iznosi u tri pitanja. Da li su ljudi stvoreni ni iz čega? Da li su sami sebe stvorili? Da li su oni stvorili nebesa i Zemlju? Sve troje je nemoguće. Jedini preostali odgovor je da ih je stvorio Neko drugi.
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
Sve što počne postojati ima uzrok. Niko ne prihvata da su se konj ili kuća pojavili ni iz čega.
Da li je svemir počeo?
Da. Prošlost bez početka nikada se ne bi mogla preći da se stigne do danas. A otkako je Hubble 1929. otkrio da se galaksije udaljavaju, dokazi ukazuju natrag na početak.
Šta onda slijedi?
Svemir ima uzrok.
Kakav mora biti uzrok?
Izvan vremena i nije načinjen od materije, jer su oboje počeli sa svemirom. Bez vlastitog početka, inače se isto pitanje vraća. I neizmjerno moćan.
Može li to biti slijepa sila?
Ne. Vječni uzrok proizveo je svijet s datumom početka, pa je trenutak bio izabran. Sila ne bira. Bira samo neko.
Kur'an pita: da li su stvoreni ni iz čega, da li su sami sebe stvorili, ili su oni stvorili nebesa i Zemlju? Ništa od toga ne može biti istina, pa ih je Neko stvorio.
Brojevi na oštrici noža
Martin Rees, kraljevski astronom, ne argumentira u prilog Bogu. Ipak je pokazao da šačica brojeva, utvrđenih u ranom svemiru, odlučuje da li može biti zvijezda, hemije ili života. Male promjene ostavile bi mrtav svemir. Fizičar Eugene Wigner pitao je zašto matematika, razrađena u ljudskom umu, tako tačno odgovara prirodi. Nije našao objašnjenje. Tačan poredak i um sposoban da ga čita upravo je ono što bi dao mudri Tvorac.
Dokazuje da šest brojeva utvrđenih u ranom svemiru, među njima jačina sile koja veže atomska jezgra, omjer električne sile i gravitacije i energija praznog prostora, određuje cijeli oblik fizičkog svijeta; da je nekoliko njih i malo drugačije, ne bi bilo zvijezda, složene hemije ni života. Rees razmatra slučajnost, providnost i multiverzum, a sam daje prednost multiverzumu.
Dokazuje da moć matematike da izrazi zakone fizike graniči s tajanstvenim i nema racionalnog objašnjenja, i naziva je divnim darom koji niti razumijemo niti zaslužujemo.
Znakovi u nama
Još tri znaka nalaze se u svakoj osobi. Prvo, svako iznutra zna kako je to biti on. Nijedno objašnjenje pomoću materije nije objasnilo zašto aktivnost mozga dolazi s iskustvom. Drugo, gotovo svako okrutnost smatra stvarno pogrešnom, a ne pitanjem ukusa. Treće, veliki oxfordski istraživački projekt u dvadeset zemalja zaključio je da su ljudi prirodno skloni vjerovanju u bogove i zagrobni život. Kur'an kaže da su znakovi na Zemlji i u vama samima. I kaže da je duši pokazano šta je za nju loše, a šta dobro.
Dokazuje da je organizam svjestan ako postoji nešto što znači biti taj organizam, i da je taj subjektivni karakter iskustva izostavljen iz svakog dosad ponuđenog fizičkog objašnjenja uma. Nagel ne zaključuje da je fizikalizam pogrešan, nego da trenutno nemamo pojma kako bi mogao biti istinit.
Razdvaja ‘lahke probleme’ svijesti (kako mozak razlikuje, izvještava i upravlja ponašanjem) od ‘teškog problema’: zašto je ikakvu takvu obradu uopće prati iskustvo. Dokazuje da objašnjenje funkcija ne objašnjava iskustvo, pa uobičajene metode reduktivnog objašnjenja tu ne uspijevaju.
Projekt Univerziteta u Oxfordu vrijedan 1,9 miliona funti, s više od 40 studija u 20 zemalja, koji obuhvata i religiozna i nereligiozna društva. Zaključio je da su ljudska bića prirodno sklona vjerovanju u bogove i u zagrobni život.
“Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?”
“i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnu da zna šta je razvrat, a šta bogobojaznost;”
Ko je taj Bog
Ovi razlozi ukazuju na Tvorca Koji je jedan, Koji ni o čemu ne ovisi i Koji zna i hoće. Kur'an Ga imenuje: Allah (﷾), Jedan, Koji nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan. Ne traži slijepo vjerovanje. Traži od ljudi da gledaju nebesa i Zemlju i da razmišljaju. Oni koji to čine, kaže, završavaju riječima: Gospodaru naš, Ti sve ovo nisi uzalud stvorio.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti i sačuvaj nas od patnje u Vatri!”
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
Gledišta
Nema dobrih dokaza za Boga
Mnogi ateisti i agnostici smatraju da nema dobrih dokaza za Boga. Neki kažu da fizika može objasniti kako bi svemir mogao nastati ni iz čega. Drugi, poput Bertranda Russella, kažu da je svemir jednostavno tu i da mu ne treba objašnjenje.
Fizika može opisati kako bi svemir mogao nastati ni iz čega, bez stvoritelja.
Pobijanje
‘Ništa’ u tom kazivanju je kvantni vakuum, s poljima i zakonima. To je nešto. Jedan filozof fizike istakao je da knjiga objašnjava kako bi svemir mogao nastati iz tih polja. Ne objašnjava zašto uopće postoje polja i zakoni.
Svemir je jednostavno tu i ne treba mu objašnjenje.
Pobijanje
Ni za jednu pojedinačnu stvar u svemiru ne prihvatamo da je jednostavno tu, bez objašnjenja. Cjelina sačinjena od ovisnih dijelova nije ništa manje ovisna, pa zaustavljanje na svemiru ostavlja pitanje bez odgovora.
Svemir je možda oduvijek postojao, pa mu uzrok nikada nije bio potreban.
Pobijanje
Svemir koji se u prosjeku širio ima granicu u svojoj prošlosti. A beskonačan niz prošlih dana nikada ne bi mogao stići do današnjeg. Stranica o tome da li je svemir mogao oduvijek postojati to objašnjava.
Ne možemo znati
Mnogi agnostici slijede T. H. Huxleyja: ne tvrdite sigurnost koja nije pokazana, pa je o Bogu pošten put suzdržati se od suda.
Huxleyjevo pravilo zabranjuje tvrditi sigurnost o Bogu, pa je pošten stav suzdržati se od suda.
Pobijanje
Huxleyjevo pravilo ima dvije polovine. Slijedite razum dokle god vas može odvesti i ne tvrdite sigurnost koja nije pokazana. Prva polovina dopušta zaključak izvan razumne sumnje. A razlozi iz ovisnosti, iz početka i iz poretka sežu toliko daleko.
Budist: Stvoritelj nije potreban
Budizam ne uči o Stvoritelju. U budističkim tekstovima bog koji misli da je stvorio svijet samo je prvo biće preporođeno nakon što se kosmos širi.
Bog koji tvrdi da je stvorio svijet samo je rođen prvi. Bića koja su došla kasnije uzela su ga za svog stvoritelja.
Pobijanje
Ta priča govori o bogu koji je i sam rođen, a islam se slaže da takvo biće nije Bog. Bog Kur'ana nikada nije rođen i nema početka i niko Mu nije ravan. Buda je također učio da postoji nešto neuvjetovano, što nikada ne nastaje i nikada se ne mijenja. Dakle, sam budizam prihvata da nije sve stvoreno.
Buda je pitanja kao što je da li je svemir vječan ostavio bez odgovora, jer ne pomažu da se okonča patnja.
Pobijanje
Ostavljanje pitanja po strani ne odgovara na njega. Da li svijet ima Tvorca odlučuje kome dugujemo zahvalu i ibadet, pa se izravno tiče načina života. Kur'an to jasno pita: da li su stvoreni ni iz čega ili su oni sami stvoritelji?
Džainist: svijet nikada nije stvoren
Džainizam uči da svijet nikada nije stvoren i da nikada neće završiti. Dakle, nema Stvoritelja kojeg treba tražiti.
Oni koji kažu da je svijet stvoren ne znaju istinu, a svijet nikada neće propasti.
Pobijanje
Svijet bez početka značio bi beskonačnu prošlost već pređenu da bi se stiglo do danas. To se nikada ne može učiniti. A moderna nauka nalazi da svemir koji se u prosjeku širio ima granicu u svojoj prošlosti.
Šintoizam: kami su nastali
Šintoizam poštuje kamije, sile koje se osjećaju u prirodi, mjestima i precima. Njegova najstarija knjiga počinje s Nebom i Zemljom koji su već tu, a dokazivanje jednog Stvoritelja nije dio vjere.
U Kojikiju su prvi kami nastali kada su Nebo i Zemlja počeli; nijedan Stvoritelj ih nije stvorio.
Pobijanje
Onda su i sami kami imali početak. A sve što nastane treba uzrok. Kur'an o svim takvim stvarima pita: da li su stvoreni ni iz čega ili su oni sami stvoritelji?
Sve što ima izvanrednu moć i izaziva strahopoštovanje može se nazvati kami, među njima planine, rijeke i ljudi.
Pobijanje
Strahopoštovanje je pravi osjećaj pred planinom ili morem. Ali planina nije stvorila samu sebe. Kur'an to strahopoštovanje okreće prema Onome Koji je stvorio Sunce i Mjesec. Govori ljudima da padaju licem na tlo pred Njim, a ne pred onim što je On stvorio.
Daoist: Tao, a ne Stvoritelj
Tao Te Ching govori o Taou, koji je došao prije Neba i Zemlje i iz kojeg dolaze sve stvari. Mnogi daoisti ne vide potrebu za ličnim Stvoriteljem.
Prije Neba i Zemlje bio je Tao, koji stoji sam i nepromjenjiv, i iz njega su došle sve stvari.
Pobijanje
Islam se slaže da je jedan izvor došao prije nebesa i Zemlje, da stoji sam i da se ne mijenja. Islam dodaje da taj izvor nije slijep put, nego Stvoritelj, Koji zna i hoće. Kur'an Ga naziva Jednim, Koji nije rođen i Kojem niko nije ravan.
Tao proizvodi sve stvari, ali ne polaže pravo na njih i ne upravlja njima. Dakle, nije vladar koji daje zapovijedi.
Pobijanje
Izvor koji proizvodi stvari, vodi ih kroz njihove faze i dovodi do zrelosti djeluje, i to djeluje prema cilju. Islam se slaže da je Bog izvan našeg dosega: Kur'an kaže da pogledi do Njega ne mogu doprijeti. Ali dodaje da On zna sve i da se dao spoznati Svojim najljepšim imenima.
Konfucijanac: ispravno ponašanje dolazi prvo
Konfučije je govorio o Nebu, ali nije govorio o duhovnim bićima. Mnogi konfucijanci ispravno ponašanje u ovom životu stavljaju na prvo mjesto, a pitanje Boga ostavljaju po strani.
Konfučije nije govorio o duhovnim bićima; važno je ispravno ponašanje u ovom životu.
Pobijanje
Konfučije je govorio o Nebu. Rekao je da je Nebo proizvelo vrlinu u njemu i da onaj ko se ogriješi o Nebo nema se kome moliti. Vrlina koju Nebo daje i nepravda koja vrijeđa Nebo ukazuju na Onoga Koji zna i sudi.
Nebo ne govori; pokazuje se samo u godišnjim dobima i u rastu svih stvari.
Pobijanje
I Kur'an tu počinje. Noć i dan, Sunce i Mjesec među Njegovim su znakovima. Zatim Kur'an kaže na šta znakovi ukazuju: ne padajte licem na tlo pred Suncem i Mjesecom, nego pred Allahom (﷾), Koji ih je stvorio.
Kineska tradicija: držite običaje, ostavite pitanje
Mnoge kineske porodice drže običaje ne pitajući se postoji li Bog. Posjećuju grobove predaka i mole se u hramovima za sreću.
Važno je držati običaje i poštovati pretke, a ne riješiti pitanje postoji li Bog.
Pobijanje
Ljudi koji se u hramu mole za sreću nadaju se da ih neko može čuti i dati. Ta nada već postavlja pitanje Boga. Islam na njega odgovara: mjesta ibadeta su samo za Allaha (﷾), pa ne molite nikoga pored Njega.
Nebo ima dvor. Žadni car vlada nad mnogim bogovima, a bog kuhinje svake godine izvještava Nebo o ponašanju svake porodice.
Pobijanje
Dvor bogova koji izvještavaju jednog vladara već ukazuje na Jednog iznad svih njih. Kur'an kaže da bi se nebesa i Zemlja poremetili kad bi pored Allaha (﷾) bilo drugih bogova. A Bogu niko nije potreban da Mu izvještava. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a ipak On zna sve.
Islamsko gledište
Bog postoji. Ovisnost svih stvari, početak svemira, njegov tačan poredak te um, savjest i urođeni osjećaj u nama ukazuju na jednog Tvorca. Kur'an Ga imenuje Allah (﷾) i poziva ljude da razmišljaju.
Svemu što ovisi o nečemu drugom na kraju je potrebno biće koje ni o čemu ne ovisi.
Svemir je počeo, a sve što počne postojati ima uzrok.
Utvrđeni brojevi i matematički zakoni svemira ukazuju na mudrog Tvorca.
Svjesno iskustvo, moralni osjećaj i urođeni osjećaj za Tvorca znakovi su u ljudima.
Kur'an pita da li su ljudi stvoreni ni iz čega ili su oni sami stvoritelji, što ostavlja samo Stvoritelja.
Bog je Jedan, nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan.
Prošlost bez početka nikada ne bi mogla biti pređena da se stigne do danas. Dakle, svemir je imao prvi trenutak.
Uzrok svemira mora biti izvan vremena, nesačinjen od materije, neizmjerno moćan i sposoban da bira. Uzrok koji je oduvijek postojao proizveo je posljedicu s datumom početka.