Kratak odgovor
Ne. Isus nikada nije upotrijebio riječ kršćanin. Ona se pojavljuje samo tri puta u cijeloj Bibliji, a nikada u četiri Evanđelja Novog zavjeta. Djela apostolska kažu: “učenici se najprije u Antiohiji nazvaše kršćanima”, godinama nakon što je Isus otišao. Ne kažu da je Isus dao to ime niti da su ga učenici izabrali. Kada se riječ sljedeći put pojavljuje, izgovara je kralj koji nije postao kršćanin. Kur'an daje drugo ime. Bilježi da su učenici tražili od Isusa da posvjedoči da su muslimani, oni koji se predaju Allahu (﷾). Kur'an kaže da je Allah (﷾) to ime dao svima koji Mu se predaju, a sljedbenici Poslanika Muhammeda (ﷺ) i dalje ga nose.
Potpuno objašnjenje
Tri stiha, a nijedan od Isusa
Riječ kršćanin pojavljuje se u Novom zavjetu tri puta. Koristi se dvaput u Djelima apostolskim i jednom u 1 Petrovoj. Nikada se ne pojavljuje kod Mateja, Marka, Luke ili Ivana, pa nije zabilježeno da ju je Isus ikada upotrijebio, ni za sebe ni za ikoga drugog. Djela apostolska njenu prvu upotrebu smještaju u Antiohiju, grad drevne Sirije. Tamo je Barnaba doveo Savla (čovjeka kasnije zvanog Pavle, kršćanskog misionara iz prvog stoljeća) i poučavali su cijelu godinu. To je bilo dugo nakon što je Isus otišao. Stih kaže da se učenici “nazvaše” kršćanima. Ne kaže ko je dao to ime i ne kaže da su ga učenici izabrali. Drugi put je koristi kralj Agripa, vladar iz prvog stoljeća koji nije postao kršćanin. Rekao je Pavlu: “Još malo pa me uvjeri da postanem kršćanin.”
“I našavši ga, dovede ga u Antiohiju. I dogodi se da su se cijelu godinu sastajali s crkvom i poučavali mnogo naroda. I učenici se najprije u Antiohiji nazvaše kršćanima.”
“Tada Agripa reče Pavlu: Još malo pa me uvjeri da postanem kršćanin.”
Riječ kršćanstvo došla je još kasnije
Riječ kršćanstvo uopće se ne pojavljuje u Bibliji. Njena najranija poznata upotreba jeste u pismu Ignacija, biskupa Antiohije, napisanom početkom drugog stoljeća na putu ka smrti u Rimu. Napisao je da je apsurdno ispovijedati Isusa Krista i živjeti kao Jevrej, jer kršćanstvo nije povjerovalo u judaizam, nego judaizam u kršćanstvo. Do tada se nova vjera imenovala nasuprot vjeri koju je Isus prakticirao. Isus je rekao da nije došao ukinuti zakon. Decenijama nakon njega vjernici Jerusalema još su, riječima Djela apostolskih, svi bili revnitelji za zakon.
Ignacije, pišući na putu ka mučeništvu u Rimu, upozorava kršćane u Magneziji da ne drže jevrejske običaje. Kaže da je apsurdno ispovijedati Isusa Krista i judaizirati, jer kršćanstvo nije povjerovalo u judaizam, nego judaizam u kršćanstvo. To je najranija poznata upotreba riječi kršćanstvo.
“Ne mislite da sam došao ukinuti zakon ili proroke; nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Jer zaista vam kažem: dok ne prođu nebo i zemlja, ni jedno slovce ni jedna crtica neće proći od zakona dok se sve ne izvrši.”
“A oni, čuvši to, slavljahu Gospoda i rekoše mu: Vidiš, brate, koliko ima hiljada Jevreja koji su povjerovali, i svi su revnitelji za zakon.”
- Isusovo djelovanje
Nikada nije korišteno
Riječi kršćanin nema kod Mateja, Marka, Luke ni Ivana.
- Godinama kasnije, u Antiohiji
Prvi put nazvani kršćanima
Djela apostolska kažu da su učenici tamo prvi put nazvani kršćanima; ne kažu ko je dao to ime.
- Pavlovo suđenje
Na kraljevim usnama
Kralj Agripa, koji nije bio kršćanin, koristi tu riječ.
- Početak 100-tih godina
Kršćanstvo
Ignacije Antiohijski daje najraniju poznatu upotrebu te riječi.
Zašto kršćani poštuju to ime
Krist je grčka riječ za Mesiju, pomazanika. Kršćani ime kršćanin shvataju kao onoga ko pripada Mesiji. Ukazuju na 1 Petrovu. Ta poslanica govori vjernicima da se ne stide ako pate kao kršćani. Ipak, nikada nije zabilježeno da je to ime bilo na Isusovim usnama.
“A ako ko pati kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog toga.”
Ime koje Kur'an daje njegovim sljedbenicima
I Kur'an Isusa naziva Mesihom (na arapskom el-Mesih) i časti ga na ovome i na onome svijetu. Ali ime koje daje onima koji su ga slijedili jeste musliman, onaj koji se predaje Allahu (﷾). Bilježi da su Isusovi učenici tražili od njega da posvjedoči da su muslimani. Kaže da Ibrahim nije bio ni Jevrej ni kršćanin, nego onaj koji je svoju volju predao Allahu (﷾).
“I kada meleci rekoše: Merjema, Allah te obveseljava onim koji je Riječ Njegova, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih!”
“I kada je Isa osjetio da oni ne vjeruju, rekao je: “Ko su pomagači moji na putu prema Allahu?” “Mi smo pomagači Allahovi”, rekoše učenici, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi muslimani – predani.”
“i kada sam učenicima naredio: “Vjerujte u Mene i Poslanika Moga”, oni su odgovorili: “Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo muslimani.””
“Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik, musliman. On višebožac nije bio!”
Ime koje je dao Allah (﷾)
Kur'an kaže da je sam Allah (﷾) vjernike nazvao muslimanima, i prije Kur'ana i u njemu. Ibn Kesir bio je učenjak koji je tumačio Kur'an, a umro je 1373. n. e. On izvještava da Ibn Abbas, Mudžahid, Katada i drugi kažu da je ‘On’ u tom ajetu Allah (﷾). Nekolicina to čita kao Ibrahim. U oba slučaja ime dolazi od objave, a ne od sabora ili stranaca. Poslanik (ﷺ) rekao je vjernicima da se okupljaju pod imenima koja im je Allah (﷾) dao: muslimani, vjernici, Allahovi (﷾) robovi. Nisu se trebali okupljati pod plemenskim pozivima doba neznanja (vremena prije islama). Taj hadis je na sunnah.com ocijenjen kao sahih (vjerodostojan). Dvojica muslimana jednom su svoje strane okupila povicima ‘O ensarije!’ i ‘O muhadžiri!’. Ensarije su bili pomagači iz Medine, a muhadžiri oni koji su napustili Mekku. Poslanik (ﷺ) je to nazvao pozivom doba neznanja i rekao im da prestanu.
“I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, namaz obavljajte i zekat dajte i u Allaha se pouzdajte. On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!”
Prenosi od Ibn Abbasa da se ‘On vas je nazvao muslimanima’ odnosi na Allaha i navodi Mudžahida, Ataa, ed-Dahhaka, es-Suddija, Mukatila ibn Hajjana i Katadu kao one koji imaju isti stav. Mudžahid objašnjava da je Allah vjernike nazvao muslimanima ranije, u prijašnjim Pismima, i ‘u ovome’, u Kur'anu.
El-Haris el-Eš'ari prenosi da je Poslanik (ﷺ) naredio vjernicima da se drže zajednice (džemata), upozorio da je onaj ko je napusti za pedalj zbacio vezu islama i rekao da onaj ko diže poziv doba neznanja pripada Vatri, čak i ako klanja i posti. Rekao im je da se zovu imenima koja im je Allah dao: muslimani, vjernici, Allahovi robovi.
Džabir prenosi da je u jednom pohodu jedan muhadžir u šali udario jednog ensariju. Ensarija je pozvao ensarije u pomoć, a muhadžir muhadžire. Poslanik (ﷺ) je izašao i upitao zašto dižu poziv doba neznanja i rekao im da prestanu, jer je to ružan poziv.
Stih po stih
1 Petrova 4:16 — poglavlje 4, stih 16
“A ako ko pati kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog toga.”
Navedeno za
Jedan Isusov učenik koristi to ime i govori vjernicima da ga nose s čašću, dakle to je vlastito ime crkve od početka.
Odgovor
1 Petrova govori vjernicima da se ne stide ako pate “kao kršćanin”. To je bilo ime pod kojim su patili. Poslanica ga prihvata, ali ne kaže da ga je dao Isus. Nikada nije zabilježeno da ga je Isus upotrijebio. Djela apostolska kažu samo da se učenici “nazvaše” kršćanima u Antiohiji.
Zaključak — Ime potiče iz vremena prvih učenika, a ne od Isusa. Evanđelja ga nikada ne koriste.
Djela apostolska 11:26 — poglavlje 11, stih 26
“I našavši ga, dovede ga u Antiohiju. I dogodi se da su se cijelu godinu sastajali s crkvom i poučavali mnogo naroda. I učenici se najprije u Antiohiji nazvaše kršćanima.”
Navedeno za
Grčki glagol u Djelima apostolskim 11:26 znači da su učenici po Božijem nalogu nazvani kršćanima.
Odgovor
Isti glagol koristi se u Rimljanima 7:3, gdje se za ženu koja se ponovo uda dok joj je muž živ kaže: “zvat će se preljubnica”. Tu očito znači biti poznat pod nekim imenom. Niko ne kaže da joj je to ime dao Bog. U Djelima apostolskim 11:26 Bog se uopće ne spominje. Djela apostolska ne kažu ko je dao to ime, a Isus ga nikada nije upotrijebio.
Zaključak — Djela apostolska bilježe ime koje su učenici dobili; ne kažu da su ga dali Bog ili Isus.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Ime znači sljedbenik Krista, Mesije. Nastalo je u vlastitim crkvama prvih učenika u Antiohiji, a 1 Petrova ga smatra imenom koje treba nositi s čašću.
Djela apostolska prvu upotrebu imena smještaju među učenike u Antiohiji, u generaciju samih prvih učenika.
Pobijanje
Djela apostolska doista smještaju ime u Antiohiju, godinama nakon što je Isus otišao. Kažu samo da se učenici “nazvaše” kršćanima. Ne kažu ko je dao to ime niti da ga je dao Isus. Sljedeći put ga koristi kralj Agripa, koji nije postao kršćanin.
1 Petrova govori vjernicima da se ne stide ako pate kao kršćani.
Pobijanje
1 Petrova doista koristi to ime, kao ime pod kojim su vjernici patili. Ne kaže da ga je dao Isus. Nikada nije zabilježeno da ga je Isus upotrijebio, a Djela apostolska kažu samo da se učenici “nazvaše” kršćanima.
Islamsko gledište
Isus nikada nije upotrijebio ime kršćanin. Po kazivanju Kur'ana, njegovi učenici sebe su nazivali muslimanima. To je ime koje je Allah (﷾) dao svakome ko Mu se preda, prije islama i poslije njega.
Riječ kršćanin nikada se ne pojavljuje u četiri Evanđelja, pa nije zabilježeno da ju je Isus ikada upotrijebio.
Djela apostolska kažu da su se učenici u Antiohiji nazvali kršćanima. Ne kažu da su to ime izabrali Isus ili učenici.
Drugi put u Novom zavjetu tu riječ koristi kralj Agripa, koji nije postao kršćanin.
Kur'an kaže ‘On vas je nazvao muslimanima’; Ibn Abbas i rani komentatori kažu da je On Allah (﷾).
Kur'an uči da su Isusovi učenici sebe nazivali muslimanima. Kaže da je Ibrahim bio musliman, a ne Jevrej ili kršćanin.
Poslanik (ﷺ) rekao je vjernicima da se okupljaju pod imenima koja im je Allah (﷾) dao: muslimani, vjernici, Allahovi (﷾) robovi. Nisu se trebali okupljati pod plemenskim pozivima doba neznanja. Kada su dvojica muslimana svoje strane okupila kao ensarije i muhadžire, nazvao je to pozivom doba neznanja.