Kratak odgovor
Ne. Kur'an izaziva svakoga ko u njega sumnja da donese samo jedno poglavlje slično njemu. Kaže da to ne bi mogli svi ljudi i džini (nevidljiva bića) zajedno. Izazov je najprije upućen Arapima Mekke, narodu čija je velika umjetnost bila poezija. Kurejšije, vodeće pleme Mekke, željeli su ušutkati Poslanika (ﷺ). Bojkotovali su njegov rod, mučili njegove sljedbenike i krenuli u rat, ali nikada nisu donijeli poglavlje. Njihov najbolji kritičar, el-Velid ibn el-Mugira, rekao je da to nije poezija ni vračanje. Na kraju ga je mogao nazvati samo sihrom, a tu presudu Kur'an čuva. Pojavili su se lažni pretendenti na vjerovjesništvo kao što je Musejlima, a nijedno oponašanje nije steklo trajno prihvatanje među onima koji znaju arapski. Islam uči da je to znak da je Kur'an od Boga.
Potpuno objašnjenje
Izazov vlastitim riječima Kur'ana
Kur'an sam postavlja uslove. Traži od onih koji kažu da je izmišljen da donesu govor sličan njemu, deset poglavlja sličnih njemu ili samo jedno poglavlje slično njemu. Mogu pozvati sve pomagače koje nađu osim Boga. Kaže da ljudi i džini zajedno ne bi mogli donijeti nešto slično njemu, čak i kad bi pomagali jedni drugima.
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“I zar oni govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite.””
“Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite!””
“Zar oni da govore: “Izmišlja ga!” Štaviše, oni ne vjeruju. Zato, neka oni sastave govor sličan Kur’anu, ako istinu govore.”
“Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.””
Kazivanje poput njega
Neka oni koji kažu da je izmišljen donesu kazivanje poput njega.
Deset sura poput njega
Donesite deset izmišljenih sura poput njega i pozovite bilo koje pomagače osim Allaha (﷾).
Jedna sura poput njega
Donesite samo jednu suru poput njega.
Niko to nikada nije mogao
Ljudi i džini zajedno ne bi mogli sačiniti nešto poput njega, čak ni pomažući jedni drugima.
Ko sudi o izazovu?
Očigledan prigovor je da svako može napisati stranicu na arapskom i proglasiti pobjedu, a muslimani nikada neće popustiti. Odgovor je da prvi sudije nisu bili muslimani. Izazov je na arapskom upućen Kurejšijama i Arapima oko njih. Njihova velika umjetnost bila je poezija i željeli su kraj Poslanika (ﷺ). Čak su govorili da bi, kad bi htjeli, mogli reći riječi poput ovih. Jedno uvjerljivo poglavlje, proučeno kod Kabe (svete kuće u Mekki), okončalo bi njegovu tvrdnju. Njegova vlastita Knjiga rekla je da to ne mogu učiniti. Nikada to nisu donijeli.
“I zar oni govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite.””
“Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite!””
“Zar oni da govore: “Izmišlja ga!” Štaviše, oni ne vjeruju. Zato, neka oni sastave govor sličan Kur’anu, ako istinu govore.”
“Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.””
“Kada im se ajeti Naši uče, govore: “Već smo čuli! Da hoćemo, i mi bismo tako nešto rekli; to su samo izmišljotine naroda drevnih.””
Šta su Kurejšije izabrali umjesto toga
Umjesto da napišu poglavlje, Kurejšije su dvije ili tri godine bojkotovali Poslanikov (ﷺ) rod. Mučili su njegove sljedbenike, protjerali ga, a zatim zaratili protiv njega. Bilal, porobljeni sljedbenik Poslanika (ﷺ), bio je položen na užarenu zemlju s kamenom na prsima. Rekli su i svom narodu da ne slušaju Kur'an i da ga nadglasavaju, da bi nadvladali. Sam Kur'an to izvještava. Pjesniku ne treba da sprečava ljude da čuju stihove suparnika.
Izvještava kako su Kurejšije progonili sljedbenike Poslanika (ﷺ) u Mekki, uključujući kako je Umejje ibn Halef polagao Bilala na leđa po podnevnoj žegi s velikom stijenom na prsima; i kako su Kurejšije napisali sporazum o bojkotu rodova Hašim i el-Muttalib, koji je trajao dvije ili tri godine.
“Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!””
Presuda njihovog najboljeg kritičara
Kurejšije su od el-Velida ibn el-Mugire, svog najboljeg poznavaoca jezika, tražili presudu koju bi mogli upotrijebiti protiv Poslanika (ﷺ). On je isključio vračanje, ludilo i poeziju i rekao da je njegov govor sladak i plodan. Najbolja optužba koju je mogao ponuditi bio je sihr. Ibn Ishak, rani životopisac Poslanika (ﷺ), izvještava da je odlomak koji bilježi tu presudu objavljen o el-Velidu. Po toj predaji, učen je u Mekki dok je on bio živ i mogao to poreći.
Izvještava da su se, kad se primicalo vrijeme hodočašća, Kurejšije sastali s el-Velidom ibn el-Mugirom da se dogovore šta da kažu Arapima koji dolaze o Poslaniku (ﷺ). El-Velid je odbacio svaki prijedlog: Kur'an nije mrmljanje vrača, nije govor ludaka, i nije poezija, jer je poznavao sve vrste poezije; a nije ni vradžbina. Rekao je da je njegov govor sladak, poput palme čije grane rađaju plodom. Na kraju je rekao da je najbliža optužba da je on čarobnjak čije riječi odvajaju čovjeka od porodice. Ibn Ishak izvještava da je Kur'an 74:11-25 objavljen o el-Velidu.
“i rekao: “Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje, ovo su samo čovjekove riječi!””
Ni poezija ni vračanje
Poglavlju ‘sličnom njemu’ treba više od dobrog arapskog, kojeg ima mnogo. Dva najpoznatija oblika uzvišenog govora među Arapima bili su poezija (šir) i rimovane izreke vrača (kahina). Poezija je imala utvrđene metre za koje su imali imena. Kur'an kaže da nije riječ pjesnika ni vrača. El-Velid, koji je poznavao svaku vrstu poezije, složio se da nije ni jedno ni drugo. Tvrdi i da je govor Boga, dat tokom dvadeset tri godine preko čovjeka koji nije znao ni čitati ni pisati.
“a nije govor nikakva pjesnika – kako vi malo vjerujete! I nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate!”
Izvještava da su se, kad se primicalo vrijeme hodočašća, Kurejšije sastali s el-Velidom ibn el-Mugirom da se dogovore šta da kažu Arapima koji dolaze o Poslaniku (ﷺ). El-Velid je odbacio svaki prijedlog: Kur'an nije mrmljanje vrača, nije govor ludaka, i nije poezija, jer je poznavao sve vrste poezije; a nije ni vradžbina. Rekao je da je njegov govor sladak, poput palme čije grane rađaju plodom. Na kraju je rekao da je najbliža optužba da je on čarobnjak čije riječi odvajaju čovjeka od porodice. Ibn Ishak izvještava da je Kur'an 74:11-25 objavljen o el-Velidu.
“Ti prije nje nijednu knjigu nisi kazivao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače posumnjali bi oni što laži govore.”
Čovjek od Kurejšija koji ga je čuo
Džubejr ibn Mut'im bio je čovjek od Kurejšija koji je došao u Medinu zbog zarobljenika s Bedra. Još nije bio musliman. Čuo je Poslanika (ﷺ) kako uči suru Et-Tur (52. poglavlje) na akšam namazu. Rekao je da se tada vjerovanje prvi put nastanilo u njegovom srcu. Učenje je došlo do ajeta koji pitaju jesu li stvoreni ni iz čega ili su stvorili nebesa i Zemlju. Tada je, rekao je, njegovo srce samo što nije poletjelo.
Džubejr ibn Mut'im prenosi da je čuo Poslanika (ﷺ) kako uči suru Et-Tur na akšam-namazu, u vrijeme kad se iman prvi put nastanio u njegovom srcu. U istoj predaji Poslanik govori o zarobljenicima s Bedra.
Džubejr ibn Mut'im, koji je došao u Medinu zbog zarobljenika s Bedra, prenosi da je čuo Poslanika (ﷺ) kako uči suru Et-Tur na akšam-namazu.
Džubejr ibn Mut'im prenosi da je čuo Poslanika (ﷺ) kako uči suru Et-Tur na akšam-namazu. Kad je došao do ajeta koji pitaju jesu li stvoreni ni iz čega, ili su sami stvoritelji, ili su stvorili nebesa i Zemlju, Džubejr kaže da mu je srce samo što nije poletjelo.
“Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Da li su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni!”
Oponašatelji, tada i poslije
Suparnički pretendenti na vjerovjesništvo pojavili su se još za Poslanikova (ﷺ) života. Jedan je bio Musejlima, kojeg je Poslanik (ﷺ) povezao sa snom o dvojici lažova koji će poslije njega tvrditi da su vjerovjesnici. Oponašanja Kur'ana pokušana su i u kasnijim stoljećima. Svako je tekst na stolu koji svako ko čita arapski može uporediti. Nijedno nije steklo trajno prihvatanje kao ravno Kur'anu.
Ibn Abbas prenosi da je Musejlime, poznat kao Lažac, došao u Medinu za Poslanikovog (ﷺ) života s mnogo ljudi iz svog plemena, govoreći da će slijediti Poslanika ako mu se poslije njega da vlast. Poslanik ga je odbio i rekao da misli da je Musejlime čovjek koji mu je pokazan u snu. Preko Ebu Hurejre predaja dodaje Poslanikov san o dvije zlatne narukvice, što je protumačio tako da će se poslije njega pojaviti dva lašca koji će tvrditi da su vjerovjesnici; pokazalo se da su to el-Ansi i Musejlime.
“Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.””
Drugi otvoreni test
Kur'an poziva svoje čitaoce i da u njemu traže grešku. Kaže da bi knjiga od nekog drugog, a ne od Boga, sadržavala mnoge protivrječnosti. Oba testa stoje otvorena da ih svako provede i, za razliku od čuda ranijih vjerovjesnika, ovo se može ispitati danas.
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Reci: “Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni, takav kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.””
Arapska gramatika došla je poslije Kur'ana
Pravila arapske gramatike sastavljena su poslije Kur'ana, u osmom stoljeću. Gramatičari su ih izgradili uglavnom iz Kur'ana i stare poezije Arapa. Dakle, prvim sudijama izazova nije trebao pravilnik. Bili su majstori živog jezika iz kojeg su pravila kasnije izvedena.
Objašnjava da je sistematsko proučavanje arapske gramatike počelo u 8. stoljeću, potaknuto potrebom da se Kur'an ispravno čita i objašnjava, i da su rani gramatičari, prije svega Sibevejh, kao glavni dokaz za jezik uzimali Kur'an i ranu arapsku poeziju.
Odgovor skeptiku
Kur'an 2:23 — sura El-Bekare, ajet 23
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
Navedeno za
Skeptici kažu da je književna kvaliteta stvar ukusa, a budući da muslimani sude o svakom pokušaju, izazov se nikada ne može izgubiti.
Odgovor
Prve sudije nisu bili muslimani. Bili su to Kurejšije, majstori vlastitog jezika, koji su željeli poraz Poslanika (ﷺ) i hvalili se da bi mogli reći nešto slično. Izabrali su bojkot, mučenje i rat umjesto da donesu poglavlje. A test ostaje otvoren: svaki pokušaj je tekst koji svako ko čita arapski može staviti pored Kur'ana.
Zaključak — Ljudi koji su bili u najboljem položaju da odgovore na izazov i koji su to najviše željeli nisu odgovorili, a tu presudu nisu dali muslimani.
Gledišta
Konfucijanci: Nebo poučava bez riječi
Konfucije je rekao da Nebo ne govori: četiri godišnja doba idu svojim tokom i sve se rađa, a ipak Nebo ne govori ništa. Neki konfucijanci zaključuju da ljepota knjige ne dokazuje ništa o Nebu.
Da li Nebo govori? Godišnja doba idu svojim tokom i sve se rađa, ali Nebo ne govori ništa, pa nijedna knjiga ne mora biti riječ Neba.
Pobijanje
Godišnja doba su znakovi i Kur'an se slaže. Ali Konfucije nikada nije tvrdio da su Analekti došli od Neba, pa nije postavio test. Kur'an tvrdi da je Božija riječ i tu tvrdnju stavlja na test koji svako može provesti: donesite jedno poglavlje slično njemu. Ljudi koji su to najbolje mogli izabrali su rat.
Skeptičko čitanje
Skeptik može reći da je književna kvaliteta stvar ukusa, pa se ne može dokazati da je neki tekst nenadmašan.
Književna kvaliteta je stvar ukusa, a izazov o kojem sude vjernici nikada se ne može izgubiti.
Pobijanje
Izazov nije ostavljen ukusu. Njegove prve sudije bili su Kurejšije, majstori arapskog, koji su željeli poraz Poslanika (ﷺ). Kur'an, učen pred njima, bilježi njihovo hvalisanje da bi mogli reći nešto slično (8:31). Ipak, njihov najbolji poznavalac nije ga mogao svrstati u poeziju ili vračanje, a izabrali su bojkot, mučenje i rat umjesto poglavlja.
Islamsko gledište
Kur'an svoje porijeklo stavlja na test koji svako može provesti. Ljudi koji su to najbolje mogli imali su svaki razlog da pokušaju. Govorili su taj jezik i bili na vrhuncu svoje umjetnosti. Izabrali su rat. Poslanik (ﷺ) donio je Knjigu koju njeni najbolji kritičari nisu mogli ni oponašati ni svrstati.
Kur'an izaziva one koji sumnjaju da donesu poglavlje slično njemu i kaže da ljudi i džini zajedno to ne bi mogli.
Kurejšije su Poslaniku (ﷺ) odgovorili bojkotom, mučenjem i ratom, a ne poglavljem sličnim Kur'anu.
Kurejšije su rekli svom narodu da ne slušaju Kur'an i da nadglasavaju njegovo učenje.
Njihov vodeći poznavalac jezika, el-Velid ibn el-Mugira, nije ga mogao nazvati poezijom ni gatanjem. Kako Kur'an bilježi, mogao ga je nazvati samo sihrom.
Džubejr ibn Mut'im čuo je suru Et-Tur prije nego što je postao musliman. Rekao je da se tada vjerovanje prvi put nastanilo u njegovom srcu.
Suparnici kao što je Musejlima tvrdili su da su vjerovjesnici za Poslanikova (ﷺ) života. Nijedno oponašanje od tada nije trajno prihvaćeno kao ravno Kur'anu.
Arapska gramatika kasnije je sistematizovana uglavnom iz Kur'ana i rane arapske poezije.
To što se Kur'an ne može oponašati znak je da je on govor Boga.