Kratak odgovor
Manusmriti, hinduistička pravna knjiga zvana i Manuovi zakoni, ženi daje njene svadbene darove, ali ne i kontrolu nad njenom imovinom. Kaže da je ono što žena zaradi stečeno za njenog muža. Njeni glavni komentatori kažu da ona time ne može sama raspolagati. Manu kaže da žena nikada ne smije biti nezavisna. Žena mora obožavati svog muža kao boga, čak i onog bez vrline. Ni prodaja ni odbacivanje ne oslobađaju ženu od muža. Manu ne propisuje ponovnu udaju udovica i kažnjava je. Rig Veda govori udovici da ustane i vrati se životu, ali Višnu Smriti, druga pravna knjiga, nudi joj pogrebnu lomaču. Prava hinduistkinja u zakonu došla su kasnije, od zakonodavnih tijela između 1955. i 2005., a ne iz ovih knjiga. U sedmom stoljeću islam je ženama dao njihovu zaradu, nasljedstvo, mehr, pristanak i izlaz iz braka.
Potpuno objašnjenje
Pravna knjiga i njen ugled
Manusmriti, Manuovi zakoni, najpoznatija je od hinduističkih pravnih knjiga. Pripada smriti, zapamćenoj tradiciji, koja je po rangu ispod Vede. To nije bio usputan tekst. Medhatithi, najstariji komentator čije je djelo sačuvano, i kasniji komentatori objašnjavali su je stih po stih. Šankara je bio hinduistički učitelj iz oko 8. stoljeća, najpoznatiji učitelj advaita vedante. Stao je na stranu Manua protiv Kapile, učitelja škole sankhja. Za Manuovo učenje kaže da je ono “koje slijedi Vedu”. Komentatori objašnjavaju i zašto dužnosti muža i žene stoje u odjeljku o građanskom i krivičnom pravu. Kralj ih može provoditi kaznama kad jedna strana podnese pritužbu. Čak je obavezan na to. Ono što slijedi zamišljeno je kao zakon.
“Sve to dokazuje da Kapilin sistem protivriječi Vedi i Manuovom učenju, koje slijedi Vedu, i svojom hipotezom o mnoštvu Sopstava, a ne samo pretpostavkom nezavisnog pradhane.”
“Prema Medh., Gov. i Kull. dužnosti muža i žene smještene su u odjeljak o građanskom i krivičnom pravu, jer kralj može, pa je čak i obavezan, njihovo poštovanje provoditi kaznama, ako jedno od njih dvoje podnese pritužbu.”
Imovina: njeni svadbeni darovi su njeni, njena zarada nije
Manu ženi jeste dao vlastitu imovinu. Govori o onome što se “naziva šesterostrukom imovinom žene” (shadvidham stridhanam), zvanoj stridhana. To je šest vrsta darova. Daju se pred svadbenom vatrom, u svadbenoj povorci, u znak ljubavi te od njenog brata, majke ili oca. Manu ocu zabranjuje da uzme i najmanju cijenu za svoju kćer. Muškarci koji žive od posebne imovine žena, kaže, potonut će u pakao. Ali ista knjiga kaže za ženu, sina i roba da “se kaže da nemaju imovine”. Ono što zarade “stečeno je za onoga kome pripadaju”. Četiri komentatora taj stih čitaju blaže: Medhatithi, Govindaradža, Kulluka i Raghavananda. Kažu da znači samo to da te osobe ne mogu samostalno raspolagati svojom imovinom. Po bilo kojem čitanju, žena ne smije sama raspolagati svojom imovinom. Manu isto kaže i drugdje: žena ne smije ništa činiti “samostalno, čak ni u vlastitoj kući”. Kasniji stih kaže da žene ne smiju praviti zalihe od zajedničke imovine porodice ili od vlastite imovine svojih muževa bez dozvole. Kulluka i Raghavananda stih čitaju na taj način. Dva druga komentatora, Narajana i Nandana, čitaju ga kao ženinu vlastitu imovinu koja nije stridhana. Od nje ne smije ništa uzeti bez pristanka muža. Narajana dodaje da naknadni dar i muževljevi darovi iz naklonosti nisu stridhana, pa nema pravo slobodnog raspolaganja njima.
“Ono što je (dato) pred (svadbenom) vatrom, ono što je (dato) u svadbenoj povorci, ono što je dato u znak ljubavi i ono što je primila od brata, majke ili oca, to se naziva šesterostrukom imovinom žene.”
“Nijedan otac koji poznaje (zakon) ne smije uzeti ni najmanju nagradu za svoju kćer; jer čovjek koji iz pohlepe uzme nagradu prodavač je svog potomstva. Ali oni (muški) rođaci koji u svojoj ludosti žive od posebne imovine žena (npr. prisvajaju) tovarne životinje, kola i odjeću žena, čine grijeh i potonut će u pakao.”
“Za ženu, sina i roba, za ovo troje se kaže da nemaju imovine; bogatstvo koje zarade stečeno je za onoga kome pripadaju.”
“Prema Medh., Gov., Kull., Ragh., stih znači samo to da te osobe ne mogu samostalno raspolagati svojom imovinom.”
“Djevojčica, mlada žena, pa čak i starica ne smiju ništa činiti samostalno, čak ni u vlastitoj kući. U djetinjstvu žena mora biti podložna ocu, u mladosti mužu, a kad joj gospodar umre svojim sinovima; žena nikada ne smije biti nezavisna.”
“Žene nikada ne smiju praviti zalihe od (imovine) svojih porodica koja je zajednička mnogima, niti od vlastite (posebne imovine svojih muževa) bez dozvole.”
“Ali prema Nar. i Nand. prijevod treba glasiti ovako: ‘Žene nikada ne smiju uzimati išta (za svoje privatne troškove) od (imovine svojih muževa namijenjene izdržavanju) svojih porodica, na koju mnogi imaju pravo, niti od vlastite imovine (koja nije stridhana), bez pristanka svojih muževa.’”
“Nar. primjećuje da ‘naknadni dar’ i ‘muževljev dar iz naklonosti’ nisu stridhana, ili posebna imovina, te da stoga žena nema pravo slobodnog raspolaganja tim dvama.”
Nikada nezavisna, a muž obožavan kao bog
Manu ženu stavlja pod muškarca u svakoj dobi: pod oca u djetinjstvu, pod muža u mladosti, pod sinove kad joj gospodar umre. Kaže to dvaput, u dvije formulacije. U poglavlju 5: “žena nikada ne smije biti nezavisna”. U poglavlju 9: “žena nikada nije podobna za nezavisnost” (na stri svatantryam arhati). Danju i noću žene se moraju “držati u zavisnosti”. Zatim dolazi stih koji ide najdalje. Muž može biti bez vrline, tražiti zadovoljstvo drugdje ili nemati dobrih svojstava. Ipak “vjerna žena mora muža stalno obožavati kao boga”. Manu veže i muža. Međusobnu vjernost do smrti naziva “sažetkom najvišeg zakona za muža i ženu”. Kralj kažnjava novčano čovjeka koji odbaci svoju ženu. Muž može zamijeniti neplodnu ženu u osmoj godini, a onu koja rađa samo kćeri u jedanaestoj. Zamijeniti ženu znači oženiti drugu ženu preko nje. Žena “ne smije nastojati da se odvoji” od oca, muža ili sinova. A ni prodaja ni odbacivanje od strane muža ne oslobađaju je od njega. Medhatithi objašnjava da takva žena nikada ne može postati zakonita žena drugog čovjeka.
“Djevojčica, mlada žena, pa čak i starica ne smiju ništa činiti samostalno, čak ni u vlastitoj kući. U djetinjstvu žena mora biti podložna ocu, u mladosti mužu, a kad joj gospodar umre svojim sinovima; žena nikada ne smije biti nezavisna.”
“Danju i noću žene moraju muškarci (iz) njihovih (porodica) držati u zavisnosti, a ako se vežu za čulna uživanja, moraju se držati pod kontrolom. Otac (je) štiti u djetinjstvu, muž (je) štiti u mladosti, a sinovi (je) štite u starosti; žena nikada nije podobna za nezavisnost.”
“Iako je lišen vrline, ili traži zadovoljstvo (drugdje), ili je bez dobrih svojstava, (ipak) vjerna žena mora muža stalno obožavati kao boga.”
“‘Neka se međusobna vjernost nastavi do smrti’, to se može smatrati sažetkom najvišeg zakona za muža i ženu.”
“Neće se odbaciti ni majka, ni otac, ni žena, ni sin; ko ih odbaci, osim ako nisu krivi za zločin koji uzrokuje gubitak kaste, kralj će ga kazniti sa šest stotina (pana).”
“Neplodna žena može biti zamijenjena u osmoj godini, ona čija (sva) djeca umiru u desetoj, ona koja rađa samo kćeri u jedanaestoj, ali ona koja je svadljiva bez odlaganja.”
“Ona ne smije nastojati da se odvoji od oca, muža ili sinova; napuštajući ih, učinila bi obje (svoju i muževljevu) porodice prezrenima.”
“Ni prodajom ni odbacivanjem žena se ne oslobađa od muža; znamo da je takav zakon koji je Gospodar stvorenja (Pradžapati) načinio davno.”
Udovice: ponovna udaja nije propisana i kažnjava se
Manuovo pravilo za udovicu je doživotna strogost. Može živjeti od cvijeća, korijenja i voća. Ali “nikada ne smije ni spomenuti ime drugog muškarca” nakon što joj muž umre i mora ostati čedna do smrti. “niti je drugi muž bilo gdje propisan za čestite žene”, a ponovna udaja udovica nije propisana u pravilima o braku. Manu zna za udovice koje se ponovo udaju. Imenuje sina udovice koja se ponovo uda “svojom voljom”. Udovici koja je još djevica dopušta da ponovo obavi svadbeni obred. Ali kažnjava ponovnu udaju. Manu nabraja brahmane, svećenike, koje ne treba pozivati da jedu na pogrebnoj gozbi za pretke. Među njima su sin ponovo udate žene i muž ponovo udate žene. Brahman koji poznaje zakon mora izbjegavati “ove najniže dvaput rođene ljude”. Druge pravne knjige se razlikuju. Narada, druga pravna knjiga, dopušta ženi da uzme drugog muža u pet slučajeva, među njima kad je njen muž izgubljen ili mrtav. Manuovi komentatori podijelili su se oko toga za ženu čiji je muž otišao u tuđinu. Medhatithi je znao za stav da joj Naradino pravilo dopušta ponovnu udaju i odbacio ga je. Nandana nije vidio grijeh ako uzme drugog muža nakon što prođe vrijeme čekanja. Za udovca, nasuprot tome, Manu kaže: “može se ponovo oženiti”. Dakle, tačna izjava je ovo: Manu ne propisuje ponovnu udaju udovice i kažnjava je.
“Po svojoj volji neka iscrpljuje tijelo (živeći od) čistog cvijeća, korijenja i voća; ali nikada ne smije ni spomenuti ime drugog muškarca nakon što joj muž umre. Do smrti neka bude strpljiva (u nevoljama), samosvladana i čedna, i neka nastoji (ispuniti) tu najizvrsniju dužnost koja je (propisana) za žene koje imaju samo jednog muža.”
“Potomstvo začeto s drugim muškarcem ovdje se ne (smatra zakonitim), niti (potomstvo začeto) s tuđom ženom (pripada začetniku), niti je drugi muž bilo gdje propisan za čestite žene.”
“U svetim tekstovima koji se odnose na brak nigdje se ne spominje određivanje (udovica), niti je ponovna udaja udovica propisana u pravilima o braku.”
“Ako žena koju je muž napustio, ili udovica, svojom voljom sklopi drugi brak i rodi (sina), on se naziva sinom ponovo udate žene (paunarbhava). Ako je (još) djevica, ili se vratila (prvom mužu) nakon što ga je napustila, dostojna je da sa svojim drugim (ili prvim napuštenim) mužem ponovo obavi (svadbenu) ceremoniju.”
“Glumac ili pjevač, onaj ko je prekršio zavjet učeništva, onaj čija je (jedina ili prva) žena šudra, sin ponovo udate žene, jednooki čovjek i onaj u čijoj kući (boravi) ljubavnik njegove žene;”
“Pastir, čuvar bivola, muž ponovo udate žene i nosač mrtvih tijela, (svi oni) moraju se pažljivo izbjegavati. Brahman koji poznaje (sveti zakon) treba na (žrtvama) i (bogovima i precima) izbjegavati ove najniže dvaput rođene ljude, čije je ponašanje za prijekor i koji nisu dostojni (da sjede) u društvu (na obroku).”
“Kada joj je muž izgubljen ili mrtav, kada je postao vjerski asketa, kada je nemoćan i kada je izbačen iz kaste: to je pet slučajeva zakonske nužde u kojima žena može biti opravdana da uzme drugog muža.”
“Nand. kaže: ‘značenje je da se ne čini grijeh ako poslije uzme drugog muža.’ Medh. smatra da se ona treba izdržavati, kao i prije, neporočnim zanimanjima i ostati čedna. Spominje mišljenje drugih, prema kojem može uzeti drugog muža u skladu s propisima Narade i Parašare, ali ga odbacuje.”
“Predavši tako, na sahrani, svete vatre svojoj ženi koja umre prije njega, može se ponovo oženiti i ponovo zapaliti (vatre).”
Sati: Veda kaže ustani, pravna knjiga nudi lomaču
Sati je spaljivanje udovice s tijelom njenog muža. Rig Veda to ne zapovijeda. Njena pogrebna himna kaže suprotno: “Ustani, dođi u svijet života, o ženo”. Ni Manu to ne zapovijeda, nego umjesto toga propisuje udovičku strogost. Medhatithi, njen najstariji sačuvani komentator, snažno se usprotivio toj praksi. Ali Višnu Smriti, druga pravna knjiga, nabraja dužnosti žene. Jedna je ova: nakon muževljeve smrti, “da sačuva svoju čednost, ili da se popne na lomaču za njim”. Njen komentator Nandapandita samospaljivanje udovice naziva ovako: “posebno zaslužan čin, a ne obavezan”. Dakle, lomača nije bila puki narodni običaj. Stajala je u pravnoj knjizi koja se smatrala svetom, kao zaslužan izbor, protiv jasnih riječi Vede.
“Ustani, dođi u svijet života, o ženo: dođi, beživotan je onaj pored koga ležiš. Bračni položaj s ovim tvojim mužem bio je tvoj dio, koji te uzeo za ruku i prosio te kao ljubavnik.”
“Po svojoj volji neka iscrpljuje tijelo (živeći od) čistog cvijeća, korijenja i voća; ali nikada ne smije ni spomenuti ime drugog muškarca nakon što joj muž umre. Do smrti neka bude strpljiva (u nevoljama), samosvladana i čedna, i neka nastoji (ispuniti) tu najizvrsniju dužnost koja je (propisana) za žene koje imaju samo jednog muža.”
“Medh. koristi ovu priliku da se snažno usprotivi praksi da se udovice spaljuju zajedno s tijelima svojih muževa.”
“Nakon smrti muža, da sačuva svoju čednost, ili da se popne na lomaču za njim.”
“Nand. navodi da je samospaljivanje udovica (sati) posebno zaslužan čin, a ne obavezan.”
Brak prije puberteta
Gautama Dharmasutra jedna je od najstarijih pravnih knjiga. Ona kaže: “Djevojku treba dati u brak prije (nego što dostigne doba) puberteta. Ko to zanemari, čini grijeh.” Grijeh je očev ili starateljev. Ako on ne uspije, Gautama dopušta djevojci da sama izabere neporočnog muža nakon tri mjesečna ciklusa. Pitanje koje se često postavlja muslimanima o Poslanikovom (ﷺ) braku s Aišom odgovoreno je na stranici ovog sajta o Aišinoj dobi.
“Djevojku treba dati u brak prije (nego što dostigne doba) puberteta. Ko to zanemari, čini grijeh.”
Šta pravna knjiga kaže o prirodi žena i o Vedi
Manu kaže da se žene predaju “i lijepima i ružnima”. Kaže da postaju nevjerne “zbog svoje prirodne bezdušnosti”. Kaže da im je pri stvaranju Manu dodijelio “nečiste želje, gnjev, nepoštenje, pakost i loše ponašanje”. Kaže da se za žene ne vrši nikakav obred sa svetim tekstovima. Žene, lišene vedskih tekstova, nečiste su kao sama laž. Za djevojčicu se obredi djetinjstva obavljaju “bez (recitovanja) svetih tekstova”. Svadba je njen vedski sakrament. Služenje mužu zauzima mjesto učenikovih godina kod njegovog učitelja Vede.
“Žene ne mare za ljepotu, niti je njihova pažnja usmjerena na godine; (misleći:) ‘(Dovoljno je da) je muškarac’, predaju se i lijepima i ružnima. Zbog svoje strasti prema muškarcima, zbog svoje promjenljive naravi, zbog svoje prirodne bezdušnosti, postaju nevjerne muževima, ma koliko pažljivo bile čuvane na ovom (svijetu). Znajući da je takva njihova narav, koju je Gospodar stvorenja u njih položio pri stvaranju, (svaki) muškarac treba se najusrdnije truditi da ih čuva. (Kada ih je stvarao) Manu je ženama dodijelio (ljubav prema) krevetu, sjedištu i nakitu, nečiste želje, gnjev, nepoštenje, pakost i loše ponašanje. Za žene se ne (vrši) nikakav (sakramentalni) obred sa svetim tekstovima, tako je zakon utvrđen; žene (koje su) lišene snage i lišene (znanja) vedskih tekstova (nečiste su kao sama) laž, to je čvrsto pravilo.”
“Cijeli ovaj niz (ceremonija) mora se obaviti (i) za žene, da bi se posvetilo tijelo, u pravo vrijeme i pravim redom, ali bez (recitovanja) svetih tekstova. Za svadbenu ceremoniju se kaže da je vedski sakrament za žene (i da je jednaka posvećenju), služenje mužu (jednako je) boravku u (kući) učitelja, a kućne dužnosti (iste su) kao (svakodnevno) štovanje svete vatre.”
Ko je to promijenio: vladari i zakonodavna tijela, a ne pravne knjige
Prava koja hinduistkinje danas imaju nisu dale ove knjige. Reformatori su se pozivali na neke pravne knjige protiv drugih, a odlučivali su vladar ili zakonodavno tijelo. Venecijanac Niccolao Manucci izvještava o naredbi mogulskog cara Aurangzeba, muslimanskog vladara, iz 1660-ih. Službenici u svim njegovim zemljama “više nikada” nisu smjeli dopustiti da se žena spali. Manucci bilježi da su se brahmani žalili kad su vojnici zaustavljali spaljivanje. Koliko se ta naredba provodila druga je stvar. Britanski Bengal učinio je sati zločinom 1829. Vlada britanske Indije učinila je ponovnu udaju hinduističkih udovica zakonitom 1856. Sam zakon bilježi da su mnogi hinduisti staru zabranu smatrali običajem, a ne pravim čitanjem svoje vjere. Monogamija i razvod došli su hinduistima širom Indije Hinduističkim zakonom o braku iz 1955. Puno vlasništvo nad njenom imovinom došlo je Hinduističkim zakonom o nasljeđivanju iz 1956. Veći dio Indije slijedi mitakšara pravo zajedničke porodice. Po njemu su sinovi bili sunasljednici rođenjem, to jest vlasnici udjela u porodičnoj imovini od dana rođenja. Kćeri su to pravo prvo dobile u četiri države, za kćeri još neudate. Andhra Pradesh je prednjačila 1986., zatim Tamil Nadu 1989., te Karnataka i Maharashtra 1994. Parlament ga je proširio kroz Hinduistički zakon o nasljeđivanju tek 2005. Svako od ovih prava je dobrodošlo. Svako je došlo od vladara ili zakonodavnog tijela, a nijedno nije promijenilo ni riječ u samim knjigama.
“Kralj je izdao naredbu da u svim zemljama pod mogulskom vlašću službenici više nikada ne smiju dopustiti da se žena spali. Ova naredba traje do danas.”
Proglasila je praksu satija, spaljivanje ili živo sahranjivanje hinduističkih udovica, nezakonitom i kažnjivom pred krivičnim sudovima, najprije u Bengalskom predsjedništvu britanske Indije.
Učinio je ponovnu udaju hinduističkih udovica zakonitom u britanskoj Indiji, a djecu iz takvih brakova zakonitom. Njegova preambula bilježi da su mnogi hinduisti vjerovali da nesposobnost, “iako je u skladu s ustaljenim običajem, nije u skladu s pravim tumačenjem propisa njihove vjere”.
Dio Hinduističkog zakonika. Učinio je hinduistički brak ništavnim ako je jedna od strana već imala živog supružnika, učinio je bigamiju kažnjivom (odjeljak 17) i dao mužu i ženi jednako pravo da traže razvod (odjeljak 13).
Dio Hinduističkog zakonika. Učinio je da svaka imovina koju posjeduje hinduistkinja, kako god stečena, uključujući i vlastitom vještinom ili trudom, bude njena kao punog vlasnika, a ne kao ograničenog vlasnika (odjeljak 14), i učinio je kćer nasljednicom oca zajedno s njegovim sinovima.
Od 9. septembra 2005. učinio je kćer sunasljednika sunasljednikom rođenjem po vlastitom pravu, s istim pravima na zajedničku porodičnu imovinu kao i sin. Do tada su to pravo po rođenju imali samo sinovi, osim u nekoliko država koje su već izmijenile zakon za kćeri tada neudate (Andhra Pradesh 1986., Tamil Nadu 1989., Karnataka i Maharashtra 1994.).
- 1829.
Sati postaje zločin
U britanskom Bengalu.
- 1856.
Udovice se smiju preudati
Vlada Britanske Indije ozakonjuje ponovni brak hinduističkih udovica.
- 1955.
Monogamija i razvod
Hinduistički zakon o braku.
- 1956.
Puno vlasništvo nad njenom imovinom
Hinduistički zakon o nasljeđivanju.
- 1986-1994.
Kćerke dijele porodičnu imovinu
Prvo u četiri države: Andhra Pradesh, Tamil Nadu, Karnataka i Maharashtra, za kćerke koje još nisu udate.
- 2005.
Isto pravo širom Indije
Parlament ga proširuje kroz Hinduistički zakon o nasljeđivanju.
Svaka je došla od vlade ili zakonodavnog tijela. Nijedna nije promijenila ni riječ u samim knjigama.
Šta je Kur'an dao ženama, kao spis, u sedmom stoljeću
Stavite Kur'an pored svakog Manuovog pravila. Manu ženinu zaradu daje mužu. Kur'an kaže: “ženama udio za ono što one zarade”. Kur'an ženama daje dio onoga što ostave roditelji i rodbina: “dio je obavezan”. Manu ocu zabranjuje cijenu za nevjestu. Kur'an traži od muža da mehr, svoj dar nevjesti, da samoj ženi. On je njen, da ga zadrži ili oprosti “draga srca”. Zabranjuje muškarcima da “žene preko volje njihove u naslijeđe uzimate”. Manu ne propisuje ponovnu udaju udovica. Kur'an udovicama dopušta da, nakon vremena čekanja od četiri mjeseca i deset dana, odluče o sebi “na lijep i uobičajen način”. Manu kaže da ni prodaja ni odbacivanje od strane muža ne oslobađaju ženu. Kur'an ženi daje izlaz: može okončati brak vraćanjem onoga što je primila (2:229). Poslanik (ﷺ) je to primijenio kad je žena Sabita ibn Kajsa zatražila da napusti svog muža. Propisao je i da se nijedna žena ne udaje a da se s njom ne posavjetuje ili da ona ne da dozvolu. Ništa od toga nije čekalo parlament. Došlo je kao spis i nije se promijenilo.
“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade. I molite Allaha za obilje Njegovo. Allah, doista, sve dobro zna.”
“Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina, a i ženama pripada dio od onoga što ostave roditelji i rodbina. Bilo toga malo ili mnogo, dio je obavezan.”
“I draga srca ženama darove njihove dajte; pa ako vam one draga srca štogod od toga poklone, to s prijatnošću i ugodnošću trošite.”
“O vi koji vjerujete, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove u naslijeđe uzimate i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite, osim ako budu učinile očiti razvrat. Prema njima se lijepo ophodite. A ako prema njima ne osjetite želju, pa moguće je da ne volite nešto u čemu je Allah veliko dobro dao.”
“Oni od vas koji umru ostavljajući supruge svoje, njihove supruge dužne su čekati četiri mjeseca i deset dana. I kada one ispune propisani rok, vi ne snosite grijeh za ono što one na lijep i uobičajen način urade. A Allah u potpunosti zna ono što vi radite.”
“Puštanje supruge može biti dva puta, nakon čega se ona, ili lijepo i pravedno zadržava, ili joj se uz dobročinstvo razvod daje! A vama nije dopušteno uzimati bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grijeh da se ona otkupi. To su Allahove granice, pa ih ne prekoračujte! A oni koji Allahove granice prekoračuju, to su pravi zulumćari!”
Žena Sabita ibn Kajsa rekla je Poslaniku (ﷺ) da nema prigovora na muževljev karakter ni vjeru, ali da ne može ostati s njim. Poslanik je upitao hoće li vratiti vrt koji joj je dao kao mehr. Pristala je, a Poslanik je rekao Sabitu da ga uzme natrag i da se razvede od nje.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se žena koja je ranije bila udata ne smije ponovo udati a da se s njom ne posavjetuje, i da se djevojka ne smije udati bez svog dopuštenja.
| Pravilo | Manu | Kur'an |
|---|---|---|
| Njena zarada | Ono što zaradi stečeno je za njenog muža. | Ženama pripada ono što zarade. |
| Bračni dar | Otac ne smije uzeti cijenu za svoju kćerku. | Muž daje mehr samoj ženi. |
| Udovica | Drugi muž nije propisan, a ponovna udaja se kažnjava. | Nakon četiri mjeseca i deset dana udovice smiju odlučiti o sebi na pravedan i razuman način. |
| Izlazak iz braka | Ni prodaja ni odbacivanje ne oslobađaju ženu od njenog muža. | Ona ga može okončati dajući nešto za svoju slobodu. |
| Njen muž | Vjerna žena obožava ga kao boga, čak i ako je bez vrline. | I muž i žena trebaju obožavati samo Allaha (﷾) |
Jedno porijeklo, jedna nagrada i niko se ne obožava osim Allaha (﷾)
Kur'an kaže da su muškarci i žene stvoreni od jedne osobe. Obećava da Allah (﷾) neće poništiti djelo nijednog od njih: “bio muškarac ili žena”. Vjernike i vjernice imenuje jedne pored drugih za isti oprost i nagradu. Manu kaže da vjerna žena mora obožavati svog muža kao boga. Kur'an svaku osobu, i muža i ženu, poziva: “da nikoga osim Allaha ne obožavamo”. Kaže da ne trebamo uzimati gospodare između sebe pored Njega.
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire.”
“I Gospodar im se njihov odazva: Nijednom između vas koji dobro čini, bio muškarac ili žena, djela neću poništiti; vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz domova svojih prognani, i koji budu na putu Mome mučeni, i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću loša djela pokriti i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti. Nagrada je to Allahova, a u Allaha nagrada je najljepša.”
“Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.”
“Reci: “O vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo uz riječi koje mi i vi podjednako dijelimo: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!” Pa, ako se oni okrenu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!””
Odgovori, i odgovor na njih
Manusmriti 9.194 — poglavlje 9, stih 194
“Ono što je (dato) pred (svadbenom) vatrom, ono što je (dato) u svadbenoj povorci, ono što je dato u znak ljubavi i ono što je primila od brata, majke ili oca, to se naziva šesterostrukom imovinom žene.”
Navedeno za
Manu ženi daje vlastitu imovinu, šesterostruku stridhanu, i ona prelazi na njenu djecu. Muškarci koji žive od nje tonu u pakao. Vodeći komentatori kažu da 8.416 znači samo da ona ne može samostalno raspolagati svojom imovinom, a ne da nema ništa.
Odgovor
To je tačno i ova stranica to kaže. Pitanje je šta stridhana obuhvata i ko je kontroliše. Tih šest vrsta su darovi: kod svadbene vatre, u povorci, od njenog muža i od njene vlastite porodice. Ono što zaradi vlastitim radom nije među njima. Stih 8.416 to daje onome “kome pripadaju”. A čitanje komentatora je da ona ne može samostalno raspolagati svojom imovinom. Narajana naknadni dar i muževljeve darove iz naklonosti računa izvan stridhane, pa nema slobodno raspolaganje njima. S Nandanom čita 9.199 kao zabranu da bez pristanka muža uzme išta od svoje vlastite imovine koja nije stridhana. Dakle, Manu joj je dao darove, ali joj je zadržao zaradu. Njeno raspolaganje imovinom učinio je zavisnim od muškaraca. Kur'an joj daje oboje. “ženama udio za ono što one zarade” obuhvata njenu zaradu. Njen mehr je njen, da ga zadrži ili oprosti “draga srca”. Njeno nasljedstvo je dio koji je odredio Allah (﷾): “dio je obavezan”.
Zaključak — Manuova stridhana je stvarna, ali to su darovi, a ne njena zarada, a komentatori joj uskraćuju samostalno raspolaganje imovinom. Kur'an ženi daje njenu zaradu, nasljedstvo i mehr, pod njenom vlastitom kontrolom.
Manusmriti 3.55-59 — poglavlje 3, stihovi 55-59
“Žene moraju poštovati i ukrašavati njihovi očevi, braća, muževi i djeveri, koji žele (vlastitu) dobrobit. Gdje se žene poštuju, tamo su bogovi zadovoljni; ali gdje se ne poštuju, nijedan sveti obred ne donosi nagrade. Gdje ženske rođake žive u tuzi, porodica uskoro potpuno propada; ali ona porodica u kojoj nisu nesretne uvijek napreduje. Kuće na koje ženske rođake, jer nisu dužno poštovane, izgovore prokletstvo, potpuno propadaju, kao da su uništene magijom. Stoga muškarci koji traže (vlastitu) dobrobit trebaju uvijek poštovati žene na praznike i svečanosti (darovima) nakita, odjeće i (slasne) hrane.”
Navedeno za
“Gdje se žene poštuju, tamo su bogovi zadovoljni” (yatra naryas tu pujyante ramante tatra devatah). Manu poštuje žene više nego ijedan drugi drevni zakon. Stihovi o zavisnosti govore o zaštiti: “Otac (je) štiti u djetinjstvu”.
Odgovor
Pročitajte stih s njegovim susjedima. Žene trebaju poštovati njihovi očevi, braća i muževi, “koji žele (vlastitu) dobrobit”. Navedeni razlog je dobrobit muškaraca. Poštovanje koje navodi jeste “(darovima) nakita, odjeće i (slasne) hrane” na praznike i svečanosti. Takvo poštovanje stoji pored pravila koja ženi ne daju nezavisnost ni u jednoj dobi niti kontrolu nad njenom imovinom. Stoji pored muža kojeg treba “stalno obožavati kao boga” čak i kad je “lišen vrline”. Ista knjiga kaže i da se žene predaju “i lijepima i ružnima” i da je bezdušnost njihova priroda. Kaže da im je Manu dodijelio “nečiste želje, gnjev, nepoštenje, pakost i loše ponašanje”. Zaštita koja zaštićenoj osobi uskraćuje njenu vlastitu zaradu nije poštovanje. Poštovanje u islamu je skup prava: zarada, nasljedstvo, mehr i pristanak. Njena nagrada od Allaha (﷾) jednaka je muškarčevoj: “bio muškarac ili žena”.
Zaključak — Manu poštuje žene darovima, radi vlastite dobrobiti muškaraca, unutar zakona koji ih drži zavisnima. Kur'an ih poštuje pravima.
Sahih el-Buhari 304 — Kitab al-Hayd (Menstruacija), hadis 304
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je na dan bajrama Poslanik (ﷺ) podsticao žene da daju sadaku. Rekao je da mu je pokazano da su većina stanovnika Vatre žene, jer su često proklinjale i bile nezahvalne svojim muževima, i nazvao ih je manjkavim u razumu i vjeri. Kada su pitale šta to znači, rekao je da je svjedočenje žene polovina svjedočenja muškarca i da ona ne klanja niti posti tokom mjesečnice.
Navedeno za
Islam kaže isto. Poslanik (ﷺ) je rekao da su većina stanovnika Vatre koji su mu pokazani žene. Žene je nazvao manjkavim u razumu i vjeri. Manu nije oštriji od toga.
Odgovor
Jeste rekao ‘manjkavim u razumu i vjeri’. Kad su žene pitale šta misli, sam je objasnio obje riječi. Prva je da je svjedočenje dvije žene jednako jednom muškarcu, pravilo iz 2:282 za pisani dug. Taj ajet navodi svoj vlastiti razlog: ako jedna pogriješi, druga je može podsjetiti. Stranica ovog sajta o tome da li islam ugnjetava žene odgovara na to u cijelosti. Druga je da žena ne klanja i ne posti tokom mjesečnice. Oboje su pravna pravila, a ne mana karaktera. Njegovo upozorenje o Vatri imenuje djela, proklinjanje i nezahvalnost, a ne prirodu datu pri stvaranju. Manuov popis je druge vrste. Kaže da je Manu pri stvaranju ženama dodijelio “nečiste želje, gnjev, nepoštenje, pakost i loše ponašanje”. Kur'an kaže da Allah (﷾) neće poništiti djelo nijednog od njih: “bio muškarac ili žena”.
Zaključak — Poslanik (ﷺ) je svoje riječi objasnio dvama pravnim pravilima, a ne pokvarenom prirodom. Manu ženama pripisuje poroke od njihovog stvaranja.
Brihadaranjaka upanišada 4.5.1 — poglavlje 4, odjeljak 5, stih 1
“Jadžnavalkja je imao dvije žene, Maitreji i Katjajani. Od njih je Maitreji bila upućena u Brahman, a Katjajani je posjedovala samo ono znanje koje posjeduju žene.”
Navedeno za
Vedske žene bile su vidovnjakinje i filozofkinje. Maitreji je bila “upućena u Brahman”, a Gargi je ispitivala Jadžnavalkju pred skupštinom mudraca. Hinduizam je poštovao učenost žena mnogo prije drugih religija.
Odgovor
Gargi i Maitreji poštovane su ličnosti Upanišada, a tradicija imenuje žene među vidovnjacima himni Rig Vede. I muslimani poštuju učene žene. Ali pitanje je šta je pravo dopuštalo običnim ženama u kasnijim stoljećima. Isti stih koji hvali Maitreji kaže da je druga žena, Katjajani, “posjedovala samo ono znanje koje posjeduju žene”. Maitreji je predstavljena kao izuzetak. A pravna knjiga koja je upravljala životima žena zatvorila im je Vedu. Manu kaže da se obredi djevojčinog djetinjstva obavljaju “bez (recitovanja) svetih tekstova”. Svadba je njen vedski sakrament, a služenje mužu zamjenjuje učenikove godine kod njegovog učitelja. Bühlerova bilješka izvlači zaključak: žene se ne smiju inicirati. U islamu se spis izravno obraća ženama. Kur'an vjernike i vjernice imenuje jedne pored drugih, za isti oprost i istu nagradu.
Zaključak — Dvije učene žene u Upanišadama ne poništavaju zakon koji je Vedu držao podalje od žena. Kur'an je dat i ženama i muškarcima podjednako.
Kur'an 4:34 — sura En-Nisa, ajet 34
“Muškarci su nadređeni i staraju se o ženama zato što je Allah odlikovao jedne nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva čuvaju ono što je Allah odredio da se čuva. One čije neposlušnosti se pribojavate vi posavjetujte, a onda napustite postelje njihove, pa ih i udarite. Ako vam postanu poslušne, protiv njih ništa ne činite. Allah je, doista, uzvišen i velik.”
Navedeno za
Islam nije ništa bolji. Kur'an 4:34 dopušta mužu da udari ženu, a 2:282 dvije žene računa kao jednog svjedoka. Ajet 4:11 kćeri daje pola sinovljevog dijela, a 4:3 dopušta četiri žene.
Odgovor
Sajt na svako od ovoga odgovara u cijelosti na svojim stranicama. One obuhvataju pitanja da li islam ugnjetava žene, nasljeđivanje žena u islamu i Bibliji i je li poligamija nepravedna prema ženama. Ukratko: 4:34 je posljednji korak nakon savjeta i odvojenih postelja. Sam Poslanik (ﷺ) je rekao da udarac ne smije biti jak, a on nikada nije udario ženu. Muslimani poštuju zakon zemlje u kojoj žive (17:34), a u Britaniji, Americi i mnogim drugim zemljama svako udaranje supružnika je krivično djelo. Ništa u tome ne čini muža bogom, a žena koja ne može ostati može otići vraćanjem mehra. Ajet 2:282 je o svjedočenju za pisani dug. Navodi svoj vlastiti razlog za drugu ženu: da je, ako jedna pogriješi, druga može podsjetiti. U 4:11 sinovljev veći dio dolazi s dužnošću da plati mehr i izdržava porodicu. Kćerin dio je samo njen. Po Hinduističkom zakonu o nasljeđivanju kćeri su postale sunasljednice rođenjem tek 2005. O poliginiji, Manu dopušta dvaput rođenim muškarcima koji se ponovo žene “iz želje” da uzmu žene svoje i nižih kasti. Također osuđuje brahmana koji uzme ženu šudru. Kur'an postavlja granicu od četiri, uz pravednost, i “onda samo jednom” ako se čovjek boji da ne može biti pravedan.
Zaključak — Svaki ajet ima navedenu granicu i navedeni razlog, a na svaki se odgovara na sajtu. Nijedan od njih mužu ne daje obožavanje niti ženi oduzima zaradu ili izlaz.
Sahih el-Buhari 5133 — Kitab en-Nikah (Knjiga o braku), hadis 5133
Aiša prenosi da ju je Poslanik (ﷺ) oženio kad je imala šest godina, da je brak izvršen kad je imala devet i da je zatim s njim živjela devet godina.
Navedeno za
I islam je dopuštao dječiji brak. Aiša kaže da ju je Poslanik (ﷺ) oženio sa šest i da je brak izvršen s devet godina. Dakle, pravilo pristanka nije štitilo djevojčicu ništa bolje od Gautaminog zakona.
Odgovor
Sama Aiša navodi te godine, a stranica ovog sajta o Aišinoj dobi odgovara na pitanje u cijelosti. Ovdje je tačka uža. Gautama ocu čini grijehom ako kćer ne da u brak prije puberteta. Nijedan ajet Kur'ana i nijedan vjerodostojan hadis rani brak ne čini dužnošću. Islamsko pravo zabranjuje bračni život dok ga žena ne može podnijeti bez štete. Malik, eš-Šafija i Ebu Hanife smatrali su da se ta spremnost razlikuje od djevojke do djevojke. Danas zakon svake zemlje određuje dob za brak, a muslimani ga poštuju gdje god žive (17:34). Pravilo pristanka štiti ženu koja je sposobna da ga da. Poslanik (ﷺ) je poništio brak koji je otac nametnuo svojoj kćeri, ženi koja je prije bila udata. A godinama kasnije, kad je Aiši ponuđena sloboda, izabrala je da ostane.
Zaključak — Gautama je rani brak učinio očevom dužnošću. Islam ga nije učinio ničijom dužnošću, zabranjuje bračni život prije nego što je žena spremna i dozvolu odrasle žene čini uslovom njenog braka.
Hindu Succession Act, 1956 (Zakon 30 iz 1956), odjeljak 14
Dio Hinduističkog zakonika. Učinio je da svaka imovina koju posjeduje hinduistkinja, kako god stečena, uključujući i vlastitom vještinom ili trudom, bude njena kao punog vlasnika, a ne kao ograničenog vlasnika (odjeljak 14), i učinio je kćer nasljednicom oca zajedno s njegovim sinovima.
Navedeno za
To je historija. Hinduistkinje su danas jednake pred zakonom. Hinduistički zakonik daje im imovinu, razvod, monogamiju i jednako nasljedstvo. Niko danas ne živi po Manusmritiju.
Odgovor
Ta prava su stvarna i dobrodošla su. Ali pogledajte kako su došla. Mogulski car Aurangzeb naredio je kraj satija po povratku iz Kašmira, izvještava Manucci; historičari to datiraju u 1663. Britanski Bengal učinio je sati zločinom 1829., a britanska Indija ozakonila je ponovnu udaju udovica 1856. Hinduistički zakonik došao je od indijskog parlamenta 1955. i 1956. Kćerino pravo po rođenju po Hinduističkom zakonu o nasljeđivanju došlo je 2005. Hinduistički reformatori jesu se pozivali na svoje vlastite knjige. Sam zakon iz 1856. kaže da su mnogi hinduisti zabranu smatrali običajem, a ne da je u skladu s “pravim tumačenjem propisa njihove vjere”. Navodili su Naradu i Parašaru, koji ženi dopuštaju da uzme drugog muža u pet slučajeva. Ali Manu kaže da drugi muž nije propisan. Medhatithi je odbacio pozivanje na Naradino pravilo. Knjige su davale oba odgovora, pa je zakonodavno tijelo moralo birati između njih. Nijedan stih knjiga nije promijenjen. I muslimanske zemlje donosile su porodične zakone, ali većina njih uređuje ono što Kur'an već dopušta, poput drugog braka. Tamo gdje je lokalni običaj držao kćer podalje od njenog dijela, zakon je samo trebao primijeniti Kur'an. Nijedno zakonodavno tijelo nije moralo birati između spisa da bi ženi dalo njenu zaradu, kćeri njen dio ili udovici pravo na ponovnu udaju. Kur'an je to dao kao spis, u sedmom stoljeću. Zašto je sinovljev dio veći odgovoreno je na stranici o nasljeđivanju žena.
Zaključak — Prava hinduistkinja u zakonu došla su preko zakonodavnih tijela, koja su birala između pravnih knjiga što daju suprotne odgovore. Prava koja Kur'an daje ženama stoje u njegovom vlastitom tekstu i došla su kao spis.
Šankara, komentar na Brahma sutru 2.1.1 — Sacred Books of the East 34, str. 295
“Sve to dokazuje da Kapilin sistem protivriječi Vedi i Manuovom učenju, koje slijedi Vedu, i svojom hipotezom o mnoštvu Sopstava, a ne samo pretpostavkom nezavisnog pradhane.”
Navedeno za
Manu je samo smriti, a smriti popušta Vedi. Nikada nije bio obavezujući za sve hinduiste, a velik dio može biti naknadno umetnut.
Odgovor
Smriti jeste po rangu ispod Vede, i Šankara to kaže: smriti koji proturječi Vedi se odbacuje. Ali on Manua imenuje kao smriti koji slijedi Vedu, u odlomku o jednom Sopstvu. Klasični komentatori objašnjavali su Manuova pravila o ženama stih po stih kao zakon i nisu ih odbacivali. Kažu da je kralj obavezan da dužnosti muža i žene provodi kaznama. O umetanjima, Bühler, čiji prijevod ova stranica koristi, slaže se da je knjiga rasla. Smatrao je da je odjeljak o dužnostima žena u poglavlju 5 “vjerovatno” proširen. Ali njegov test za stari materijal je stoji li neko pravilo u starijim pravnim knjigama. Pravilo “žena nikada nije podobna za nezavisnost” stoji i u Vasištha Dharmasutri i kod Baudhajane. Po istom testu, Bühler je stihove o poštovanju žena (3.55-60) naveo među sumnjivim odlomcima. Dakle, ta teorija ne može ukloniti teške stihove a zadržati blage. A tradicija ne daje dogovoreni test koja je pravna knjiga, i koji stih, Božija volja. Pravila Kur'ana o ženama stoje u njegovom vlastitom tekstu i nijedno zakonodavno tijelo ih nije promijenilo.
Zaključak — Klasična tradicija podržavala je i provodila Manua, a njegovo pravilo zavisnosti starije je od Manua. Njegovo odbacivanje je savremeni izbor i ne ostavlja nikakav dogovoreni zakon iz spisa na njegovom mjestu.
Rig Veda 10.18.8 — mandala 10, himna 18, stih 8
“Ustani, dođi u svijet života, o ženo: dođi, beživotan je onaj pored koga ležiš. Bračni položaj s ovim tvojim mužem bio je tvoj dio, koji te uzeo za ruku i prosio te kao ljubavnik.”
Navedeno za
Sati nikada nije bio hinduistički spis. Rig Veda govori udovici: “Ustani, dođi u svijet života”. Sati je bio društveno zlo protiv kojeg su se borili sami hinduistički reformatori.
Odgovor
Islam se slaže da ga Veda ne zapovijeda i ova stranica to kaže. Ali Višnu Smriti, pravna knjiga koja se smatra svetom, penjanje na lomaču navodi među dužnostima udovice, kao alternativu čednosti. Njen komentator Nandapandita to naziva ovako: “posebno zaslužan čin”. Manuov vlastiti komentator Medhatithi morao se tome snažno usprotiviti. Tradicija ima pravilo za takve sukobe, koje Šankara navodi: gdje smriti proturječi Vedi, smriti se “treba zanemariti”. Ipak, to pravilo nikada nije uklonilo lomaču iz pravne knjige ili njenog komentara. Sati je zakonski okončan britanskom uredbom 1829., nakon što je mogulska naredba to pokušala zaustaviti. Pravne knjige koje proturječe svojoj Vedi o životu žene ne daju jasno vodstvo koje ljudima treba. Kur'an nema takvo proturječje: udovica čeka četiri mjeseca i deset dana, a zatim se može ponovo udati.
Zaključak — Veda i jedna sveta pravna knjiga dale su suprotne odgovore o udovičkoj lomači, a vlastito pravilo tradicije nije je uklonilo. Kur'an daje jedan odgovor: ona živi i može se ponovo udati.
Gledišta
Manu poštuje i štiti žene (tradicionalno hinduističko čitanje)
Manu zapovijeda da se žene poštuju i upozorava da će porodica u kojoj one tuguju propasti. Ženi daje vlastitu imovinu, stridhanu, koja prelazi na njenu djecu, i naziva grijehom da muškarci žive od nje. Njegova pravila zavisnosti su pravila zaštite: otac, muž i sinovi svaki je moraju čuvati. Veže i muža. Međusobna vjernost do smrti najviši je zakon braka, a kralj kažnjava novčano čovjeka koji odbaci svoju ženu.
Manusmriti sa svojim klasičnim komentatorima
Manu kaže da su bogovi zadovoljni tamo gdje se žene poštuju. Gdje se ne poštuju, nijedan sveti obred ne donosi nagrade.
Pobijanje
Isti odlomak kao razlog navodi vlastitu dobrobit muškaraca. Poštovanje koje navodi jesu darovi nakita, odjeće i hrane na praznike. Poštovanje u islamu je skup prava: zarada, nasljedstvo, mehr i pristanak.
Manu navodi šest vrsta imovine koje pripadaju ženi. Kaže da muškarci koji žive od ženine vlastite imovine tonu u pakao.
Pobijanje
To je tačno i to je Manuu na čast. Ali tih šest vrsta su darovi. Ono što žena zaradi “stečeno je za onoga kome pripadaju”, kaže Manu. Kur'an ženama daje: “ženama udio za ono što one zarade”.
Stihovi o zavisnosti govore o zaštiti: otac, muž i sinovi štite je u svakoj fazi života.
Pobijanje
Isti stihovi završavaju: “žena nikada nije podobna za nezavisnost”. Zaštita koja ženi oduzima zaradu nije poštovanje. U islamu ona zadržava svoju zaradu, a odrasla žena se ne udaje bez svoje dozvole.
Vodeći komentatori 8.416 čitaju usko. Znači samo da žena ne može sama prodati ili pokloniti svoju imovinu, a ne da nema ništa.
Pobijanje
Prihvatimo to čitanje. Čak i tako, žena ne smije sama raspolagati svojom imovinom. Kur'an joj daje zaradu, mehr i nasljedstvo, i oni su njeni.
Manu vjernost jedno drugom do smrti naziva najvišim zakonom za muža i ženu. I određuje novčanu kaznu za čovjeka koji odbaci svoju ženu.
Pobijanje
Prihvatimo to. Ali ista knjiga govori vjernoj ženi da obožava svog muža kao boga. Kur'an svaku osobu, i muža i ženu, poziva da ne obožava nikoga osim Allaha (﷾).
Manu nije Veda (reformističko hinduističko čitanje)
Veda je najviši autoritet, a smriti joj popušta. Veda govori udovici da ustane i živi, a Upanišade poštuju žene koje su poznavale Brahman. Teški Manuovi stihovi kasniji su dodaci, a savremeno hinduističko pravo dalo je ženama jednaka prava.
Hinduistički reformatori i mnogi hinduisti danas
Pogrebna himna Rig Vede govori udovici da ustane i vrati se u svijet života.
Pobijanje
Islam se slaže i ova stranica to kaže. Ali pravna knjiga koja se smatra svetom, Višnu Smriti, i dalje joj nudi lomaču. Kur'an daje jedan odgovor: udovica čeka, a zatim se može ponovo udati.
Brihadaranjaka Upanišada predstavlja Maitreji kao upućenu u Brahman, a Gargi ispituje Jadžnavalkju pred skupštinom.
Pobijanje
One su poštovane, a i muslimani poštuju učene žene. Ali Manu kaže da se djevojčini obredi obavljaju bez svetih tekstova. Kur'an vjernike i vjernice imenuje jedne pored drugih.
Medhatithi, Manuov komentator, snažno se usprotivio spaljivanju udovica.
Pobijanje
Jeste, i to mu je na čast. Ali njegovo protivljenje nije uklonilo lomaču iz Višnu Smritija.
Sam Šankara iznosi pravilo da se smriti, tamo gdje proturječi Vedi, treba zanemariti.
Pobijanje
Iznosi. Ipak, vlastiti komentator Višnu Smritija lomaču i dalje naziva ovako: “posebno zaslužan čin”. Pravilo je postojalo, a tradicija ga nije primijenila na udovicu.
Druge pravne knjige, poput Narade, dopuštaju ženi da uzme drugog muža u pet slučajeva. Reformatori su se na njih pozivali kad su tvrdili da se udovice mogu ponovo udati.
Pobijanje
Jesu. Ali Manu kaže da drugi muž nije propisan, a Medhatithi je odbacio pozivanje na Naradino pravilo. Knjige su davale oba odgovora. Kur'an dopušta udovici da se ponovo uda nakon vremena čekanja.
Indijsko pravo sada hinduističkim kćerima daje ista prava kao i sinovima u zajedničkoj porodičnoj imovini.
Pobijanje
To pravo je dobrodošlo. Ali dalo ga je zakonodavno tijelo 2005., a nijedna riječ u knjigama se nije promijenila. Kur'an je ženama dao određeni dio nasljedstva kao spis u sedmom stoljeću. Kćerin dio je samo njen. Sinov veći dio dolazi s dužnošću da troši na one koje izdržava (4:11).
Islamsko gledište
Muškarci i žene potiču od jedne osobe i sudi im se istom mjerom. Kur'an ženi daje ono što zaradi, određeno nasljedstvo i vlastiti mehr. Daje joj izlaz iz braka i ponovnu udaju kad ostane udovica. Poslanik (ﷺ) je dodao da se ona ne udaje bez svog pristanka. Kur'an je došao kao spis u sedmom stoljeću, a ne kao kasnija reforma, i zabranjuje obožavanje bilo koga osim Allaha (﷾).
Kur'an ženama daje ono što zarade i određeni dio nasljedstva.
Mehr pripada ženi, a muškarci ne smiju nasljeđivati žene protiv njihove volje.
Udovica se može ponovo udati nakon vremena čekanja, a žena može okončati brak vraćanjem mehra.
Poslanik (ﷺ) je propisao da se nijedna žena ne udaje bez svog pristanka.
Muškarci i žene stvoreni su od jedne osobe, a Allah (﷾) podjednako nagrađuje djelo svakog od njih.
Obožavanje je samo za Allaha (﷾), pa se nijedan muž ne smije obožavati kao bog.