Kratak odgovor
Islam dopušta drugu ženu da bi se odgovorilo na stvarne potrebe, ali malo muslimana to čini. Pew Research utvrdio je da oko 5 od 100 muslimana živi u domu s više od jedne žene, najčešće u Africi. U Pakistanu, Bangladešu, Iranu i Egiptu manje od 1 od 100 muslimanskih muškaraca ima više od jedne žene. Muškarac se smije oženiti do četiri samo ako može biti pravedan prema svakoj. Inače, kaže Kur'an, jednom. Potrebe su stvarne. Ratovi ubijaju daleko više muškaraca nego žena, a Poslanik (ﷺ) se ženio udovicama. U Rusiji ima oko 87 muškaraca na svakih 100 žena. A u islamu muž mora stambeno zbrinuti i izdržavati svaku ženu, što niko ne duguje ljubavnici. Ibrahim, Jakub i Davud svaki su imali više od jedne žene, a Biblija običnom čovjeku ne postavlja granicu. Dopuštenje nikada nije dužnost, pa se musliman drži bračnog zakona zemlje u kojoj živi (17:34).
Potpuno objašnjenje
Granica i uslov pravednosti
Prije islama Arap se mogao oženiti s koliko je žena htio. Kur'an je postavio granicu na četiri. Dodaje uslov: ako se muškarac boji da neće biti pravedan, onda samo jednom. Upozorava i da je savršena pravednost među ženama izvan njegovih mogućnosti. Zato nikada ne smije jednu zanemariti i ostaviti je kao da je bez muža. Druga žena je dopuštenje s dužnostima, a nikada zapovijed.
“Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene, sa po dvije, sa po tri ili sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.”
“Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema suprugama svojim ma koliko to željeli. I nemojte prema nekoj sasvim naginjati pa da neku učinite kao da je bez muža, a nerazvedena. A ako se popravite i Allaha bojite, pa Allah je, uistinu, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
Dopušteno, ali rijetko
Biti dopušteno nije isto što i biti često. Pew Research Center utvrdio je da oko 5% muslimana, u zemljama koje je proučio, živi u domu s više od jedne žene. Najčešće je u Africi južno od Sahare, gdje to čini oko četvrtina muslimana. U Afganistanu, Pakistanu, Bangladešu, Iranu i Egiptu zakon to dopušta muslimanima. Ipak tamo manje od 1 od 100 muslimanskih muškaraca živi s više od jedne žene. U većini proučenih muslimanskih zemalja gotovo svaki oženjeni muslimanski muškarac ima jednu ženu. Razlozi ispod objašnjavaju zašto islam drži vrata otvorenima, a ne zašto većina muslimana kroz njih prolazi.
Oslanjajući se na Pewovu studiju iz 2019. o načinima života u 130 zemalja i teritorija, koja je utvrdila da oko 5% muslimana u proučavanim zemljama živi u poligamnim domaćinstvima, oko četvrtina muslimana u subsaharskoj Africi, i napomenula da nedostaju podaci iz nekih zaljevskih zemalja gdje je poligamija zakonita, kaže da samo oko 2% svjetskog stanovništva živi u poligamnim domaćinstvima i da je u velikoj većini zemalja taj udio ispod 0,5%. Manje od 1% muslimanskih muškaraca živi s više od jednog bračnog druga u Afganistanu, Pakistanu, Bangladešu, Iranu i Egiptu, u svim zemljama gdje je ta praksa zakonita barem za muslimane. Najčešća je u dijelovima Afrike. Studija nije obuhvatila Saudijsku Arabiju, Katar, Ujedinjene Arapske Emirate i neke susjedne zemlje.
Udovice i siročad nakon rata
Rat je uvijek ubijao daleko više muškaraca nego žena, a prvim muslimanima ostavio je mnogo udovica i siročadi. Enes ibn Malik, ashab Poslanika (ﷺ), rekao je da je sedamdeset ljudi od ensarija, muslimana Medine, ubijeno u bici na Uhudu. Još sedamdeset ubijeno je kod Bir Maune i sedamdeset kod el-Jemame. Ajet koji muškarcu dopušta do četiri žene počinje: “Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni”. Sam Poslanik (ﷺ) ženio se udovicama. Hafsa je ostala udovica kada je umro njen muž Hunejs. Ummu Seleme ostala je s djecom kada je umro Ebu Seleme. Drugi brak takvoj je ženi dao muža, a njenoj djeci dom.
Katade prenosi da nijedno arapsko pleme nije izgubilo više šehida od ensarija, muslimana Medine. Enes ibn Malik mu je rekao da je sedamdeset ensarija ubijeno na dan Uhuda, sedamdeset na dan Bir Maune i sedamdeset na dan el-Jemame.
“Ako se bojite da prema sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam drage i dopuštene, sa po dvije, sa po tri ili sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo jednom, ili onim koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.”
Omer prenosi da je, kad je njegova kći Hafsa ostala udovica smrću Hunejsa ibn Huzafe, ashaba koji je umro u Medini, ponudio je za brak prvo Osmanu, a zatim Ebu Bekru. Nijedan nije prihvatio, a nekoliko dana kasnije Poslanik (ﷺ) zatražio je njenu ruku.
Ummu Seleme prenosi da je Poslanik (ﷺ) učio: kad musliman pogođen nesrećom kaže ono što je Allah naredio, ‘Allahovi smo i Njemu se vraćamo; Allahu, nagradi me u mojoj nevolji i daj mi nešto bolje umjesto toga’, Allah mu da nešto bolje. Kad joj je umro muž Ebu Seleme, pitala se ko bi mogao biti bolji od njega, ali je izgovorila te riječi, i Allah joj je dao Allahovog Poslanika za muža.
Muž mora izdržavati svaku ženu
U islamu muž mora izdržavati svoju ženu. Kur'an o majci koja doji dijete kaže: “Očevi su dužni hraniti ih i odijevati na lijep i uobičajen način”. I kaže da svaki čovjek troši prema svojim mogućnostima. Kada se Hind požalila da joj muž daje premalo, Poslanik (ﷺ) rekao joj je da uzme ono što je njoj i njenoj djeci pravedno potrebno. Žena ostavljena sama, bez muža ili porodice koja bi je izdržavala, može se udati kao punopravna supruga. Tada ima svako pravo na stan i izdržavanje. Ljubavnica nema takvo pravo i niko joj ništa ne duguje.
“Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine, ako žele da dojenje bude potpuno! Očevi su dužni hraniti ih i odijevati na lijep i uobičajen način. Niko se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije naštetiti ocu djeteta zbog djeteta svoga, a ni otac majci djeteta zbog svoga djeteta! Nasljednik ima iste obaveze. Zato, ako njih dvoje na lijep način i po dogovoru odluče dijete odbiti, nisu grešni! A ako zaželite svojoj djeci dojilje naći, nije vam grijeh ako im, kako je uobičajeno, date ono što hoćete dati. Bojte se Allaha i znajte da Allah dobro vidi šta vi radite!”
“Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će, sigurno, poslije tegobe olakšanje dati.”
Aiša prenosi da se Hind bint Utbe požalila da je njen muž Ebu Sufjan škrtac koji ne daje dovoljno za nju i njenu djecu. Poslanik (ﷺ) rekao joj je da uzme ono što je dovoljno za nju i njenu djecu, u pravednoj i razumnoj mjeri.
Gdje žena ima više nego muškaraca
U cijelom svijetu broj muškaraca i žena blizu je jednakog. Ali žene žive duže. World Factbook ženama daje očekivani životni vijek od 72,6 godina, naspram 68,4 za muškarce. Među ljudima starijim od 65 godina ima samo oko 81 muškarac na svakih 100 žena. U nekim zemljama žena ima više nego muškaraca u cijelom stanovništvu. Factbook navodi oko 87 muškaraca na svakih 100 žena u Rusiji i Latviji, 86 u Litvi i 88 u Bjelorusiji. Gdje je tako, pravilo jedne žene za svakog muškarca ostavlja mnoge žene bez ikakvog muža.
Za svijet u cjelini navodi omjer spolova od 1,01 muškarca na ženu u cijelom stanovništvu (2024.), 0,81 muškarca na ženu među ljudima od 65 i više godina i očekivani životni vijek pri rođenju od 68,4 godine za muškarce i 72,6 za žene. Za cijela stanovništva navodi 0,87 muškaraca na ženu u Rusiji i Latviji, 0,86 u Litvi i 0,88 u Bjelorusiji, a među onima od 65 i više godina između 0,51 i 0,53 u svakoj od ovih zemalja.
Šta se duguje svakoj ženi
Nijedna žena ne smije se udati bez svog pristanka. Poslanik (ﷺ) je poništio brak koji je ženi nametnuo njen otac. Svaka žena dobija svoj mehr kao slobodan dar, a muž je mora izdržavati. Poslanik (ﷺ) je zanemarenoj ženi rekao da može uzeti ono što je njoj i njenoj djeci pravedno potrebno. Svaka od njegovih vlastitih žena imala je svoj dom, a Kur'an im govori o “kućama svojim”. Svakoj je ženi dao dan i noć i bacao je kocku da izabere koja će putovati s njim. Kur'an muževima naređuje da se prema ženama lijepo ophode.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se žena koja je ranije bila udata ne smije ponovo udati a da se s njom ne posavjetuje, i da se djevojka ne smije udati bez svog dopuštenja.
Hansa bint Hidam, koja je ranije bila udata, prenosi da ju je otac udao protiv njene volje, pa je otišla Poslaniku (ﷺ), a on je proglasio taj brak nevažećim.
“I draga srca ženama darove njihove dajte; pa ako vam one draga srca štogod od toga poklone, to s prijatnošću i ugodnošću trošite.”
Aiša prenosi da se Hind bint Utbe požalila da je njen muž Ebu Sufjan škrtac koji ne daje dovoljno za nju i njenu djecu. Poslanik (ﷺ) rekao joj je da uzme ono što je dovoljno za nju i njenu djecu, u pravednoj i razumnoj mjeri.
“U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte”
Aiša prenosi da je u svojoj posljednjoj bolesti Poslanik (ﷺ) stalno pitao svoje žene gdje će boraviti sutradan, iščekujući njen red. Njegove žene dopustile su mu da boravi gdje želi, i boravio je u Aišinoj kući dok ondje nije umro, na dan njenog redovnog reda.
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ), kad god bi krenuo na put, bacao kocku među svojim ženama i poveo onu čija bi kocka izašla. Svakoj je ženi odredio dan i noć, iako je Sevda svoj dan i noć dala Aiši, nadajući se da će mu ugoditi.
“O vi koji vjerujete, ne dozvoljava vam se da žene preko volje njihove u naslijeđe uzimate i da im poteškoće pričinjavate s namjerom da nešto od onoga što ste im dali prisvojite, osim ako budu učinile očiti razvrat. Prema njima se lijepo ophodite. A ako prema njima ne osjetite želju, pa moguće je da ne volite nešto u čemu je Allah veliko dobro dao.”
Njeni vlastiti uslovi i njen izlaz
Poslanik (ﷺ) je rekao da uslovi bračnog ugovora imaju najveće pravo da budu ispunjeni. U hanbelijskoj školi, slijedeći odluku Omera, nevjesta može postaviti uslov da njen muž ne uzme drugu ženu. Omer je bio drugi halifa, koji je predvodio muslimane nakon Ebu Bekra. Nevjesta koja postavi taj uslov može napustiti muža ako ga on prekrši. Ostale tri škole taj uslov ne smatraju obavezujućim. Žena koja ne može podnijeti da ostane može i na vlastiti zahtjev okončati brak. Žena Sabita ibn Kajsa nije našla nikakvu manu na njemu. Ipak je Poslanik (ﷺ) dao da je on otpusti nakon što je vratila svoj mehr.
Ukbe ibn Amir prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: od svih uslova koje morate ispuniti, uslovi bračnog ugovora imaju najveće pravo da budu ispunjeni.
Propisuje da, ako se čovjek oženi ženom pod uslovom da neće uzeti drugu ženu, taj ga uslov obavezuje, a ako ga prekrši, ona može raskinuti brak. To prenosi od Omera ibn el-Hattaba, Sa'da ibn Ebi Vekkasa, Muavije i Amra ibn el-Asa i bilježi da Malik, eš-Šafija i hanefijski učenjaci takve uslove nisu smatrali obavezujućim.
Žena Sabita ibn Kajsa rekla je Poslaniku (ﷺ) da nema prigovora na muževljev karakter ni vjeru, ali da ne može ostati s njim. Poslanik je upitao hoće li vratiti vrt koji joj je dao kao mehr. Pristala je, a Poslanik je rekao Sabitu da ga uzme natrag i da se razvede od nje.
Vjerovjesnici su imali više od jedne žene
Biblija govori o vjerovjesnicima s više od jedne žene i nikada ne krivi Ibrahima, Jakuba ili Davuda zbog toga. Sara je dala Hadžeru Ibrahimu “za ženu”, a nakon Sarine smrti Ibrahim je uzeo drugu ženu, Keturu. Jakub se oženio sestrama Leom i Rahelom, a svaka mu je dala i svoju sluškinju za ženu. Davud je uzeo još žena u Jerusalemu, a Sulejman je imao sedam stotina žena. Islam ih sve poštuje kao vjerovjesnike. Dopuštenje koje islam daje nije bilo novo; bilo je ograničeno i vezano pravilima.
“I Saraja, žena Abramova, uze Hagaru, svoju sluškinju Egipćanku, nakon što je Abram živio deset godina u zemlji kanaanskoj, i dade je mužu svome Abramu za ženu.”
“Tada Abraham opet uze ženu, a ime joj bijaše Ketura.”
“I Jakov učini tako i navrši njenu sedmicu; i dade mu i svoju kćer Rahelu za ženu.”
“I dade mu Bilhu, sluškinju svoju, za ženu: i Jakov uđe k njoj.”
“Kad Lea vidje da je prestala rađati, uze sluškinju svoju Zilpu i dade je Jakovu za ženu.”
“I David uze još priležnica i žena iz Jerusalema, nakon što je došao iz Hebrona; i rodiše se Davidu još sinovi i kćeri.”
“I imao je sedam stotina žena, kneginja, i tri stotine priležnica; i žene mu odvratiše srce. Jer dogodi se, kad je Salomon ostario, da mu žene odvratiše srce za drugim bogovima; i srce mu nije bilo savršeno s GOSPODOM, Bogom njegovim, kao srce Davida, oca njegova.”
Šta Biblija kaže o više žena
Musaov zakon običnom čovjeku ne postavlja broj žena. Njegova jedina granica odnosi se na kralja, koji ne smije da “umnožava sebi žene”. Čak ni to ne imenuje broj. Musaov zakon drugu ženu uređuje, a ne zabranjuje. U knjizi Samuelovoj Natan govori Davidu da mu je Bog dao žene njegovog gospodara. Salomon je imao sedam stotina žena i tri stotine priležnica. Kazivanje u Kraljevima krivi ga zato što su mu strane žene odvratile srce za drugim bogovima. Jedino pravilo o jednoj ženi u Novom zavjetu odnosi se na crkvene službenike: biskup mora biti “muž jedne žene”.
“Niti neka umnožava sebi žene, da mu se srce ne odvrati; niti neka sebi veoma umnožava srebro i zlato.”
“Biskup dakle treba biti besprijekoran, muž jedne žene, trijezan, razborit, pristojan, gostoljubiv, sposoban poučavati;”
“I imao je sedam stotina žena, kneginja, i tri stotine priležnica; i žene mu odvratiše srce. Jer dogodi se, kad je Salomon ostario, da mu žene odvratiše srce za drugim bogovima; i srce mu nije bilo savršeno s GOSPODOM, Bogom njegovim, kao srce Davida, oca njegova.”
“Ako uzme sebi drugu ženu, njenu hranu, njenu odjeću i njenu bračnu dužnost neka ne umanjuje.”
“I dadoh ti kuću gospodara tvoga i žene gospodara tvoga u naručje tvoje, i dadoh ti dom Izraelov i Judin; i da je to bilo premalo, dao bih ti još takvih i takvih stvari.”
Šta su činili Jevreji, crkve i mormoni
Martin Luther, njemački crkveni reformator iz šesnaestog stoljeća, priznao je da Pismo ne zabranjuje imati više žena. Godine 1539. on i još dva reformatora odobrili su drugu ženu Filipu Heskom, protestantskom knezu. Talmud, jevrejska knjiga zakona i učenja, savjetuje da se ne uzme više od četiri žene, kako bi svaka dobila ono što joj se duguje. Jevreji Njemačke i sjeverne Francuske zabranili su to tek oko 1000. godine. Jevrejske zajednice u muslimanskim zemljama nikada nisu prihvatile tu zabranu i nastavile su to dopuštati. Godine 1843. Joseph Smith, koji je osnovao mormone, objavio je otkrivenje kojim se uspostavlja višestruki brak, koji je već godinama prakticirao. Mnogi mormoni uzeli su više žena, dok američki zakon nije prisilio njihovu crkvu da povuče svoje odobrenje.
Upitan smije li čovjek uzeti više od jedne žene, Luther je odgovorio da to ne može zabraniti, jer ne proturječi Pismu, iako ne želi vidjeti da se ta praksa uvede među kršćane.
Luther, Melanchthon i Bucer potpisali su pisani savjet landgrofu Filipu Heskom, protestantskom knezu, kojim mu dopuštaju da uzme drugu ženu dok mu je prva živa i traže da to ostane tajna. Ono što je Mojsijev zakon dopuštao u braku, napisali su, nije zabranjeno u Evanđelju. Filip je oženio Margarethe von der Saale 4. marta 1540.
Rava propisuje da čovjek smije oženiti mnogo žena pod uslovom da ih može izdržavati, a mudraci dodaju savjet da čovjek ne bi trebao oženiti više od četiri, kako bi svaka žena imala svoj dužni dio.
Objašnjava da je biblijsko i talmudsko pravo dopuštalo čovjeku više od jedne žene; da je zabrana poligamije koja se pripisuje Rabenu Geršomu iz Mainza, oko 1000. godine, obavezivala Jevreje Njemačke i sjeverne Francuske; i da su jevrejske zajednice u muslimanskim zemljama, koje nisu prihvatile zabranu, i dalje to dopuštale.
Kaže da je Joseph Smith, osnivač svetaca posljednjih dana, objavio otkrivenje od 12. jula 1843. kojim se uspostavlja poligamija, koju je lično prakticirao nekoliko godina, i tvrdio da ima zapovijest da obnovi višestruki brak. Poligamija je postala načelo mormonskog vjerovanja, koje su propovijedale starješine i prakticirale vođe i mnogi iz naroda, dok je Kongres nije zabranio, Vrhovni sud potvrdio zakon, a predsjednik crkve, Wilford Woodruff, izdao Manifest kojim je crkva povukla odobrenje brakovima zabranjenim zakonom zemlje.
Žena u islamu, ljubavnica na Zapadu
U Engleskoj muškarac koji se oženi drugom ženom dok je prva živa može biti zatvoren do sedam godina. Ali nijedan zakon ga ne kažnjava zato što ima ljubavnicu. Ona nema ugovor, nema mehr, nema pravo na dom i nema nijedno pravo supruge. Henriku VIII, prvom Vrhovnom poglavaru Engleske crkve, bila je dopuštena samo jedna žena u isto vrijeme. Zato se oženio šest puta, jednom za drugom, i riješio se četiri njih, poništenjem ili krvnikom. Islam tajnu vezu potpuno zabranjuje. Svakoj ženi kojom se muškarac oženi, prvoj ili četvrtoj, daje svako pravo koje supruga ima. Druga žena je dopuštenje, a nikada dužnost. Dakle, nijedan musliman ne treba kršiti bračni zakon zemlje u kojoj živi, a Kur'an mu govori da ga se drži (17:34).
U Engleskoj i Walesu krivičnim djelom čini sklapanje braka oženjene ili udate osobe s bilo kim drugim dok joj je muž ili žena još živ. Najveća kazna danas je sedam godina zatvora.
Historija šest brakova Henrika VIII, prvog Vrhovnog poglavara Engleske crkve: njegov brak s Katarinom Aragonskom poništen nakon raskida s Rimom; Ana Boleyn, čiji je brak poništen i kojoj je 1536. odsječena glava; Jane Seymour, umrla nakon što mu je rodila sina; brak s Anom Klevskom poništen za nekoliko mjeseci; Katarina Howard, kojoj je 1542. odsječena glava; i Katarina Parr, koja ga je nadživjela.
“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”
Englesko pravo: druga žena i ljubavnica
- U Engleskoj čovjeku koji se oženi drugom ženom dok je prva živa prijeti do sedam godina zatvora.
- Nijedan zakon ga ne kažnjava zato što drži ljubavnicu.
- Ljubavnica nema ugovor, nema mehr, nema pravo na dom i nema nijedno pravo žene.
- Henriku VIII., prvom vrhovnom poglavaru Engleske crkve, bila je dozvoljena jedna žena u isto vrijeme. Zato se oženio šest puta, jednom za drugom, a četiri je uklonio s puta, poništenjem ili dželatom.
Stih po stih
Matej 19:4-6 — poglavlje 19, stih 4-6
“A on odgovori i reče im: Zar niste čitali da ih je onaj koji ih je stvorio u početku načinio muško i žensko, i rekao: Zato će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uz ženu svoju, i bit će dvoje jedno tijelo? Tako nisu više dvoje, nego jedno tijelo. Što je dakle Bog sastavio, čovjek neka ne rastavlja.”
Navedeno za
Jedno tijelo znači jedan muškarac i jedna žena. Isus je obnovio izvorni Božiji naum, koji isključuje drugu ženu.
Odgovor
Isus je odgovarao na pitanje o razvodu i zabranjuje čovjeku da otpusti svoju ženu. Ne kaže ništa protiv čovjeka koji zadrži svoju ženu i uzme drugu. U stihu 8 ono što je Mojsije dopustio jeste razvod, a ne druga žena. Mojsijev zakon uređuje položaj čovjeka koji uzme drugu ženu. U knjizi Samuelovoj Natan govori Davidu da mu je Bog dao žene njegovog gospodara. Ibrahim, Jakub i Davud svaki su imali više od jedne žene. Novi zavjet samo od crkvenih službenika traži jednu ženu: biskup mora biti “muž jedne žene”. Luther je priznao da to ne može zabraniti, jer ne protivrječi Pismu.
Zaključak — Odlomak zabranjuje razvod; ne postavlja pravilo o broju žena, a ostatak Pisma pokazuje da je više žena prihvaćeno.
Gledišta
Kršćanski
Kršćani smatraju da je Božiji naum za brak jedan muškarac i jedna žena. Isusove riječi da dvoje postaju jedno tijelo čitaju kao da isključuju više od jedne žene.
Isus kaže da čovjek prianja uz svoju ženu i da dvoje postaju jedno tijelo. Kršćani to čitaju kao da isključuje drugu ženu.
Pobijanje
Isus je odgovarao na pitanje o razvodu. “jedno tijelo” rečeno je o muškarcu i njegovoj ženi, protiv kidanja njihove veze. U stihu 8 ono što je Mojsije dopustio “zbog tvrdoće srca vašega” jeste razvod, a ne druga žena. Mojsijev zakon štiti prava prve žene kada muškarac uzme drugu. A Ibrahim, Jakub i Davud svaki su imali više od jedne žene.
Islamsko gledište
Islam je postavio granicu običaju koji je nije imao, a koji su prakticirali vjerovjesnici prije njega, i vezao ga pravednošću. Malo muslimana to danas prakticira. Dopuštenje odgovara na stvarne potrebe. Ratovi ostavljaju udovice i siročad. Žena sama možda nema nikoga da je izdržava. A u nekim zemljama žena ima više nego muškaraca. Dopušta drugu ženu samo s punim pravima za svaku ženu. Svaku ženu štite njen pristanak, njen mehr, njeno izdržavanje, dom, jednak dio vremena i izlaz.
Kur'an dopušta do četiri žene samo pod uslovom pravednosti. Gdje se muškarac boji da neće biti pravedan, naređuje jednu ženu.
Kur'an je postavio granicu od četiri običaju koji je nije imao.
Malo muslimana to prakticira. Oko 5 od 100 živi u domu s više od jedne žene. U Afganistanu, Pakistanu, Bangladešu, Iranu i Egiptu manje od 1 od 100 muslimanskih muškaraca ima više od jedne žene.
Ibrahim, Jakub i Davud svaki su imali više od jedne žene, a Biblija ih zbog toga nikada ne krivi.
Samo na Uhudu ubijeno je sedamdeset muslimanskih muškaraca Medine. A Poslanik (ﷺ) se ženio udovicama, kao što su Hafsa i Ummu Seleme.
Žene žive duže od muškaraca. U nekim zemljama, kao što su Rusija i Latvija, ima oko 87 muškaraca na svakih 100 žena.
Svaka žena mora pristati i dobija svoj mehr i izdržavanje.
Svaka od Poslanikovih (ﷺ) žena imala je svoj dom i jednak dio njegovih dana i noći.
U hanbelijskoj školi nevjesta u svom ugovoru može zabraniti drugu ženu i može otići ako se uslov prekrši. Ostale tri škole taj uslov ne smatraju obavezujućim.
Žena može na vlastiti zahtjev okončati brak vraćanjem svog mehra.
Biblija ne postavlja granicu broja žena koje običan čovjek smije imati. A vodeći reformatori priznali su da Pismo to ne zabranjuje.
Englesko pravo sklapanje braka s drugom ženom kažnjava s do sedam godina zatvora.