Kratak odgovor
Džihad znači zalaganje ili trud na Allahovom (﷾) putu. Ne znači ‘sveti rat’. Arapska riječ za rat je harb, a to je druga riječ. Nijedan arapski izraz koji znači ‘sveti rat’ ne nalazi se u Kur'anu ni u izrekama Poslanika (ﷺ). Čovjeku koji je želio otići i boriti se rekao je da svoj džihad učini u služenju roditeljima. I govorenje protiv zla računao je kao džihad. Borba je jedan oblik džihada. Dozvoljena je samo u granicama koje je Allah (﷾) postavio, a samo zakonita vlast smije objaviti rat. Niko ne smije uzeti zakon u svoje ruke.
Potpuno objašnjenje
Šta riječ znači
Džihad dolazi od arapskog korijena koji znači trud i zalaganje. Kur'an ga koristi za svaku vrstu truda na Allahovom (﷾) putu. Dakle, muslimanova borba protiv vlastitih mana, protiv siromaštva ili protiv nepravde, sve to može biti džihad. Sura el-Furkan objavljena je u Mekki, prije nego što je borba ikada bila dozvoljena. U njoj se Poslaniku (ﷺ) govori da se svim silama bori protiv nevjernika ‘Kur'anom’, to jest njegovom porukom. Drugi ajet obećava uputu svima koji se zalažu na Allahovom (﷾) putu. Treći kaže da onaj ko se bori, bori se za dobro vlastite duše.
“zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.”
“One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!”
“A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.”
“I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, namaz obavljajte i zekat dajte i u Allaha se pouzdajte. On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!”
Džihad u Poslanikovim (ﷺ) vlastitim riječima
Poslanik (ﷺ) je toj riječi dao široko značenje. Jednog dobrovoljca poslao je kući da svoj džihad učini u brizi o roditeljima. Rekao je da je vjernik onaj ko se jezikom bori protiv zlikovaca. Rekao je i ženama da je najbolji džihad za njih dobro obavljen hadždž (hodočašće u Mekku).
Abdullah ibn Amr prenosi da je neki čovjek zatražio od Poslanika (ﷺ) dopuštenje da ode u džihad. Poslanik je upitao jesu li mu roditelji živi. Kad je rekao da jesu, Poslanik mu je rekao: onda tvoj džihad neka bude u služenju njima.
Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je svaki vjerovjesnik prije njega imao učenike koji su slijedili njegov put; zatim su došli nasljednici koji su govorili ono što nisu činili i činili ono što im nije naređeno. Ko se bori protiv njih rukom, vjernik je, ko se bori protiv njih jezikom, vjernik je, i ko se bori protiv njih srcem, vjernik je.
Aiša prenosi da je rekla da se džihad smatra najboljim djelom i upitala ne bi li se i žene trebale boriti. Poslanik (ﷺ) je odgovorio da je najbolji džihad za njih hadždž koji je dobro obavljen i primljen.
| Oblik | Šta je rečeno |
|---|---|
| Kur'anom | U Mekki, prije nego što je borba bila dozvoljena: zalaži se svom snagom njegovom porukom |
| Služenje roditeljima | Dobrovoljac za bitku poslan je kući da svoj džihad čini služeći njima |
| Javno govorenje | Ko se bori protiv nepravednika svojim jezikom, vjernik je |
| Hodočašće | Za žene je najbolji džihad dobro obavljen hadždž |
| Borba | Samo unutar granica, i proglašava je samo zakoniti vladar |
Odakle dolazi ‘sveti rat’
Arapski ima svoju riječ za rat, harb, a Kur'an je koristi, kao u 8:57. Izraz ‘sveti rat’ (el-harb el-mukaddesa) ne pojavljuje se nigdje u Kur'anu ni u hadisu (zabilježenim izrekama i djelima Poslanika (ﷺ)). Jedan poznati engleski prijevod Sahih Muslima 1731 Poslanikove (ﷺ) naredbe njegovim zapovjednicima prevodi kao ‘make a holy war’ (vodite sveti rat). Ali arapska riječ tu je ughzu, što znači ‘krenite u pohod’. Riječ ‘sveti’ dodao je prevodilac.
“Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih kazni da se zbog njih razbježe oni koji su iza njih, ne bi li se prisjetili i pouku uzeli.”
U ovom široko korištenom engleskom prijevodu Sahih Muslima Poslanikova (ﷺ) naredba zapovjednicima u hadisu 1731, arapsko ughzu (krenite u pohod), prevedena je kao ‘Make a holy war’ (‘Vodite sveti rat’). Arapski tekst nema riječ koja znači ‘sveti’.
Burejde prenosi da je Poslanik (ﷺ), kad bi postavio zapovjednika, rekao mu da se boji Allaha i da bude dobar prema svojim ljudima, da ne krade od plijena, ne krši obećanje, ne unakažava mrtve i ne ubija djecu. Prije svake borbe neprijatelju su se trebala ponuditi tri izbora: da prihvati islam; ako neće, da plaća džizju, i tada se muslimani moraju suzdržati od njih; i tek ako odbije oboje, da se bore.
Kako su vijesti od ‘džihada’ napravile pomodnu riječ
U engleskom se ta riječ pomjerila. Cambridgeov rječnik džihad prvo definira kao vjersku borbu protiv zla u sebi ili u društvu. Sada navodi i drugu upotrebu: rat ili terorizam koji provode neki muslimanski ekstremisti. Vijesti su mnogo učinile da se proširi ta druga upotreba. Studija Univerziteta u Cardiffu o britanskim novinama od 2000. do 2008. utvrdila je da se 36% priča o britanskim muslimanima odnosilo na terorizam. Imenice najčešće korištene za britanske muslimane bile su terorist, ekstremist, islamist, bombaš samoubica i militant. U takvom izvještavanju ‘džihad’ je postao brza riječ za napad. Ta upotreba je pogrešna i neupućena. Ona uzima jedan oblik džihada, borbu, oduzima mu granice koje mu islam postavlja i predaje tu riječ upravo onima koji krše te granice.
Džihad najprije definira kao, u islamu, vjersku borbu protiv zla u sebi ili u društvu. Riječ navodi i kako se koristi za rat ili terorizam koji provode neki muslimanski ekstremisti protiv ljudi za koje vjeruju da su prijetnja njihovoj vjeri.
Studija britanskih nacionalnih novina od 2000. do 2008. Utvrdila je da se 36% priča o britanskim muslimanima odnosilo na terorizam ili rat protiv terorizma, da su imenice najčešće korištene u vezi s britanskim muslimanima bile terorist, ekstremist, islamist, bombaš samoubica i militant, s vrlo malo pozitivnih imenica kao što je učenjak, i da su najčešći pridjevi bili radikalan, fanatičan, fundamentalistički, ekstremistički i militantan.
Borba: dozvoljena, ali u granicama
Borba je jedan oblik džihada. U knjigama islamskog prava poglavlje zvano Knjiga o džihadu je ratno pravo, a to je pravo granica i ono zabranjuje terorizam u svim njegovim ružnim oblicima. Prva dozvola za borbu data je ljudima koji su napadani i kojima je činjena nepravda. Svaka borba vezana je zapovijedi da se ne prelaze granice. Poslanik (ﷺ) je zabranio ubijanje žena i djece. Svakom zapovjedniku rekao je da ne krši obećanje i ne sakati mrtve. Neki ljudi nisu se borili protiv muslimana zbog njihove vjere niti su ih izgonili iz njihovih domova. Prema njima Kur'an dopušta dobrotu i pravednost, jer Allah (﷾) voli one koji su pravedni. Potpuno ratno pravo i zabrana terorizma u islamu izloženi su na njihovim vlastitim stranicama.
“Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći,”
“I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prekoračuju granice.”
Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.
Burejde prenosi da je Poslanik (ﷺ), kad bi postavio zapovjednika, rekao mu da se boji Allaha i da bude dobar prema svojim ljudima, da ne krade od plijena, ne krši obećanje, ne unakažava mrtve i ne ubija djecu. Prije svake borbe neprijatelju su se trebala ponuditi tri izbora: da prihvati islam; ako neće, da plaća džizju, i tada se muslimani moraju suzdržati od njih; i tek ako odbije oboje, da se bore.
“Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaših nisu izgnali – Allah, zaista, voli one koji su pravični,”
Samo pod zakonitom vlašću
Rat u islamu ne objavljuju pojedinci ili skupine. Poslanik (ﷺ) je vladara nazvao štitom iza kojeg se muslimani bore. Muslimanski pravnici (učenjaci islamskog prava) smatraju da odluka o ratu pripada zakonitom vladaru. Jedini izuzetak je odbrana od iznenadnog napada kad nema vremena da se on pita. Smatraju i da suđenje i kazna pripadaju zakonitom sudu s kvalifikovanim sudijom. Nijedan pojedinac ne smije odlučivati koga će ubiti ili kazniti.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko se pokorava vladaru, pokorava se meni, a ko mu nije pokoran, nije pokoran meni. Vladar (imam) je štit: bori se iza njega i kroz njega se traži zaštita. Ako naređuje pobožnost i vlada pravedno, nagrađen je, a ako ne, teret je na njemu.
Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da je pitanje džihada povjereno vladaru (imamu) i njegovoj prosudbi i da mu ljudi u tome moraju biti poslušni. Pravi jedan izuzetak: ako neprijatelj iznenada napadne i nema vremena da se pita vladar, ljudi se smiju braniti bez njegovog dopuštenja. Smatra i da musliman koji uđe u nemuslimansku zemlju pod obećanjem sigurnosti (eman) ne smije izdati njene stanovnike niti uzeti njihov imetak, jer je sigurnost data uz razumijevanje da ih neće izdati, čak i ako to nije rečeno riječima.
Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da, kao pravilo, niko ne smije izvršiti utvrđenu kaznu (hadd) osim vladara (imama) ili onoga koga on odredi da djeluje umjesto njega. Jedini izuzetak koji dopušta jest stari propis o gospodaru i njegovom robu, koji danas nema primjene.
Skupine koje zloupotrebljavaju tu riječ
Neke naoružane skupine stavile su tu riječ u svoja imena. Među njima su Egipatski islamski džihad, Palestinski islamski džihad i Unija islamskog džihada. Britanija sve tri zabranjuje kao terorističke organizacije. One griješe kad tu riječ koriste za ono što čine, jer islam zabranjuje terorizam. Poslanik (ﷺ) je zabranio ubijanje žena i djece. Rekao je da onaj ko se digne protiv svoje zajednice, udarajući i dobre i zle, nema nikakve veze s njim. Godine 2014. više od 120 muslimanskih učenjaka pisalo je vođi skupine koja sebe naziva Islamskom državom. Među njima je bio veliki muftija Egipta. Rekli su mu da je ubijanje nevinih u islamu zabranjeno. Skupina ne može ono što islam zabranjuje pretvoriti u džihad time što će sebi dati to ime.
Popis britanske vlade organizacija zabranjenih prema Zakonu o terorizmu iz 2000. Uključuje Egipatski islamski džihad i Palestinski islamski džihad (oba zabranjena u martu 2001.), Uniju islamskog džihada (juli 2005.) i Harakat-ul-Jihad-ul-Islami (oktobar 2005.).
Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko napadne svoju zajednicu, udarajući i dobre i loše, ne štedeći ni vjernike i ne držeći obavezu prema onima kojima je dato jamstvo sigurnosti, nema nikakve veze sa mnom, niti ja imam veze s njim.
Otvoreno pismo muslimanskih učenjaka, muftija i imama iz cijelog svijeta vođi skupine koja sebe naziva Islamskom državom. Među potpisnicima su Ševki Allam, veliki muftija Egipta, i Abdullah bin Bejjah, uz učenjake i vođe iz Nigerije, Pakistana, Indonezije i Sjeverne Amerike. Njegov sažetak navodi šta je, prema pismu, u islamu zabranjeno, između ostalog: ubijanje nevinih; ubijanje izaslanika, a time i novinara i humanitarnih radnika; proglašavanje ljudi nemuslimanima, osim ako otvoreno ne izjave nevjerovanje; nanošenje štete kršćanima ili bilo kojim sljedbenicima Knjige ili loše postupanje prema njima; prisiljavanje ljudi da se obrate; mučenje ljudi; i unakažavanje mrtvih. Dodaje da je vraćanje ropstva u islamu zabranjeno, jer je ukinuto općim konsenzusom, i osuđuje to što on uzima žene kao konkubine, kao oživljavanje razdora i pokvarenosti.
To šteti islamu i ne djeluje
Nanošenje štete nevinim ljudima, bilo ženama, djeci ili drugima koji se ne bore, protivno je šerijatu. Također daje islamu loše ime, odbija ljude koji su razmišljali da postanu muslimani i daje oružje onima koji mrze islam. Oni koji mrze islam i ekstremisti žele da se musliman okrene nasilju, kako bi se krivio svaki musliman: ne upadajte u njihovu zamku. Teror je rijetko postigao ono za šta je tvrdio da se bori. Musliman koji smatra da mu je učinjena nepravda treba da progovori, bojkotuje, mirno protestuje, glasa ili se kandiduje, u okviru zakona, i nikada sam ne poseže za nasiljem.
Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.
Rebah ibn Rebi' prenosi da je u jednom pohodu Poslanik (ﷺ) našao ljude okupljene oko ubijene žene. Rekao je da ona nije bila od onih protiv kojih se trebalo boriti. Poručio je Halidu ibn el-Velidu, koji je predvodio prethodnicu: ne ubijaj ženu ni najamnika.
Džabir prenosi da je u jednom pohodu Abdullah ibn Ubejj, vođa licemjera, zaprijetio da će ugledniji istjerati poniženije iz Medine. Omer je zamolio Poslanika (ﷺ) da mu dopusti da tom čovjeku odrubi glavu. Poslanik (ﷺ) je rekao: ostavi ga, da ljudi ne kažu da Muhammed ubija svoje ashabe.
Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: olakšavajte ljudima, a ne otežavajte; radujte ih, a ne odbijajte ih.
Imenuje ‘kumulativni ekstremizam’: način na koji se jedan oblik ekstremizma može hraniti drugim oblicima i uvećavati ih. Kasniji pisci koriste ga za ekstremno desničarske grupe i nasilne ekstremiste koji se pozivaju na islam, pri čemu svaka strana raste na djelima druge.
Studija o 648 terorističkih grupa aktivnih između 1968. i 2006., od kojih je 268 prestalo postojati. Od onih koje su prestale, 43 posto okrenulo se političkom procesu, a 40 posto okončano je policijskim i obavještajnim radom. Vojna sila okončala je malo njih, a samo otprilike jedna od deset pobijedila je.
Tarik ibn Šihab prenosi da je jedan čovjek upitao Poslanika (ﷺ), dok je stavljao nogu u uzengiju, koji je džihad najbolji. On je rekao: riječ istine izgovorena pred nepravednim vladarom.
Gledišta
Čest prigovor: džihad je sveti rat
Mnogi kritičari kažu da džihad znači sveti rat: vjersku dužnost da se bori protiv nevjernika dok se ne pokore.
Kritičari kažu da džihad znači sveti rat, dužnost da se bori protiv nevjernika dok se ne pokore.
Pobijanje
Kur'an džihad koristi za svaku vrstu zalaganja, čak i za borbu samim Kur'anom u Mekki, prije nego što je ikakva borba bila dozvoljena. Poslanik (ﷺ) je služenje roditeljima nazvao džihadom. U jednom poznatom engleskom prijevodu riječ ‘holy’ (sveti) dodao je prevodilac. Tamo gdje džihad znači borbu, odluka pripada zakonitom vladaru. A svaka borba vezana je zapovijedi da se ne prelaze granice. Slika svetog rata mnogo duguje vijestima, u kojima je džihad postao brza riječ za terorizam. Studija Univerziteta u Cardiffu utvrdila je da se 36% priča britanske štampe o britanskim muslimanima odnosilo na terorizam.
Kritičari ukazuju na naoružane skupine koje sebe nazivaju ‘Islamskim džihadom’ kao dokaz šta ta riječ znači.
Pobijanje
Ime ne čini djelo zakonitim. Britanija Egipatski islamski džihad, Palestinski islamski džihad i Uniju islamskog džihada zabranjuje kao terorističke skupine, a islam zabranjuje ono što one čine. Poslanik (ﷺ) je zabranio ubijanje žena i djece. I odrekao se onoga ko udara i dobre i zle. Godine 2014. više od 120 muslimanskih učenjaka, među njima i veliki muftija Egipta, napisalo je da je ubijanje nevinih u islamu zabranjeno. Te skupine griješe kad koriste tu riječ. A vijesti griješe kad njihovu upotrebu uzimaju kao njeno značenje.
Islamsko gledište
Džihad znači zalaganje na Allahovom (﷾) putu. Može biti protiv vlastitih mana, za roditelje ili protiv zla jezikom. Kad zakonita vlast objavi rat, može biti u borbi, uvijek u granicama koje je Allah (﷾) postavio. Poslanik (ﷺ) je svaku borbu vezao granicama koje nijedan musliman ne smije preći.
Kur'an džihad koristi za svaku vrstu zalaganja. To uključuje borbu samim Kur'anom u Mekki, prije nego što je ikakva borba bila dozvoljena.
Poslanik (ﷺ) je služenje roditeljima i govorenje protiv zlikovaca nazvao oblicima džihada. Dobar hadždž nazvao je najboljim džihadom za žene.
Harb je riječ Kur'ana za rat.
U jednom poznatom engleskom prijevodu Sahih Muslima 1731 riječ ‘holy’ (sveti) dodao je prevodilac. Arapsko ughzu znači krenite u pohod.
Dozvola za borbu data je onima koji su napadani i kojima je činjena nepravda. Svaka borba vezana je zapovijedi da se ne prelaze granice.
Poslanik (ﷺ) je zabranio ubijanje žena i djece, kršenje obećanja i sakaćenje mrtvih.
Odluka o ratu pripada zakonitom vladaru, a ne pojedincima ili skupinama. Jedini izuzetak je odbrana od iznenadnog napada.
Skupine koje riječ ‘džihad’ stavljaju u svoja imena za djela terorizma zloupotrebljavaju tu riječ. Poslanik (ﷺ) je zabranio ubijanje žena i djece. I odrekao se onoga ko udara i dobre i zle.