Kratak odgovor
Mojsijev zakon određuje smrt za mnoga djela koja danas uopće nisu zločini. Ko dotakne brdo Sinaj trebao je umrijeti. Tako i stranac koji se približi svećeničkom poslu. Tako i svako ko udari ili prokune oca ili majku. Sin koji je stalno prkosio roditeljima, a kojeg su nazvali izjelicom i pijanicom, trebao je biti kamenovan od muškaraca svog grada. Tako i svako ko ne posluša svećenika ili sudiju. Grad koji se okrene drugim bogovima trebao je biti pobijen mačem sa stokom, a zatim spaljen. Svećenikova kći koja postane bludnica trebala je biti spaljena vatrom. Isus je zakon o proklinjanju roditelja naveo kao Božiju zapovijed. Kur'an dopušta oduzimanje života samo po pravdi i zakonu. Ne određuje nikakvu ovosvjetsku kaznu za sinovljevu neposlušnost. Poslanik (ﷺ) je povukao naredbu da se spale dvojica ljudi, rekavši da samo Allah (﷾) kažnjava vatrom.
Potpuno objašnjenje
Smrt zbog prevelike blizine
Na Sinaju je narodu rečeno da će svako ko dotakne brdo, ili čak njegov rub, biti pogubljen. U Brojevima Bog postavlja Arona i njegove sinove za svećenike. Dodaje da će ‘stranac’, to jest svako izvan svećeničke porodice, koji se približi njihovom poslu biti pogubljen.
“I postavi međe narodu uokolo, govoreći: Čuvajte se da se ne penjete na goru niti da dotaknete njen rub; ko god dotakne goru, svakako će se pogubiti:”
“I postavi Arona i sinove njegove, i neka vrše svećeničku službu svoju: a stranac koji se približi neka se pogubi.”
Smrt za sina
Zakon određuje smrt za svakoga ko udari oca ili majku i za svakoga ko ih prokune. Sin koji je tvrdoglav i buntovan, koji neće slušati roditelje i koji previše jede i pije, treba biti doveden pred starješine. Zatim ga svi muškarci njegovog grada trebaju kamenovati.
“I ko udari oca svoga ili majku svoju, svakako će se pogubiti.”
“I ko prokune oca svoga ili majku svoju, sigurno će se pogubiti.”
“Ako čovjek ima tvrdoglavog i buntovnog sina, koji neće da sluša glas oca svoga ni glas majke svoje i koji, kad ga karaju, neće da ih posluša, neka ga otac i majka uhvate i izvedu pred starješine grada njegova i na vrata mjesta njegova. I neka kažu starješinama grada njegova: Ovaj naš sin je tvrdoglav i buntovan, neće da sluša glas naš; izjelica je i pijanica. I neka ga svi ljudi grada njegova kamenuju kamenjem da umre; tako ćeš ukloniti zlo iz svoje sredine; i sav će Izrael čuti i bojat će se.”
Smrt zbog neposlušnosti svećeniku ili sudiji
Ponovljeni zakon kaže da će čovjek koji postupi drsko i neće slušati svećenika ili sudiju ‘umrijeti’. Okvir je slučaj upućen svećenicima i sudiji u svetištu. Ko prkosi njihovoj presudi biva pogubljen.
“A čovjek koji postupi drsko i ne posluša svećenika koji stoji ondje da služi pred GOSPODOM Bogom tvojim, ili sudiju, taj čovjek neka umre: i ukloni zlo iz Izraela.”
Smrt za vlasnika vola
Ako vol ubije nekoga, vol se kamenuje. Ako je bilo poznato da vol bode, a vlasnik je bio upozoren, ali ga nije držao zatvorenog, i vlasnik treba biti pogubljen. Sljedeći stih mu dopušta da umjesto toga plati otkup za svoj život, ako se odredi.
“Ako vo probode muškarca ili ženu tako da umru, neka se vo svakako kamenuje i neka se meso njegovo ne jede; a vlasnik vola neka bude slobodan. Ali ako je vo i ranije imao naviku bosti rogom, i to je bilo posvjedočeno vlasniku, a on ga nije čuvao, nego je ubio muškarca ili ženu, neka se vo kamenuje, a i vlasnik njegov neka se pogubi. Ako mu se odredi svota novca, neka za otkup života svoga da što god mu se odredi.”
Koplje umjesto suđenja
Izrael je bio kažnjavan kugom jer se pridružio obožavanju Baal-Peora. U međuvremenu je jedan Izraelac doveo Midjanku svojoj porodici, pred Mojsijem. Pinhas, unuk svećenika Arona, uzeo je koplje. Slijedio ih je u šator i probo oboje. Nije bilo suđenja ni saslušanja ni za jedno od njih. Bog ga je pohvalio zbog njegove revnosti i dao njemu i njegovim potomcima svećeništvo zauvijek.
“I gle, jedan od sinova Izraelovih dođe i dovede svojoj braći Midjanku pred očima Mojsijevim i pred očima svega zbora sinova Izraelovih, koji su plakali pred vratima šatora sastanka. I kad to vidje Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, ustade iz sredine zbora i uze koplje u ruku; I ode za čovjekom Izraelcem u šator, i probode oboje, čovjeka Izraelca i ženu kroz trbuh. Tako pošast prestade među sinovima Izraelovim.”
“Pinhas, sin Eleazara, sina svećenika Arona, odvratio je moj gnjev od sinova Izraelovih, jer je među njima bio revan za mene, tako da nisam uništio sinove Izraelove u svojoj ljubomori. Zato reci: Evo, dajem mu svoj savez mira; i imat će ga on i potomstvo njegovo poslije njega, savez vječnog svećenstva; jer je bio revan za Boga svoga i izvršio pomirenje za sinove Izraelove.”
Cijeli grad pobijen mačem
Ako ljudi navedu grad da služi drugim bogovima, a istraga to potvrdi, Ponovljeni zakon naređuje uništenje cijelog grada. Njegovi ljudi i stoka bivaju pobijeni mačem. Njegova dobra skupljaju se na ulici i spaljuju s gradom i nikada se ne smije ponovo sagraditi. Zapovijed ne pravi izuzetak za djecu.
“Sigurno udari stanovnike tog grada oštricom mača, uništavajući ga potpuno, i sve što je u njemu, i stoku njegovu, oštricom mača. I saberi sav plijen njegov usred trga njegova, i spali vatrom grad i sav plijen njegov potpuno, GOSPODU Bogu tvome: i bit će hrpa zauvijek; neće se više graditi.”
Djevojka koja nije vikala
Ako zaručena djevojka u gradu legne s muškarcem, oboje trebaju biti kamenovani. Djevojka umire “zato što nije vikala, budući da je bila u gradu”. Zakon njenu šutnju uzima kao dokaz pristanka. Odnos Ponovljenog zakona prema ženama potpunije je izložen na stranici o tome kako se Biblija odnosi prema ženama.
“Ako je djevojka djevica zaručena za muža, i neki čovjek je nađe u gradu i legne s njom, izvedite ih oboje na vrata tog grada i kamenujte ih kamenjem da umru; djevojku zato što nije vikala, budući da je bila u gradu, a čovjeka zato što je ponizio ženu bližnjega svoga; tako ćeš ukloniti zlo iz svoje sredine.”
Spaljeni vatrom
Dva zakona Levitskog zakonika kažnjavaju spaljivanjem. Svećenikova kći koja postane bludnica treba biti spaljena vatrom. Tako i čovjek koji oženi ženu i njenu majku, zajedno s obje žene.
“I kći bilo kojeg svećenika, ako se oskvrne bludničenjem, oskvrnjuje oca svoga; neka se spali ognjem.”
“I ako čovjek uzme ženu i majku njezinu, to je opačina: neka se spale vatrom i on i one; da ne bude opačine među vama.”
Kako kršćani čitaju ove zakone
Kršćani smatraju da su ove kazne pripadale Božijem savezu sa starim Izraelom. Pavle govori vjernicima da nisu pod zakonom, nego pod milošću. Mnogi upućuju na priču o ženi uhvaćenoj u preljubi. U njoj Isus govori njenim tužiteljima da onaj ko je bez grijeha baci prvi kamen.
“Jer grijeh neće vladati nad vama, jer niste pod zakonom, nego pod milošću.”
“A kad ga i dalje pitahu, usprav se i reče im: Ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.”
Isus i zakon smrti
Kod Mateja Isus navodi smrtnu kaznu za proklinjanje roditelja i naziva je onim što je ‘Bog zapovjedio’. Kaže da ni najmanje slovo ili crtica neće proći od zakona dok se sve ne ispuni. Kršćani vjeruju da je Isus Bog Sin, a poslanica Hebrejima kaže: “Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek”. Dakle, po njihovom gledištu, on je Bog koji je dao ove zakone. A jedina priča u kojoj Isus odbacuje kamenovanje nedostaje u najranijim primjercima Ivana.
“Jer Bog je zapovjedio govoreći: Poštuj oca svoga i majku; i: Ko prokune oca ili majku, neka se pogubi smrću.”
“Ne mislite da sam došao ukinuti zakon ili proroke; nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Jer zaista vam kažem: dok ne prođu nebo i zemlja, ni jedno slovce ni jedna crtica neće proći od zakona dok se sve ne izvrši.”
“Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek.”
O priči o ženi uhvaćenoj u preljubi (Ivan 7:53-8:11) izvještava da je nema u ranim papirusima (P66 i P75), u Codex Sinaiticusu i Codex Vaticanusu i drugim ranim svjedocima, i da je rukopisi koji je imaju stavljaju na različita mjesta: poslije Ivana 7:52, poslije Ivana 7:36, na kraj Ivana ili poslije Luke 21:38. Zaključuje da nije bila dio izvornog Evanđelja po Ivanu.
Život se oduzima samo po pravdi i zakonu
Kur'an zabranjuje oduzimanje života koji je Allah (﷾) učinio svetim, osim po pravdi i zakonu. Kaže da je nepravedno ubistvo jednog čovjeka kao ubistvo svih ljudi. Kažnjava namjerno ubistvo. Islamsko pravo smrtnu kaznu zadržava za nekoliko teških zločina, kao što je ubistvo. Ali samo je sud može izreći i samo uz strog dokaz. A porodica ubijenog može oprostiti i umjesto toga uzeti naknadu. Za smrt uzrokovanu greškom određuje naknadu, a ne smrt. Poslanik (ﷺ) je rekao da se ne duguje krvarina za osobu koju je ubila životinja. Tamo gdje je vlasnik bio kriv, pravnici ga obavezuju da plati naknadu. Smrt koju nije namjeravao nikada se ne kažnjava njegovom vlastitom smrću.
“Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa u obožavanju ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju zbog neimaštine ne ubijate, Mi i vas i njih hranimo, ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva; to vam On zapovijeda da biste razumjeli.””
“I ne ubijajte nikog koga je Allah zabranio ubiti, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovu nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.”
“Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, zaista, na Zemlji sve granice zla prelazili.”
“O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, rob za roba, i žensko za žensko. A prema onome kome od njegovog brata bude nešto oprošteno, neka onaj ko prihvati otkup postupi pravedno, a i on neka njemu isplati lijepo i po propisu. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna patnja.”
“Vjernik ne može ubiti vjernika osim greškom, a ko ubije vjernika greškom, on mora osloboditi roba vjernika, i predati krvarinu porodici njegovoj, izuzev ako oni to oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika! Ako, pak, pripada narodu s kojim imate sporazum, tada mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi roba vjernika! Ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno, kajući se Allahu. A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se krvarina ne duguje za osobu koju ubije životinja, niti za onoga ko umre padom u bunar ili u rudniku.
Roditelji poštovani, bez smrtne kazne
Kur'an dobrotu prema roditeljima stavlja odmah uz ibadet Allahu (﷾). Zabranjuje čak i riječ prezira prema njima i govori djetetu da moli za njih. Ipak, ne određuje nikakvu ovosvjetsku kaznu za sinovljevu neposlušnost, a još manje smrt.
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!””
Nema ubijanja bez dokaza, čak ni od strane muža
Jedan ashab pitao je Poslanika (ﷺ): ako nađe čovjeka sa svojom ženom, mora li ga ostaviti dok ne dovede četiri svjedoka? Poslanik (ﷺ) je rekao da mora. Ne smije ga dirati dok ne dovede četiri svjedoka. Kad je drugi muž pitao da li može ubiti takvog čovjeka, Poslanik (ﷺ) ga je uputio na kur'anski postupak zakletvi pred sudom, zvan lian, a ne na mač. Kur'an kažnjava svakoga ko optuži čednu ženu bez četiri svjedoka. Poslanik (ﷺ) nijednom mužu nije dao pravo da učini ono što je učinio Pinhas. I islam nikoga ne kažnjava smrću zato što je šutio.
Ebu Hurejre prenosi da je Sa'd ibn Ubade upitao Poslanika (ﷺ) mora li, ako nađe muškarca sa svojom ženom, ostaviti ga netaknutog dok ne dovede četiri svjedoka. Poslanik je rekao da mora.
Sehl ibn Sa'd prenosi da je Uvejmir el-Adžlani upitao Poslanika (ﷺ) treba li čovjek koji nađe drugog muškarca sa svojom ženom da ga ubije, pa da i sam bude ubijen zbog toga, ili šta treba učiniti. Poslanik je rekao da je Allah objavio propis o njemu i njegovoj ženi i rekao mu da je dovede. Par je zatim izvršio li'an, zakletve iz Kur'ana 24:6-9, pred Poslanikom.
“One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikad više svjedočenje njihovo ne primajte – to su nečasni ljudi,”
“A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdit će svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da zaista govore istinu,”
“A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže,”
Pokornost samo u dobru
Jednom je zapovjednik kojeg je poslao Poslanik (ﷺ) naredio svojim ljudima da uđu u vatru. Poslanik (ﷺ) je rekao da nema pokornosti u činjenju zla, nego samo u dobru. Pokornost bilo kojem čovjeku, svećeniku ili zapovjedniku, ima tu granicu.
Alija prenosi da je zapovjednik kojeg je Poslanik (ﷺ) postavio zapalio vatru i naredio svojim ljudima da uđu u nju. Kad je Poslanik to čuo, rekao je da bi, da su ušli, u njoj ostali do Sudnjeg dana i da nema pokornosti u činjenju zla: pokornost je samo u onome što je dobro. Sahih Muslim 1840 ima istu predaju.
Niko ne nosi tuđe breme
Kur'an kaže da niko ne nosi tuđe breme. Dakle, nijedno dijete ne može biti kažnjeno za ono što vjeruju odrasli jednog grada. Poslanik (ﷺ) je zabranio ubijanje žena i djece, čak i u ratu. Islamsko pravo ima vlastito pravilo o napuštanju vjere. Samo ga sud može primijeniti, nakon suđenja, i nikada na čovjekovu porodicu ili grad. Izloženo je na stranici o tome da li Biblija naređuje smrt za otpadnike.
“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.
Teška bremena podignuta
Kur'an Poslanika (ﷺ) opisuje kao onoga koji je najavljen u Tevratu i Indžilu (radosnoj vijesti koju je Isa propovijedao). On naređuje dobro i oslobađa ljude od teških bremena i okova koji su bili na njima.
“onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. A oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – oni će baš uspjeti.”
Samo Allah (﷾) kažnjava vatrom
Poslanik (ﷺ) je jednom naredio izvidnici da spali dvojicu ljudi. Prije nego što su krenuli, povukao je naredbu. Samo Allah (﷾) kažnjava vatrom, rekao je, pa ako uhvate te ljude, trebaju ih ubiti, a ne spaliti. Levitski zakonik spaljivanje daje ljudima. Islam ga ostavlja samo Allahu (﷾).
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao jednom odredu da spali dva imenovana čovjeka, a zatim je povukao naredbu prije nego što su krenuli: samo Allah kažnjava vatrom, pa ako ih nađu, neka ih ubiju, a ne spale.
| Djelo | Musaov zakon | Islam |
|---|---|---|
| Proklinjanje oca ili majke | Smrt (Izlazak 21:17) | Zabranjena je i riječ prezira, ali nema smrtne kazne |
| Tvrdoglav, buntovan sin | Kamenuju ga ljudi njegovog grada (Ponovljeni zakon 21:18-21) | Nema ovosvjetske kazne |
| Prkošenje svećeniku ili sucu | Smrt (Ponovljeni zakon 17:12) | Nema pokornosti nikome u grijehu, samo u onome što je dobro |
| Grad koji se okrene drugim bogovima | Ljudi i stoka pobijeni mačem, bez izuzetka za djecu (Ponovljeni zakon 13:15-16) | Niko ne nosi tuđe breme; žene i djeca nikada se ne smiju ubijati |
| Svećenikova kćerka koja postane prostitutka | Smrt vatrom (Levitski zakonik 21:9) | Samo Allah (﷾) kažnjava vatrom |
Stih po stih
Rimljanima 6:14 — poglavlje 6, stih 14
“Jer grijeh neće vladati nad vama, jer niste pod zakonom, nego pod milošću.”
Navedeno za
Kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom, nego pod milošću. Njegove smrtne kazne bile su za staru državu Izrael i ne obavezuju crkvu.
Odgovor
Pitanje nije da li kršćani danas provode ove zakone, nego da li ih je dao Bog. Biblija kaže da jeste. Isus je smrtnu kaznu za proklinjanje roditelja naveo kao ono što je ‘Bog zapovjedio’ i rekao da ni jedno slovo ni crtica neće proći od zakona dok se sve ne ispuni. Kršćani ‘ispuni’ čitaju kao okončanje ovih kazni, ali to ne mijenja ko ih je prvi naredio. Po kršćanskom gledištu, on je isti Bog, jučer, danas i zauvijek. Dakle, kršćanin mora smatrati da je njegov Gospod nekad naredio da buntovnog sina, izjelicu i pijanicu, kamenuju muškarci njegovog grada.
Zaključak — Ostavljanje zakona po strani danas ne odgovara na pitanje ko ih je dao. Po kršćanskom gledištu, dao ih je Isus.
Ivan 8:7 — poglavlje 8, stih 7
“A kad ga i dalje pitahu, usprav se i reče im: Ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.”
Navedeno za
Kad su mu doveli ženu uhvaćenu u preljubi, Isus je rekao da onaj ko je bez grijeha baci prvi kamen i ona je pošteđena. Milost zamjenjuje smrtnu kaznu.
Odgovor
Priča nedostaje u najranijim rukopisima Ivana, uključujući najstarije papiruse i kodekse iz 4. stoljeća. Učenjaci teksta zaključuju da nije bila dio Ivanovog izvornog evanđelja. Stihovi koji sigurno pripadaju evanđeljima prikazuju Isusa kako podržava zakon, uključujući smrt za proklinjanje roditelja.
Zaključak — Jedini odlomak u kojem Isus odbacuje kamenovanje dodan je Ivanovom evanđelju kasnije.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Smrtne kazne Mojsijevog zakona date su starom Izraelu pod starim savezom. Kršćani su pod milošću, a ne pod tim zakonom, a Isus je pokazivao milost grešnicima.
Pavle uči da vjernici nisu pod zakonom, nego pod milošću.
U Ivanovoj priči o ženi uhvaćenoj u preljubi Isus odvraća njene tužitelje.
Islamsko gledište
Biblija određuje smrt za dodirivanje brda, za buntovnog sina, za neposlušnost svećeniku i za ibadet cijelog grada. I spaljuje ljude vatrom. Muslimani smatraju da su ljudi mijenjali tekst Biblije. Kur'an kaže da je Poslanik (ﷺ) došao da podigne teška bremena i okove stavljene na ranije narode. Njegov zakon oduzima život samo pravdom i dokazom. Nikada ne kažnjava jednog čovjeka za drugog, a vatru ostavlja Allahu (﷾).
Mojsijev zakon određuje smrt za dodirivanje brda Sinaja i za stranca koji se približi svećeničkoj službi.
Zakon određuje smrt za udaranje ili proklinjanje roditelja i kamenovanje za tvrdoglavog i buntovnog sina.
Zakon određuje smrt za neposlušnost svećeniku ili sudiji.
Moglo je biti poznato da vol bode. Ako ubije nekoga, njegov vlasnik treba biti pogubljen, osim ako se odredi otkup.
Pinhas je bez suđenja ubio čovjeka i Midjanku, a Bog ga je nagradio vječnim svećeništvom.
Ponovljeni zakon naređuje da se grad koji se okrene drugim bogovima uništi s ljudima i stokom i spali.
Zaručena djevojka kamenuje se zato što u gradu nije vikala.
Levitski zakonik naređuje spaljivanje svećenikove kćeri koja postane bludnica. Isto naređuje za čovjeka koji oženi ženu i njenu majku.
Isus smrtnu kaznu za proklinjanje roditelja naziva Božijom zapovijedi. Kaže da ni najmanje slovo ili crtica neće proći od zakona dok se sve ne ispuni.
Kur'an dopušta oduzimanje života samo po pravdi i zakonu. Za ubistvo greškom određuje naknadu, a ne smrt.
Poslanik (ﷺ) je rekao mužu da ne dira čovjeka nađenog s njegovom ženom dok ne dovede četiri svjedoka.
Poslanik (ﷺ) je učio da se pokornost duguje samo u dobru.
Kur'an uči da je Poslanik (ﷺ) poslan da podigne teška bremena i okove stavljene na ranije narode.
Poslanik (ﷺ) je povukao naredbu da se spale dvojica ljudi, rekavši da samo Allah (﷾) kažnjava vatrom.