Kratak odgovor
Ni jedno ni drugo, po njegovim vlastitim riječima. Luka svoje evanđelje počinje riječima da su mnogi drugi već napisali izvještaje. Kaže da su mu očevici predali priču, pa nije bio jedan od njih. Zatim kaže da je sve pažljivo proučio i odlučio to po redu napisati za čovjeka po imenu Teofil. Nikada ne kaže da mu je Bog dao riječi. Tako piše historičar, a ne prorok. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, također neke svoje savjete označava kao svoje, a ne Gospodnje. Kur'an za sebe tvrdi suprotno: svaka njegova riječ je Objava.
Potpuno objašnjenje
Lukin vlastiti početak
Prva tri stiha Lukinog evanđelja piščev su vlastiti izvještaj o njegovoj metodi. Imenuje “mnogi” ranije pisce. Kaže da su očevici priču “predali” ‘nama’. To ga stavlja među one koji su je primili, a ne među one koji su je vidjeli. Njegov razlog za pisanje je ovaj: “učini se i meni”, poslije vlastitog proučavanja. Knjiga je upućena jednom čovjeku. Nema ‘ovako govori GOSPOD’ i nema tvrdnje o viđenju. Kršćanin može reći da je Bog vodio Luku dok je proučavao. Ali sam Luka to nikada ne kaže.
“Budući da su mnogi poduzeli da po redu izlože pripovijest o događajima koji su među nama sasvim utvrđeni, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, učini se i meni, pošto sam sve od početka tačno ispitao, da ti po redu napišem, slavni Teofile,”
Šta kaže grčki tekst stiha 3
Jedan moderni prijevod u javnom vlasništvu jasno pokazuje smisao grčkog. Luka je “tačno ispitao sve od početka”. Grčka riječ ovdje je anothen. Drugdje može značiti ‘odozgo’. Ovdje slijedi poslije očevidaca koji su tu bili “od početka” u stihu 2. Dakle, opisuje koliko je daleko sezalo njegovo istraživanje. To nije poruka odozgo.
“Budući da su mnogi poduzeli sastaviti pripovijest o onim stvarima koje su se ispunile među nama, baš kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, učinilo se dobrim i meni, pošto sam tačno ispitao sve od početka, da ti napišem po redu, odlični Teofile;”
Ko je bio Luka
Crkvena predaja, koju slijedi evangelička NIV Study Bible, pisca poistovjećuje s Lukom, ljekarom kojeg Pavle spominje među svojim saputnicima. Nije bio jedan od dvanaestorice, Isusovih najbližih sljedbenika. Ni sam Pavle nikada nije sreo Isusa tokom njegove službe. Isti pisac i Djela upućuje Teofilu.
Uvodi evangeličke NIV Study Bible drže se tradicionalnih autora, ali priznaju da ih same knjige ne imenuju. O Marku: unutar knjige nema direktnog dokaza o tome ko ju je napisao; ime počiva na svjedočenju rane crkve. O Luki: ime pisca ne pojavljuje se u knjizi (dodaje da drugi dokazi ukazuju na Luku). O Ivanu: apostol nije nigdje imenovan u Evanđelju, a bilješke dokazuju njegovo autorstvo iz te šutnje.
“Pozdravljaju vas Luka, ljubljeni liječnik, i Dema.”
“Prvu sam knjigu napisao, Teofile, o svemu što je Isus počeo činiti i naučavati,”
Govori pisani za tu priliku
Grčki historičari često su sami pisali govore u svojim knjigama. Tukidid, grčki historičar iz petog stoljeća prije Krista, to otvoreno kaže. Nije mogao zapamtiti govore riječ po riječ. Zato piše: “pa je moj običaj bio da govornici kažu ono što su, po mom mišljenju, zahtijevale različite prilike”. Držao se, kaže, općeg smisla onoga što je rečeno.
Djela su puna govora Petra, Stjepana i Pavla. Luka nikada ne kaže da ih je iko zapisao kad su izgovoreni. Dakle, čitalac ih ne može uzeti kao zapis riječ po riječ. Oni su Lukin izvještaj o onome što je rečeno.
Tukidid kaže da je bilo teško zapamtiti govore riječ po riječ, “pa je moj običaj bio da govornici kažu ono što su, po mom mišljenju, zahtijevale različite prilike, držeći se, naravno, što je moguće bliže općeg smisla onoga što su zaista rekli.”
“Prvu sam knjigu napisao, Teofile, o svemu što je Isus počeo činiti i naučavati,”
I Pavle označava vlastite riječi
Luka nije sam. Pavle govori Korinćanima da je jedan propis njegov, “a ne Gospod”. O drugom pitanju kaže “nemam zapovijedi Gospodnje” i daje vlastito mišljenje. Poglavlje završava sa “po mom mišljenju”. Dodaje samo da misli da ima Duha Božijeg. Sam odvaja Gospodnju zapovijed od svog mišljenja.
“A ostalima govorim ja, a ne Gospod: Ako koji brat ima ženu nevjernicu, i ona pristaje živjeti s njim, neka je ne otpušta.”
“A o djevicama nemam zapovijedi Gospodnje; ali dajem svoje mišljenje, kao onaj koji je od Gospoda dobio milost da bude vjeran.”
“Ali sretnija je ako tako ostane, po mom mišljenju; a mislim da i ja imam Duha Božijeg.”
| Stih | Riječi | Ko govori, po samom stihu |
|---|---|---|
| Luka 1:2 | ‘kao što su nam predali oni koji su od početka bili očevici’ | Luka, koji je priču primio od očevidaca. On nije bio jedan od njih. |
| Luka 1:3 | “učini se i meni” ... ‘da ti po redu napišem’ | Luka, pišući nakon vlastitog proučavanja, za jednog čovjeka, Teofila |
| 1 Korinćanima 7:12 | ‘A ostalima govorim ja,’ “a ne Gospod” | Pavle, a ne Gospod |
| 1 Korinćanima 7:25 | “nemam zapovijedi Gospodnje”, ‘ali dajem svoje mišljenje’ | Pavle, dajući vlastito mišljenje |
| 1 Korinćanima 7:40 | “po mom mišljenju”, ‘a mislim da i ja imam Duha Božijeg’ | Pavle, dajući vlastito mišljenje. Dodaje da misli da ima Duha Božijeg. |
U ovim stihovima nijedan pisac ne kaže da mu je Bog dao riječi. Kur'an za sebe tvrdi suprotno: svaka njegova riječ je objava.
Kur'an tvrdi svaku riječ
Kur'an o Poslaniku (ﷺ) kaže da ne govori po hiru svome. Ono što donosi jeste Objava koja mu se objavljuje. Islam ovu granicu drži jasnom. Kur'an sadrži samo Allahove (﷾) riječi. Poslanikove (ﷺ) vlastite riječi čuvaju se odvojeno kao hadisi (predaje o onome što je rekao i činio) i nikada se ne uče kao Kur'an. Muslimani smatraju da je i njih Allah (﷾) vodio, ali se ne uče kao Njegov govor.
“On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.”
Stih po stih
2 Timoteju 3:15-16 — poglavlje 3, stih 15-16
“I što od djetinjstva znaš sveta Pisma, koja te mogu učiniti mudrim za spasenje vjerom u Krista Isusa. Svako je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za učenje, za ukor, za popravljanje, za odgoj u pravednosti;”
Navedeno za
Kršćani “Svako je Pismo nadahnuto od Boga” čitaju kao da obuhvata cijelu Bibliju, uključujući Luku.
Odgovor
Stih ne imenuje nijednu knjigu. Riječ je o Pismima koja je Timotej znao “od djetinjstva”. Za židovsko dijete to je bila Hebrejska Biblija. Ništa u stihu ne kaže da je Lukino evanđelje među njima. Kad je Timotej bio dijete, nijedna knjiga Novog zavjeta još nije bila napisana.
Zaključak — Stih ne imenuje nijednu knjigu i ne kaže da je Luka Pismo.
1 Timoteju 5:18 — poglavlje 5, stih 18
“Jer Pismo kaže: Ne zavezuj usta volu koji vršidbu vrši. I: Radnik je dostojan svoje plate.”
Navedeno za
Kršćani kažu da 1. Timoteju navodi Luku 10:7 i naziva ga Pismom, pa je Lukino evanđelje vrlo rano smatrano Pismom.
Odgovor
Pismo navodi kratku Isusovu izreku, a ne Lukinu knjigu po imenu. Izreka je mogla biti poznata i bez nje. Čak i da je to Luka, oznaka drugog pisca ne može nadjačati Lukin vlastiti početak. Tu kaže da je pisao iz svog istraživanja za Teofila.
Zaključak — Lukin vlastiti izvještaj o tome kako je pisao ostaje; oznaka drugog pisca ne pretvara istraživanje u Objavu.
Luka 1:1-3 — poglavlje 1, stih 1-3
“Budući da su mnogi poduzeli da po redu izlože pripovijest o događajima koji su među nama sasvim utvrđeni, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, učini se i meni, pošto sam sve od početka tačno ispitao, da ti po redu napišem, slavni Teofile,”
Navedeno za
Neki kršćani Lukinu riječ za ‘od početka’ prevode kao ‘odozgo’, kao da je Luka tvrdio da ima znanje dato s neba.
Odgovor
Riječ anothen može značiti ‘odozgo’, kao u Ivanu 3:31, ali znači i ‘od početka’. Ovdje odlučuje rečenica. Luka kaže da je sve pratio unazad. To stavlja pored očevidaca koji su tu bili “od početka” u stihu 2. King James Biblija ima ‘od samog početka’, a World English Bible ‘od početka’.
Zaključak — Luka opisuje koliko je daleko pratio priču, a ne Objavu.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Luka je pažljivo istraživao, a Sveti Duh ga je vodio dok je pisao. Dakle, njegovo evanđelje je i dobra historija i nadahnuta Božija riječ. Samo Pismo kaže da je svako Pismo nadahnuto.
2. Timoteju kaže da je svako Pismo nadahnuto od Boga.
Pobijanje
Prihvatimo da stih kaže da je svako Pismo nadahnuto. On ne imenuje nijednu knjigu. Pisma koja je Timotej znao od djetinjstva bila su Hebrejska Biblija, jer nijedna knjiga Novog zavjeta još nije postojala. Ništa u stihu Lukino evanđelje ne stavlja među njih.
1. Timoteju riječi “Radnik je dostojan svoje plate” naziva Pismom, a ta izreka nalazi se i u Luki 10:7.
Pobijanje
Prihvatimo da se izreka nalazi i u Luki 10:7. Pismo navodi kratku Isusovu izreku, a ne Lukinu knjigu po imenu. Oznaka drugog pisca ne može nadjačati Lukin vlastiti početak, gdje kaže da je pisao iz svog istraživanja.
Islamsko gledište
Luka je bio pošten pisac historije koji nije tvrdio da ima Objavu. Ljudsko pisanje, koliko god bilo dobro, ne treba nazivati Božijom riječju. Samo Kur'an tvrdi da je svaka riječ u njemu došla od Allaha (﷾).
Luka kaže da su mu očevici predali priču, pa nije bio očevidac.
Luka kao razlog pisanja navodi vlastito istraživanje i mišljenje i ne tvrdi da ima Objavu.
Pavle neke svoje propise označava kao vlastito mišljenje, “a ne Gospod”. O jednom pitanju kaže “nemam zapovijedi Gospodnje”.
Kur'an tvrdi da je sve što je Poslanik (ﷺ) donio kao Objavu od Allaha (﷾). Ništa od toga, kaže, nije došlo iz njegovog hira.