Kratak odgovor
Da, većina stručnjaka zaključuje da Talmud to kaže o Isusu. U talmudskoj knjizi Gitin (stranica 57a) Rimljanin po imenu Onkelos, koji je želio preći na židovstvo, priziva tri mrtva čovjeka. Treći je ‘Ješu’, hebrejski oblik imena Isus. Ješu kaže da je njegova kazna kipući izmet. Talmud daje razlog: tako se kažnjava onaj ko se ruga riječima mudraca. Tri srednjovjekovna rukopisa imenuju ga Ješu. Jedan ga naziva Ješu ha-Nocri, ‘Isus Nazarećanin’. Prvo štampano izdanje već je izostavilo ime, a cenzurirana izdanja imaju “grešnici Izraela”. Kur'an kaže suprotno. Isa je “ugledan i na ovome i na onome svijetu” (3:45).
Potpuno objašnjenje
Šta kaže Talmud
Babilonski talmud sastavljen je oko 500-600. n. e. Sabira rasprave rabina o židovskom zakonu i njihove priče. Ova priča dolazi u njegovom izvještaju o padu Jerusalema. Onkelos, nećak rimskog vojskovođe Tita, želi preći na židovstvo. Priziva tri mrtva čovjeka. Svakog pita ko je cijenjen na svijetu mrtvih. Prvi je Tit. Drugi je Bileam, prorok izvan Izraela. Treći je Ješu. Svaki odgovara da je cijenjen Izrael. Tit i Bileam savjetuju Onkelosu da naudi Izraelu. Ješu mu savjetuje da traži njihovo dobro. Ješu kaže da je njegova kazna kipući izmet. Talmud daje razlog: tako se kažnjava onaj ko se ruga riječima mudraca. R. Travers Herford, engleski stručnjak za rabine, preveo je taj odlomak 1903. iz necenzuriranog teksta. Njegov prijevod stoji niže. Njegovo ‘Isus’ stoji umjesto Ješu iz rukopisa, a njegova ‘nečist’ znači izmet. Gdje on piše ‘na ovom svijetu’, aramejski izvornik kaže ‘na onom svijetu’, na svijetu mrtvih.
Anonimna agada (priča) u talmudskom ciklusu o uništenju Jerusalema (Kamca i Bar Kamca, 55b-58a). Onkelos, sin Kalonika, sin Titove sestre, želi se preobratiti (le-igayyurei). Nekromantijom (be-negida) podiže trojicu mrtvih i pita svakog ko je cijenjen (chashiv) na tom svijetu i treba li im se pridružiti. Tit kaže da su izraelske zapovijedi previše brojne i savjetuje mu da se bori protiv njih; on se svaki dan spaljuje i rasipa, kako je sam sebi odredio. Bileam odgovara Ponovljenim zakonom 23:7, ‘ne traži njihov mir ni njihovu dobrobit’; njegova kazna je kipuće sjeme (be-shikhvat zera rotachat). Treći kaže: traži njihovo dobro, ne traži njihovo zlo (tovatam derosh, ra'atam lo tidrosh); ko ih dotakne, dotiče zjenicu svog oka. Njegova kazna je kipući izmet (be-tso'ah rotachat). Talmud to objašnjava s ‘kao što je Učitelj rekao: ko se ruga riječima Mudraca (ha-mal'ig al divrei chakhamim) kažnjava se kipućim izmetom’. Završava: dođi i vidi razliku između grešnika Izraela (posh'ei Yisrael) i proroka naroda; tekst iz Vilne dodaje ovdei avodah zarah, idolopoklonici. Raši kao izvor pravila navodi Eruvin 21b. Izdanje Koren/Steinsaltz objašnjava završni redak: Bileam, prorok, želio je Izraelu zlo, dok je Ješu ha-Nocri, jevrejski grešnik, tražio njihovo dobro. Herford (str. 68) i Krauss nazvali su tu trojicu glavnim neprijateljima Izraela; vlastite riječi Talmuda to ne kažu. Ime: standardni štampani tekst u trećem prizoru ima ‘grešnici Izraela’, iako je glagol u jednini (asqeih, ‘podigao ga je’), a Onkelos pita o ‘tom čovjeku’. Tri srednjovjekovna rukopisa, pročitana na snimcima biblioteka, imenuju ga. MS Vatican ebr. 130 (1381), f. 35v, ima Yeshu ha-Notzri, ‘Isus Nazarećanin’. MS Munich 95 (1342), f. 223r, i MS Vatican ebr. 140 (14. stoljeće), f. 54r, imaju Yeshu; Rašijev stupac u Vatican 140 ‘grešnike Izraela’ objašnjava kao ‘Ješu’. Izdanje Koren/Steinsaltz štampa Yeshu ha-Notzri.
“Nekromantijom je pozvao Isusa. Rekao mu je: ‘Ko je cijenjen na ovom svijetu?’ Odgovorio je: ‘Izrael.’ ‘A šta je s pridruživanjem njima?’ Odgovorio je: ‘Traži njihovo dobro, ne traži njihovo zlo. Svako ko ih povrijedi, [to je] kao da je povrijedio zjenicu svog oka.’ Rekao je: ‘Koja je kazna ovog čovjeka?’ Odgovorio je: ‘Kipuća nečist.’ Jer je jedan učitelj rekao: ‘Svako ko se ruga riječima mudrih kažnjava se kipućom nečisti.’ Dođi i vidi razliku između grešnika Izraela i proroka naroda svijeta koji služe lažnoj vjeri.”
Ko je ‘Ješu’?
Prije štampanja Talmud se prepisivao rukom. Tri srednjovjekovna rukopisa imenuju trećeg čovjeka. Njihova čitanja dolaze s fotografija stranica samih biblioteka. Rukopis 130 Vatikanske biblioteke, prepisan 1381., ima Ješu ha-Nocri, ‘Isus Nazarećanin’. Minhenski rukopis 95, iz 1342., i vatikanski rukopis 140 imaju Ješu. Tosafot, srednjovjekovni francuski i njemački komentatori Talmuda, također ga imenuju. U svom necenzuriranom tekstu kažu da je ovaj odlomak o Ješuu ha-Nocriju. Većina modernih stručnjaka smatra da je ovaj Ješu Isus iz Nazareta, onako kako su ga rabini zamišljali. Među njima su R. Travers Herford i Peter Schäfer, njemački stručnjak za drevno židovstvo. Manjina, naročito stručnjak Johann Maier 1978., tvrdila je da je ime Isus u ove odlomke ušlo kasno. Ipak, čak i cenzurirani štampani tekst zadržava glagol u jednini. Dakle, tekst je nekad govorio o jednom čovjeku, a sva tri rukopisa imenuju ga Ješu.
Anonimna agada (priča) u talmudskom ciklusu o uništenju Jerusalema (Kamca i Bar Kamca, 55b-58a). Onkelos, sin Kalonika, sin Titove sestre, želi se preobratiti (le-igayyurei). Nekromantijom (be-negida) podiže trojicu mrtvih i pita svakog ko je cijenjen (chashiv) na tom svijetu i treba li im se pridružiti. Tit kaže da su izraelske zapovijedi previše brojne i savjetuje mu da se bori protiv njih; on se svaki dan spaljuje i rasipa, kako je sam sebi odredio. Bileam odgovara Ponovljenim zakonom 23:7, ‘ne traži njihov mir ni njihovu dobrobit’; njegova kazna je kipuće sjeme (be-shikhvat zera rotachat). Treći kaže: traži njihovo dobro, ne traži njihovo zlo (tovatam derosh, ra'atam lo tidrosh); ko ih dotakne, dotiče zjenicu svog oka. Njegova kazna je kipući izmet (be-tso'ah rotachat). Talmud to objašnjava s ‘kao što je Učitelj rekao: ko se ruga riječima Mudraca (ha-mal'ig al divrei chakhamim) kažnjava se kipućim izmetom’. Završava: dođi i vidi razliku između grešnika Izraela (posh'ei Yisrael) i proroka naroda; tekst iz Vilne dodaje ovdei avodah zarah, idolopoklonici. Raši kao izvor pravila navodi Eruvin 21b. Izdanje Koren/Steinsaltz objašnjava završni redak: Bileam, prorok, želio je Izraelu zlo, dok je Ješu ha-Nocri, jevrejski grešnik, tražio njihovo dobro. Herford (str. 68) i Krauss nazvali su tu trojicu glavnim neprijateljima Izraela; vlastite riječi Talmuda to ne kažu. Ime: standardni štampani tekst u trećem prizoru ima ‘grešnici Izraela’, iako je glagol u jednini (asqeih, ‘podigao ga je’), a Onkelos pita o ‘tom čovjeku’. Tri srednjovjekovna rukopisa, pročitana na snimcima biblioteka, imenuju ga. MS Vatican ebr. 130 (1381), f. 35v, ima Yeshu ha-Notzri, ‘Isus Nazarećanin’. MS Munich 95 (1342), f. 223r, i MS Vatican ebr. 140 (14. stoljeće), f. 54r, imaju Yeshu; Rašijev stupac u Vatican 140 ‘grešnike Izraela’ objašnjava kao ‘Ješu’. Izdanje Koren/Steinsaltz štampa Yeshu ha-Notzri.
Na Ravin prigovor (‘Je li napisano la'ag?’) Tosafot odgovaraju da je u svakom slučaju istina da se kažnjava kipućim izmetom, kao što kažemo u poglavlju Ha-Nizakin (Gitin, poglavlje 5) o Ješuu ha-Nocriju. Tosafisti tako Gitin 57a čitaju kao govor o Isusu Nazarećaninu.
Herford primjećuje da cenzurirana moderna izdanja imaju ‘grešnici Izraela’, množinu koja ne odgovara jednini priče; starija izdanja imaju ‘grešnik Izraela’, a knjiga izbačenih odlomaka ima Yeshu. Zaključuje da se misli na Isusa. O Sanhedrinu 107b napominje da je kralj Janaj vladao puno stoljeće prije Isusa i anahronizam objašnjava veoma nejasnim predodžbama rabina o prošloj hronologiji. Smatra da je priča o Isusu u paklu hagadska izmišljotina, a ne predaja o njemu, i da rabinski odlomci ne dodaju ništa novo evanđeoskoj historiji o Isusu, osim što potvrđuju da je živio.
Odlomke o Isusu u Babilonskom Talmudu čita kao namjerne protu-pripovijesti koje parodiraju novozavjetne priče, a napisali su ih rabini koji su poznavali Evanđelja, posebno Mateja i Ivana. Tvrdi da je taj smjeli odgovor potekao iz sasanidske Babilonije, gdje su rabini živjeli izvan kršćanske vlasti, za razliku od Jevreja rimske i bizantske Palestine. U njegovoj tabeli rukopisa i štampanih izdanja, sva tri rukopisa Gitin 57a imenuju Isusa, dok izdanje Soncino (1484-1519) izostavlja ime, a izdanje iz Vilne ima ‘grešnici Izraela’; takve praznine u štampanim odlomcima o Isusu pripisuje cenzuri ili štamparima koji su je predupredili. O Gitin 57a sumnja da je ruganje Mudracima bila izvorna optužba priče, smatrajući da ju je urednik pozajmio iz Eruvina 21b. Zatim nudi, kao čitanje za koje priznaje da je spekulativno, da se izmet ruga euharistiji: Isus sjedi u onome što njegovi sljedbenici proizvode nakon što jedu njegovo tijelo.
Tvrdi da se nijedan rani rabinski odlomak jasno ne odnosi na Isusa i da su odlomci koji ga imenuju, među njima Sanhedrin 43a i 107b, ime dobili kasno, uglavnom nakon dovršetka Talmuda.
Zašto standardni štampani Talmud kaže “grešnici Izraela”
Standardni štampani Talmud ovdje ima “grešnici Izraela”. Ipak, glagol je u jednini: ‘podigao ga je’. Ime je nedostajalo već u prvom štampanju, u štampariji Soncino (1484-1519). Peter Schäfer takve praznine pripisuje cenzuri, ili štamparima koji su djelovali prije cenzora. Crkva je spalila Talmud u Rimu 1553. Cenzurirana izdanja koja su uslijedila imaju množinu, ‘grešnici’. Današnje izdanje Talmuda Koren/Steinsaltz štampa Ješu ha-Nocri.
Anonimna agada (priča) u talmudskom ciklusu o uništenju Jerusalema (Kamca i Bar Kamca, 55b-58a). Onkelos, sin Kalonika, sin Titove sestre, želi se preobratiti (le-igayyurei). Nekromantijom (be-negida) podiže trojicu mrtvih i pita svakog ko je cijenjen (chashiv) na tom svijetu i treba li im se pridružiti. Tit kaže da su izraelske zapovijedi previše brojne i savjetuje mu da se bori protiv njih; on se svaki dan spaljuje i rasipa, kako je sam sebi odredio. Bileam odgovara Ponovljenim zakonom 23:7, ‘ne traži njihov mir ni njihovu dobrobit’; njegova kazna je kipuće sjeme (be-shikhvat zera rotachat). Treći kaže: traži njihovo dobro, ne traži njihovo zlo (tovatam derosh, ra'atam lo tidrosh); ko ih dotakne, dotiče zjenicu svog oka. Njegova kazna je kipući izmet (be-tso'ah rotachat). Talmud to objašnjava s ‘kao što je Učitelj rekao: ko se ruga riječima Mudraca (ha-mal'ig al divrei chakhamim) kažnjava se kipućim izmetom’. Završava: dođi i vidi razliku između grešnika Izraela (posh'ei Yisrael) i proroka naroda; tekst iz Vilne dodaje ovdei avodah zarah, idolopoklonici. Raši kao izvor pravila navodi Eruvin 21b. Izdanje Koren/Steinsaltz objašnjava završni redak: Bileam, prorok, želio je Izraelu zlo, dok je Ješu ha-Nocri, jevrejski grešnik, tražio njihovo dobro. Herford (str. 68) i Krauss nazvali su tu trojicu glavnim neprijateljima Izraela; vlastite riječi Talmuda to ne kažu. Ime: standardni štampani tekst u trećem prizoru ima ‘grešnici Izraela’, iako je glagol u jednini (asqeih, ‘podigao ga je’), a Onkelos pita o ‘tom čovjeku’. Tri srednjovjekovna rukopisa, pročitana na snimcima biblioteka, imenuju ga. MS Vatican ebr. 130 (1381), f. 35v, ima Yeshu ha-Notzri, ‘Isus Nazarećanin’. MS Munich 95 (1342), f. 223r, i MS Vatican ebr. 140 (14. stoljeće), f. 54r, imaju Yeshu; Rašijev stupac u Vatican 140 ‘grešnike Izraela’ objašnjava kao ‘Ješu’. Izdanje Koren/Steinsaltz štampa Yeshu ha-Notzri.
Herford primjećuje da cenzurirana moderna izdanja imaju ‘grešnici Izraela’, množinu koja ne odgovara jednini priče; starija izdanja imaju ‘grešnik Izraela’, a knjiga izbačenih odlomaka ima Yeshu. Zaključuje da se misli na Isusa. O Sanhedrinu 107b napominje da je kralj Janaj vladao puno stoljeće prije Isusa i anahronizam objašnjava veoma nejasnim predodžbama rabina o prošloj hronologiji. Smatra da je priča o Isusu u paklu hagadska izmišljotina, a ne predaja o njemu, i da rabinski odlomci ne dodaju ništa novo evanđeoskoj historiji o Isusu, osim što potvrđuju da je živio.
Odlomke o Isusu u Babilonskom Talmudu čita kao namjerne protu-pripovijesti koje parodiraju novozavjetne priče, a napisali su ih rabini koji su poznavali Evanđelja, posebno Mateja i Ivana. Tvrdi da je taj smjeli odgovor potekao iz sasanidske Babilonije, gdje su rabini živjeli izvan kršćanske vlasti, za razliku od Jevreja rimske i bizantske Palestine. U njegovoj tabeli rukopisa i štampanih izdanja, sva tri rukopisa Gitin 57a imenuju Isusa, dok izdanje Soncino (1484-1519) izostavlja ime, a izdanje iz Vilne ima ‘grešnici Izraela’; takve praznine u štampanim odlomcima o Isusu pripisuje cenzuri ili štamparima koji su je predupredili. O Gitin 57a sumnja da je ruganje Mudracima bila izvorna optužba priče, smatrajući da ju je urednik pozajmio iz Eruvina 21b. Zatim nudi, kao čitanje za koje priznaje da je spekulativno, da se izmet ruga euharistiji: Isus sjedi u onome što njegovi sljedbenici proizvode nakon što jedu njegovo tijelo.
Bilježi da je Talmud javno spaljen u Rimu 9. septembra 1553. i da je papska bula od 29. maja 1554. naredila Jevrejima da predaju sve knjige koje sadrže navodne hule protiv Isusa. Uz dozvolu pape Grgura XIII cenzurirano izdanje Babilonskog Talmuda pojavilo se u Baselu 1578-81., s mnogim odlomcima izmijenjenim do neprepoznatljivosti. Dodaje da štampane knjige iz prve polovine šesnaestog stoljeća pokazuju izostavljanja koja su Jevreji učinili unaprijed i da nije sigurno je li to učinjeno iz straha ili po naredbi vlasti.
| Tekst | Ime |
|---|---|
| Münchenski rukopis 95, 1342. | Ješu |
| Vatikanski rukopis 130, 1381. | Ješu ha-Nocri, ‘Isus Nazarećanin’ |
| Vatikanski rukopis 140 | Ješu |
| Prvo štampanje, Soncino, 1484-1519. | Bez imena |
| Cenzurirana izdanja nakon 1553. | “grešnici Izraela”, s glagolom u jednini |
| Koren/Steinsaltz, danas | Ješu ha-Nocri |
Odgovor Kur'ana
Kur'an kaže suprotno od talmudske priče. Isa je “ugledan i na ovome i na onome svijetu” (3:45). Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi (4:158), a mir je na njemu na dan kad bude iz mrtvih ustajao (19:33). Allah (﷾) ga je poslao “kao poslanika sinovima Israilovim” (3:49), a on je Izraelu rekao da čini ibadet “Allahu, i mome i vašem Gospodaru” (5:72). Nije bio ništa više od poslanika (5:75). Islam ne krivi nikoga ko danas živi za staru priču: “svaki grešnik samo će svoje breme nositi” (6:164).
“I kada meleci rekoše: Merjema, Allah te obveseljava onim koji je Riječ Njegova, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih!”
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
“I neka je mir meni na dan kad sam se rodio i na dan kad budem umro i na dan kad budem iz mrtvih ustajao!”
“I poslat će ga kao poslanika sinovima Israilovim: Donio sam vam znak od Gospodara vašega: oblikovat ću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom dozvolom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve dozvolom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim pohranjujete. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vjernici budete.”
“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je, doista, Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi lsrailovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nepravednima neće niko moći pomoći.”
“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je iskreno srcem vjerovala; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću!”
“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
Gledišta
Tradicionalno jevrejsko čitanje
Odlomak je agada, poučna priča, a ne židovski zakon. Standardni štampani Talmud ovdje ne imenuje Isusa.
Priča je agada, poučna priča, a ne propis židovskog zakona.
Pobijanje
Priča nije zakon, ali ipak daje presudu o svom Ješuu. Rukopisi ga imenuju, a većina stručnjaka smatra da je to Isus. Kur'an tu presudu preokreće. Isa je “ugledan i na ovome i na onome svijetu” (3:45).
Standardni štampani Talmud ovdje ima “grešnici Izraela”. Ne imenuje Isusa.
Pobijanje
Množina ‘grešnici’ dolazi iz cenzuriranih izdanja, a glagol je i dalje u jednini. Tri srednjovjekovna rukopisa imenuju ga Ješu. Jedan ga naziva Ješu ha-Nocri, ‘Isus Nazarećanin’. I današnje izdanje Koren/Steinsaltz štampa Ješu ha-Nocri.
Moderna nauka
Većina stručnjaka ovog Ješua čita kao Isusa, onako kako su ga rabini zamišljali. Manjina smatra da je ime ušlo kasno.
Tri srednjovjekovna rukopisa trećeg čovjeka imenuju Ješu, a rukopis Vatikan 130 naziva ga Ješu ha-Nocri.
Većina modernih stručnjaka, među njima Herford i Schäfer, talmudske odlomke o Ješuu ha-Nocriju čita kao odlomke o Isusu.
Manjina smatra da je svako poistovjećivanje s Isusom u Talmudu kasno.
Pobijanje
Sva tri srednjovjekovna rukopisa čovjeka imenuju Ješu, a jedan ga naziva Ješu ha-Nocri. I srednjovjekovni Tosafot odlomak su čitali kao odlomak o Ješuu ha-Nocriju. Čak i cenzurirani štampani tekst zadržava glagol u jednini i ‘taj čovjek’, pa je tekst nekad govorio o jednom čovjeku. Peter Schäfer, pišući 2007., čita ga kao Isusa.
Islamsko gledište
Talmudska priča kažnjava svog Ješua zbog ruganja mudracima. Rukopisi ga imenuju, a većina stručnjaka smatra da je to Isus. Kur'an ga časti kao Allahovog (﷾) poslanika Izraelu. Niko danas ne nosi krivicu za staru priču.
Kur'an kaže da je Isa počašćen na ovom i na onom svijetu, među Allahu (﷾) najbližima.
Kur'an odbacuje činjenje Isaa bogom. Odbacuje to i židovstvo.
U islamu niko ne snosi krivicu za tuđe riječi.