Ko je bio Isus za Talmud, Crkvu i Kur'an?

Agada. Jedna baraita (tanu rabbanan) uči: neka lijeva ruka uvijek odguruje, a desna privlači, a ne kao Jelisej, koji je objema rukama odgurnuo Gehazija, i ne kao Jehošua ben Perahja, koji je objema rukama odgurnuo Ješua ha-Nocrija. Slijedi priča. Kada je kralj Janaj ubijao Mudrace, Jehošua ben Perahja i Ješu otišli su u Aleksandriju. Na povratku je učitelj pohvalio gostionicu; učenik je rekao da su gostioničarkine oči uske (terutot); učitelj ga je izopćio s četiri stotine šofara. Kasnije, dok je recitovao Šema, učitelj mu je mahnuo da pričeka; učenik je pomislio da je odbačen, “otišao je, postavio ciglu i poklonio joj se” (azal zakaf leventa ve-hishtachaveh lah) i odbio se pokajati, navodeći pravilo svog učitelja da onaj ko griješi i navede mnoge na grijeh ne dobija priliku za pokajanje. Završava: “A Učitelj je rekao: Ješu se bavio vračanjem, zavodio je i odvodio Izrael u zabludu” (kishef ve-hesit ve-hiddiach et Yisra'el). Štampana izdanja od Basela (1578-81) nadalje uklonila su ime. Stariji oblik priče u Jerusalemskom Talmudu nalazi se u Hagiga 2:2.

Mišna (6:1) kaže da glasnik ide pred čovjekom koji se vodi na pogubljenje. Talmud pita je li glasnik išao i ranije i kao prigovor navodi baraitu (tanya, učenje predstavljeno kao od ranih mudraca, tanaima, ali izostavljeno iz Mišne). Baraita kaže da su uoči Pashe objesili Ješua ha-Nocrija. Četrdeset dana glasnik je objavljivao da će biti kamenovan, jer se bavio vračanjem (kishef), zavodio Izrael na idolopoklonstvo (hesit) i odvodio ga u zabludu (hiddiach), i pozivao je svakoga ko zna razlog za oslobađanje. Nijedan nije nađen. Ula, učitelj rođen u Palestini iz 3-4. stoljeća koji je djelovao u Babiloniji, prigovara: za onoga ko zavodi na idolopoklonstvo ne traži se odbrana (Ponovljeni zakon 13:9). Sam sebi odgovara: Ješu je bio drugačiji, jer je bio karov le-malchut, blizak vlasti (ili kraljevstvu). Slijedi druga baraita o pet učenika, od kojih je svaki osuđen igrom riječi na stih. Nema paralele u Mišni, Tosefti ni Jerusalemskom Talmudu. (Srodna predaja o Ben Stadi, zavodniku kamenovanom u Lodu, nalazi se u Jerusalemskom Talmudu, Sanhedrin 7:12, a Sanhedrin 67a dodaje da je obješen uoči Pashe; sporno je da li je on Isus.) Rukopisi: MS Florence II.I.7-9 (1177), MS Karlsruhe (Reuchlin) 2 i MS Yad Harav Herzog 1 imaju Yeshu ha-Notzri, a Florence dodaje ‘uoči subote’; u MS Munich 95 (1342) ime je izbrisano (prema Schäferu 2007, str. 64-65 i 133-140, a za Florence i Munich prema Rabbinovicu preko Dalmana 1893). Odlomak nedostaje u standardnom štampanom tekstu (Vilna); izdanje Koren/Steinsaltz ga vraća.

Anonimna agada (priča) u talmudskom ciklusu o uništenju Jerusalema (Kamca i Bar Kamca, 55b-58a). Onkelos, sin Kalonika, sin Titove sestre, želi se preobratiti (le-igayyurei). Nekromantijom (be-negida) podiže trojicu mrtvih i pita svakog ko je cijenjen (chashiv) na tom svijetu i treba li im se pridružiti. Tit kaže da su izraelske zapovijedi previše brojne i savjetuje mu da se bori protiv njih; on se svaki dan spaljuje i rasipa, kako je sam sebi odredio. Bileam odgovara Ponovljenim zakonom 23:7, ‘ne traži njihov mir ni njihovu dobrobit’; njegova kazna je kipuće sjeme (be-shikhvat zera rotachat). Treći kaže: traži njihovo dobro, ne traži njihovo zlo (tovatam derosh, ra'atam lo tidrosh); ko ih dotakne, dotiče zjenicu svog oka. Njegova kazna je kipući izmet (be-tso'ah rotachat). Talmud to objašnjava s ‘kao što je Učitelj rekao: ko se ruga riječima Mudraca (ha-mal'ig al divrei chakhamim) kažnjava se kipućim izmetom’. Završava: dođi i vidi razliku između grešnika Izraela (posh'ei Yisrael) i proroka naroda; tekst iz Vilne dodaje ovdei avodah zarah, idolopoklonici. Raši kao izvor pravila navodi Eruvin 21b. Izdanje Koren/Steinsaltz objašnjava završni redak: Bileam, prorok, želio je Izraelu zlo, dok je Ješu ha-Nocri, jevrejski grešnik, tražio njihovo dobro. Herford (str. 68) i Krauss nazvali su tu trojicu glavnim neprijateljima Izraela; vlastite riječi Talmuda to ne kažu. Ime: standardni štampani tekst u trećem prizoru ima ‘grešnici Izraela’, iako je glagol u jednini (asqeih, ‘podigao ga je’), a Onkelos pita o ‘tom čovjeku’. Tri srednjovjekovna rukopisa, pročitana na snimcima biblioteka, imenuju ga. MS Vatican ebr. 130 (1381), f. 35v, ima Yeshu ha-Notzri, ‘Isus Nazarećanin’. MS Munich 95 (1342), f. 223r, i MS Vatican ebr. 140 (14. stoljeće), f. 54r, imaju Yeshu; Rašijev stupac u Vatican 140 ‘grešnike Izraela’ objašnjava kao ‘Ješu’. Izdanje Koren/Steinsaltz štampa Yeshu ha-Notzri.

Herford primjećuje da cenzurirana moderna izdanja imaju ‘grešnici Izraela’, množinu koja ne odgovara jednini priče; starija izdanja imaju ‘grešnik Izraela’, a knjiga izbačenih odlomaka ima Yeshu. Zaključuje da se misli na Isusa. O Sanhedrinu 107b napominje da je kralj Janaj vladao puno stoljeće prije Isusa i anahronizam objašnjava veoma nejasnim predodžbama rabina o prošloj hronologiji. Smatra da je priča o Isusu u paklu hagadska izmišljotina, a ne predaja o njemu, i da rabinski odlomci ne dodaju ništa novo evanđeoskoj historiji o Isusu, osim što potvrđuju da je živio.

Odlomke o Isusu u Babilonskom Talmudu čita kao namjerne protu-pripovijesti koje parodiraju novozavjetne priče, a napisali su ih rabini koji su poznavali Evanđelja, posebno Mateja i Ivana. Tvrdi da je taj smjeli odgovor potekao iz sasanidske Babilonije, gdje su rabini živjeli izvan kršćanske vlasti, za razliku od Jevreja rimske i bizantske Palestine. U njegovoj tabeli rukopisa i štampanih izdanja, sva tri rukopisa Gitin 57a imenuju Isusa, dok izdanje Soncino (1484-1519) izostavlja ime, a izdanje iz Vilne ima ‘grešnici Izraela’; takve praznine u štampanim odlomcima o Isusu pripisuje cenzuri ili štamparima koji su je predupredili. O Gitin 57a sumnja da je ruganje Mudracima bila izvorna optužba priče, smatrajući da ju je urednik pozajmio iz Eruvina 21b. Zatim nudi, kao čitanje za koje priznaje da je spekulativno, da se izmet ruga euharistiji: Isus sjedi u onome što njegovi sljedbenici proizvode nakon što jedu njegovo tijelo.

“Ali vratimo se sada na mjesto gdje se uvodi Jevrej, koji govori o Isusovoj majci i kaže da ju je “kada je bila trudna istjerao iz kuće tesar s kojim je bila zaručena, kao krivu za preljubu, i da je rodila dijete nekom vojniku po imenu Panthera;””

Halaha s dvije priče (ma'aseh). Pravilo neposredno prije (2:21) zabranjuje poslovanje s minima, sektašima, i liječenje kod njih. 2:22-23: Rabina Eleazara ben Damu ujela je zmija. Jakov iz Kefar Same došao je da ga izliječi “u ime Ješue ben Pantere” (mi-shum Yeshua ben Pantera). Rabin Išmael nije dozvolio, a Ben Dama je umro prije nego što je stigao iznijeti dokaz da je to dozvoljeno. Rabin Išmael pohvalio ga je što nije probio “ogradu Mudraca” (Propovjednik 10:8). 2:24: Rabin Eliezer, uhapšen pod optužbom za minut (herezu) i pušten, govori rabinu Akivi da mu je u ulici Seforisa Jakov iz Kefar Sihnina rekao jednu riječ minuta “u ime Ješue ben Pantere”, i da mu se to dopalo. Ovdje se ništa ne kaže o Isusovoj majci; Tosefta navodi samo ime. Pisanje drugog imena razlikuje se među izdanjima: Pantera u vokaliziranom tekstu na Wikisourceu; Herford, prevodeći Zuckermandelovo izdanje, ima Pandira u 2:22 i Pantiri u 2:24.

“I zbog nevjerovanja njihovoga i zbog iznošenja teške klevete protiv Merjeme.”

Halaha 4 u necenzuriranom tekstu. Kralj iz Davidove loze koji proučava Toru i drži zapovijedi, prisiljava Izrael da ih se drži i vodi ratove GOSPODNJE smatra se Mesijom. Ako uspije, ponovo izgradi Hram na njegovom mjestu i sakupi izgnanike Izraela, on je sigurno Mesija; tekstovi koje štampaju Mechon Mamre i Sefarijina Wikisource dodaju da pobjeđuje sve narode oko sebe. Ako ne uspije ili bude ubijen, sigurno nije onaj kojeg je Tora obećala: on je poput dostojnih kraljeva iz Davidove loze koji su umrli, a Bog ga je podigao samo da iskuša mnoge (Danijel 11:35). Zatim Majmonid piše o Ješui ha-Nocriju (Isusu Nazarećaninu), koji je zamišljao da će biti Mesija i kojeg je ubio sud (nehrag be-veit din). Na njega primjenjuje Danijela 11:14. Proroci su, kaže on, prorekli Mesiju koji će spasiti Izrael, sakupiti njegove izgnanike i ojačati njegove zapovijedi; Isus je učinio da Izrael bude uništen mačem i raštrkan, učinio je da se Tora promijeni (le-hachalif ha-Torah) i naveo je većinu svijeta da obožava boga osim GOSPODA. Zatim kaže da sve stvari Isusa Nazarećanina i Ismailćanina koji je došao poslije njega služe samo da pripreme put Kralju Mesiji i da urede cijeli svijet da zajedno služi GOSPODU, navodeći Sofoniju 3:9. Preko njih se svijet ispunio govorom o Mesiji, Tori i zapovijedima, koji se proširio na daleka ostrva i mnoge narode. Ti narodi raspravljaju o zapovijedima. Neki kažu da su bile istinite, ali da su u ovom dobu prestale i da nisu bile namijenjene svim generacijama; drugi kažu da imaju skrivena značenja, a ne doslovni smisao, te da je Mesija već došao i otkrio ih. Kada dođe pravi Mesija, ti će narodi znati da su njihovi očevi naslijedili laž i da su ih njihovi proroci i očevi zaveli. Štampana izdanja bila su cenzurirana. Na Sefariji (Torat Emet, hebrejski) neuspjeli pretendent je 11:5, a redovi o Isusu i Ismailćaninu su 11:6-9; Sefarijin sloj ponovo umetnutih cenzorskih izostavljanja označava 11:5-9 kao izrezano. Soloweyczikov engleski prijevod iz 1863. zadržava 11:5, ali ne i imena, sud, promijenjenu Toru, drugog boga ni zavedene proroke.

“I u ta vremena mnogi će ustati protiv južnog kralja; i sinovi nasilnika iz naroda tvoga podići će se da ispune viđenje; ali će posrnuti.”

Soloweyczikov engleski prijevod Mišne Tore (London, 1863), engleski tekst u javnom vlasništvu na Sefariji, slijedi cenzurirani tekst Kraljeva i ratova 11. Ne imenuje ni Isusa ni Ismailćanina: govori samo o onome koji se izdavao za Mesiju i o onome koji ga je naslijedio. Izostavlja da ga je sud ubio, da je prouzrokovao izmjenu Tore i da je veći dio svijeta naveo da služi bogu pored GOSPODA. Na kraju kaže samo da će narodi priznati da je njihova tvrdnja bila pogrešna, umjesto necenzuriranog ‘njihovi proroci i očevi zaveli su ih’.

Vjerovanje počinje riječima: ‘Vjerujemo u jednog Boga, Oca Svemogućeg, stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog’. Sabor je ispovijedio Sina kao rođenog od Oca, pravog Boga od pravog Boga, i ‘jedne biti’ (homoousios) s Ocem, a osudio je one koji su govorili da je bilo vrijeme kad njega nije bilo.

Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.

“U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ.”

“I Riječ postade tijelo i nastani se među nama (i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođenoga od Oca), puna milosti i istine.”

“A Toma odgovori i reče mu: Gospod moj i Bog moj!”

“I kada meleci rekoše: Merjema, Allah te obveseljava onim koji je Riječ Njegova, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih!”

“I poslat će ga kao poslanika sinovima Israilovim: Donio sam vam znak od Gospodara vašega: oblikovat ću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom dozvolom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve dozvolom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim pohranjujete. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vjernici budete.”

“Potvrđujući tako istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno, ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega. Pa Allaha se bojte, a meni pokorni budite!”

“Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj kada sam te Duhom Blagoslovljenim pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo čovjek, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, dozvolom Mojom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, dozvolom Mojom, postala ptica; i kada si, dozvolom Mojom, od rođenja slijepa i gubava iscijelio; i kada si, dozvolom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ”Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina,”

“I zbog nevjerovanja njihovoga i zbog iznošenja teške klevete protiv Merjeme.”

“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”

“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”

“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je iskreno srcem vjerovala; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću!”

“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je, doista, Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi lsrailovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nepravednima neće niko moći pomoći.”

“A tebi objavljujemo Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”

Muhejmin (‘čuvar’) objašnjava prema ranim autoritetima. U jednoj predaji od Ibn Abbasa, Kur'an je pouzdan nad svakom knjigom prije njega. U drugoj je svjedok nad njima, a u trećoj sudija nad njima. Prenosi Ibn Džurejdža: što se u ranijim knjigama slaže s Kur'anom, istina je, a što se od njega razlikuje, lažno je. Ibn Kesir kaže da riječ uključuje sva ta značenja. Dodaje da je Allah učinio Kur'an, posljednju od knjiga, povjerenikom, svjedokom i sudijom nad svima njima. Allah je preuzeo da ga sam čuva (15:9).

“A kada Isa, sin Merjemin, reče: “O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći”, i kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je očita vradžbina!””

“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”