Da li Talmud Isusa naziva vračem koji je zaveo Izrael?

“Naši rabini uče: Neka lijeva ruka uvijek odbija, a desna poziva, a ne kao Jelisej, koji je objema rukama odbio Gehazija, i ne kao R. Jehošua ben Perahja, koji je objema rukama odbio Ješua (Nazarećanina).”

“Šta je s R. Jehošuom ben Perahjom? Kada je kralj Janaj ubijao naše rabine, R. Jehošua ben Perahja [i Isus] pobjegli su u Aleksandriju u Egiptu. Kada je nastupio mir, Šimon ben Šetah poslao mu je: ‘Od mene [Jerusalema], grada svetosti, tebi, Aleksandrijo egipatska [sestro moja]. Moj muž boravi u tebi, a ja sjedim napuštena.’ Došao je i našao se u jednoj gostionici; ukazali su mu veliku čast. Rekao je: ‘Kako je lijepa ova Acsania!’ (Isus) mu je rekao: ‘Rabi, ona ima uske oči.’ Rekao je: ‘Bijedniče, zar se time baviš?’ Poslao je četiri stotine truba i izopćio ga. On [tj. Isus] dolazio je pred njega mnogo puta i govorio mu: ‘Primi me.’ Ali ga on nije htio primijetiti. Jednog dana on [tj. R. Jeh.] recitovao je Šema, a on [tj. Isus] došao je pred njega. Namjeravao ga je primiti i dao mu znak. On [tj. Isus] pomislio je da ga odbija. Otišao je, objesio crijep i poklonio mu se. On [R. Jeh.] rekao mu je: ‘Vrati se.’ Odgovorio je: ‘Tako sam primio od tebe, da svakome ko griješi i navede mnoštvo na grijeh ne daju priliku da se pokaje.’ A jedan učitelj je rekao: ‘Isus Nazarećanin bavio se magijom i zaveo i prevario Izrael.’”

Agada. Jedna baraita (tanu rabbanan) uči: neka lijeva ruka uvijek odguruje, a desna privlači, a ne kao Jelisej, koji je objema rukama odgurnuo Gehazija, i ne kao Jehošua ben Perahja, koji je objema rukama odgurnuo Ješua ha-Nocrija. Slijedi priča. Kada je kralj Janaj ubijao Mudrace, Jehošua ben Perahja i Ješu otišli su u Aleksandriju. Na povratku je učitelj pohvalio gostionicu; učenik je rekao da su gostioničarkine oči uske (terutot); učitelj ga je izopćio s četiri stotine šofara. Kasnije, dok je recitovao Šema, učitelj mu je mahnuo da pričeka; učenik je pomislio da je odbačen, “otišao je, postavio ciglu i poklonio joj se” (azal zakaf leventa ve-hishtachaveh lah) i odbio se pokajati, navodeći pravilo svog učitelja da onaj ko griješi i navede mnoge na grijeh ne dobija priliku za pokajanje. Završava: “A Učitelj je rekao: Ješu se bavio vračanjem, zavodio je i odvodio Izrael u zabludu” (kishef ve-hesit ve-hiddiach et Yisra'el). Štampana izdanja od Basela (1578-81) nadalje uklonila su ime. Stariji oblik priče u Jerusalemskom Talmudu nalazi se u Hagiga 2:2.

Agada. Jedna baraita (tanu rabbanan) uči: neka lijeva ruka uvijek odguruje, a desna privlači, a ne kao Jelisej, koji je objema rukama odgurnuo Gehazija, i ne kao Jehošua ben Perahja, koji je objema rukama odgurnuo Ješua ha-Nocrija. Slijedi priča. Kada je kralj Janaj ubijao Mudrace, Jehošua ben Perahja i Ješu otišli su u Aleksandriju. Na povratku je učitelj pohvalio gostionicu; učenik je rekao da su gostioničarkine oči uske (terutot); učitelj ga je izopćio s četiri stotine šofara. Kasnije, dok je recitovao Šema, učitelj mu je mahnuo da pričeka; učenik je pomislio da je odbačen, “otišao je, postavio ciglu i poklonio joj se” (azal zakaf leventa ve-hishtachaveh lah) i odbio se pokajati, navodeći pravilo svog učitelja da onaj ko griješi i navede mnoge na grijeh ne dobija priliku za pokajanje. Završava: “A Učitelj je rekao: Ješu se bavio vračanjem, zavodio je i odvodio Izrael u zabludu” (kishef ve-hesit ve-hiddiach et Yisra'el). Štampana izdanja od Basela (1578-81) nadalje uklonila su ime. Stariji oblik priče u Jerusalemskom Talmudu nalazi se u Hagiga 2:2.

Agada. Jedna baraita uči da se Jelisej razbolio tri puta, a jedna bolest bila je zbog toga što je objema rukama odgurnuo Gehazija. Zatim isto učenje kao u Sanhedrinu 107b: neka lijeva ruka odguruje, a desna privlači, a ne kao Jehošua ben Perahja, “koji je objema rukama odgurnuo Ješua ha-Nocrija, jednog od svojih učenika (mi-talmidav)”. Priča slijedi gotovo istim riječima; ovdje Šimona ben Šetaha skriva njegova sestra, a Jehošua ben Perahja bježi u Aleksandriju; učenik se ne spominje u bijegu. Učenik je “postavio ciglu i obožavao je” (zakaf leventa palcha). Završava: “kao što je Učitelj rekao: Ješu ha-Nocri bavio se vračanjem, zavodio, odvodio u zabludu i navodio Izrael na grijeh” (kishef ve-hesit ve-hiddiach ve-hechti et Yisra'el).

“Isusovo ime nalazi se u ovom odlomku u kodeksima iz Münchena, Firence i Karlsruhea, koje je koristio Rabbinowicz, a također i u svim starijim izdanjima Talmuda. U izdanju iz Basela, 1578-81., i u svim kasnijim, cenzor štampe ga je izbrisao.”

Poglavlje 3, ‘Neozbiljni učenik’, poredi Sanhedrin 107b i Sota 47a s pričom Jerusalemskog Talmuda o Jehudi ben Tabaju. Schäfer nalazi da je imenovanje učenika kao Isusa kasnija faza priče: nedostaje u Jerusalemskom Talmudu i nalazi se samo u nekim rukopisima babilonske verzije, tako da priča ne čuva nikakvu historiju o Isusu. Smatra da obožavanje cigle odražava ono što je babilonski urednik mislio da je idolopoklonstvo, a ne neku kršćansku praksu, te da urednikov okvir krivi učitelja, Jehošuu ben Perahju, što je odgurnuo učenika.

Odlomke o Isusu u Babilonskom Talmudu čita kao namjerne protu-pripovijesti koje parodiraju novozavjetne priče, a napisali su ih rabini koji su poznavali Evanđelja, posebno Mateja i Ivana. Tvrdi da je taj smjeli odgovor potekao iz sasanidske Babilonije, gdje su rabini živjeli izvan kršćanske vlasti, za razliku od Jevreja rimske i bizantske Palestine. U njegovoj tabeli rukopisa i štampanih izdanja, sva tri rukopisa Gitin 57a imenuju Isusa, dok izdanje Soncino (1484-1519) izostavlja ime, a izdanje iz Vilne ima ‘grešnici Izraela’; takve praznine u štampanim odlomcima o Isusu pripisuje cenzuri ili štamparima koji su je predupredili. O Gitin 57a sumnja da je ruganje Mudracima bila izvorna optužba priče, smatrajući da ju je urednik pozajmio iz Eruvina 21b. Zatim nudi, kao čitanje za koje priznaje da je spekulativno, da se izmet ruga euharistiji: Isus sjedi u onome što njegovi sljedbenici proizvode nakon što jedu njegovo tijelo.

Agada, ispričana da pokaže da je Jehuda ben Tabaj bio Nasi. Stanovnici Jerusalema htjeli su ga učiniti Nasijem, a on je pobjegao u Aleksandriju. Napisali su: “Od Jerusalema velikog Aleksandriji maloj: dokle će moj zaručnik sjediti među vama dok ja sjedim tugujući za njim?” Na povratku brodom lijepo je govorio o gospodarici kuće koja ih je primila. “Jedan od njegovih učenika” (chad min talmidoi) rekao je da joj je oko oštećeno. Učitelj je odgovorio da je dvostruko sagriješio, time što je posumnjao u svog učitelja i time što ju je gledao; on je pohvalio njena djela, a ne njen izgled. Priča završava ljutnjom i učenikovim odlaskom (ve-ka'as alui ve-azal). Nema imena, izopćenja, idola ni vračanja.

“Odlomak j. Hag. ii. 2 daje veoma kratak izvještaj o sporu između rabina i ‘jednog od njegovih učenika’, ali ne navodi ime ovog potonjeg. To je vjerovatno osnova onoga što je poslije prošireno u babilonskoj Gemari. Odlomak pred nama klasično je mjesto za drugu talmudsku teoriju o vremenu kada je Isus živio. ‘Kralj Janaj’ je Aleksandar Janej, koji je vladao od 104. do 78. p. n. e., dakle puno stoljeće prije nego što je Isus živio.”

“Predlažem da je spominjanje R. Jehošue i Isusa bilo dodatak zasnovan na palestinskoj predaji i potaknut spominjanjem Jeliseja i Gehazija; te nadalje da je taj dodatak nastao u školama Babilonije, na nesigurnom autoritetu.”

Poglavlje 3, ‘Neozbiljni učenik’, poredi Sanhedrin 107b i Sota 47a s pričom Jerusalemskog Talmuda o Jehudi ben Tabaju. Schäfer nalazi da je imenovanje učenika kao Isusa kasnija faza priče: nedostaje u Jerusalemskom Talmudu i nalazi se samo u nekim rukopisima babilonske verzije, tako da priča ne čuva nikakvu historiju o Isusu. Smatra da obožavanje cigle odražava ono što je babilonski urednik mislio da je idolopoklonstvo, a ne neku kršćansku praksu, te da urednikov okvir krivi učitelja, Jehošuu ben Perahju, što je odgurnuo učenika.

“Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj kada sam te Duhom Blagoslovljenim pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo čovjek, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, dozvolom Mojom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, dozvolom Mojom, postala ptica; i kada si, dozvolom Mojom, od rođenja slijepa i gubava iscijelio; i kada si, dozvolom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ”Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina,”

“I poslat će ga kao poslanika sinovima Israilovim: Donio sam vam znak od Gospodara vašega: oblikovat ću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom dozvolom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve dozvolom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim pohranjujete. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vjernici budete.”

“A kada im je od Nas došla istina, rekli su: “Ovo je, zaista, prava čarolija!” “Zar za istinu koja vam je došla kažete da je čarolija?”, reče Musa, “a čarobnjaci neće nikad uspjeti!””

“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je, doista, Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi lsrailovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nepravednima neće niko moći pomoći.”

“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”