Kratak odgovor
Ne može. Sama Biblija osuđuje prodaju Božijih darova. Šimun vračar ponudio je Petru i Ivanu novac za moć davanja Svetoga Duha. Petar mu je rekao da će njegov novac propasti s njim. Kupovanje ili prodavanje svetih stvari od tada se naziva simonijom. Isus je poslao učenike da liječe s riječima “besplatno ste primili, besplatno dajte”. Jedno pismo u Bibliji, 2. Petrova, upozorava na učitelje koji iz pohlepe trguju vjernicima. Kur'an daje jasan znak pravog vodiča: slijedite one koji od vas ne traže nagradu. Nuh, Hud, Salih, Lut i Šuajb svaki govore svom narodu da je njihova nagrada samo od Allaha (﷾). Poslaniku (ﷺ) je rečeno da kaže isto. Allahovi (﷾) vjerovjesnici nisu tražili cijenu za Njegovu poruku i niko ne može prodavati Njegov blagoslov.
Potpuno objašnjenje
Šta uče propovjednici prosperiteta
Neki propovjednici uče da je davanje ‘sijanje sjemena’. Novac dat za Božije djelo, kažu, sjeme je. Bog zatim davaocu vraća žetvu zdravlja i blagoslova. Ukazuju na obećanje u Malahiji. Bog kaže da će otvoriti prozore nebeske onima koji donesu desetinu (deseti dio roda ili prihoda, dat Bogu).
“Donesite sve desetine u riznicu, da bude hrane u domu mome, i iskušajte me sada ovim, govori GOSPOD nad vojskama, neću li vam otvoriti prozore nebeske i izliti vam blagoslov, da neće biti dovoljno mjesta da ga primite.”
Biblija osuđuje prodaju Božijih darova
U nekim emisijama za prikupljanje novca blagoslov je vezan za obećani prilog. Poruka je: daj sada i Bog će te izliječiti, ili daj sada i tvoja porodica bit će spašena. Knjiga Djela bilježi prvi pokušaj kupovine duhovnog dara. Šimun je vidio da se Sveti Duh daje polaganjem ruku i ponudio je novac za istu moć. Petar je odgovorio da se Božiji dar ne može kupiti i da Šimunovo srce nije pravo. Isus je poslao učenike da liječe i rekao im da daju onako besplatno kako su primili. Dakle, kršćanski iscjelitelj koji prodaje dar kao da je njegov ne sluša čovjeka u čije ime liječi. Biblija dopušta da propovjednika hrane oni kojima služi. Ono što osuđuje jeste prodaja Božijeg dara ili vezivanje Njegovog blagoslova za veličinu priloga.
“A kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostola daje Sveti Duh, ponudi im novac govoreći: Dajte i meni tu vlast, da onaj na koga položim ruke primi Svetoga Duha. Ali mu Petar reče: Novac tvoj neka propadne s tobom, jer si pomislio da se dar Božiji može kupiti novcem. Nemaš dijela ni udjela u ovoj stvari, jer ti srce nije pravo pred Bogom.”
“Bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite: besplatno ste primili, besplatno dajte.”
Još upozorenja u Bibliji o vjeri radi zarade
Mihej je osudio svećenike koji su učili za plaću i proroke koji su proricali za novac. I dalje su tvrdili da je GOSPOD među njima. Jedno pismo u Bibliji, 2. Petrova, najavljuje učitelje koji će iz pohlepe trgovati vjernicima. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, rekao je Timoteju da se kloni ljudi koji misle da je dobit pobožnost. Korinćanima je rekao i da nije jedan od mnogih koji trguju riječju Božijom.
“Glavari njihovi sude za nagradu, i svećenici njihovi poučavaju za platu, i proroci njihovi proriču za novac; ipak se oslanjaju na GOSPODA i govore: Nije li GOSPOD među nama? Nikakvo nas zlo ne može snaći.”
“I u pohlepi će vas izmišljenim riječima iskorištavati; njihov sud odavno ne miruje i njihova propast ne drijema.”
“Izopačene prepirke ljudi pokvarenog uma i lišenih istine, koji misle da je pobožnost dobit: kloni se takvih.”
“Jer mi nismo kao mnogi koji trguju Božijom riječju. Nego iskreno, kao od Boga, pred Bogom govorimo u Kristu.”
Vjerovjesnik za vjerovjesnikom nije tražio nagradu
Kur'an ponavlja jednu rečenicu od vjerovjesnika do vjerovjesnika. Nuh, Hud, Salih, Lut i Šuajb svaki govore svom narodu da ne traže nagradu za poruku. Njihova nagrada, kažu, jeste od Gospodara svjetova. Nuh dodaje da ne traži imetak zauzvrat. Poslaniku (ﷺ) je rečeno da kaže da ne traži nagradu za Kur'an. Jedan čovjek u suri Ja-Sin daje mjerilo u jednom retku. Slijedite one koji od vas ne traže nagradu i koji su sami na Pravom putu.
“Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,”
“O narode moj! Za ovo od vas imetak ne tražim; samo od Allaha ja nagradu želim. I ja neću otjerati one koji vjeruju, oni će sigurno svoga Gospodara sresti; ali, ja vidim da ste vi neuk narod.”
“Reci: Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja ne dodajem preko onog čime me je Allah obavezao.”
“slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!”
Kur'an o vjerskim vođama koji uzimaju tuđi imetak
Kur'an upozorava da mnogi svećenici i monasi neopravdano jedu imetak ljudi i odvraćaju ih s Allahovog (﷾) puta. Ne osuđuje sve njih. Osuđuje one mnoge koji koriste vjeru da uzmu ono što pripada drugima. U islamu nijedan svećenik ne stoji između čovjeka i Allaha (﷾). Niko ne može obećati da će ti Allah (﷾) oprostiti ili te izliječiti u zamjenu za dar njemu. Niti može Allahov (﷾) blagoslov učiniti cijenom priloga. Sadaka se daje radi Allaha (﷾) i ide siromašnima. Poslanik (ﷺ) nije dopuštao ni vlastitoj porodici da jede od nje.
“O vi koji vjerujete, mnogi svećenici i monasi, doista, na nedozvoljen način tuđu imovinu jedu i od Allahova puta odvraćaju. Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu – navijesti bolnu patnju.”
Ebu Hurejre prenosi da je, kad je el-Hasan, Poslanikov (ﷺ) unuk, stavio u usta hurmu od sadake, Poslanik mu rekao da je ispljune, govoreći da njegova porodica ne jede ono što se daje kao sadaka.
| Izvor | Šta kaže |
|---|---|
| Djela apostolska 8:18-21 | Šimun nudi novac za moć da daje Svetog Duha; Petar: njegov novac će propasti s njim. |
| Matej 10:8 | “besplatno ste primili, besplatno dajte” |
| Mihej 3:11 | Svećenici uče za platu, a proroci proriču za novac. |
| 2 Petrova 2:3 | Učitelji koji ‘trguju vama’ iz pohlepe. |
| Kur'an 26:109 i drugi | Nuh, Hud, Salih, Lut i Šu'ajb ne traže nagradu: njihova nagrada je od Gospodara svjetova. |
| Kur'an 36:21 | Slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu i koji su na pravom putu. |
Stih po stih
Luka 6:38 — poglavlje 6, stih 38
“Dajite, i dat će vam se; mjeru dobru, nabijenu, stresenu i preobilnu dat će vam u krilo. Jer istom mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se.”
Navedeno za
Isus je rekao “Dajite, i dat će vam se”, a Pavle je rekao da će ko obilno sije obilno i žeti. Dakle, davanje službi donosi povrat.
Odgovor
Isus to kaže nakon što je svojim slušaocima rekao da čine dobro i pozajmljuju “ne nadajući se ničemu zauzvrat” (Luka 6:35). Nagrada koju imenuje u tom stihu dolazi od Boga: “bit ćete djeca Svevišnjega”. To nije povrat isplaćen preko propovjednika. Pavlovo ‘sijanje’ je dar da se pomogne vjernicima u potrebi. Dodaje da svako treba davati kako je odlučio u srcu svome, “ne žalosno ili od nužde”. Nijedan stih ne čini propovjednika prodavačem blagoslova niti veže blagoslov za veličinu priloga.
Zaključak — Oba stiha obećavaju Božiju nagradu za slobodno davanje. Nijedan ne dopušta propovjedniku da je prodaje.
Malahija 3:10 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 3, stih 10
“Donesite sve desetine u riznicu, da bude hrane u domu mome, i iskušajte me sada ovim, govori GOSPOD nad vojskama, neću li vam otvoriti prozore nebeske i izliti vam blagoslov, da neće biti dovoljno mjesta da ga primite.”
Navedeno za
Propovjednici prosperiteta ovo čitaju kao obećanje za danas. Dajte za Božije djelo, što znači za njihovu službu, kažu, i Bog će otvoriti prozore nebeske nad davaocem.
Odgovor
Malahija govori o desetini koju je Mojsijev zakon dao levitima za njihovu službu u šatoru sastanka (šatoru bogoslužja). Desetina se donosila u spremište da bi u Božijem domu bilo hrane. Bila je to potpora koju je Zakon davao levitima i svećenicima Izraela. Nije bila cijena plaćena propovjedniku za ozdravljenje ili blagoslov.
Zaključak — Stih govori o izraelskoj hramskoj desetini pod Zakonom. Ne čini Božiji blagoslov nečim što propovjednik može prodavati.
Gledišta
Propovijedanje prosperiteta
Davati za Božije djelo znači sijati sjeme. Bog obećava da će onima koji daju vratiti žetvu blagoslova.
U Malahiji 3:10 Bog obećava da će izliti blagoslov na one koji donesu desetinu u spremište.
Pobijanje
Prihvatimo da Malahija 3:10 obećava blagoslov. Ali on govori o desetini koju je Mojsijev zakon dao levitima za njihovu službu. To je bila hrana za Božiji dom, a ne cijena plaćena propovjedniku. Isus je rekao svojim iscjeliteljima: “besplatno ste primili, besplatno dajte”.
Šta kaže sama Biblija
Biblija osuđuje prodaju Božijih darova, a Isus je rekao svojim iscjeliteljima da daju besplatno.
Petar je osudio Šimuna jer je mislio da se Božiji dar može kupiti novcem.
Isus je učenicima koje je poslao da liječe rekao: besplatno ste primili, besplatno dajte.
Biblija osuđuje proroke koji proriču za novac i učitelje koji trguju vjernicima.
Islamsko gledište
Pravi poslanik ne traži ništa za poruku. Poslanik (ﷺ), kao i Nuh, Hud, Salih, Lut i Šuajb prije njega, rekao je da je njegova nagrada samo od Allaha (﷾). Nijedan propovjednik ne može obećati Allahov (﷾) blagoslov za novac.
Kur'an bilježi da Nuh, Hud, Salih, Lut i Šuajb svaki kažu da ne traže nagradu. Njihova nagrada, kažu, jeste od Gospodara svjetova.
Kur'an govori vjernicima da slijede one koji od njih ne traže nagradu i koji su na Pravom putu.
Kur'an osuđuje vjerske vođe koji neopravdano jedu imetak ljudi.
Poslanik (ﷺ) nije dopuštao ni vlastitoj porodici da jede od onoga što je dato kao sadaka.