Kratak odgovor
Islam uči vjernika da smrt dočeka sa strpljenjem i nadom u Allahovu (﷾) milost i da nikada ne okonča vlastiti život. Sallekhana je džainistička praksa postepenog posta, preuzeta zavjetom, na kraju života. Džainisti kažu da to nije samoubistvo, jer je ne pokreće nikakva strast. Preuzima se mirno, uz učiteljev zavjet. Islam je vaga drugim mjerilom: Allahovom (﷾) zapovijedi. Život je emanet od Allaha (﷾) i nije naš da ga okončamo. Kur'an kaže: “i sami sebe ne ubijajte” (4:29). Poslanik (ﷺ) je rekao vjernicima da ne žele smrt, čak ni u teškoći. Svaki dodatni dan može omogućiti dobrom čovjeku da doda dobro, a grešniku da se pokaje. Zabranio je i ibadet koji šteti tijelu. Zato musliman svoj kraj ostavlja Allahu (﷾). Čeka ga sa strpljenjem i umire s lijepim mišljenjem o Allahu (﷾).
Potpuno objašnjenje
Šta je sallekhana u džainističkom učenju
Sallekhana znači ‘pravilno stanjivanje’ strasti i tijela. Obje džainističke tradicije, digambare (nebom odjeveni) i švetambare (bijelo odjeveni), uče je. Švetambarski džainisti danas je nazivaju santhara. To je postepeni post u posljednjim danima života, da bi čovjek umro potpuno svjestan, s održanim zavjetima. Digambarski priručnik za laike dopušta je u četiri situacije. To su nesreća koja se ne može izbjeći, glad, starost i bolest koja se ne može izliječiti. Džainistički učenjak P. S. Jaini kaže da je gotovo uvijek riječ o starosti ili neizlječivoj bolesti. Laik zavjet prima od učitelja, uz pristanak porodice i otvoreno. Zavjet nije pravilno održan ako je okaljan ikakvom željom da se živi duže, da se umre ranije ili da se dobije raj. Džainistički učitelji osuđuju svaki drugi način okončanja vlastitog života.
Jaini sallekhanu naziva svetom smrću: odlukom da se prirodna smrt dočeka mirno, postom i meditacijom u posljednjim danima života. Snažno se preporučuje monasima i monahinjama i cilj je mnogih laika džainista, u obje tradicije. Cilj je umrijeti potpuno svjestan, s održanim zavjetima, a riječ pravilno znači stanjivanje strasti i tijela. Pravne knjige dopuštaju je u četiri situacije: neizbježna nesreća, velika glad, starost zbog koje je vjerovatno odstupanje od zavjeta i bolest koja se ne može izliječiti. Gotovo uvijek je to starost ili neizlječiva bolest. Džainistički učitelji druge načine okončanja vlastitog života osuđuju kao pogrešne i kažu da vode ponovnom rođenju u paklu. Laik zavjet prima od učitelja, porodica pristaje, a zajednica zna; džainisti to suprotstavljaju samoubistvu počinjenom u tajnosti. Zavjet nije pravilno održan ako je okaljan ikakvom željom da se živi duže, da se brzo umre ili da se stekne nebo. Osoba koja umire ponavlja ili sluša namaskara mantru, džainističku molitvu počasti svetim bićima.
Ratnakaranda Shravakachara, digambarski priručnik za laike, sallekhanu definira kao odricanje od tijela radi dharme (vjerske dužnosti) u četiri situacije: nesreća koja se ne može izbjeći, glad, starost i bolest koja se ne može izliječiti.
Dundas kaže da se sallekhana zove i samthara (santhara), što znači ‘samrtna postelja’, što je danas njeno ime među svetambarima.
Zašto džainisti kažu da to nije samoubistvo
Džainistički učitelji povlače pažljivu granicu. Tattvartha sutra, tekst koji prihvataju obje tradicije, nanošenje zla određuje kao oduzimanje života iz strasti. Digambarski komentar njene sutre o sallekhani na optužbu za samoubistvo odgovara iz te definicije. Samoubistvo je, kaže, čin onoga koga su savladali vezanost, odbojnost ili zabluda. Onaj ko je preuzeo zavjet sallekhane slobodan je od njih, pa sebe ne ubija. To je džainističko učenje, izneseno njegovim vlastitim pojmovima.
U digambarskom numerisanju, Tattvartha Sutra 7.22 kaže da laik svojevoljno prihvata sallekhanu, završni post, kad se približi smrt. Pujyapadin digambarski komentar, Sarvarthasiddhi (§705), odgovara na optužbu da je to samoubistvo. Nanošenje zla, kako ga definira Tattvartha Sutra (7.13), jest oduzimanje života iz strasti. Onaj ko je prihvatio zavjet sallekhane slobodan je od vezanosti i odbojnosti, pa, kaže komentar, nije kriv za samoubistvo. Samoubistvo je čin onoga koga su savladali vezanost, odbojnost ili zabluda.
Jaini sallekhanu naziva svetom smrću: odlukom da se prirodna smrt dočeka mirno, postom i meditacijom u posljednjim danima života. Snažno se preporučuje monasima i monahinjama i cilj je mnogih laika džainista, u obje tradicije. Cilj je umrijeti potpuno svjestan, s održanim zavjetima, a riječ pravilno znači stanjivanje strasti i tijela. Pravne knjige dopuštaju je u četiri situacije: neizbježna nesreća, velika glad, starost zbog koje je vjerovatno odstupanje od zavjeta i bolest koja se ne može izliječiti. Gotovo uvijek je to starost ili neizlječiva bolest. Džainistički učitelji druge načine okončanja vlastitog života osuđuju kao pogrešne i kažu da vode ponovnom rođenju u paklu. Laik zavjet prima od učitelja, porodica pristaje, a zajednica zna; džainisti to suprotstavljaju samoubistvu počinjenom u tajnosti. Zavjet nije pravilno održan ako je okaljan ikakvom željom da se živi duže, da se brzo umre ili da se stekne nebo. Osoba koja umire ponavlja ili sluša namaskara mantru, džainističku molitvu počasti svetim bićima.
Zajedničko tlo i gdje se putevi razilaze
Džainisti i muslimani slažu se da je kraj života važan i da ga čovjek treba dočekati miran i okrenut onome što je najviše. Putevi se razilaze oko jednog pitanja: smije li čovjek okončati vlastiti život, ma koliko miran bio njegov um? Džainističko učenje čin mjeri stanjem uma. Islam ga mjeri Allahovom (﷾) zapovijedi. Allah (﷾) je odredio rok svakog života, kao zapisom. I On naređuje: “i sami sebe ne ubijajte”.
“Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog, časa suđenog. Ko želi nagradu na ovome svijetu, dat ćemo mu dio nagrade koji zaslužuje, a ko želi nagradu na onome svijetu, dat ćemo mu dio nagrade koji zaslužuje. I zahvalne ćemo nagraditi!”
“O vi koji vjerujete, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte. Allah je, doista, prema vama milostiv.”
| Pitanje | Džainističko učenje | Islam |
|---|---|---|
| Mjerilo | Stanje uma. | Allahova (﷾) naredba. |
| Post do kraja života | Preuzima se zavjetom u četiri situacije, gotovo uvijek u starosti ili smrtnoj bolesti. | Život je emanet od Allaha (﷾), nije na nama da ga okončamo. |
| Priželjkivanje smrti | Zavjet kvari želja da se umre ranije. | Ne priželjkujte smrt. Izbor prepustite Allahu (﷾). |
| Iscrpljivanje tijela | Postepeni post u posljednjim danima života. | Vaše tijelo ima pravo na vas. Bolesni su oslobođeni posta. |
Život je emanet, nije naš da ga okončamo
Kur'an kaže da je Allah (﷾) stvorio smrt i život da iskuša ko je od nas najbolji u djelu. Allah (﷾) je Onaj koji uzima duše pri smrti. Dakle, život se drži kao emanet, a njegov vlasnik je Allah (﷾). Kur'an govori vjernicima: “i sami sebe ne ubijajte”. Neki komentatori te riječi čitaju kao ‘ne ubijajte jedni druge’. Kur'an kaže i: “svojim rukama se u propast ne bacajte”. Nikakav mir uma i nikakvo dopuštenje druge osobe ne čine život našim da ga okončamo. Poslanik (ﷺ) nije ostavio sumnje da čovjek ne smije oduzeti vlastiti život. Upozorio je da će onaj ko sebe ubije patiti na isti način u džehennemskoj Vatri. Ovo je Allahov (﷾) zakon za žive. Nije presuda o bilo kome ko je umro. Mi ne objavljujemo ničiju sudbinu; to pripada samo Allahu (﷾). On nikoga ne kažnjava prije nego što dođe poslanik i ni trunku nepravde ne čini.
“Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha,”
“Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju, a koji još umrli nisu, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.”
“O vi koji vjerujete, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte. Allah je, doista, prema vama milostiv.”
“I trošite imetak na Allahovom putu, i svojim rukama se u propast ne bacajte, i dobro činite; Allah, doista, voli dobročinitelje.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će ko god sebe ubije, bilo padom, otrovom ili sječivom, isto trpjeti u Vatri.
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
Za svakoga ko nosi težak teret
Neki koji čitaju ovu stranicu bolesni su, iscrpljeni ili ožalošćeni. Riječ islama njima je milost. Allah (﷾) Svojim robovima koji su se ogriješili prema sebi kaže: “ne gubite nadu u Allahovu milost”. Sa svakom teškoćom dolazi olakšanje. Poslanik (ﷺ) je rekao da nijedan umor, bolest ili tuga ne pogodi muslimana a da mu Allah (﷾) time ne izbriše neke grijehe. Nijedan bol nije uzaludan. Ako razmišljate o okončanju života, molimo vas da danas razgovarate s nekim kome vjerujete ili s ljekarom ili pozovite lokalni broj za hitne slučajeve.
“Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.””
“Pa, zaista, s mukom je olakšanje, zaista, s mukom je olakšanje!”
Ebu Seid el-Hudri i Ebu Hurejre prenose da je Poslanik (ﷺ) rekao da muslimana ne zadesi nikakav umor, bolest, briga, tuga, povreda ili nevolja, pa čak ni ubod trna, a da mu Allah zbog toga ne izbriše neke od njegovih grijeha.
Ne želite smrt
Poslanik (ﷺ) je rekao vjernicima da ne žele smrt zbog nevolje koja ih je zadesila. Ako neko već mora nešto reći, neka moli Allaha (﷾) da ga ostavi u životu dok je život bolji za njega. Zatim neka moli da bude uzet kad je smrt bolja za njega. Obje polovine izbor ostavljaju Allahu (﷾), koji jedini zna šta je bolje. Dao je i razlog. Onaj ko čini dobro može dodati svom dobru, a grešnik se može vratiti i pokajati. Dakle, u islamu posljednji dani života nisu prazno vrijeme koje treba skratiti. To su dani nagrade, molitve i povratka Allahu (﷾).
Enes prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da niko od vas ne treba željeti smrt zbog nevolje koja ga je zadesila. Ako već mora željeti, neka kaže: ‘Allahu, ostavi me u životu dok je život bolji za mene i uzmi me kada je smrt bolja za mene.’
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da niko od vas ne treba željeti smrt. Ako čini dobro, može dodati svom dobru. Ako čini zlo, može se vratiti i pokajati.
Ibadet koji šteti tijelu ne traži se
Poslanik (ﷺ) je svojim ashabima zabranio da poste dan za danom bez prekidanja posta noću. Aiša kaže da je to zabranio iz milosti prema njima. Ashabu koji je postio svaki dan i klanjao cijelu noć rekao je da prestane, jer “tvoje tijelo ima pravo na tebe”. Kur'an bolesne oslobađa posta i kaže da Allah (﷾) vjernicima želi olakšanje, a ne teškoću. Kaže da Allah (﷾) nijednu dušu ne opterećuje preko njene mogućnosti. U islamu samoodricanje koje iscrpljuje tijelo nije viši oblik ibadeta.
Aiša prenosi da je Allahov Poslanik (ﷺ) svojim ashabima zabranio visal, post dan za danom bez prekidanja posta noću, iz milosti prema njima. Kad su rekli da to sam čini, rekao je da nije kao oni, jer ga njegov Gospodar hrani i poji.
Abdullah ibn Amr prenosi da je Poslanik (ﷺ), kad mu je rečeno da posti svaki dan i klanja cijelu noć, rekao: ne čini to. Posti neke dane, a neke ostavi, klanjaj i spavaj, jer tvoje tijelo ima pravo na tebe, kao i tvoje oči, tvoja žena i tvoj gost. U starosti je Abdullah želio da je uzeo lakši put koji mu je Poslanik (ﷺ) ponudio.
“određen broj dana; a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, toliko drugih dana. Onima koji ga teško podnose, otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je da postite, neka znate.”
“U ramazanu je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate jer vas je uputio, te da zahvalni budete.”
“Allah svaku osobu obavezuje samo onoliko kolike su njene mogućnosti; njoj u korist je ono dobro koje zaradi, a na njenu štetu je ono zlo koje sebi privrijedi. Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! Preko grijeha naših prijeđi, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!”
Kako musliman dočekuje smrt
Kur'an kaže da će svaka duša okusiti smrt i da puna nagrada dolazi na Sudnjem danu. Tri dana prije smrti Poslanik (ﷺ) je rekao da niko ne treba umrijeti a da nema lijepo mišljenje o Allahu (﷾). Rekao je muslimanima da podsjećaju umiruće da kažu: “Nema boga osim Allaha”. Kur'an govori o smirenoj duši koja se vraća svom Gospodaru, zadovoljna i s kojom je On zadovoljan. Dakle, musliman smrt dočekuje sa strpljenjem i nadom i s Allahovim (﷾) imenom na usnama. Pitanja o određenoj bolesti ili liječenju pripadaju kvalifikovanom učenjaku i ljekaru.
“Svaka osoba smrt će okusiti, a samo ćete na Kijametskom danu u potpunosti dobiti plaće vaše. Pa ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden, uspio je. A život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.”
Džabir prenosi da je tri dana prije njegove smrti čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže: neka niko od vas ne umre osim misleći lijepo o Allahu.
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Allahov Poslanik (ﷺ) rekao: podsjećajte one među vama koji umiru da kažu ‘Nema boga osim Allaha’.
“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje i uđi u Džennet Moj!”
Čitajte Knjigu i slijedite posljednjeg Poslanika (ﷺ)
Kur'an traži da bude pažljivo odvagnut. Kaže da bi se u njemu, da je od nekog drugog, a ne od Allaha (﷾), našlo mnogo protivrječnosti. Donio ga je Muhammed (ﷺ), kojeg je cijelom čovječanstvu poslao Onaj koji daje i život i smrt. Muslimani pozivaju svakog džainističkog čitaoca da ga pročita.
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
Pet odgovora
Tattvartha Sutra 7.22 — poglavlje 7, sutra 22 (digambarsko numerisanje)
U digambarskom numerisanju, Tattvartha Sutra 7.22 kaže da laik svojevoljno prihvata sallekhanu, završni post, kad se približi smrt. Pujyapadin digambarski komentar, Sarvarthasiddhi (§705), odgovara na optužbu da je to samoubistvo. Nanošenje zla, kako ga definira Tattvartha Sutra (7.13), jest oduzimanje života iz strasti. Onaj ko je prihvatio zavjet sallekhane slobodan je od vezanosti i odbojnosti, pa, kaže komentar, nije kriv za samoubistvo. Samoubistvo je čin onoga koga su savladali vezanost, odbojnost ili zabluda.
Navedeno za
Sallekhana nije samoubistvo. Preuzima se bez strasti, pred kraj života i uz učiteljevo dopuštenje. Samoubistvo je čin očaja ili ljutnje.
Odgovor
Ova stranica tu razliku iznosi onako kako je iznose džainistički učitelji i ne naziva sallekhanu samoubistvom. Islam jednostavno mjeri nečim drugim. Njegovo pitanje nije koliko je um miran, nego šta je Allah (﷾) naredio. Allah (﷾) određuje rok svakog života (3:145). I naređuje: “i sami sebe ne ubijajte” (4:29). Po mjerilu islama, post koji se namjerno drži do smrti okončava život koji nije naš da ga okončamo, ma koliko um bio miran.
Zaključak — Džainistička razlika stvarna je unutar džainističkog učenja; mjerilo islama je Allahova (﷾) zapovijed, a ne stanje uma.
Ratnakaranda Shravakachara 122 — poglavlje 5, stih 1 (digambarski)
Ratnakaranda Shravakachara, digambarski priručnik za laike, sallekhanu definira kao odricanje od tijela radi dharme (vjerske dužnosti) u četiri situacije: nesreća koja se ne može izbjeći, glad, starost i bolest koja se ne može izliječiti.
Navedeno za
Ona je samo za one koji su već blizu smrti, u starosti ili bolesti koja se ne može izliječiti. Ne skraćuje život vrijedan življenja. Samo lijepo dočekuje smrt.
Odgovor
Poslanik (ﷺ) je govorio upravo o toj teškoći. Rekao je da se ne želi smrt zbog nevolje koja vas je zadesila. Poučio je molitvi: “ostavi me u životu dok je život bolji za mene” (Buhari 5671). Ta molitva traži od Allaha (﷾) da presudi kada je smrt bolja. Ne dopušta čovjeku da o tome odluči i po tome postupi. Rekao je da dobar čovjek može dodati svom dobru, a grešnik se može pokajati (Buhari 7235). Čak se i bol računa: nijedna bolest ne pogodi muslimana a da mu Allah (﷾) time ne izbriše neke grijehe (Buhari 5641). Posljednji dani nikada nisu bezvrijedni.
Zaključak — U islamu posljednji dani i dalje nose nagradu, pa se ostavljaju Allahu (﷾).
Sahih el-Buhari 1964 — Kitab es-Savm (Post), hadis 1964
Aiša prenosi da je Allahov Poslanik (ﷺ) svojim ashabima zabranio visal, post dan za danom bez prekidanja posta noću, iz milosti prema njima. Kad su rekli da to sam čini, rekao je da nije kao oni, jer ga njegov Gospodar hrani i poji.
Navedeno za
I muslimani poste, cijeli mjesec. I islam hvali samoodricanje.
Odgovor
Post u islamu traje od zore do zalaska sunca i prekida se svake večeri. Poslanik (ﷺ) je zabranio post bez prekida noću, “iz milosti” (Buhari 1964). Jednom ashabu rekao je da njegovo tijelo ima pravo na njega (Buhari 1975). Bolesni su oslobođeni posta (2:184), a Allah (﷾) želi olakšanje, a ne teškoću (2:185). Post u islamu disciplina je za žive, nikada način okončanja života.
Zaključak — Post u islamu ima granice koje postavlja milost i nikada ne cilja na smrt.
Kur'an 3:169 — sura Ali Imran, ajet 169
“Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli. Ne, oni su živi i opskrbljeni su kod Gospodara svoga.”
Navedeno za
Islam hvali šehide, koji također biraju smrt. Kako je to drugačije?
Odgovor
U islamu šehid ne oduzima vlastiti život. Šehid počašćen u 3:169 je onaj ko je poginuo na Allahovom (﷾) putu, od tuđe ruke. Poslanik (ﷺ) je šehidima smatrao i one koji umru od kuge ili stomačne bolesti. Tako i one koji se utope ili poginu pod srušenom zgradom (Buhari 2829). Niko od njih nije izabrao da umre. Poslanik (ﷺ) je rekao da će onaj ko iskreno traži od Allaha (﷾) šehadet dostići stepen šehida, čak i ako umre u svom krevetu (Muslim 1909). Oduzimanje vlastitog života ostaje zabranjeno (4:29; Buhari 5778). Kur'an nikada ne odaje počast čovjeku koji okonča vlastiti život.
Zaključak — Šehid nikada ne oduzima vlastiti život; okončanje vlastitog života ostaje zabranjeno.
P. S. Jaini, The Jaina Path of Purification (1979), str. 181 i str. 227-232
Jaini sallekhanu naziva svetom smrću: odlukom da se prirodna smrt dočeka mirno, postom i meditacijom u posljednjim danima života. Snažno se preporučuje monasima i monahinjama i cilj je mnogih laika džainista, u obje tradicije. Cilj je umrijeti potpuno svjestan, s održanim zavjetima, a riječ pravilno znači stanjivanje strasti i tijela. Pravne knjige dopuštaju je u četiri situacije: neizbježna nesreća, velika glad, starost zbog koje je vjerovatno odstupanje od zavjeta i bolest koja se ne može izliječiti. Gotovo uvijek je to starost ili neizlječiva bolest. Džainistički učitelji druge načine okončanja vlastitog života osuđuju kao pogrešne i kažu da vode ponovnom rođenju u paklu. Laik zavjet prima od učitelja, porodica pristaje, a zajednica zna; džainisti to suprotstavljaju samoubistvu počinjenom u tajnosti. Zavjet nije pravilno održan ako je okaljan ikakvom željom da se živi duže, da se brzo umre ili da se stekne nebo. Osoba koja umire ponavlja ili sluša namaskara mantru, džainističku molitvu počasti svetim bićima.
Navedeno za
Umrijeti potpuno svjestan, s umom usmjerenim na svete, najbolja je smrt koja postoji. Islam nema ništa slično.
Odgovor
Islam uči vlastiti način dočekivanja smrti. Poslanik (ﷺ) je rekao muslimanima da podsjećaju umiruće da kažu: “Nema boga osim Allaha” (Muslim 916a). Rekao je da niko ne treba umrijeti a da nema lijepo mišljenje o Allahu (Muslim 2877a). Kur'an govori o smirenoj duši koja se vraća svom Gospodaru, zadovoljna i s kojom je On zadovoljan (89:27-30). Sve to dolazi kad Allah (﷾) pošalje smrt, a ne prije.
Zaključak — I islam ima lijepu smrt: sjećanje i nadu, a njen čas ostavlja Allahu (﷾).
Gledišta
Džainističko učenje o sallekhani
Sallekhana je sveta smrt: postepeni post pred kraj života, preuzet uz učiteljev zavjet i bez ikakve želje za smrću. Budući da je ne pokreće nikakva strast, džainistički učitelji kažu da to nije samoubistvo.
Uči se u obje tradicije, digambarskoj i švetambarskoj
Sallekhana nije samoubistvo. Nanošenje zla je oduzimanje života iz strasti, a onaj ko je preuzeo zavjet slobodan je od vezanosti i odbojnosti.
Pobijanje
Mjerilo islama nije mir uma, nego Allahova (﷾) zapovijed. Allah (﷾) određuje svaki rok (3:145) i naređuje: “i sami sebe ne ubijajte” (4:29).
Dopuštena je samo u četiri situacije. To su nesreća koja se ne može izbjeći, glad, starost ili bolest koja se ne može izliječiti.
Pobijanje
Poslanik (ﷺ) je rekao da se ne želi smrt zbog nevolje koja vas je zadesila (Buhari 5671). U islamu bolest olakšava dužnost: bolesni su oslobođeni čak i obaveznog posta (2:184). Dakle, post koji okončava život nikada se ne traži.
Preuzima se otvoreno, uz učiteljev zavjet i pristanak porodice, za razliku od samoubistva počinjenog u tajnosti.
Pobijanje
Pristanak drugih ne može predati ono što pripada Allahu (﷾). Allah (﷾) je stvorio smrt i život (67:2) i uzima duše pri smrti (39:42).
Najbolji kraj koji čovjek može imati jeste umrijeti potpuno svjestan. Zavjeti su održani, a um je usmjeren na svete.
Pobijanje
I islam traži lijep kraj, ali njegov čas ostavlja Allahu (﷾). Svaki dodatni dan može omogućiti dobrom čovjeku da doda dobro, a grešniku da se pokaje (Buhari 7235).
Islamsko gledište
Život je emanet od Allaha (﷾) i nije naš da ga okončamo. Vjernici ne žele smrt, čak ni u teškoći, i od njih se ne traži ibadet koji šteti tijelu. Musliman smrt dočekuje sa strpljenjem, s riječima “Nema boga osim Allaha” i s lijepim mišljenjem o Allahu (﷾).
Nijedna duša ne umire bez Allahovog (﷾) dopuštenja, u roku određenom kao zapisom.
Kur'an zabranjuje vjernicima da sebe ubijaju, a Poslanik (ﷺ) je upozorio da će onaj ko sebe ubije patiti na isti način u Vatri. Ovo je upozorenje živima, a ne presuda o bilo kome ko je umro.
Poslanik (ﷺ) je rekao vjernicima da ne žele smrt. Dobar čovjek može dodati dobro, a grešnik se može pokajati.
Iz milosti je Poslanik (ﷺ) zabranio post bez prekida. Rekao je da tijelo ima pravo na čovjeka.
Kur'an bolesne oslobađa posta i kaže da Allah (﷾) vjernicima želi olakšanje, a ne teškoću.
Musliman smrt dočekuje s riječima “Nema boga osim Allaha”, s lijepim mišljenjem o Allahu (﷾). Njen čas ostavlja Njemu.