Kratak odgovor
Allah (﷾) dopušta patnju jer je ovaj život ispit, a ne nagrada. Nijedan bol koji vjernik podnese nije uzaludan. Kur'an kaže da je Allah (﷾) stvorio smrt i život da bi iskušao ko će od nas imati bolja djela. Teškoća iskušava naše strpljenje, a lagodnost našu zahvalnost. Vidimo samo mali dio slike, kao što pokazuje priča o Musau i el-Hidru. Veliku patnju ljudi nanose ljudima, jer nam je Allah (﷾) dao stvaran izbor. Ni životinje nisu zaboravljene: Kur'an kaže da će i one biti sakupljene pred svojim Gospodarom. Poslanik (ﷺ) je rekao da čak i ubod trna briše neke vjernikove grijehe. A smrt ne zatvara račun. Na Sudnji dan, kada Allah (﷾) oživi sve ljude, svaka nepravda se vaga, do težine truna.
Potpuno objašnjenje
Šta pitanje uzima zdravo za gotovo
Prigovor glasi ovako. Dobar Bog bi želio okončati patnju. Svemoćni Bog bi je mogao okončati. Patnja postoji. Tako Bog ili nije dobar, ili nije svemoćan, ili ne postoji. To počiva na koraku koji nikada ne iskazuje. Pretpostavlja da Bog ne može imati dobar razlog da neko vrijeme dopusti patnju. Ako može imati takve razloge, čak i one koje ne možemo vidjeti, argument pada. Čak i Biblija kaže, u knjizi proroka Izaije, da Božije misli nisu naše misli. Islam zatim daje razloge, iz Kur'ana i od Poslanika (ﷺ).
“Jer misli moje nisu misli vaše, niti su putevi vaši putevi moji, govori GOSPOD. Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako su putevi moji viši od puteva vaših i misli moje od misli vaših.”
“Propisana vam je borba, a to vam je mrsko! Možda nešto ne volite, a to je dobro po vas; možda nešto volite, a to je zlo po vas! Allah zna, a vi ne znate.”
Dobar Bog želio bi okončati patnju, svemoćan Bog mogao bi je okončati, a patnja postoji.
Dakle, Bog nije dobar, nije svemoćan ili ne postoji?
To slijedi samo ako ne bi mogao imati dobar razlog da neko vrijeme dopusti patnju.
Da li je dao razlog?
Da. Stvorio je smrt i život da iskuša ko je od nas najbolji u djelu. Teškoća provjerava strpljenje, a lahkoća zahvalnost.
Zašto ljudi povređuju ljude?
Allah (﷾) je ljudima dao stvarni izbor. Iskušenje na kojem niko ne bi mogao pasti uopće ne bi bilo iskušenje.
Šta je s nedužnima koji su patili?
Smrt ne zatvara račun. Svaka nepravda bit će izvagana, sve do težine truna.
Patnja je iskušenje sa svrhom, a svaka nepravda bit će ispravljena.
Meleki su to prvi pitali
Kada je Allah (﷾) rekao melekima da će na Zemlju postaviti novo biće, oni su upitali: “Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?!” Odgovorio je: “Ja, doista, znam ono što vi ne znate” (2:30). Tako Kur'an ne skriva pitanje. Bilježi ga, s Allahovim (﷾) odgovorom. Znao je zlo koje će ljudi činiti, i znao je ono što meleki nisu znali. Ostatak ove stranice daje ono što nam je rekao o Svojim razlozima.
“A kada Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika – halifu postaviti!”, oni upitaše: “Zar ćeš na Zemlji postaviti onoga koji će na njoj nered širiti i krv prolijevati?! A mi Tebe veličamo hvalom i kako Tebi dolikuje štujemo.” On reče: “Ja, doista, znam ono što vi ne znate.””
Ovaj život je ispit
Kur'an kaže da je Allah (﷾) stvorio smrt i život da bi iskušao ko će imati bolja djela. Upozorava vjernike da će biti iskušani strahom, gladovanjem i gubitkom. Hvali one koji ispit dočekaju riječima: “Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.” Kaže da niko nije ostavljen na miru samo zato što kaže “Mi vjerujemo!” Kaže da kušnja dolazi i kroz dobro, a ne samo kroz zlo. Lagodnost iskušava zahvalnost, kao što bol iskušava strpljenje. U ovom životu strpljenje i hrabrost pokazuju se pred teškoćom. Milost i darežljivost pokazuju se prema ljudima u potrebi. Život bez teškoće ne bi dao priliku da se pokažu. Onaj ko pati nije oruđe za druge: njegovo vlastito strpljenje njemu se računa.
“Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha,”
“Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.” To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu.”
“Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!”, i da u iskušenje neće biti dovedeni?”
“Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.”
Ne vidimo cijelu sliku
Kur'an kaže da čovjek može ne voljeti ono što je dobro po njega i voljeti ono što je zlo po njega. Razlog je to što Allah (﷾) zna, a mi ne znamo. Taj ajet objavljen je o borbi. Ali njegove posljednje riječi vrijede za svaku teškoću. Neki odgovaraju da, ako ne možemo vidjeti Allahove (﷾) razloge, ne možemo ništa nazvati pogrešnim niti to pokušati zaustaviti. To ne slijedi. Naša dužnost dolazi iz Allahove (﷾) naredbe, a ne iz nagađanja o Njegovim planovima. On nam naređuje da olakšamo patnju, a Poslanik (ﷺ) je rekao da ima nagrade za dobrotu prema svakom živom biću. Drugi pitaju zašto Allah (﷾) svakom patniku ne kaže Svoj razlog. Rekao nam je razloge koji su najvažniji: ovaj život je ispit, i svaka se nepravda ispravlja.
“Propisana vam je borba, a to vam je mrsko! Možda nešto ne volite, a to je dobro po vas; možda nešto volite, a to je zlo po vas! Allah zna, a vi ne znate.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) kazivao o žednom čovjeku koji se napio iz bunara, a zatim vidio psa kako od žeđi liže blato. Spustio se opet, napunio cipelu vodom i napojio psa, a Bog mu je zahvalio i oprostio mu. Upitan ima li nagrade za dobrotu prema životinjama, Poslanik je rekao da ima nagrade za dobrotu prema svakom živom biću.
Musa i el-Hidr
Kur'an priča priču. Musa, Allahov (﷾) vjerovjesnik, putuje s jednim Allahovim (﷾) robom. Hadis, zabilježena izreka Poslanika (ﷺ), tog roba imenuje el-Hidr. On ošteti lađu siromašne posade, ubije dječaka i popravi zid za grad koji im je odbio dati hranu. Musa svaki put prigovara, i po svemu što može vidjeti u pravu je. Zatim se daju razlozi. Jedan vladar otimao je svaku lađu silom. Dječak bi svoje roditelje vjernike ožalostio nasiljem i nevjerovanjem. Blago za dva siročeta ležalo je ispod zida. Ono što je izgledalo kao okrutnost skrivalo je milost koju Musa nije mogao vidjeti. El-Hidr kaže da ništa od toga nije učinio sam od sebe. Djelovao je po Allahovoj (﷾) naredbi. Tako priča nikome ne dopušta da nanosi zlo drugima, a Poslanik (ﷺ) je zabranio ubijanje djece, čak i u ratu. Ona uči vjernika da se pouzda u Allahovu (﷾) mudrost kada je ne može vidjeti. Ali daje razlog samo za tog jednog dječaka. Nijednom roditelju ne kaže zašto mu je dijete umrlo i ne govori ništa protiv ijednog djeteta. U snu koji mu je pokazan Poslanik (ﷺ) je vidio djecu koja su umrla mlada u vrtu, na brizi Ibrahima.
“I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!” “Ne rekoh li ja”, reče onaj, “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?” “Ne kori me što sam zaboravio”, reče, “i ne čini moje stanje još težim.” I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrešno, koje nije nikog ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!” “Ne rekoh li ja tebi”, reče onaj, “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?” “Ako te i poslije ovog za bilo šta upitam”, reče, “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!” I njih dvojica krenuše. Kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si”, reče Musa, “uzeti za to nagradu.””
“Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao. Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg. A što se onog zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svom rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!”
Ubejj ibn Ka'b prenosi Poslanikov (ﷺ) izvještaj o Musau koji putuje s el-Hidrom da uči od njega.
Semure ibn Džundub prenosi dug san koji je Poslanik (ﷺ) ispričao svojim ashabima. Dva meleka su mu pokazala, između ostalog, veoma visokog čovjeka u vrtu s mnogo djece oko njega. Rekli su mu da je to Ibrahim, a djeca svako dijete koje je umrlo na fitri, prirodnoj naravi koju je Allah dao ljudima. Neki muslimani su upitali: a djeca mnogobožaca? Rekao je: i djeca mnogobožaca.
Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.
Kao dijete blizu vatre
Malo dijete puzi prema otvorenoj vatri. Otac vidi opasnost i brzo ga odgurne nogom. Ono ne zna šta vatra čini. Osjeća samo guranje, pa plače i ljuti se na njega. On je vidio cijelu sliku, a dijete nije. Često smo poput tog djeteta. Osjećamo bol, ali možda ne vidimo veće zlo od kojeg nas je sačuvao. Lađa u el-Hidrovoj priči bila je ista: oštećena je da je vladar ne bi oteo. Poslanik (ﷺ) je rekao da se na iskrenu dovu ponekad odgovara odvraćanjem jednakog zla, koje nikada ne vidimo. Jednom je upitao da li bi majka puna ljubavi bacila svoje dijete u vatru. Rekli su da ne bi. Rekao je da je Allah (﷾) milostiviji prema Svojim robovima nego ona prema svom djetetu.
“Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao. Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti, a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg. A što se onog zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svom rasuđivanju. Eto, to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!”
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nijedan musliman ne upućuje dovu koja ne traži ništa grešno i ne kida rodbinske veze a da mu ne bude data jedna od tri stvari: dova mu se ubrzo primi, ili mu se sačuva za ahiret, ili se od njega odvrati jednako zlo. Rekli su da će onda mnogo više moliti, a on je rekao da Allah ima još više da dadne.
Omer prenosi da su Poslaniku (ﷺ) dovedeni zarobljenici, među njima žena čije su grudi bile pune mlijeka; kad god bi među zarobljenicima našla dijete, privila bi ga na prsa i dojila. Poslanik je upitao da li bi ona ikada mogla baciti svoje dijete u vatru. Rekli su da ne bi. On je rekao: Allah je milostiviji prema Svojim robovima nego ova žena prema svom djetetu.
‘Zašto je moja majka morala toliko patiti?’
Neko može reći: moja majka je imala rak i toliko je patila prije nego što je umrla. Zašto je morala tako patiti? Samo Allah (﷾) zna potpun odgovor. Ali ponekad vidimo dio njega. Zamislite majku čija je duga bolest njenu raštrkanu djecu vratila do njene postelje. Djeca koja godinama nisu razgovarala sjedila su zajedno pored njene postelje. Pomirili su se i molili za nju. Bez njene bolesti to se možda nikada ne bi dogodilo. Kidanje veza s vlastitom porodicom težak je grijeh u islamu. Poslanik (ﷺ) je rekao da onaj ko to čini neće ući u Džennet. Tako ih je taj mir možda spasio od nečeg mnogo goreg, u ovom i u onom životu. Islam ne traži ni od koga da se pretvara da je bol mali. Kada je Poslanikov (ﷺ) sin dojenče umirao, oči su mu se napunile suzama. Sam Poslanik (ﷺ) jednom je imao groznicu dvostruko težu nego drugi ljudi. Njegov ashab Ibn Mes'ud upitao je znači li to dvostruku nagradu, a on je rekao da. Rekao je da svaki bol koji pogodi muslimana, čak i ubod trna, čini da mu grijesi spadnu kao što drvo odbacuje lišće. Za vjernika nijedan bol nije uzaludan. Bol u ovom životu koji briše grijehe može čovjeka spasiti od mnogo većeg bola u sljedećem. Osoba koja je imala najteži život na Zemlji, rekao je, bit će jednom umočena u Džennet i zakleti se da nikada nije upoznala nikakvu teškoću. A smrt ne okončava porodicu. Kur'an o vjernicima čije ih porodice slijede u vjerovanju kaže: “priključit ćemo djecu njihovu” (52:21).
Džubejr ibn Mut'im je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže da onaj ko kida rodbinske veze neće ući u Džennet. Također u Sahih Muslimu 2556.
Abdullah ibn Mes'ud posjetio je Poslanika (ﷺ) dok je imao visoku temperaturu. Poslanik je rekao da je njegova groznica kao kod dvojice ljudi. Ibn Mes'ud je upitao je li to zato što će imati dvostruku nagradu, a on je rekao da. Rekao je da nijednog muslimana ne pogodi nikakva nevolja, makar ubod trna, a da mu Allah time ne iskupi grijehe, kao što drvo odbacuje lišće.
Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će osoba koja je na Zemlji imala najugodniji život, ako je među stanovnicima Vatre, biti jednom umočena u nju i reći će da nikada nije upoznala ugodnost. A osoba koja je na Zemlji imala najbjedniji život, ako je među stanovnicima Dženneta, bit će jednom umočena u njega i zakleti se svom Gospodaru da nikada nije upoznala teškoću ili nevolju.
Enes prenosi da je Poslanikov (ﷺ) sin dojenče Ibrahim bio na samrti, a Poslanikove oči su se napunile suzama. Abdurrahman ibn Avf je iznenađeno upitao zar i on plače. Odgovorio je da je to milost. Zatim je još više zaplakao i rekao da oči suze, a srce tuguje, ali mi govorimo samo ono što je drago našem Gospodaru, i da su ožalošćeni Ibrahimovim rastankom.
“Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je zalog za ono što je uradio.”
Slobodan izbor čini mogućim zlo koje čine ljudi
Velik dio najgore patnje na svijetu ljudi nanose ljudima. Rat je jedan primjer, a okrutnost u kući drugi. Kur'an kaže da je Allah (﷾) čovjeku pokazao put, bio on zahvalan ili nezahvalan. Kaže da ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje. Allah (﷾) je mogao stvoriti ljude koji nikada ne bi mogli učiniti zlo. Ali ovaj život je ispit ko će imati bolja djela. Ispit na kojem niko ne može pasti ne bi uopće bio ispit. Neki pitaju zašto Allah (﷾) nije stvorio ljude koji uvijek slobodno biraju dobro, kao što će stanovnici Dženneta. Džennet dolazi poslije ispita, a ne umjesto njega. Njegovi stanovnici izabrali su Allaha (﷾) kada su se mogli okrenuti.
“Mi mu na Pravi put ukazujemo, pa ili je zahvalan ili nezahvalan.”
“I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” Mi smo za nepravedne pripremili Vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!”
“Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha,”
Šta je sa životinjama?
I životinje pate, i patile su dugo prije nego što je ijedan čovjek živio. Islam ne kaže da je bol životinje ispit. Kaže druge stvari. Kur'an kaže da svako stvorenje koje hodi ili leti živi u zajednicama poput naših i da će sva biti sakupljena pred svojim Gospodarom. Poslanik (ﷺ) je rekao da će na Sudnji dan, kada svi budu oživljeni i suđeni, svako pravo biti vraćeno onome kome pripada. Čak će i ovca bez rogova uzeti svoje od ovce s rogovima. Razum dodaje vlastitu poentu. Bol je sistem upozorenja koji živa bića održava živima. Životinja koja ne bi osjećala bol ne bi naučila da se kloni vatre. Ljudi rođeni bez sposobnosti da osjećaju bol često se teško povrijede a da to ne znaju. Ovo ne objašnjava svaki pojedini bol i ne nudi se kao dokaz za Boga. Samo pokazuje da bol, kao takav, ima svrhu, pa bismo trebali biti spori da ga sav nazovemo besmislenim. Bol životinje može biti ispit za ljude koji ga vide. Poslanik (ﷺ) je govorio o čovjeku kojem je oprošteno jer je napojio žednog psa. Govorio je i o ženi koja je ušla u Vatru, to jest Džehennem, jer je mačku držala vezanu bez hrane. Nije imala pravo nad tim životom. Allah (﷾) je svakom stvorenju dao život, i On će vratiti svako pravo.
“Nema nijednog živog bića koje po zemlji hodi, niti ptice koja na krilima svojim leti, a da nisu zajednice poput vas. U Knjizi Mi ništa izostavili nismo – a naposljetku, svi će pred Gospodarom svojim biti sakupljeni.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: na Sudnji dan svako pravo bit će vraćeno onome kome pripada, tako da će čak i ovca bez rogova uzeti svoje od ovce s rogovima.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) kazivao o žednom čovjeku koji se napio iz bunara, a zatim vidio psa kako od žeđi liže blato. Spustio se opet, napunio cipelu vodom i napojio psa, a Bog mu je zahvalio i oprostio mu. Upitan ima li nagrade za dobrotu prema životinjama, Poslanik je rekao da ima nagrade za dobrotu prema svakom živom biću.
Ibn Omer prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je jedna žena ušla u Vatru zbog mačke koju je držala vezanu, niti je hraneći niti puštajući da sama traži hranu.
Nazivanje patnje zlom traži mjerilo dobra
Prigovor se može misliti na dva načina. Može provjeravati da li se vlastita vjerovanja vjernika slažu, a odjeljci iznad na to odgovaraju. Ili nevjernik može reći da na svijetu postoji stvarno zlo. Tada se javlja još jedno pitanje. Mnogi ateistički filozofi smatraju da su ispravno i pogrešno stvarni i bez Boga. Ali i dalje moraju reći šta čini okrutnost stvarno pogrešnom, a ne samo činjenicom prirode koja boli. Odgovor islama je da je Tvorac duše u nju stavio znanje o ispravnom i pogrešnom.
“i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnu da zna šta je razvrat, a šta bogobojaznost;”
Šta kaže Novi zavjet
Jakov, koji je napisao poslanicu u Novom zavjetu, govori vjernicima da svoje kušnje smatraju radošću, jer ih prokušanost njihove vjere čini strpljivim. Pavle, kršćanski misionar prvog stoljeća, piše da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro. Kršćani ove stihove čitaju kao učenje da je patnja kušnja sa svrhom.
“Braćo moja, smatrajte potpunom radošću kad padnete u razna iskušenja, znajući da prokušanost vaše vjere proizvodi strpljivost. A strpljivost neka ima savršeno djelo, da budete savršeni i cjeloviti, bez ikakvog nedostatka.”
“A znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu.”
Svaka se nepravda ispravlja
Prigovor je najjači kada upućuje na nevine koji su patili i krive koji su umrli u udobnosti. Ali to pretpostavlja da smrt zatvara račun. Kur'an kaže da će Allah (﷾) postaviti ispravne vage na Sudnji dan, dan kada svi ljudi budu oživljeni i suđeni. Nikome se neće učiniti ni najmanja nepravda. Kaže i da će svako ko je učinio koliko trun dobra ili zla to vidjeti. Tako će dijete koje je umrlo mlado i žrtva čiji ubica nikada nije uhvaćen svako imati potpunu pravdu.
“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne vage postaviti, pa se nikom krivo neće učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. A dosta je to što ćemo Mi račune svoditi.”
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.”
Da možete spasiti djecu, zar ne biste?
Neki to izražavaju ovako. Da možete spasiti trideset djece od raka, učinili biste to. Bog može, a često ne čini. Tako, kažu, ne može biti Najmilostiviji. Ali poređenje bol i smrt tretira kao kraj priče djeteta. Za nas i jesu, jer ne možemo ništa dati poslije smrti. Allah (﷾) može. Poslanik (ﷺ) je rekao da će osoba koja je imala najteži život na Zemlji, ako uđe u Džennet, biti jednom umočena u njega. Tada će se zakleti da nikada nije upoznala nikakvu teškoću. U snu koji mu je pokazan Poslanik (ﷺ) je vidio djecu koja su umrla mlada u vrtu, na brizi Ibrahima. Bol koji završava radošću bez kraja nije nepotreban. Kada bomba ubije roditelje djeteta, ljudi su izabrali da je naprave i bace, i odgovarat će za to. A nismo ostavljeni da gledamo. Naređeno nam je da spašavamo: Kur'an kaže “ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao” (5:32).
Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će osoba koja je na Zemlji imala najugodniji život, ako je među stanovnicima Vatre, biti jednom umočena u nju i reći će da nikada nije upoznala ugodnost. A osoba koja je na Zemlji imala najbjedniji život, ako je među stanovnicima Dženneta, bit će jednom umočena u njega i zakleti se svom Gospodaru da nikada nije upoznala teškoću ili nevolju.
Semure ibn Džundub prenosi dug san koji je Poslanik (ﷺ) ispričao svojim ashabima. Dva meleka su mu pokazala, između ostalog, veoma visokog čovjeka u vrtu s mnogo djece oko njega. Rekli su mu da je to Ibrahim, a djeca svako dijete koje je umrlo na fitri, prirodnoj naravi koju je Allah dao ljudima. Neki muslimani su upitali: a djeca mnogobožaca? Rekao je: i djeca mnogobožaca.
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.”
“Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, zaista, na Zemlji sve granice zla prelazili.”
Nijedan bol vjernika nije uzaludan
Poslanik (ﷺ) je rekao da muslimana ne zadesi nikakav umor, bolest, tuga ili povreda, pa čak ni ubod trna. Svaki put mu Allah (﷾) time izbriše neke grijehe. Rekao je i da je sve što se dogodi vjerniku dobro za njega. U lagodnosti zahvaljuje, u teškoći je strpljiv, i oboje je dobro za njega. A Kur'an obećava da teškoća nikada ne dolazi sama. Uz svaku muku je olakšanje.
Ebu Seid el-Hudri i Ebu Hurejre prenose da je Poslanik (ﷺ) rekao da muslimana ne zadesi nikakav umor, bolest, briga, tuga, povreda ili nevolja, pa čak ni ubod trna, a da mu Allah zbog toga ne izbriše neke od njegovih grijeha.
Suhejb prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je stanje vjernika čudesno, jer u svemu ima dobra za njega, a to ne vrijedi ni za koga osim za vjernika: ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali, i to je dobro za njega; ako ga zadesi teškoća, strpi se, i to je dobro za njega.
“Pa, zaista, s mukom je olakšanje, zaista, s mukom je olakšanje!”
Tuga nije nedostatak vjere
Kada je Ibrahim, sin dojenče Poslanika (ﷺ), umirao, oči su mu se napunile suzama. Rekao je da oči suze, a srce tuguje, ali da govorimo samo ono što je drago našem Gospodaru. Vjerovjesnik Jakub godinama je bio odvojen od svog sina Jusufa. Rekao je da svoju tugu iznosi samo pred Allaha (﷾). Patnja sama po sebi ne pokazuje da je Allah (﷾) ljut na nekoga. Kur'an govori kako je vjerovjesnik Ejjub u nevolji zavapio svom Gospodaru, a Allah (﷾) je otklonio nevolju kao milost od Sebe. Vjernik može plakati i svoju žalbu iznijeti Allahu (﷾). Ono što ne čini jeste okretanje od Njega.
Enes prenosi da je Poslanikov (ﷺ) sin dojenče Ibrahim bio na samrti, a Poslanikove oči su se napunile suzama. Abdurrahman ibn Avf je iznenađeno upitao zar i on plače. Odgovorio je da je to milost. Zatim je još više zaplakao i rekao da oči suze, a srce tuguje, ali mi govorimo samo ono što je drago našem Gospodaru, i da su ožalošćeni Ibrahimovim rastankom.
““Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a Allah mi je dao da znam ono što vi ne znate”, reče on.”
“I Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si najmilostiviji.” I Mi mu se odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, porodicu njegovu, i uz njih još toliko, i da bude opomena onima koji su Nama pokorni.”
Najjači odgovor: lane u vatri
Rowe, ‘The Problem of Evil and Some Varieties of Atheism’ (1979)
Tvrdi da bi dobar i svemoćan Bog spriječio svaku patnju koju bi mogao zaustaviti a da ne izgubi veće dobro ili ne dopusti jednako ili veće zlo. Zamišlja lane opečeno u šumskom požaru izazvanom munjom, koje danima leži u mukama prije nego što ugine, i smatra da imamo racionalne razloge vjerovati da takva patnja ne služi nijednom takvom dobru, pa stoga vjerovati da Bog tradicionalnog vjerovanja ne postoji. Priznaje da vjernik s jačim razlozima za vjerovanje u Boga može razumno odbaciti njegovu polaznu tačku i to naziva najboljim teističkim odgovorom. U istom radu svoje vlastito gledište, da su neki vjernici racionalni u vjerovanju u Boga, naziva ‘prijateljskim ateizmom’.
Navedeno za
Ni slobodan izbor ni ispit ne mogu objasniti lane opečeno u požaru koji je izazvala munja. Niko to nije izabrao, i niko iz toga ne uči. Ne vidimo nikakvo dobro kojem taj bol služi, pa je razumno vjerovati da ne služi nijednom. A ako neki bol ne služi nikakvom dobru, nema Boga koji je svedobar, sveznajući i svemoćan.
Odgovor
Ova stranica ne kaže da je bol laneta ispit ili rezultat nečijeg izbora. Roweov korak ide od ‘ne vidimo razlog’ do ‘vjerovatno ga nema’. Taj korak funkcionira samo ako bismo očekivali da vidimo razlog, kada bi postojao. S Bogom koji sve zna to ne bismo očekivali. Sam Rowe je priznao da vjernik s dobrim razlozima da vjeruje u Boga može razumno odbaciti njegovu polaznu tačku. A lane nije zaboravljeno. Životinje se sakupljaju pred svojim Gospodarom, a Njegova milost mnogo je veća od ikoje koju vidimo.
Zaključak — To što ne vidimo razlog dokaz je da ga nema samo ako bismo trebali očekivati da ga vidimo, a kod Boga ne bismo trebali. Rowe je priznao da vjernik s dobrim razlozima za Boga može razumno odbaciti njegovu polaznu tačku.
Gledišta
Budisti
Patnji nije potreban Bog da je objasni. Uzrokuje je žudnja, a Budin odgovor je okončati žudnju i tuđi bol dočekati bezgraničnim suosjećanjem.
Budina prva propovijed patnju objašnjava žudnjom, pa nema pitanja zašto je neki Bog dopušta.
Pobijanje
Žudnja objašnjava veliki dio bola koji sami sebi nanosimo. Ne objašnjava dijete rođeno bolesno. Pali tekstovi to prate do vlastitih djela djeteta u prošlom životu kojeg se dijete ne može sjetiti.
Budizam na patnju odgovara suosjećanjem prema svim bićima, kao što bi majka zaštitila svoje jedino dijete.
Pobijanje
Isti tekstovi kažu da se ne može naći nijedno biće, samo patnja koja dolazi i prolazi, i da je ‘biće’ samo naziv, kao ‘kola’. Ali suosjećanju je potreban neko koga će voljeti. Kur'an kaže da je Allah (﷾) stvorio svaku osobu i da je spašavanje jednog života kao spašavanje cijelog čovječanstva.
Sekularni
Količinu i vrstu patnje na svijetu teško je uskladiti s Bogom koji je i svedobar i svemoćan. To najviše vrijedi za životinje koje pate neviđene, gdje niko iz toga ne može učiti. Sve ima više smisla, kažu, ako takvog Boga nema.
Filozof William Rowe tvrdio je da bi dobar i svemoćan Bog zaustavio svaku patnju koju bi mogao. Jedini izuzetak je patnja koju ne bi mogao zaustaviti a da ne izgubi veće dobro ili ne dopusti jednako ili veće zlo. Njegov primjer je zamišljeno lane, opečeno u šumskom požaru izazvanom munjom, koje danima leži u mukama. Ne vidimo nikakvo dobro kojem to služi, pa je Rowe smatrao razumnim vjerovati da ga nema. Zaključio je da je razumno vjerovati da Bog tradicionalnog vjerovanja ne postoji.
Pobijanje
Prihvatimo da ne vidimo razlog. To pokazuje malo, jer ne bismo trebali očekivati da vidimo svaki razlog Onoga koji sve zna. Sam Rowe je priznao da vjernik s dobrim razlozima da vjeruje u Boga može razumno odbaciti njegovu polaznu tačku.
Životinje su patile i umirale stotinama miliona godina prije nego što je ijedan čovjek živio. Tako njihov bol ne može biti ispit za ljude. Charles Darwin je 1860. napisao da ne može vjerovati da je dobar i svemoćan Bog stvorio ose koje se hrane unutar živih gusjenica.
Pobijanje
Islam ne kaže da je svaki bol životinje ispit, bilo za ljude bilo za životinju. Ispit je razlog koji daje za ljudsku patnju. O životinjama Kur'an kaže da žive u zajednicama i da će biti sakupljene pred svojim Gospodarom. Osa nije okrutna. A ista priroda sadrži milost zbog koje kobila podiže kopito iznad svog ždrebeta. U istom pismu Darwin je rekao da se ne može zadovoljiti zaključkom da je svemir rezultat grube sile.
Da možete spasiti trideset djece od raka, učinili biste to. Bog koji može, a ne čini, ne može biti svemilostiv. Patnja uopće nije bila potrebna: mogao je sve držati na nebu.
Pobijanje
Poređenje pretpostavlja da se priča djeteta završava bolom. U islamu se ne završava. Poslanik (ﷺ) je rekao da će se onaj ko je imao najteži život, kada bude jednom umočen u Džennet, zakleti da nikada nije upoznao teškoću. Djeca koja umru mlada na brizi su Ibrahima. A Džennet dolazi poslije ispita, a ne umjesto njega (67:2). Meleki su postavili isto pitanje, a Allah (﷾) je odgovorio: “Ja, doista, znam ono što vi ne znate” (2:30). Nama je, u međuvremenu, naređeno da spašavamo život (5:32).
Kršćanski
Kušnje iskušavaju i jačaju vjeru, a Bog sve okreće na dobro onima koji Ga ljube.
Jakov uči da prokušanost vjere proizvodi strpljivost, pa kušnje treba smatrati radošću.
Pobijanje
Islam se slaže da je teškoća ispit, a Kur'an hvali one koji je dočekaju strpljenjem. Ali vlastite kušnje vjernika samo su dio pitanja. Kur'an ide dalje, do životinja, koje se sakupljaju pred svojim Gospodarom, i do svake nepravde, koja se vaga.
Pavle piše da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro.
Pobijanje
Islam se slaže da vjerniku iz teškoće dolazi dobro, a Poslanik (ﷺ) je to rekao. Ali Pavle uči i da je smrt prešla na sve kroz grijeh jednog čovjeka. Kur'an kaže da nijedna duša ne nosi tuđe breme, pa nijedno dijete nije kažnjeno za Ademov grijeh.
Hinduisti: svaka duša žanje vlastita djela
Vedanta uči da Gospod nije okrutan kada ljudi pate. Svakoj duši daje rezultate njenih vlastitih prošlih djela, a krug rođenja nema početka.
Gospodu se ne može prigovoriti nepravda ili okrutnost, jer vodi računa o dobrim i lošim djelima svake duše. Na isti način kiša pada jednako na svako sjeme.
Pobijanje
To pitanje pomjera unazad a ne odgovara na njega. Svako djelo došlo je iz ranijeg rođenja, a Šankara kaže da krug nema početka, pa nijedno prvo djelo nikada ne objašnjava prvi bol. Novorođenče pati za djela kojih se ne može sjetiti. Kur'an daje jedan život kao ispit i potpun račun na njegovom kraju, gdje nijedna duša ne nosi tuđe breme.
Džainisti: karma, bez ikoga ko je šalje
Džainizam uči da je sva patnja plod vlastite karme duše. Nijedan bog je ne šalje, i niko je ne može dijeliti ili nositi umjesto drugoga.
Niko ne dijeli tuđu patnju, jer karma slijedi onoga ko je učinio djelo. Niko ne izbjegava rezultate vlastitih postupaka.
Pobijanje
Islam se slaže da niko ne nosi tuđe breme. Ali bol novorođenčeta ne može doći od njegovih vlastitih djela u ovom životu. Tako karma mora sezati natrag do života kojih se niko ne sjeća, što znači plaćanje duga bez znanja za šta je. Kur'an kaže da je sam život ispit ko će činiti najbolje. A Poslanik (ﷺ) je rekao da čak i ubod trna briše neke vjernikove grijehe.
Šintoizam: nesreća je nečistoća koju treba očistiti
U šintoizmu bolest i katastrofa računaju se kao tsumi i kegare, vrste nečistoće. Obredi čišćenja zvani harae uklanjaju ih, kako bi se život mogao nastaviti u skladu s kamijima, duhovima.
Bolest i nesreća vrsta su nečistoće, a obredi čišćenja mogu ih oprati.
Pobijanje
Bolest nije mrlja na duši, nego kušnja, a strpljenje u njoj se nagrađuje. Poslanik (ﷺ) je rekao da čak i ubod trna briše neke vjernikove grijehe. Kur'an radosnu vijest daje onima koji, kada ih zadesi nevolja, kažu: Allahovi (﷾) smo i Njemu se vraćamo.
Daoisti: Nebo i zemlja nisu dobrohotni
Tao Te Ching kaže da Nebo i zemlja ne djeluju iz želje da budu dobrohotni. Sa svim stvarima postupaju kao sa psima od trave, koji se koriste u obredu, a zatim bacaju. Patnja je dio okretanja stvari i treba je mirno dočekati.
Nebo i zemlja ne djeluju iz želje da budu dobrohotni. Sa svim stvarima postupaju kao sa psima od trave.
Pobijanje
Ako Nebo i zemlja nemaju želju da budu dobrohotni, onda niko ne čuje onoga ko pati, a strpljenje nema nagrade. Kur'an kaže suprotno. Allah (﷾) ljude iskušava zlim i dobrim. Radosnu vijest daje strpljivima. I svi se vraćaju Njemu, gdje se ne gubi ni težina truna dobra.
Konfucijanci: držati se vrline i stajati u strahopoštovanju pred Nebom
Konfučije je opasnost i teškoću dočekivao držeći se dobrote. Osoba dobrog karaktera stoji u strahopoštovanju pred onim što Nebo određuje. Pouzdaje se da Nebo, koje joj je dalo dobrotu, neće dopustiti neprijateljima da je unište.
Osoba dobrog karaktera stoji u strahopoštovanju pred onim što Nebo određuje. Nebo joj je dalo dobrotu, pa šta joj neprijatelji mogu?
Pobijanje
Onda se Konfučije već pouzdavao da Nebo vidi i štiti dobre. I islam to kaže, i kaže više. Teškoća je ispit od Allaha (﷾), strpljenje u njoj se nagrađuje, a svaka se nepravda vaga na Sudnji dan. Analekti ne kažu šta se događa s dobrom osobom koja umre oštećena. Kur'an kaže.
Kineska tradicija: nesreća od zanemarenih duhova
U kineskoj narodnoj religiji bolest i loša sreća mogu doći od gladnih duhova koje niko nema da ih hrani. Porodice im prinose papirni novac, hranu i tamjan da bi ih držale zadovoljnima. U hramovima se mole za sreću.
Nesreća može doći od duhova o kojima se niko ne brine, pa je prinosi i molitve u hramovima drže dalje.
Pobijanje
Ništa nikome ne šteti osim Allahovom (﷾) dozvolom, pa se treba okrenuti Njemu. Kur'an kaže da, ako ti Allah (﷾) da kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti. I uči ljude da se utječu Gospodaru svitanja od zla onoga što je stvorio.
Islamsko gledište
Patnja ne pokazuje da Allaha (﷾) nema. Ovaj život je ispit, a ne nagrada. Vidimo samo dio slike. Nijedan bol vjernika nije uzaludan, kao što je učio Poslanik (ﷺ). A svaka se nepravda ispravlja na Sudnji dan.
Argument iz patnje nešto uzima zdravo za gotovo a da to ne pokazuje. Pretpostavlja da Bog ne može imati dobar razlog da neko vrijeme dopusti patnju.
Kur'an kaže da je Allah (﷾) stvorio smrt i život da bi iskušao ko će imati bolja djela. Kaže da kušnja dolazi teškoćom i dobrom.
Priča o Musau i el-Hidru uči da događaji koji izgledaju okrutni mogu skrivati milost koju ne možemo vidjeti.
Poslanik (ﷺ) je rekao da je Allah (﷾) milostiviji prema Svojim robovima nego majka puna ljubavi prema svom djetetu.
Poslanik Muhammed (ﷺ) rekao je da čak i ubod trna briše neke vjernikove grijehe.
Poslanik (ﷺ) je imao groznicu dvostruko težu nego drugi ljudi. Rekao je da donosi dvostruku nagradu. Rekao je i da svaki bol briše muslimanove grijehe, kao što drvo odbacuje lišće.
Kur'an kaže da će se vjernicima u Džennetu pridružiti njihove porodice koje su ih slijedile u vjerovanju.
Poslanik Muhammed (ﷺ) rekao je da je sve što zadesi vjernika dobro za njega, kroz zahvalnost ili strpljenje.
Svaka se nepravda vaga na Sudnji dan, do težine truna.
Poslanik (ﷺ) je rekao da jedno umakanje u Džennet čini da osoba s najtežim životom na Zemlji zaboravi svaku teškoću.
Stvaran moralni izbor traži da ljudi mogu izabrati zlo, što objašnjava patnju koju ljudi nanose jedni drugima.
Kur'an kaže da životinje žive u zajednicama poput naših i da će biti sakupljene pred svojim Gospodarom. Poslanik (ﷺ) je rekao da će svako pravo biti vraćeno, čak i među životinjama.
Nazivanje patnje objektivno zlom poziva se na mjerilo dobra koje je nevjerovanju teško utemeljiti.