Kratak odgovor
Ne. Ako nema Boga, ništa nije istinski zlo. Postoje samo događaji. Po tom gledištu, poplava je samo voda koja se kreće. Ubistvo je samo jedna životinja koja ubija drugu. Da biste bilo šta od toga nazvali zlom, morate suditi prirodi mjerilom dobra koje stoji iznad nje. Svi žive kao da je to mjerilo stvarno. Priroda ga ne može dati. Ne može ni ljudsko mišljenje, jer se mijenja od doba do doba. Može samo Bog. Zato svako ko kaže da zlo opovrgava Boga mora koristiti Božije mjerilo da iznese svoj slučaj. Odgovor islama dolazi iz Kur'ana: Allah (﷾) je svakoj duši pokazao njeno zlo i njeno dobro kad ju je oblikovao.
Potpuno objašnjenje
Na čemu počiva prigovor
Najpoznatiji argument protiv Boga, problem zla, ide ovako. Dobar Bog želio bi okončati patnju. Svemoćan Bog mogao bi je okončati. Patnja postoji. Dakle, nema Boga. Ali zapitajte se šta riječ ‘zlo’ znači ako je prigovor tačan. Bez Boga nema stvarnog zla na koje bi se čovjek žalio, samo događaja. Po tom gledištu, poplava je samo voda koja se kreće, a ubistvo je samo jedna životinja koja ubija drugu. Nazvati bilo šta od toga zlom i ljutiti se zbog toga znači pozivati se na mjerilo dobra. To mjerilo stoji iznad prirode i sudi joj. Svi žive kao da je stvarno, čak i oni koji ga poriču. Priroda ne sadrži takvo mjerilo. Zakonu iznad prirode treba zakonodavac iznad prirode, a to je Bog.
“i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnu da zna šta je razvrat, a šta bogobojaznost;”
“Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine što je po zakonu, oni, nemajući zakona, sami su sebi zakon; oni pokazuju djelo zakona zapisano u srcima svojim, dok im savjest svjedoči i misli se međusobno optužuju ili brane;”
Moralni osjećaj je ugrađen
Kur'an kaže da je Allah (﷾) znanje o dobru i zlu stavio u dušu kad ju je stvorio. Duša ga nije naučila kasnije. Islam ovu izvornu sklonost naziva fitra. Fitra je priroda na kojoj je Allah (﷾) stvorio svakog čovjeka. Nosi osjećaj za dobro i zlo i znanje da je Allah (﷾) jedan. Poslanik (ﷺ) je rekao da se svako dijete rađa na fitri. Njegovi roditelji su ti koji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili medžusijom. Medžusija slijedi zoroastrizam, staru religiju Perzije. Istraživanja male djece upućuju na drugu polovinu fitre, osjećaj Stvoritelja. Jedan primjer je istraživanje na Oxfordu, opisano u knjizi iz 2019. Britanski i japanski predškolci podjednako su govorili da je prirodne stvari napravio tvorac, a ne ljudi. Psiholog Justin Barrett, pišući 2012., svoju knjigu o dječijem vjerovanju nazvao je Born Believers (Rođeni vjernici).
“i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnu da zna šta je razvrat, a šta bogobojaznost;”
“Ti upravi lice svoje vjeri iskreno; prirodnoj vjeri Allahovoj, prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahovog stvaranja, to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se svako dijete rađa na fitri (prirodnoj sklonosti da se obožava samo Allah), a roditelji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što životinja okoti cijelo, neoštećeno mladunče. Ebu Hurejre je zatim proučio Kur'an 30:30.
Izvještava o oksfordskom istraživačkom programu s britanskom i japanskom djecom i odraslima. Kad su im pokazani prirodni i ljudskom rukom načinjeni predmeti i kad su upitani kako su nastali, predškolska djeca su većinom govorila da je prirodne stvari načinio neki tvorac, a ne ljudi. Tako su govorila i japanska djeca, iako njihova kultura ne uči vjerovanju u jednog Boga Stvoritelja.
Na osnovu razvojne psihologije dokazuje da mala djeca prirodno naginju vjerovanju u boga stvoritelja i da u prirodi vide svrhu, tako da vjersko uvjerenje gotovo neizbježno proizlazi iz obične ljudske naravi.
Biblija se slaže
Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, napisao je da ljudi koji nikada nisu primili zakon ipak po prirodi čine ono što on traži. Pod ‘zakonom’ je mislio na zakon koji je Bog dao Mojsiju. Njegovo djelo zapisano je u njihovim srcima, a njihova savjest svjedoči. Kršćanin i musliman slažu se da je moralni osjećaj stvaran i da ga je Bog tu stavio.
“Jer kad neznabošci, koji nemaju zakona, po naravi čine što je po zakonu, oni, nemajući zakona, sami su sebi zakon; oni pokazuju djelo zakona zapisano u srcima svojim, dok im savjest svjedoči i misli se međusobno optužuju ili brane;”
Zašto moralni osjećaj nije dovoljan
Moralni osjećaj govori čovjeku da dobro i zlo postoje. Sam po sebi ne govori pouzdano šta oni jesu. Ljudi ih određuju iz svog vremena i interesa, mirne savjesti. Uzmimo lihvarstvo, što znači posuđivanje novca uz kamatu. Srednjovjekovna Crkva osuđivala ga je toliko čvrsto da je Sabor u Vienneu (crkveni sabor 1311-1312.) donio odluku. Svako ko tvrdoglavo tvrdi da lihvarstvo nije grijeh trebao je biti kažnjen kao heretik. Danas iste zemlje na njemu počivaju. Jedva da ga ijedna propovjedaonica u njima naziva grijehom, iako Mojsijev zakon zabranjuje uzimanje kamate od siromaha iz Božijeg naroda. Kur'an se nije promijenio: ono što je zabranio u sedmom stoljeću zabranjuje i danas. Ako je moral ono oko čega se svaka generacija dogovori, onda zlo znači samo ono što se nama, ovdje i sada, slučajno ne sviđa.
Sabor određuje da se svako ko tvrdoglavo tvrdi da bavljenje lihvarstvom nije grijeh ima kazniti kao heretik.
“Ako pozajmiš novac nekom od mog naroda, siromahu kod tebe, nemoj mu biti kao lihvar, niti mu nameći kamatu.”
“Oni koji se kamatom hrane dići će se iz grobova svojih baš kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: “Trgovina je, doista, isto što i kamata!” A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono što je prije stekao, a njegov je slučaj Allahu prepušten. Oni, pak, koji opet to učine, bit će stanovnici Vatre u kojoj će vječno ostati.”
PrirodaSama po sebi, poplava je samo voda koja se kreće.
Ljudsko mišljenjeMijenja se od doba do doba: Crkva je nekad kao herezu kažnjavala stav da lihvarstvo nije grijeh.
Allah (﷾)On je znanje o dobru i zlu stavio u dušu kad ju je oblikovao.
Patnja ne pokazuje da Allaha (﷾) nema
Kur'an daje razloge koje prigovor previđa. Prvo, ovaj život je ispit ko je najbolji u djelu. Ispit dolazi kroz dobro kao i kroz teškoću. Drugo, ljudi su slobodni birati, zbog čega toliko patnje ljudima nanose ljudi. Treće, račun se ne zatvara smrću. Na Sudnjem danu postavljaju se terazije pravde i ništa nije propušteno, čak ni težina zrna gorušice. Svaku nepravdu ispravit će Onaj koji ništa ne propušta.
“Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha,”
“Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.”
“Mi mu na Pravi put ukazujemo, pa ili je zahvalan ili nezahvalan.”
“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne vage postaviti, pa se nikom krivo neće učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. A dosta je to što ćemo Mi račune svoditi.”
| Razlog | Šta Kur'an kaže |
|---|---|
| Život je provjera | Ko je najbolji u djelima, kroz dobro kao i kroz teškoće. |
| Ljudi su slobodni birati | Zato veliku patnju ljudi nanose ljudima. |
| Račun se ne zatvara smrću | Postavlja se vaga pravde, i ni težina zrna gorušice neće biti propuštena. |
Odgovori ateista i odgovori na njih
Kur'an 91:7-8 — sura Eš-Šems, ajet 7-8
“i duše i Onoga Koji je ispravnom stvori, pa je nadahnu da zna šta je razvrat, a šta bogobojaznost;”
Navedeno za
Moralnim istinama ne treba Bog. Da je okrutnost pogrešna jednostavno je istina, kao što je istina 2 + 2 = 4, bez obzira na to da li ju je iko takvom učinio.
Odgovor
Istina poput 2 + 2 = 4 opisuje. Ne zapovijeda i nikoga ne čini krivim ako je zanemari. ‘Ne smiješ biti okrutan’ čini oboje. Obavezuje vas i poziva na odgovornost. Postoji i drugi problem. Ako nas je slijepa priroda stvorila samo da preživimo, ništa ne jamči da naš osjećaj za dobro i zlo uopće prati takve istine. Zapovijedi treba neko ko zapovijeda. Savjesti kojoj možemo vjerovati treba neko ko ju je stvorio za istinu.
Zaključak — Moralni zakon koji obavezuje i poziva ljude na odgovornost upućuje na Zakonodavca. To kaže Kur'an: Allah (﷾) je svakoj duši pokazao njeno zlo i njeno dobro.
Kur'an 21:35 — sura El-Enbija, ajet 35
“Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.”
Navedeno za
Argumentu ne treba stvarno zlo. Samo koristi vjernikovo vlastito mjerilo da pokaže da dobar, svemoćan Bog i patnja ne mogu postojati zajedno.
Odgovor
Po vjernikovom mjerilu nema protivrječnosti. Kur'an kaže da je ovaj život ispit teškoćom i dobrom. Kaže da su ljudi slobodni birati. Kaže da će svaka nepravda biti izvagana na Sudnjem danu. Dobar Bog može neko vrijeme dopustiti patnju iz razloga koji se kasnije potpuno razrješavaju.
Zaključak — Po vjernikovim vlastitim pojmovima, patnja se uklapa u Allahovu (﷾) mudrost. Da je nazove istinski zlom, ateistu ipak treba Božije mjerilo.
Gledišta
Budisti
Zlu ne treba Bog. Pogrešna djela dolaze iz pohlepe, mržnje i zablude i donose vlastite rezultate. Svako može vidjeti da se drugi boje bola kao i mi, pa im ne trebamo nanositi zlo.
Svi drhte pred štapom i svi se boje smrti. Postupajući s drugima kao sa sobom, čovjek ne treba ubijati ni navoditi druge da ubijaju. To je dovoljno da se zna šta je pogrešno.
Pobijanje
To pokazuje da drugi osjećaju kao i mi. Ne pokazuje zašto nam mora biti stalo kad bi nam nanošenje zla koristilo. A palijski tekstovi kažu da je ‘biće’ samo dogovor, kao i ‘kola’: postoji gomila uslova i nikakvo biće se ne nalazi. Dakle, po tom gledištu, na kraju nema trajnog sebstva čiju povredu pravilo štiti.
Karma je vlastiti moralni zakon. Buda namjeru naziva djelom, a bića su nasljednici svojih djela, pa se zlo kažnjava bez ikakvog Boga.
Pobijanje
Zakon rezultata govori nam šta slijedi poslije djela. Ne govori nam zašto je djelo pogrešno. Kad bi okrutnost bila pogrešna samo zato što se vraća onome ko je čini, onda okrutnost koja se nikada ne vrati ne bi bila pogrešna. Kur'an kaže da je Allah (﷾) svakoj duši dao znanje o tome šta je za nju zlo, a šta dobro.
Moralnim istinama ne treba Bog
Neki ateistički filozofi smatraju da su moralne istine stvarne, ali da im ne treba Bog. Osnovne su, kao istine logike, i jednostavno vrijede. Okrutnost je pogrešna bez obzira na to da li postoji Bog.
Moralne istine su osnovne i nužne; nisu izvedene iz prirodnih činjenica ni od Boga.
Pobijanje
Wielenberg priznaje da je argument iz evolucije ozbiljan problem za njegovo gledište. Ako su naša moralna vjerovanja oblikovana samo da nam pomognu da preživimo, onda bi svako podudaranje između njih i moralnih istina koje stoje same bilo slučajnost. Kur'an objašnjava podudaranje. Onaj koji je oblikovao dušu pokazao joj je šta je zlo, a šta dobro.
Hinduist: spis odlučuje šta je ispravno
U Bhagavad Giti Krišna uči da o dobru i zlu ne odlučuje želja. Spis je autoritet za ono što treba i ne treba činiti.
Spis je autoritet za ono što treba i ne treba činiti. Ko god ide protiv njega, djelujući iz želje, ne postiže ni sreću ni najviši cilj.
Pobijanje
Islam se slaže da ljudima treba mjerilo koje dolazi iz objave i da ne mogu o dobru i zlu odlučivati željom. Pitanje je koji je spis Allahov (﷾) govor i da li je sačuvan. Kur'an kaže da ga je Allah (﷾) objavio i da će ga čuvati. I izaziva svakoga ko sumnja da donese jedno poglavlje slično njemu.
Šintoizam: zlo je ono što narušava red
U šintoizmu tsumi su djela koja krše pravila i red društva, kao što je ranjavanje ili ubijanje ljudi, zajedno s određenim nesrećama. Uklanjaju se pročišćenjem.
Nepravda je ono što krši norme i red zajednice, a pročišćenje je uklanja.
Pobijanje
Kad bi nepravda bila samo ono što krši red zajednice, okrutan red učinio bi okrutnost ispravnom. Reformatori koji su se suprotstavili vlastitom društvu pozivali su se na pravo iznad njega. Kur'an kaže da je duši pokazano šta je zlo, a šta dobro kad je oblikovana, prije nego što ju je ijedno društvo poučilo.
Taoist: govor o dobru i zlu počeo je kad je Tao izgubljen
Tao Te Ching uči da su dobrohotnost i pravednost došle u modu tek kad se Veliki Tao više nije slijedio. Živeći po Tau, ljudima ne bi trebao zapovjeđeni moral.
Kad je Tao izgubljen, pojavile su se dobrota i ispravno ponašanje. Dakle, pravila o dobru i zlu znak su propadanja, a ne nešto na čemu treba graditi.
Pobijanje
Ipak, ista knjiga kaže da mreža Neba ništa ne propušta, pa se na nepravdu i dalje odgovara. Islam se slaže da dobrota treba teći iz zdrave prirode. Ali priroda se može izgubiti, kako kaže i sam Tao Te Ching. Tada joj treba mjerilo izvan nje same. Kur'an daje oboje. Duši je pokazano šta je zlo, a šta dobro. A Allah (﷾) naređuje pravdu i činjenje dobra.
Konfucijanac: moralni osjećaj je u nama
Mencije je učio da su dobrota, ispravno ponašanje, lijepo ponašanje i mudrost dio ljudske prirode. Nisu u nas stavljeni izvana. Po tom gledištu, ljudi mogu razlikovati dobro od zla bez ikakve riječi od Boga.
Dobrohotnost, pravednost, pristojnost i znanje nisu nam uliveni izvana; njima smo opremljeni.
Pobijanje
Islam se slaže da je moralni osjećaj urođen. Ali ni sami konfucijanci se o njemu ne slažu: Xunzi je rekao da je ljudska priroda loša i da je moraju ispravljati učitelji i zakoni. Unutarnjem osjećaju koji mislioci čitaju na suprotne načine treba mjerilo iznad njega. Sam Mencije vezao ga je za Nebo: onaj ko poznaje svoju prirodu poznaje Nebo. Kur'an imenuje Onoga koji je oblikovao dušu i pokazao joj njeno zlo i njeno dobro.
Kineska predaja: nebeski službenici bilježe nepravdu
Kineska narodna religija smatra da se nepravda vidi i bilježi. Duhovi u tijelu i Bog kuhinje kod peći izvještavaju o ljudskim djelima nebeski dvor, koji nagrađuje i kažnjava.
Duhovi bilježe ljudska djela i izvještavaju Nebo, pa nepravda ne ostaje nekažnjena.
Pobijanje
Onda i kineska predaja smatra da zlo mora odgovarati Nebu, a ne samo ljudima. Islam se slaže da se djela bilježe: dva meleka zapisuju svaku riječ. Ali Sudija je sam Allah (﷾) i Njemu ne treba da Mu iko izvještava. Nijedno oko Ga ne može obuhvatiti, a ipak On sve zna.
Kršćanski
Moralni zakon Bog je zapisao na ljudsko srce, a savjest mu svjedoči.
Pavle piše da oni bez zakona pokazuju njegovo djelo zapisano u svojim srcima, dok im savjest svjedoči.
Pobijanje
Prihvatimo: moralni osjećaj je stvaran i dolazi od Boga, a Crkva je imala i Mojsijev zakon. Ipak, nekad je kao heretike kažnjavala one koji su govorili da lihvarstvo nije grijeh, a iste zemlje sada na njemu počivaju. Presuda Kur'ana nije se pomjerila.
Islamsko gledište
Dobro i zlo su stvarni jer je Allah (﷾) stvaran. On je u svaku dušu stavio osjećaj za dobro i zlo, fitru, i daje mjerilo kojem ona odgovara. Poslanik (ﷺ) je učio da se svako dijete rađa s tom sklonošću.
Nazvati bilo šta zlom znači pozivati se na mjerilo dobra koje stoji iznad prirode, a koje sama priroda ne može dati.
Argument da zlo opovrgava Boga mora pretpostaviti moralni zakon koji poriče.
Kur'an kaže da je duši dato znanje o njenom zlu i njenom dobru kad je oblikovana.
Poslanik Muhammed (ﷺ) je rekao da se svako dijete rađa na fitri.
Sabor u Vienneu odlučio je da svako ko tvrdoglavo smatra da lihvarstvo nije grijeh bude kažnjen kao heretik. Iste zemlje sada na njemu počivaju.
Moralno mjerilo koje postavlja svaka generacija ne može suditi toj generaciji.
Objava daje mjerilo koje se ne savija pred vremenom. Kur'an je zabranio lihvarstvo, posuđivanje novca uz kamatu, u sedmom stoljeću i zabranjuje ga i danas.
Ovaj život je ispit, a svaka nepravda bit će izvagana s punom pravdom na Sudnjem danu.