Kratak odgovor
Ne. Suze i tuga nisu slabost vjere. Kada je Ibrahim, Poslanikov (ﷺ) sin dojenče, umirao, Poslanik (ﷺ) je plakao. Jedan od njegovih ashaba bio je iznenađen, a Poslanik (ﷺ) rekao je da je to milost. Rekao je da oči suze, a srce tuguje, ali mi govorimo samo ono što je drago našem Gospodaru. Vjerovjesnik Jakub godinama je tugovao za svojim sinom Jusufom, dok mu oči nisu pobijeljele od jada. Ipak, svoju tugu iznosio je samo pred Allaha (﷾) i govorio svojim sinovima da nikada ne gube nadu u Allahovu (﷾) milost. Ono što islam zabranjuje nije tuga. To je naricanje, udaranje po licu, cijepanje odjeće i riječi ljutnje na Allaha (﷾). Vjernik smije plakati i svoju bol iznositi pred Allaha (﷾). On se od Njega ne okreće.
Potpuno objašnjenje
Poslanik (ﷺ) plakao je za svojim sinom
Poslanik (ﷺ) držao je svog sina dojenče Ibrahima dok je umirao, a oči su mu se napunile suzama. Abdurrahman ibn Avf, jedan od njegovih ashaba, upitao je zar i on plače. Poslanik (ﷺ) nazvao je to milošću. Zatim je izgovorio riječi koje sažimaju islamski način tugovanja. Oko suzi, a srce tuguje, ali jezik govori samo ono što je drago Allahu (﷾). Plakao je i kada je umiralo njegovo unuče i rekao da je to milost koju je Allah (﷾) stavio u srca Svojih robova.
Enes prenosi da je Poslanikov (ﷺ) sin dojenče Ibrahim bio na samrti, a Poslanikove oči su se napunile suzama. Abdurrahman ibn Avf je iznenađeno upitao zar i on plače. Odgovorio je da je to milost. Zatim je još više zaplakao i rekao da oči suze, a srce tuguje, ali mi govorimo samo ono što je drago našem Gospodaru, i da su ožalošćeni Ibrahimovim rastankom.
Usame ibn Zejd prenosi da je Poslanikova (ﷺ) kćerka poslala po njega kad joj je dijete umiralo. Najprije je poručio da ono što Allah uzme i ono što da pripada Njemu, da sve ima svoj određeni rok i da treba biti strpljiva i nadati se nagradi. Kad mu je dijete doneseno, s mukom dišući, oči su mu potekle suzama. Upitan šta je to, rekao je da je to milost koju je Allah stavio u srca Svojih robova i da je Allah milostiv prema onima od Svojih robova koji su milostivi.
Jakubova tuga za Jusufom
Kur'an govori o vjerovjesniku Jakubu, koji je mnogo godina bio bez svog sina Jusufa. Tugovao je tako duboko da su mu oči pobijeljele od jada. Ipak, rekao je da svoju tugu i jad iznosi samo pred Allaha (﷾). Rekao je svojim sinovima da nikada ne gube nadu u Allahovu (﷾) milost, jer nadu u nju gube samo oni bez vjere. Tuga vjerovjesnika zabilježena je u Pismu kao dio njegove vjere, a ne kao odstupanje od nje.
“I okrenu se od njih i reče: “O Jusufe, tugo moja!”, i oči mu pobijelješe od jada, bio je vrlo potišten.”
““Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a Allah mi je dao da znam ono što vi ne znate”, reče on.”
““O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; doista, nadu u Allahovu milost gube samo ljudi koji su nevjernici.””
Gdje je povučena granica
Poslanik (ﷺ) plakao je kraj postelje bolesnog ashaba. Objasnio je da Allah (﷾) ne kažnjava za suze oka ni za tugu srca. Sudi se ono što jezik kaže. Rekao je i da onaj ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i naricanjem doziva kao u vrijeme prije islama nije od nas. Dakle, tuga je dozvoljena; beznađe i protest protiv Allaha (﷾) nisu.
Abdullah ibn Omer prenosi da je Poslanik (ﷺ) posjetio Sa'da ibn Ubadu u bolesti i zaplakao, a zaplakali su i ljudi s njim. Poslanik je rekao da Allah ne kažnjava za suze oka ni za tugu srca, ali da kažnjava ili pokazuje milost zbog ovoga, i pokazao je na svoj jezik.
Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da onaj ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i naricanjem doziva kao u vrijeme prije islama nije od nas.
Suze oka
Tuga srca
Iznošenje žalbe samo Allahu (﷾)
Udaranje po obrazima
Cijepanje odjeće
Naricanje kao što su ljudi činili prije islama
Gubljenje nade u Allahovu (﷾) milost
Šta reći kad dođe gubitak
Kur'an govori vjernicima da će biti iskušavani strahom, gladovanjem i gubljenjem imetka, života i ljetine. Daje radosnu vijest strpljivima koji kažu: “Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.” Poslanik (ﷺ) poučio je kratkoj dovi koja se dodaje: “Allahu, nagradi me u mojoj nevolji i daj mi nešto bolje umjesto toga”. Ummu Seleme izgovorila ju je kada joj je umro muž i našla da je uslišana. Kasnije je postala Poslanikova (ﷺ) supruga.
“Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.” To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu.”
Ummu Seleme prenosi da je Poslanik (ﷺ) učio: kad musliman pogođen nesrećom kaže ono što je Allah naredio, ‘Allahovi smo i Njemu se vraćamo; Allahu, nagradi me u mojoj nevolji i daj mi nešto bolje umjesto toga’, Allah mu da nešto bolje. Kad joj je umro muž Ebu Seleme, pitala se ko bi mogao biti bolji od njega, ali je izgovorila te riječi, i Allah joj je dao Allahovog Poslanika za muža.
Nijedna bol nije uzaludna
Poslanik (ﷺ) rekao je da Allah (﷾) za svaku tugu, brigu ili povredu koja zadesi vjernika izbriše neke od njegovih grijeha. Računa se čak i ubod trna. Rekao je da je u svemu što vjernika zadesi dobro. Ako mu je nešto dato, zahvali Allahu (﷾). Ako ga zadesi teškoća, strpi se. Oboje je dobro za njega. Kur'an obećava da je sa svakom mukom olakšanje.
Ebu Seid el-Hudri i Ebu Hurejre prenose da je Poslanik (ﷺ) rekao da muslimana ne zadesi nikakav umor, bolest, briga, tuga, povreda ili nevolja, pa čak ni ubod trna, a da mu Allah zbog toga ne izbriše neke od njegovih grijeha.
Suhejb prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je stanje vjernika čudesno, jer u svemu ima dobra za njega, a to ne vrijedi ni za koga osim za vjernika: ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali, i to je dobro za njega; ako ga zadesi teškoća, strpi se, i to je dobro za njega.
“Pa, zaista, s mukom je olakšanje, zaista, s mukom je olakšanje!”
Gledišta
Islamsko gledište
Tuga je milost koju Allah (﷾) stavlja u srce, a sam Poslanik (ﷺ) plakao je. Strpljenje ne znači ne osjećati ništa. Znači govoriti samo ono što je drago Allahu (﷾), iznositi žalbu pred Njega i nikada ne gubiti nadu u Njegovu milost.
Poslanik (ﷺ) plakao je dok je njegov sin Ibrahim umirao. Rekao je da oko suzi, a srce tuguje, ali mi govorimo samo ono što je drago našem Gospodaru.
Poslanik (ﷺ) plakao je kraj djeteta na samrti. Svoje suze nazvao je milošću koju Allah (﷾) stavlja u srca Svojih robova.
Kur'an bilježi da je Jakub tugovao dok mu oči nisu pobijeljele. Svoju tugu iznosio je samo pred Allaha (﷾).
Poslanik (ﷺ) poučio je da Allah (﷾) ne kažnjava za suze ni za tužno srce, nego samo za ono što jezik kaže.
Udaranje po licu, cijepanje odjeće i naricanje kakvo je bilo u žalosti prije islama zabranjeni su.
Svaka teškoća koja zadesi muslimana briše neke od njegovih grijeha. Strpljivi vjernik time ne gubi ništa.