Kratak odgovor
Kur'an 9:5 objavljen je o idolopokloničkim plemenima Arabije koja su bila u ratu s Poslanikom Muhammedom (ﷺ). Mnoga od njih prekršila su svoje ugovore i prva napala. On ne navodi Jevreje, kršćane ni nevjernike općenito. Sura počinje okončanjem ugovora i daje višebošcima četiri mjeseca da se slobodno kreću. Štedi svako pleme koje je održalo riječ i kaže da se ti ugovori poštuju do kraja. Navodi razlog borbe: prekršili su zakletve i prvi napali. Već sljedeći ajet štiti neprijatelja. Svakom višebošcu koji zatraži sigurnost mora se ona dati, mora mu se dopustiti da čuje Allahove (﷾) riječi i mora biti otpremljen na sigurno mjesto. Navođenje 9:5 bez 9:6 izostavlja polovinu naredbe. Odgovor islama: 9:5 bio je propis za jedan rat u Poslanikovo (ﷺ) vrijeme, vezan granicama, koji štiti one koji su ostali vjerni. On nijednom pojedincu ili skupini danas ne daje pravo da se bore protiv ikoga. U islamskom pravu rat pripada samo vladaru države, a muslimani se drže zakona zemlje u kojoj žive (17:34).
Potpuno objašnjenje
Ajet koji kritičari navode
U 9:5 muslimanima Poslanikovog (ﷺ) vremena rečeno je da se bore protiv višebožačkih plemena koja su s njima bila u ratu kada prođu sveti mjeseci. Ibn Kesir prenosi od ranih učenjaka da su to četiri mjeseca slobodnog prolaza objavljena u 2. ajetu. Višebošci (mušrici, oni koji pored Allaha (﷾) obožavaju druge) jesu idolopoklonici Arabije. Ajet završava oslobađanjem svakoga ko prihvati islam: ako se pokaju, klanjaju i daju zekat, moraju biti ostavljeni na miru. Sljedeći ajet daje drugi izlaz, siguran prolaz, svakom višebošcu koji ga zatraži a da ne pređe na islam.
“Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte višebošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, a Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
O kome govori ajet
Sura počinje obznanom (bera'et, razrješenje) kojom se okončavaju ugovori s višebošcima. Daje im četiri mjeseca da slobodno putuju. Zatim izuzima svako pleme koje je održalo ugovor i naređuje muslimanima da te ugovore poštuju do isteka roka. Navodi razlog rata: neprijatelj koji je prekršio zakletve, nastojao protjerati Poslanika (ﷺ) i prvi napao. Odlomak uopće ne govori o Jevrejima ili kršćanima. Ajet o sljedbenicima Knjige (Jevrejima i kršćanima), 9:29, dolazi kasnije i ima svoju stranicu. Učenjaci se razilaze o tome dokle je naredba iz 9:5 sezala nakon tog rata. Ali klasični pravnici rat su dali samo vladaru države, nikada pojedincima, i obavezali su muslimane da se drže svakog ugovora i obećanja sigurnosti. Sam odlomak ostaje vjeran onima koji su ostali vjerni i daje siguran prolaz svakom neprijatelju koji ga zatraži.
“Obznana od Allaha i Njegova Poslanika onim višebošcima s kojima ste zaključili ugovore.”
“Putujte po svijetu još četiri mjeseca, ali znajte da Allahu nećete umaći i da će Allah nevjernike osramotiti.”
“Izuzetak su višebošci s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispoštujte ugovore s njima do dogovorenog roka; Allah, zaista, voli bogobojazne.”
“Zar se nećete boriti protiv ljudi koji su zakletve svoje prekršili i nastojali protjerati Poslanika, i prvi vas napali? Zar ih se bojite? Preče je da se Allaha bojite, ako ste vjernici.”
Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da je pitanje džihada povjereno vladaru (imamu) i njegovoj prosudbi i da mu ljudi u tome moraju biti poslušni. Pravi jedan izuzetak: ako neprijatelj iznenada napadne i nema vremena da se pita vladar, ljudi se smiju braniti bez njegovog dopuštenja. Smatra i da musliman koji uđe u nemuslimansku zemlju pod obećanjem sigurnosti (eman) ne smije izdati njene stanovnike niti uzeti njihov imetak, jer je sigurnost data uz razumijevanje da ih neće izdati, čak i ako to nije rečeno riječima.
9:1-2
Ugovori s mnogobošcima okončani su, uz četiri mjeseca najave za slobodno putovanje.
9:4
Svako pleme koje je držalo svoj ugovor izuzeto je; poštujte te ugovore do kraja.
9:5
Nakon četiri mjeseca borite se protiv mnogobožačkih plemena u ratu; ostavite slobodnim one koji se pokaju.
9:6
Ko god od njih zatraži sigurnost: dajte mu je, neka čuje Allahovu (﷾) riječ, i otpratite ga na sigurno.
9:13
Razlog: prekršili su svoje zakletve, kovali zavjeru da protjeraju Poslanika (ﷺ) i prvi napali.
Sljedeći ajet: zaštita i sigurna pratnja
Odmah nakon 9:5 dolazi naredba da se neprijatelj zaštiti. Svakom višebošcu koji zatraži sigurnost mora se ona dati, kako bi mogao čuti Kur'an. Zatim mora biti odveden na mjesto gdje je siguran. Nakon ajeta koji naređuje ubijanje svih nevjernika ne bi slijedilo ovo.
“Ako te neki od višebožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To je zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.”
Granice koje vrijede za svaki rat
Sva borba u islamu vezana je naredbom da se ne prelaze granice. Poslanik (ﷺ) zabranio je ubijanje žena i djece. Upozorio je da onaj ko ubije osobu koja ima ugovor s muslimanima neće osjetiti miris Dženneta. Rat smije objaviti samo vladar države, nikada pojedinac ili skupina. Musliman koji živi u nekoj zemlji pod njenom zaštitom ne smije izdati njene stanovnike. Kur'an mu naređuje da ispunjava svaku obavezu, pa se muslimani drže zakona zemlje u kojoj žive (17:34). Puno ratno pravo i zaseban ajet 9:29 o sljedbenicima Knjige izneseni su na svojim stranicama.
“I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prekoračuju granice.”
Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.
Abdullah ibn Amr prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da onaj ko ubije osobu koja ima ugovor s muslimanima neće osjetiti miris Dženneta, iako se njegov miris osjeća na udaljenosti od četrdeset godina.
Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da je pitanje džihada povjereno vladaru (imamu) i njegovoj prosudbi i da mu ljudi u tome moraju biti poslušni. Pravi jedan izuzetak: ako neprijatelj iznenada napadne i nema vremena da se pita vladar, ljudi se smiju braniti bez njegovog dopuštenja. Smatra i da musliman koji uđe u nemuslimansku zemlju pod obećanjem sigurnosti (eman) ne smije izdati njene stanovnike niti uzeti njihov imetak, jer je sigurnost data uz razumijevanje da ih neće izdati, čak i ako to nije rečeno riječima.
“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”
Stih po stih
Kur'an 9:5 — sura Et-Tevba, ajet 5
“Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte višebošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, a Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
Navedeno za
Kritičari kažu da ajet govori muslimanima da ubijaju višebošce gdje god ih nađu i da tako naređuje ubijanje nevjernika.
Odgovor
Ajet neposredno prije izuzima plemena koja su održala ugovore. Osam ajeta kasnije neprijatelj je imenovan: oni koji su prekršili zakletve i prvi napali. Već sljedeći ajet naređuje da svaki višebožac koji zatraži sigurnost bude zaštićen i otpremljen na sigurno.
Zaključak — Odlomak 9:5 usmjerava na idolopoklonike Arabije u ratu s Poslanikom (ﷺ). Štiti one koji su ostali vjerni i svakog neprijatelja koji zatraži sigurnost. Dakle, ajet nije naredba protiv svih nevjernika.
Kur'an 9:5 — sura Et-Tevba, ajet 5
“Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte višebošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, a Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
Navedeno za
Kritičari kažu da ajet višebošce štedi samo ako se pokaju, klanjaju i daju zekat, pa je to izbor između islama i mača.
Odgovor
Neprijatelj protiv kojeg se treba boriti imenovan je u 9:13: oni koji su prekršili zakletve i prvi napali. Plemena koja su održala ugovore izuzeta su, a muslimani moraju poštovati te ugovore do isteka roka (9:4). Neprijatelj koji zatraži sigurnost zaštićen je i otpremljen na sigurno, bez zahtjeva da pređe na islam (9:6).
Zaključak — Čitan u svom odlomku, ajet je usmjeren na neprijatelja u ratu, a ne na svakoga ko neće preći na islam. Učenjaci se razilaze o tome dokle je naredba iz 9:5 sezala nakon tog rata, ali klasični pravnici rat su dali samo vladaru države. Sam odlomak onima koji poštuju ugovore i svakom neprijatelju koji zatraži sigurnost daje put koji nije ni islam ni mač.
Gledišta
Islamsko gledište
Kur'an 9:5 objavljen je u jednom ratu, protiv idolopoklonika Arabije u vrijeme Poslanika (ﷺ). Mnogi od njih prekršili su svoje ugovore i prvi napali. Isti odlomak štiti one koji su ostali vjerni i daje siguran prolaz svakom neprijatelju koji ga zatraži. Poslanik (ﷺ) je postavio i čvrste granice svakoj borbi.
Sura je upućena višebošcima s kojima su muslimani imali ugovore. Daje im četiri mjeseca slobodnog prolaza prije svake borbe.
Višebožačka plemena koja su održala ugovore izuzeta su, a muslimanima je naređeno da te ugovore poštuju do kraja.
Neprijatelj protiv kojeg se treba boriti imenovan je. To je onaj koji je prekršio zakletve, nastojao protjerati Poslanika (ﷺ) i prvi napao.
Ajet nakon 9:5 naređuje zaštitu i sigurnu pratnju svakom višebošcu koji je zatraži.
Čitan u svom odlomku, 9:5 tiče se idolopokloničkih plemena Arabije koja su bila u ratu s Poslanikom (ﷺ). To nije naredba da se ubijaju nevjernici općenito.
Poslanik (ﷺ) zabranio je ubijanje žena i djece i upozorio na ubijanje bilo koga ko ima ugovor.
Islam dopušta borbu samo zakonitoj državi i unutar granica koje je odredio Allah (﷾), a zabranjuje njihovo prelaženje.