Kratak odgovor
Da. Kur'an i vjerodostojan hadis, predanje od Poslanika (ﷺ), uče da meteori tjeraju šejtane s neba. Meteori su plamenovi koje nazivamo zvijezdama padalicama. Nijedan ajet o čuvanju neba ne kaže da zvijezda napušta nebo. Kur'an 67:5 kaže da je Allah (﷾) ukrasio najniže nebo svjetiljkama i učinio ih projektilima. Yusuf Ali riječ ‘njih’ prevodi kao ‘such (Lamps)’: svjetla te vrste. Drugi ajeti imenuju projektil: plamteću vatru. U tom hadisu ashab opisuje meteor kao bačenu zvijezdu, baš kao što i mi kažemo zvijezda padalica. Ibn Kesir i el-Kurtubi objasnili su da se šejtani gađaju plamenovima, a ne zvijezdama. Ono što ajet opisuje svako može vidjeti u vedroj noći. Njegova svrha pripada nevidljivom, što nijedan teleskop ne može provjeriti. Islam uči da je nebo čuvano da šejtani ne bi mogli prisluškivati objavu.
Potpuno objašnjenje
Šta stih kaže
Kur'an 67:5 kaže dvije stvari. Allah (﷾) je ukrasio najniže nebo (nebo nama najbliže) mesabihom, svjetiljkama. I učinio ih je rudžumom, projektilima, protiv šejtana. Ne kaže da ijedna svjetiljka napušta nebo. Prijevod Yusufa Alija riječ ‘njih’ prevodi kao ‘such (Lamps)’, to jest svjetla te vrste. Kur'an 41:12 te dvije stvari stavlja jednu uz drugu: najniže nebo ukrašeno svjetlima i snabdjeveno stražom.
“Mi smo najbliže nebo sjajnim svjetiljkama ukrasili i učinili smo ih za gađanje šejtana, i patnju u Ognju im pripremili.”
“Tada ih je u dva dana, kao sedam nebesa stvorio, i odredio šta će se na svakom nebu nalaziti. A najbliže nebo smo svjetiljkama ukrasili i njih kao zaštitu učinili. To je odredba Silnoga i Sveznajućeg.”
Prigovor
Kritičari Kur'an 67:5 čitaju kao da kaže da se same zvijezde bacaju na šejtane. Ajet kaže da je Allah (﷾) ukrasio najniže nebo svjetiljkama i učinio ih projektilima. Svjetiljke su, kažu oni, zvijezde. Ali zvijezde su daleka sunca, koja se ne mogu baciti ni na šta blizu Zemlje. Zvijezda padalica uopće nije zvijezda. To je zrno prašine ili mali kamen iz svemira koji sagorijeva pri ulasku u Zemljin zrak. Kritičari dodaju da su neki rani komentatori (učenjaci koji objašnjavaju Kur'an) čitali ajet na njihov način. Et-Taberi, komentator koji je umro 923. godine, same svjetiljke uzima kao projektile. Prenosi da je tabiin Katada rekao isto. Tabiin je pripadnik generacije nakon ashaba, ljudi koji su sreli i slijedili Poslanika (ﷺ). Po ovom čitanju ajet meteore brka sa zvijezdama. Daje im i svrhu koju niko ne može provjeriti.
“Mi smo najbliže nebo sjajnim svjetiljkama ukrasili i učinili smo ih za gađanje šejtana, i patnju u Ognju im pripremili.”
Objašnjava da su meteoroidi svemirske stijene, od zrna prašine do malih asteroida, i da se, kad velikom brzinom uđu u Zemljinu atmosferu i izgore, zovu meteori ili ‘zvijezde padalice’. Nekoliko meteora na sat obično se može vidjeti svake vedre noći. Neke kiše meteora dolaze svake godine, ili u pravilnim razmacima, kad Zemlja prolazi kroz prašnjavi trag koji je ostavila kometa; Perzeidi, koji dosežu vrhunac oko 12. augusta, dijelovi su komete Swift-Tuttle.
Svjetiljke objašnjava kao zvijezde, nazvane svjetiljkama jer daju svjetlost, i ponavlja ajet: Allah je svjetiljke kojima je ukrasio najniže nebo učinio projektilima za šejtane, kojima se oni gađaju. Zatim prenosi tabiina Katadu: Allah je ove zvijezde stvorio za tri stvari, kao ukras za najniže nebo, kao projektile za šejtane i kao znakove za orijentaciju; ko u njih učitava išta drugo, govori iz vlastitog mišljenja, promašuje svoj udio, gubi svoj dio i preuzima na sebe ono o čemu nema znanja.
Projektil je plamen
Tri druga odlomka govore o šejtanima i džinima koji pokušavaju prisluškivati nebo. Džini su nevidljiva bića koja je Allah (﷾) stvorio od vatre. Svaki odlomak imenuje ono što ih tjera: šihab, plamen. Kur'an tu riječ koristi još jednom, za goruću glavnju koju se Musa nadao donijeti svojoj porodici s vatre (27:7). U 37:10 plamen progoni šejtana prodornim sjajem. U 15:18 sjajan je za oko. U 72:8-9 džini kažu da su našli nebo puno stražara i plamenova (šuhub). Kažu da sada plamen vreba svakoga ko sluša. Nijedan od ovih odlomaka ne kaže da zvijezda napušta svoje mjesto. Dva od njih opisuju sjajan plamen u potjeri, a upravo tako meteor izgleda. Kritičari pitaju kako plamen može nauditi džinima, za koje Kur'an kaže da ih je Allah (﷾) stvorio od vatre. Ali to što je nešto stvoreno od neke stvari nije štit od nje. Čovjek stvoren od gline ipak strada od bačene cigle.
“Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili, i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnog, da ne prisluškuje meleke uzvišene. Njih sa svih strana gađaju, da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna, a onog koji šta ugrabi – stigne svjetlica blistava.”
“Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili. I čuvamo ih od svakog šejtana prokletog. A onog koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.”
“I mi smo nebo izvidjeli i utvrdili smo da je moćnih čuvara i plamtećih svjetlica puno; i posjedali bismo po njemu na raznim mjestima da bismo šta čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na plamteću svjetlicu koja vreba naići;”
“Kada Musa reče porodici svojoj: “Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti plamen – glavnju da biste se ogrijali.””
“On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio, a džine od plamena vatre –”
| Ajet | Šta imenuje | Arapska riječ |
|---|---|---|
| 67:5 | Svjetiljke koje ukrašavaju najniže nebo | mesabih, svjetiljke |
| 67:5 | Projektili protiv šejtana | rudžum, projektili |
| 37:10 | Plamteća vatra prodorne svjetlosti progoni šejtana | šihab, plamen |
| 15:18 | Plamteća vatra, sjajna za oko, progoni prisluškivača | šihab, plamen |
| 72:8-9 | Nebo ispunjeno stražarima i plamtećim vatrama | šuhub, plamenovi |
Nijedan od ovih ajeta ne kaže da zvijezda napušta svoje mjesto. Projektil koji Kur'an imenuje je plamen.
Kako su komentatori to čitali
Ibn Kesir, učenjak iz 14. stoljeća, i el-Kurtubi, učenjak iz 13. stoljeća, ovako su čitali ajet stoljećima prije moderne astronomije. Ibn Kesir svjetiljke objašnjava kao planete i nepomične zvijezde. Nepomične zvijezde su obične zvijezde, koje zadržavaju mjesto jedna u odnosu na drugu, za razliku od planeta. Kaže da ‘njih’ znači svjetiljke kao vrstu, a ne same te svjetiljke. Šejtani se, kaže, ne gađaju zvijezdama koje su na nebu, nego plamenovima ispod njih. El-Kurtubi čita “učinili smo njihove plamenove (šuhub) projektilima”, pri čemu se riječ ‘plamenovi’ podrazumijeva, a kao dokaz navodi 37:10. Po tom čitanju, kaže, svjetiljke niti nestaju niti se bacaju. Prenosi i drugo gledište: ‘njih’ znači zvijezde, ali sama zvijezda ne pada. Nešto se od nje odvaja, bez umanjivanja njene svjetlosti. Odakle plamen dolazi vlastito je razmišljanje ovih učenjaka. Ibn Kesir kaže da plamenovi mogu biti izvučeni iz zvijezda i dodaje: “a Allah najbolje zna”. Kur'an projektil naziva plamenom i ne kaže odakle dolazi. Et-Taberi plamen iz 37:10 objašnjava kao sjajan i razbuktao. Prenosi riječi es-Suddija, ranog komentatora: plamen koji šejtana spali kad se njime gađa.
Svjetiljke objašnjava kao planete i nepomične zvijezde postavljene na najnižem nebu. Kaže da se ‘učinili smo ih projektilima’ odnosi na svjetiljke kao vrstu, a ne na same svjetiljke, jer se šejtani ne gađaju zvijezdama koje su na nebu, nego plamenovima padalicama ispod njih, koji mogu biti izvučeni iz njih; a Allah najbolje zna.
Svjetiljke objašnjava kao zvijezde, nazvane svjetiljkama jer daju svjetlost. ‘Učinili smo ih projektilima za šejtane’ čita kao ‘učinili smo njihove plamenove (šuhub) projektilima’, pri čemu se riječ ‘plamenovi’ podrazumijeva, a kao dokaz navodi 37:10, gdje prisluškivača progoni prodoran plamen; po tom čitanju, kaže, svjetiljke niti nestaju niti se bacaju. Prenosi i drugo gledište, koje je Ebu Ali dao nekome ko je pitao kako zvijezde mogu biti ukras ako su projektili koji ne traju: ‘ih’ se odnosi na svjetiljke, ali sama zvijezda ne pada; nešto se od nje odvaja i baca, bez umanjivanja njene svjetlosti ili oblika. Navodi i el-Kušejrija, koji je smatrao boljim od Ebu Alijevog odgovora reći da su zvijezde ukras prije nego što se šejtani njima gađaju.
Šihab sakib koji progoni prisluškivača objašnjava kao svijetao, užaren plamen i kaže da su tumači rekli slično. Među predajama koje navodi, es-Suddi kaže da je to svijetao plamen koji spali šejtana kad se njime gađa, a Ibn Zejd da sakib znači zapaljen, kao što čovjek kaže ‘zapali svoju vatru’.
Bliski plamenovi, daleke zvijezde
El-Kurtubi bilježi i kako su dva ranija učenjaka, en-Nekkaš i Mekki (učenjaci Kur'ana iz 10. i 11. stoljeća), razlikovali projektile od zvijezda. ‘Zvijezde’ kojima se gađa jesu one koje ljudi vide kako se obrušavaju. Njihovo kretanje može se vidjeti jer su nam blizu. Kretanje zvijezda koje se kreću svojim putanjama ne vidi se. Dodaje da se nepomične zvijezde kreću, ali da se njihovo kretanje ne vidi jer su tako daleko. Prenosi i dva objašnjenja učenjaka za zvijezdu koja se obrušava. Može biti onakva kakva izgleda i pretvoriti se u vatru kad stigne do šejtana. Ili se šejtan može gađati plamenom vatre iz zraka, koji nam izgleda kao zvijezda što putuje noću. Dakle, ovi učenjaci smještali su projektile blizu Zemlje, a zvijezde daleko iza njih.
Kaže da su zvijezde kojima se gađa one koje ljudi vide kako se obrušavaju i navodi en-Nekkaša i Mekkija: to nisu zvijezde koje prolaze svoje putanje na nebu, jer se kretanje tih ne može vidjeti, dok se kretanje onih kojima se gađa može vidjeti, jer su nam blizu. Dodaje da plamenovi nisu među nepomičnim zvijezdama, jer se njihovo kretanje vidi, dok se nepomične zvijezde kreću, ali se njihovo kretanje ne vidi zbog udaljenosti. Sakib objašnjava kao svijetao.
Šihab objašnjava kao svijetlu zvijezdu (kevkeb), tako nazvanu jer je njen sjaj poput vatre, i kaže da je u jeziku šihab užarena vatra. Prenosi da učenjaci daju dva objašnjenja zvijezda koje vidimo kako se obrušavaju: mogu biti onakve kakvima izgledaju i postati vatra kad stignu do šejtana, ili se šejtani mogu gađati plamenom vatre iz zraka, koji nam izgleda kao zvijezda koja putuje noću.
Zvijezda padalica u hadisu
Jedan čovjek od ensarija, muslimana Medine koji su primili Poslanika (ﷺ), ispričao je Ibn Abbasu o jednoj noći. Ibn Abbas je bio ashab i Poslanikov (ﷺ) amidžić. Ashabi su sjedili s Poslanikom (ﷺ) kad je jedna zvijezda bačena i zasjala. Arapska riječ je nedžm, zvijezda, baš kao što i mi kažemo zvijezda padalica. Niko ni jedno ni drugo ne shvata kao da je palo sunce. Poslanik (ﷺ) je pitao šta su prije islama govorili o takvom prizoru. Rekli su da su govorili: noćas se rodio velikan i umro velikan. Rekao im je da se ona ne baca ni zbog čije smrti ni rođenja. Njome se, rekao je, gađaju džini koji grabe ono što prisluškuju s neba. Isto je rekao i o pomračenju na dan kad mu je umro sin. Sunce i Mjesec, rekao je, ne pomračuju se ni zbog čije smrti ni rođenja. U drugom vjerodostojnom hadisu sam Poslanik (ﷺ) imenuje ono što pogađa prisluškivača. Naziva to šihabom, plamenom, vlastitom riječju Kur'ana. Nekada, rekao je, plamen stigne šejtana prije nego što prenese ono što je čuo. Nekada on to prvo prenese.
Ibn Abbas prenosi da mu je jedan od ensarija, ashab Poslanika (ﷺ), rekao da je jedne noći, dok su sjedili s Poslanikom, bačena zvijezda i zasjala. Poslanik je upitao šta su prije islama govorili kad bi takva zvijezda bila bačena. Rekli su da su govorili da se te noći rodio velik čovjek i umro velik čovjek. Rekao im je da se ona ne baca ni zbog čije smrti ni rođenja. Kad naš Gospodar odredi neku stvar, nosači Arša Ga slave, zatim stanovnici svakog neba redom, i vijest se prenosi s neba na nebo dok ne stigne do najnižeg; džini ugrabe što mogu prisluškivanjem i dobace to svojim saveznicima, i gađaju se time. Ono što prenesu kako je bilo istina je, ali u to miješaju laži i dodaju.
El-Mugire ibn Šu'be prenosi da je došlo do pomračenja Sunca na dan kad je umro Poslanikov (ﷺ) sin Ibrahim, i ljudi su rekli da se pomračilo zbog Ibrahimove smrti. Poslanik je rekao da se Sunce i Mjesec ne pomračuju zbog nečije smrti ili rođenja, i rekao im je da klanjaju i mole Allaha kad vide pomračenje.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: kada Allah odredi neku stvar na nebu, meleki udaraju krilima u pokornosti. Oni koji kradom prisluškuju, jedni iznad drugih, to čuju. Plamen (šihab) može stići i spaliti prisluškivača prije nego što riječ prenese onome ispod sebe, ili ga može ne stići dok je ne prenese. Tako to dolazi na Zemlju, do gatara, koji tome dodaje stotinu laži.
Komentatori koji su zvijezde uzimali kao projektile
Neki komentatori zaista su same zvijezde uzimali kao projektile. Et-Taberi ajet tako prepričava. Prenosi i riječi tabiina Katade: Allah (﷾) je zvijezde stvorio kao ukras, kao projektile za šejtane i kao znakove. El-Kurtubi navodi i el-Kušejrija, ranijeg učenjaka: zvijezde su ukras prije nego što se šejtani njima gađaju. Nijedan od njih ne kaže kako se gađanje događa. Et-Taberi govori kao i hadis, u kojem je meteor bačena zvijezda. Plamenove iz 72:8 objašnjava kao “zvijezde kojima su šejtani gađani”. Katadine riječi mišljenje su tabiina, a ne riječi Poslanika (ﷺ). Komentatorovo čitanje nije ajet. Vlastita riječ Kur'ana za projektil jeste plamen.
Svjetiljke objašnjava kao zvijezde, nazvane svjetiljkama jer daju svjetlost, i ponavlja ajet: Allah je svjetiljke kojima je ukrasio najniže nebo učinio projektilima za šejtane, kojima se oni gađaju. Zatim prenosi tabiina Katadu: Allah je ove zvijezde stvorio za tri stvari, kao ukras za najniže nebo, kao projektile za šejtane i kao znakove za orijentaciju; ko u njih učitava išta drugo, govori iz vlastitog mišljenja, promašuje svoj udio, gubi svoj dio i preuzima na sebe ono o čemu nema znanja.
“I mi smo nebo izvidjeli i utvrdili smo da je moćnih čuvara i plamtećih svjetlica puno; i posjedali bismo po njemu na raznim mjestima da bismo šta čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na plamteću svjetlicu koja vreba naići;”
Šuhub iz 72:8, množinu od šihab, objašnjava kao zvijezde kojima su šejtani gađani i kaže da su tumači rekli slično. O 72:9 plamen koji vreba objašnjava kao plamen vatre postavljen da vreba slušaoca.
Svjetiljke objašnjava kao zvijezde, nazvane svjetiljkama jer daju svjetlost. ‘Učinili smo ih projektilima za šejtane’ čita kao ‘učinili smo njihove plamenove (šuhub) projektilima’, pri čemu se riječ ‘plamenovi’ podrazumijeva, a kao dokaz navodi 37:10, gdje prisluškivača progoni prodoran plamen; po tom čitanju, kaže, svjetiljke niti nestaju niti se bacaju. Prenosi i drugo gledište, koje je Ebu Ali dao nekome ko je pitao kako zvijezde mogu biti ukras ako su projektili koji ne traju: ‘ih’ se odnosi na svjetiljke, ali sama zvijezda ne pada; nešto se od nje odvaja i baca, bez umanjivanja njene svjetlosti ili oblika. Navodi i el-Kušejrija, koji je smatrao boljim od Ebu Alijevog odgovora reći da su zvijezde ukras prije nego što se šejtani njima gađaju.
Ibn Abbas prenosi da mu je jedan od ensarija, ashab Poslanika (ﷺ), rekao da je jedne noći, dok su sjedili s Poslanikom, bačena zvijezda i zasjala. Poslanik je upitao šta su prije islama govorili kad bi takva zvijezda bila bačena. Rekli su da su govorili da se te noći rodio velik čovjek i umro velik čovjek. Rekao im je da se ona ne baca ni zbog čije smrti ni rođenja. Kad naš Gospodar odredi neku stvar, nosači Arša Ga slave, zatim stanovnici svakog neba redom, i vijest se prenosi s neba na nebo dok ne stigne do najnižeg; džini ugrabe što mogu prisluškivanjem i dobace to svojim saveznicima, i gađaju se time. Ono što prenesu kako je bilo istina je, ali u to miješaju laži i dodaju.
Meteori prije islama
Džini u 72:8-9 kažu da su našli nebo puno stražara i plamenova. Kažu da onoga ko sada sluša čeka plamen koji vreba. To opisuje jaču stražu, a ne prvi meteor. Sahih el-Buhari 4921 opisuje istu promjenu sa strane džina. Poslanik (ﷺ) se bio zaputio na pijacu Ukaz. Do tada su šejtani bili odsječeni od vijesti s neba, a na njih su bili poslani plamenovi. Neki od džina koji su tražili uzrok našli su ga kako predvodi sabah-namaz i čuli Kur'an. Hadis o meteoru pokazuje da su Arapi i prije islama promatrali meteore i čitali ih kao predznake. El-Kurtubi prenosi da su se rane generacije razilazile oko toga da li su šejtani gađani prije Poslanikove (ﷺ) misije. Neki su rekli da nijedna zvijezda nije bačena u stoljećima između Isaa i Poslanika (ﷺ). El-Kurtubi drugo gledište smatra ispravnijim i gledištem većine. Šejtani su gađani i prije, a straža je pojačana kad je Poslanik (ﷺ) poslan. To je, kaže on, značenje riječi ‘puno’. Predlaže i kako se predanja slažu. Prije misije šejtani su gađani u neka vremena i s nekih strana. Nakon nje gađani su sa svake strane.
“I mi smo nebo izvidjeli i utvrdili smo da je moćnih čuvara i plamtećih svjetlica puno; i posjedali bismo po njemu na raznim mjestima da bismo šta čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na plamteću svjetlicu koja vreba naići;”
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik (ﷺ) sa skupinom svojih ashaba krenuo na pijacu Ukaz. Do tada su šejtani bili odsječeni od vijesti s neba, a protiv njih su poslani plamenovi. Šejtani su se vratili i to rekli, a rečeno im je da ih je samo nešto što se dogodilo moglo odsjeći i da pretraže istok i zapad Zemlje. Oni koji su otišli prema Tihami naišli su na Poslanika u Nahli, dok je predvodio svoje ashabe u sabah-namazu. Slušali su Kur'an i rekli da je to ono što ih je odsjeklo od vijesti s neba. Tada je Allah Poslaniku objavio riječi džina, na početku sure el-Džinn.
Ibn Abbas prenosi da mu je jedan od ensarija, ashab Poslanika (ﷺ), rekao da je jedne noći, dok su sjedili s Poslanikom, bačena zvijezda i zasjala. Poslanik je upitao šta su prije islama govorili kad bi takva zvijezda bila bačena. Rekli su da su govorili da se te noći rodio velik čovjek i umro velik čovjek. Rekao im je da se ona ne baca ni zbog čije smrti ni rođenja. Kad naš Gospodar odredi neku stvar, nosači Arša Ga slave, zatim stanovnici svakog neba redom, i vijest se prenosi s neba na nebo dok ne stigne do najnižeg; džini ugrabe što mogu prisluškivanjem i dobace to svojim saveznicima, i gađaju se time. Ono što prenesu kako je bilo istina je, ali u to miješaju laži i dodaju.
Prenosi da su se rane generacije razilazile o tome jesu li šejtani gađani prije Poslanikove (ﷺ) misije ili tek od tada. Navodi gledište da je gađanje postojalo prije nje i da je pojačano s misijom, što je, kaže, značenje riječi ‘ispunjeno’ u 72:8 i gledište većine, i ocjenjuje ga ispravnijim, zbog 72:8 i zbog predaje Ibn Abbasa da su ashabi prije islama meteore smatrali znakom da se rodio ili umro velik čovjek.
Kaže da su se učenjaci razišli o tome je li gađanje došlo prije Poslanikove (ﷺ) misije ili poslije nje i zbog nje. Predlaže način da se predaje pomire: oni koji su rekli da šejtani prije misije nisu gađani zvijezdama mislili su da nisu gađani tako da budu odsječeni od slušanja. Gađani su u neka vremena, a u druga nisu, i s nekih strana, a s drugih nisu, na što možda ukazuje ‘odbačeni sa svake strane’ (37:8). Kad je Poslanik poslan, čuvanje neba je pojačano i za njih su pripremljeni plamenovi kojih ranije nije bilo, tako da su bili otjerani sa svake strane neba.
Zašto je nebo čuvano
Straža pripada učenju Kur'ana o objavi. On kaže da šejtani nisu donijeli objavu niti su mogli. Udaljeni su čak i od mogućnosti da je čuju. Hadis o meteoru opisuje šta prisluškivači traže: vijesti o onome što Allah (﷾) određuje, koje se prenose s neba na nebo. Oni ih grabe i dobacuju svojim saveznicima, pomiješane s lažima. U Sahih Muslimu on stoji među predanjima koja zabranjuju vračanje, tvrdnju da se zna nevidljivo. Kritičari kažu da prisluškujući džini potječu iz vjerovanja paganske Arabije, čiji su vračevi tvrdili da im džini donose vijesti s neba. Kur'an ne podržava vračeve. Kaže da šejtani silaze na svakog lažljivog grešnika i da je većina njih lažljiva. Plamenovi se šalju na one koji pokušavaju ukrasti s neba, pa objava ne može stići do vrača. Kur'an na tu tvrdnju odgovara iz usta samih džina. Oni kažu da su nekada sjedili i slušali, a da sada plamen vreba (72:9). Dakle, on objašnjava tvrdnju vračeva i stavlja objavu izvan njihovog dosega.
“Kur’an ne donose šejtani, nezamislivo je da to oni čine, oni to ne mogu, oni ga nikako ne mogu prisluškivati.”
“Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grešniku, oni prisluškuju i većinom oni lažu.”
Ibn Abbas prenosi da mu je jedan od ensarija, ashab Poslanika (ﷺ), rekao da je jedne noći, dok su sjedili s Poslanikom, bačena zvijezda i zasjala. Poslanik je upitao šta su prije islama govorili kad bi takva zvijezda bila bačena. Rekli su da su govorili da se te noći rodio velik čovjek i umro velik čovjek. Rekao im je da se ona ne baca ni zbog čije smrti ni rođenja. Kad naš Gospodar odredi neku stvar, nosači Arša Ga slave, zatim stanovnici svakog neba redom, i vijest se prenosi s neba na nebo dok ne stigne do najnižeg; džini ugrabe što mogu prisluškivanjem i dobace to svojim saveznicima, i gađaju se time. Ono što prenesu kako je bilo istina je, ali u to miješaju laži i dodaju.
“I mi smo nebo izvidjeli i utvrdili smo da je moćnih čuvara i plamtećih svjetlica puno; i posjedali bismo po njemu na raznim mjestima da bismo šta čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na plamteću svjetlicu koja vreba naići;”
Šta se može provjeriti, a šta ne može
Postoji jedan pošten test za ono što bilo koji spis kaže o nebu. Ono što se može vidjeti i izmjeriti može se provjeriti: udaljenost, veličina, redoslijed planeta. Nevidljiva svrha ne može. Purane, hinduistički spisi sloja smriti (zapamćene predaje), iznose mnoge tvrdnje prve vrste. Višnu Purana daje udaljenost Sunca od Zemlje u ligama, staroj mjeri za udaljenost. Mjesec stavlja još toliko dalje iza Sunca. Takvi brojevi mogu se provjeriti prema nebu. Kur'an 67:5 i ajeti uz njega govore o dvije stvari koje svako može vidjeti. To su svjetla koja ukrašavaju noćno nebo i plamenovi koji ga presijecaju. Ne daju udaljenost ni veličinu ni za jedno, ni redoslijed planeta. Zatim kažu čemu plamenovi služe. Kur'an isto tako govori o vjetru. Allah (﷾) šalje vjetrove kao vjesnike radosti i da nose lađe, iako vjetrovi slijede fiziku zraka. Pravilan uzrok i svrha nisu suparnici. Meteori se mogu vidjeti u većini vedrih noći, a neke kiše meteora vraćaju se svake godine, kad Zemlja prelazi preko prašnjavog traga koji je ostavila kometa. Allah (﷾) Koji šalje vjetar po zakonima zraka može poslati plamen po zakonima prašine koja pada.
“Jedan od znakova Njegovih je to što On šalje vjetrove kao nosioce radosnih vijesti da bi vam dao da milost Njegovu osjetite, i da lađe odredbom Njegovom plove, i da iz obilja Njegova stječete, i da biste zahvalni bili.”
“Sunčeva kugla nalazi se stotinu hiljada liga od Zemlje; a Mjesečeva na jednakoj udaljenosti od Sunca. Na istom razmaku iznad Mjeseca nalazi se orbita svih Mjesečevih sazviježđa. Planeta Budha (Merkur) je dvije stotine hiljada liga iznad Mjesečevih stanica.”
Objašnjava da su meteoroidi svemirske stijene, od zrna prašine do malih asteroida, i da se, kad velikom brzinom uđu u Zemljinu atmosferu i izgore, zovu meteori ili ‘zvijezde padalice’. Nekoliko meteora na sat obično se može vidjeti svake vedre noći. Neke kiše meteora dolaze svake godine, ili u pravilnim razmacima, kad Zemlja prolazi kroz prašnjavi trag koji je ostavila kometa; Perzeidi, koji dosežu vrhunac oko 12. augusta, dijelovi su komete Swift-Tuttle.
Nevidljivo nije isto što i lažno
Kritičar svrhu može nazvati neprovjerljivom, što znači da se ne može provjeriti. Takva i jeste. Takva je i svaka tvrdnja o nevidljivom u svakoj religiji. Primjeri su da duša nadživljava tijelo ili da postoje meleki, deve (božanska bića u hinduizmu) ili džini. Neprovjerljivo ne znači lažno. Znači da promatranje ne može riješiti stvar. Sam Kur'an kaže da niko na nebesima ni na Zemlji ne zna nevidljivo osim Allaha (﷾). Ova stranica ne iznosi nikakvu naučnu tvrdnju za ajet. Ona pokazuje da tamo gdje ajet govori o onome što se može vidjeti, ne kaže ništa lažno.
“Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi; i oni ne znaju kad će oživljeni biti.””
Odgovori na prigovore
Kur'an 67:5 — sura El-Mulk, ajet 5
“Mi smo najbliže nebo sjajnim svjetiljkama ukrasili i učinili smo ih za gađanje šejtana, i patnju u Ognju im pripremili.”
Navedeno za
Zvijezde su sunca, daleko iza Zemlje, i ne mogu se baciti ni na šta. Ajet koji zvijezde pretvara u projektile jednostavno je pogrešan.
Odgovor
Ajet kaže da svjetiljke ukrašavaju najniže nebo i da ih je Allah (﷾) učinio projektilima. Nikada ne kaže da zvijezda napušta nebo. Usporedni ajeti imenuju ono što progoni šejtana: plamen, u 37:10 “svjetlica blistava”. Ibn Kesir kaže da se šejtani ne gađaju zvijezdama koje su na nebu, nego plamenovima ispod njih. El-Kurtubi kaže da po njegovom čitanju svjetiljke niti nestaju niti se bacaju.
Zaključak — Projektili Kur'ana su plamenovi na najnižem nebu. Nijedan ajet o čuvanju neba ne kaže da zvijezda napušta nebo.
Kur'an 67:5 — sura El-Mulk, ajet 5
“Mi smo najbliže nebo sjajnim svjetiljkama ukrasili i učinili smo ih za gađanje šejtana, i patnju u Ognju im pripremili.”
Navedeno za
Na arapskom ‘njih’ u ‘učinili smo ih projektilima’ upućuje nazad na svjetiljke, pa su same zvijezde projektili. Neki rani komentatori tako su to čitali.
Odgovor
Ibn Kesir na to direktno odgovara: zamjenica stoji za svjetiljke kao vrstu, a ne za same te svjetiljke. Šejtani se, kaže on, ne gađaju zvijezdama koje su na nebu. El-Kurtubi čita “učinili smo njihove plamenove (šuhub) projektilima”, pri čemu se riječ ‘plamenovi’ podrazumijeva, a kao dokaz navodi 37:10. Prenosi i drugo gledište, koje ‘njih’ odnosi na zvijezde, ali kaže da sama zvijezda ne pada. Nešto se od nje odvaja i baca. Neki su to zaista čitali kao kritičar. El-Kurtubi navodi jednog od njih, el-Kušejrija: zvijezde su ukras prije nego što se šejtani njima gađaju. Ali komentatorovo čitanje nije ajet. Vlastiti usporedni ajeti Kur'ana kažu šta se baca: plamen.
Zaključak — Kako god se zamjenica čitala, usporedni ajeti Kur'ana imenuju projektil, a to je plamen, a ne zvijezda koja napušta nebo.
Tefsir et-Taberija, o 67:5
Svjetiljke objašnjava kao zvijezde, nazvane svjetiljkama jer daju svjetlost, i ponavlja ajet: Allah je svjetiljke kojima je ukrasio najniže nebo učinio projektilima za šejtane, kojima se oni gađaju. Zatim prenosi tabiina Katadu: Allah je ove zvijezde stvorio za tri stvari, kao ukras za najniže nebo, kao projektile za šejtane i kao znakove za orijentaciju; ko u njih učitava išta drugo, govori iz vlastitog mišljenja, promašuje svoj udio, gubi svoj dio i preuzima na sebe ono o čemu nema znanja.
Navedeno za
Rudžum znači ono što se baca. Rani komentator et-Taberi čita ajet tako da svjetiljke koje ukrašavaju najniže nebo čini projektilima. Prenosi riječi tabiina Katade: Allah je zvijezde stvorio kao ukras, kao projektile za šejtane i kao znakove za upućivanje. I el-Buhari navodi Katadine riječi, u naslovu poglavlja svog Sahiha. Dakle, same zvijezde su projektili, a čitanje ‘plamenovi’ došlo je kasnije.
Odgovor
Et-Taberi i Katada prepričavaju vlastite riječi Kur'ana, i nijedan ne kaže kako se gađanje događa. Et-Taberi govori kao i hadis, u kojem je meteor bačena zvijezda. Plamenove (šuhub) iz 72:8 objašnjava kao “zvijezde kojima su šejtani gađani”, a plamen iz 37:10 kao sjajan i razbuktao. Katadine riječi mišljenje su tabiina. Kod el-Buharija stoje u naslovu poglavlja, bez hadisa od Poslanika (ﷺ) ispod njega. A plamen nije kasnija ideja. To je vlastita riječ Kur'ana za projektil u 15:18, 37:10 i 72:8-9.
Zaključak — Et-Taberi i Katada prepričavaju riječi Kur'ana ne govoreći kako se gađanje događa. Vlastita riječ Kur'ana za projektil jeste plamen.
NASA, ‘Meteors and Meteorites: Facts’
Objašnjava da su meteoroidi svemirske stijene, od zrna prašine do malih asteroida, i da se, kad velikom brzinom uđu u Zemljinu atmosferu i izgore, zovu meteori ili ‘zvijezde padalice’. Nekoliko meteora na sat obično se može vidjeti svake vedre noći. Neke kiše meteora dolaze svake godine, ili u pravilnim razmacima, kad Zemlja prolazi kroz prašnjavi trag koji je ostavila kometa; Perzeidi, koji dosežu vrhunac oko 12. augusta, dijelovi su komete Swift-Tuttle.
Navedeno za
Meteor je zrno prašine ili mali kamen iz svemira koji sagorijeva u Zemljinom zraku. To je prirodna pojava, a ne oružje usmjereno na šejtane.
Odgovor
Kur'an ne poriče od čega je meteor. On projektil naziva plamenom, a meteor je oku upravo to: pruga vatre preko najnižeg neba. Ono što Kur'an dodaje jeste čemu ga Allah (﷾) koristi. Znati kako se nešto događa ne pokazuje da to nema svrhu. Kur'an kaže da Allah (﷾) šalje vjetrove kao vjesnike radosti, iako oni slijede fiziku zraka.
Zaključak — Nauka kaže šta je meteor; Kur'an kaže čemu služi. To dvoje nije u sukobu.
NASA, ‘Meteors and Meteorites: Facts’
Objašnjava da su meteoroidi svemirske stijene, od zrna prašine do malih asteroida, i da se, kad velikom brzinom uđu u Zemljinu atmosferu i izgore, zovu meteori ili ‘zvijezde padalice’. Nekoliko meteora na sat obično se može vidjeti svake vedre noći. Neke kiše meteora dolaze svake godine, ili u pravilnim razmacima, kad Zemlja prolazi kroz prašnjavi trag koji je ostavila kometa; Perzeidi, koji dosežu vrhunac oko 12. augusta, dijelovi su komete Swift-Tuttle.
Navedeno za
Kiše meteora dolaze istih noći svake godine, kad Zemlja prelazi preko prašine koju je ostavila kometa. Ono što je tako pravilno nije usmjereno ni na koga.
Odgovor
Kur'an daje svrhu najpravilnijim događajima u prirodi. Kaže da Allah (﷾) šalje vjetrove kao vjesnike radosti i da nose lađe. Pravilan uzrok i svrha nisu suparnici. Ni Kur'an ni hadis meteore ne čine znakovima o ljudima na Zemlji. Poslanik (ﷺ) je upravo tu ideju odbacio: rekao je da se ne bacaju ni zbog čije smrti ni rođenja. Jedina meta koju imenuju jeste prisluškivač u nevidljivom.
Zaključak — Pravilan zakon prirode i svrha koju mu je dao njen Stvoritelj u Kur'anu idu zajedno, kao i kod vjetra.
Kur'an 37:6-10 — sura Es-Saffat, ajet 6-10
“Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili, i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnog, da ne prisluškuje meleke uzvišene. Njih sa svih strana gađaju, da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna, a onog koji šta ugrabi – stigne svjetlica blistava.”
Navedeno za
Šejtani koji prisluškuju nebo ne mogu se promatrati ni provjeriti. Tvrdnja koja se ne može provjeriti bezvrijedna je.
Odgovor
Ne može se provjeriti. Ne može ni nijedna tvrdnja o nevidljivom u bilo kojoj religiji: da duša nadživljava tijelo ili da postoje meleki, deve ili džini. To takve tvrdnje ne čini lažnim. Znači da ih promatranje ne može riješiti. Ova stranica ne iznosi nikakvu naučnu tvrdnju za ajet. Ona pokazuje da tamo gdje ajet govori o onome što se može vidjeti, ne kaže ništa lažno.
Zaključak — Tamo gdje ajet govori o onome što se može vidjeti, ne kaže ništa lažno. Njegova svrha pripada nevidljivom, koje, kaže Kur'an, zna samo Allah (﷾).
Kur'an 37:6-10 — sura Es-Saffat, ajet 6-10
“Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili, i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnog, da ne prisluškuje meleke uzvišene. Njih sa svih strana gađaju, da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna, a onog koji šta ugrabi – stigne svjetlica blistava.”
Navedeno za
Kritičari pitaju zašto bi sveznajući Bog govorio o meteorima kao projektilima protiv šejtana. Kažu da je to vjerovanje paganske Arabije, gdje su vračevi tvrdili da im džini donose vijesti s neba.
Odgovor
Vračevi su tvrdili da imaju vijesti s neba preko džina, a ljudi su meteore čitali kao predznake rođenja ili smrti velikana. Kur'an i Poslanik (ﷺ) odgovaraju na oboje. Sami džini kažu da su nekada slušali i da sada plamen vreba (72:9). Objava je čuvana, a šejtani su udaljeni čak i od mogućnosti da je čuju. Kur'an kaže da oni silaze na svakog lažljivog grešnika i da je većina njih lažljiva. Niko osim Allaha (﷾) ne zna nevidljivo. Poslanik (ﷺ) je rekao svojim ashabima da se meteor ne baca ni zbog čije smrti ni rođenja. U Sahih Muslimu taj hadis stoji među predanjima koja zabranjuju vračanje.
Zaključak — Ajeti ne podržavaju vračeve: stavljaju objavu izvan dosega šejtana i one na koje šejtani silaze nazivaju lažljivcima. Poslanik (ﷺ) je meteorom okončao stari predznak.
Kur'an 72:8-9 — sura El-Džinn, ajet 8-9
“I mi smo nebo izvidjeli i utvrdili smo da je moćnih čuvara i plamtećih svjetlica puno; i posjedali bismo po njemu na raznim mjestima da bismo šta čuli, ali će onaj, ko sada prisluškuje, na plamteću svjetlicu koja vreba naići;”
Navedeno za
Džini kažu da su nekada slušali, a da sada nailaze na plamenove, kao da su meteori počeli s Poslanikom (ﷺ). Sahih el-Buhari 4921 kaže da su u njegovo vrijeme na šejtane poslani plamenovi. Rana predanja kažu da prije nijedna zvijezda nije bačena. Ali meteori su padali dugo prije njega.
Odgovor
Ajet kaže da su džini našli nebo puno stražara i plamenova i da onoga ko sada sluša čeka plamen koji vreba. To je jača straža, a ne prvi meteor. Sahih el-Buhari 4921 govori o istoj promjeni sa strane džina. Bili su odsječeni od vijesti s neba, a na njih su poslani plamenovi, pa su tražili šta se dogodilo. Nijedan tekst ne kaže da prije nije pao nijedan meteor. Ashabi su rekli Poslaniku (ﷺ) da su prije islama meteore uzimali kao znakove rođenja ili smrti velikana. Rana predanja da prije nije bačena nijedna zvijezda nisu ni Kur'an ni Poslanikove (ﷺ) riječi. El-Kurtubi ispravnijim i gledištem većine smatra to da su šejtani gađani prije misije. Predlaže da su tada gađani u neka vremena i s nekih strana, a nakon nje sa svake strane.
Zaključak — Kur'an govori o straži pojačanoj pri Poslanikovoj (ﷺ) misiji, a ne o tome da su meteori tada počeli.
Kur'an 55:14-15 — sura Er-Rahman, ajet 14-15
“On je čovjeka od sasušene ilovače, kao što je grnčarija, stvorio, a džine od plamena vatre –”
Navedeno za
Kritičari kažu da Kur'an džine čini od vatre, pa im plamen ne bi mogao nauditi.
Odgovor
Kur'an kaže da je čovjek stvoren od gline, a džini od vatre. To je ono od čega je svako stvoren, a ne obećanje da mu ništa ne može nauditi. Čovjek stvoren od gline ipak strada od bačene cigle. A sam 67:5 kaže da je za šejtane pripremljena kazna u razbuktaloj Vatri.
Zaključak — To što su stvoreni od vatre ne čini džine sigurnim od vatre. To što je stvoren od gline ne čini čovjeka sigurnim od cigle.
Gledišta
Čitanje kritičara
Kur'an 67:5 svjetiljke neba, zvijezde, čini projektilima protiv šejtana. Zvijezde su daleka sunca koja se ne mogu baciti. Zvijezda padalica samo je zrno prašine ili kamena koje sagorijeva u zraku. Dakle, kažu kritičari, ajet meteore brka sa zvijezdama.
Kur'an 67:5 kaže da je Allah ukrasio najniže nebo svjetiljkama i učinio ih projektilima protiv šejtana.
Pobijanje
Ajet to zaista kaže. Ali nikada ne kaže da zvijezda napušta nebo. Usporedni ajeti imenuju projektil, plamen, a Ibn Kesir ‘njih’ čita kao svjetiljke te vrste, a ne same te svjetiljke.
Ibn Kesir svjetiljke iz 67:5 objašnjava kao planete i nepomične zvijezde.
Pobijanje
Tačno. Isti Ibn Kesir kaže da se šejtani ne gađaju zvijezdama koje su na nebu, nego plamenovima ispod njih. Za njega ‘njih’ znači svjetiljke kao vrstu, a ne same te svjetiljke.
Et-Taberi svjetiljke koje ukrašavaju najniže nebo uzima kao projektile. I prenosi Katadine riječi: zvijezde su stvorene kao ukras, kao projektili i kao znakovi.
Pobijanje
Neki su to zaista tako čitali, ali nijedan od njih ne kaže kako se gađanje događa. Kao i hadis, et-Taberi plamenove iz 72:8 naziva “zvijezde kojima su šejtani gađani”, kao što je meteor bačena zvijezda. Katadine riječi mišljenje su tabiina, a vlastita riječ Kur'ana za projektil jeste plamen.
Zvijezda padalica je meteor. To je meteoroid, zrno prašine ili mali kamen iz svemira koji sagorijeva u Zemljinoj atmosferi.
Pobijanje
To je tačno i Kur'an to ne poriče. On projektil naziva plamenom, a oku je meteor pruga vatre preko neba. Znati kako se nešto događa ne pokazuje da to nema svrhu, kao ni kod vjetrova.
Ajet, dakle, meteore brka sa zvijezdama i daje im svrhu iz mita.
Pobijanje
Ajet nikada ne kaže da zvijezda napušta nebo. A vlastita riječ Kur'ana za projektil jeste plamen. Kur'an vračarima odgovara iz usta samih džina: nekada su slušali, a sada plamen vreba (72:9). Kaže da šejtani silaze na lažljivce. A Poslanik (ﷺ) je rekao da se meteor ne baca ni zbog čije smrti ni rođenja.
Islamsko gledište
Kur'an 67:5 opisuje ono što svako može vidjeti: svjetla koja ukrašavaju noćno nebo i plamenove koji ga presijecaju. Njegovi projektili su ti plamenovi. Vjerodostojan hadis naziva ih bačenim zvijezdama, baš kao što ih i mi nazivamo zvijezdama padalicama. Same zvijezde se ne bacaju, kako objašnjavaju Ibn Kesir i el-Kurtubi. Svrha koju ajet daje pripada nevidljivom, što nikakvo promatranje ne može provjeriti. Ajeti uče da je nebo čuvano i da su šejtani udaljeni od slušanja objave. A Poslanik (ﷺ) je meteorom ispravio stari predznak: ne baca se ni zbog čije smrti ni rođenja.
Kur'an 67:5 kaže da je Allah (﷾) ukrasio najniže nebo svjetiljkama i učinio ih projektilima. Ne kaže da ijedna svjetiljka napušta nebo.
Kur'an ono što tjera šejtane prisluškivače naziva šihabom, plamenom. Istu riječ koristi za goruću glavnju s vatre.
Ibn Kesir kaže da se šejtani ne gađaju zvijezdama koje su na nebu, nego plamenovima ispod njih.
El-Kurtubi projektile čita kao plamenove svjetiljki. Kaže da po tom čitanju svjetiljke niti nestaju niti se bacaju.
El-Kurtubi bilježi da su zvijezde kojima se gađa blizu i da se vidi kako se kreću. Zvijezde koje se kreću svojim putanjama daleko su, pa se njihovo kretanje ne vidi.
U Sahih Muslimu ashab meteor opisuje kao bačenu zvijezdu. Poslanik (ﷺ) kaže da se ne baca ni zbog čije smrti ni rođenja. I kaže da se njome gađaju džini koji krišom slušaju kod neba.
Ajet ne daje udaljenost ni veličinu za svjetla neba, ni redoslijed planeta.
Kur'an pravilnim događajima u prirodi daje svrhu. Naprimjer, kaže da Allah (﷾) šalje vjetrove kao vjesnike radosti i da nose lađe.
Pravilan prirodni uzrok ne isključuje svrhu. A nikakvo promatranje ne može dokazati ni opovrgnuti svrhu koju ovi ajeti daju.
Kur'an 72:8 kaže da je nebo nađeno puno stražara i plamenova. El-Kurtubi to objašnjava kao stražu koja je pojačana kad je Poslanik (ﷺ) poslan. I smatra ispravnijim gledište da su šejtani gađani i prije toga.
Kur'an uči da je nebo čuvano, da šejtani ne bi mogli prisluškivati uzvišene meleke. Uči da su udaljeni od slušanja objave. I uči da niko osim Allaha (﷾) ne zna nevidljivo.