Kratak odgovor
Da. Vjerodostojan hadis to kaže, ali sedždu koju opisuje niko ne vidi na nebu. U Sahih el-Buhariju 3199 Poslanik (ﷺ) kaže da Sunce pri zalasku ide dok ne učini sedždu ispod Allahovog (﷾) Arša. Traži dopuštenje da izađe i dopuštenje mu se daje. Sahih Muslim 159 kaže da ostaje na sedždi dok mu se ne kaže da izađe. Isto predanje kaže da, sve do samog kraja, ljudi ne primjećuju ništa neobično u Sunčevom putu. Arš je iznad svih stvorenja, pa je Sunce ispod njega gdje god bilo. Kur'an kaže da Sunce, Mjesec i zvijezde čine sedždu Allahu (﷾), svako na svoj način. Jedina promjena koju će ljudi vidjeti tek dolazi: jednog dana Sunce će izaći sa zapada. Dakle, odgovor islama je da je Sunce Allahov (﷾) rob, a sedžda ibadeta pripada samo Allahu (﷾).
Potpuno objašnjenje
Prigovor
Sahih el-Buhari 3199 je hadis, predanje o onome što je Poslanik (ﷺ) rekao. Govori da je pri zalasku Sunca Poslanik (ﷺ) pitao Ebu Zerra, jednog od svojih ashaba, kuda Sunce ide. Poslanik (ﷺ) je odgovorio da ide dok ne učini sedždu ispod Arša i zatraži dopuštenje. Sedžda znači spuštanje čela na zemlju, kao u namazu. Jednog dana, rekao je, dopuštenje će biti odbijeno, i Sunce će izaći odakle zalazi. Sahih Muslim 159a dodaje da pada na sedždu i ostaje tako dok mu se ne kaže da izađe. Kritičari kažu da ovo prikazuje Sunce kako svake noći napušta nebo i zaustavlja se ispod Arša. Dodaju da Sunce nikada ne napušta nebo, jer u svakom trenutku sija na neki dio Zemlje.
Ebu Zerr prenosi da ga je pri zalasku Sunca Poslanik (ﷺ) upitao zna li kamo Sunce ide, a on je odgovorio da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: ide dok ne padne na sedždu ispod Arša i zatraži dopuštenje, i dopuštenje mu se da. Dolazi vrijeme kada njegova sedžda neće biti primljena i dopuštenje neće biti dato. Bit će mu rečeno da se vrati putem kojim je došlo, i izaći će s mjesta na kojem zalazi. Rekao je da je to značenje Kur'ana 36:38.
Ebu Zerr prenosi da je jednog dana Poslanik (ﷺ) upitao svoje ashabe znaju li kamo Sunce ide. Rekli su da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: putuje dok ne stigne do svog mjesta počinka ispod Arša i padne na sedždu, i tako ostaje dok mu se ne kaže da se podigne i vrati odakle je došlo. Vraća se i ujutro izlazi sa svog mjesta izlaska, i isto se ponavlja. Zatim putuje, i ljudi ne vide ništa neobično u njemu, dok ne stigne do tog mjesta počinka ispod Arša. Rečeno mu je da se podigne i izađe s mjesta na kojem zalazi, i izaći će sa svog mjesta zalaska. Zatim je upitao znaju li kada će to biti. To je, rekao je, kada iman neće koristiti duši koja ranije nije vjerovala, niti je stekla dobro svojim imanom: riječi Kur'ana 6:158.
Šta isto predanje kaže da ljudi vide
Sahih Muslim 159a najpotpunija je verzija predanja. Ona vidljivi put Sunca opisuje kao običan, sve do kraja. Nakon sedžde i povratka, kaže, Sunce ide svojim putem i ljudi u njemu ne primjećuju ništa neobično (la yastankiru al-nasu minha shay'an). To je rečeno o posljednjem običnom danu, koji slijedi nakon noći sedžde kao i svake noći prije nje. Šta god da su sedžda i ostajanje, predanje ih smješta ispod Arša. Nikada ne kaže da iko vidi kako se Sunce zaustavlja ili napušta nebo. Jedina promjena koju će ljudi vidjeti tek dolazi: Sunce će izaći sa zapada. Poslanik (ﷺ) to naziva vremenom kad vjerovanje više ne koristi duši koja prije nije vjerovala, riječima Kur'ana 6:158. Buharijeva verzija umjesto toga završava ajetom 36:38, ajetom koji hadis objašnjava.
Ebu Zerr prenosi da je jednog dana Poslanik (ﷺ) upitao svoje ashabe znaju li kamo Sunce ide. Rekli su da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: putuje dok ne stigne do svog mjesta počinka ispod Arša i padne na sedždu, i tako ostaje dok mu se ne kaže da se podigne i vrati odakle je došlo. Vraća se i ujutro izlazi sa svog mjesta izlaska, i isto se ponavlja. Zatim putuje, i ljudi ne vide ništa neobično u njemu, dok ne stigne do tog mjesta počinka ispod Arša. Rečeno mu je da se podigne i izađe s mjesta na kojem zalazi, i izaći će sa svog mjesta zalaska. Zatim je upitao znaju li kada će to biti. To je, rekao je, kada iman neće koristiti duši koja ranije nije vjerovala, niti je stekla dobro svojim imanom: riječi Kur'ana 6:158.
“Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili da im Gospodar tvoj dođe, ili neki znakovi od Gospodara tvoga?! Onoga dana kada neki znakovi od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće koristiti to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: “Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!””
Ebu Zerr prenosi da ga je pri zalasku Sunca Poslanik (ﷺ) upitao zna li kamo Sunce ide, a on je odgovorio da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: ide dok ne padne na sedždu ispod Arša i zatraži dopuštenje, i dopuštenje mu se da. Dolazi vrijeme kada njegova sedžda neće biti primljena i dopuštenje neće biti dato. Bit će mu rečeno da se vrati putem kojim je došlo, i izaći će s mjesta na kojem zalazi. Rekao je da je to značenje Kur'ana 36:38.
“I Sunce se kreće do svog odredišta, to je odredba Silnog i Sveznajućeg.”
Sunce zalazi i izlazi ujutro
Ljudi ne primjećuju ništa neobično u njegovom toku
Čini sedždu ispod Arša i traži dozvolu da izađe
Jednog dana izaći će na zapadu
- Ljudi vide
- Neviđeno
- Tek treba doći
Predanje nikada ne kaže da iko vidi da se Sunce zaustavlja ili napušta nebo.
Ispod Arša, gdje god bilo
Upitan o 36:38, Poslanik (ﷺ) je rekao da je mjesto počinka Sunca ispod Arša. Arapski izraz ajeta, li-mustaqarrin laha, može značiti mjesto počinka ili određeno vrijeme. Prijevod Yusufa Alija slijedi drugo značenje, a hadis daje prvo. Kur'an Allaha (﷾) naziva Gospodarom sedam nebesa i Gospodarom Arša veličanstvenog. Vjerodostojan hadis Arš smješta iznad el-Firdevsa, najvišeg stepena Dženneta. Ibn Kesir, učenjak iz četrnaestog stoljeća koji je objašnjavao Kur'an, kaže: gdje god bilo Sunce, ono je ispod Arša, ono i sva stvorenja, jer je Arš njihov krov. Kritičari odgovaraju da u Sahih Muslimu 159a Sunce ide dok ne stigne do svog mjesta počinka, pa to mjesto mora biti izvan neba. Ali Sunce koje je uvijek ispod Arša može tamo stići do svog mjesta počinka a da ne napusti nebo. Čak je i Ibn Kesir, koji je predanje čitao u njegovom očitom smislu, to mjesto stavio na vlastiti put Sunca, u tačku nasuprot podnevu.
Ebu Zerr prenosi da je upitao Poslanika (ﷺ) o riječima Kur'ana 36:38, da Sunce putuje ka mjestu počinka (mustekarr) za njega. Odgovorio je: njegovo mjesto počinka je ispod Arša.
Ebu Zerr prenosi da je bio s Poslanikom (ﷺ) u džamiji pri zalasku Sunca, kad ga je upitao zna li gdje Sunce zalazi. Ebu Zerr je odgovorio da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: ide dok ne padne na sedždu ispod Arša, i to je značenje Kur'ana 36:38.
“I Sunce se kreće do svog odredišta, to je odredba Silnog i Sveznajućeg.”
“Upitaj: “Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?””
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je Allah preuzeo na Sebe da uvede u Džennet svakoga ko vjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, klanja i posti ramazan. To vrijedi bilo da je učinio hidžru na Allahovom putu ili ostao u zemlji u kojoj je rođen. Upitan trebaju li to reći ljudima, rekao je da Džennet ima stotinu stepeni, koje je Allah pripremio za one koji se trude na Njegovom putu. Između svaka dva stepena je koliko između neba i Zemlje. Kad tražite od Allaha, tražite od Njega Firdevs, srednji i najviši dio Dženneta. Iznad njega je Arš Svemilosnog, i iz njega izviru rijeke Dženneta.
Daje dva gledišta o ‘mjestu počinka za njega’. Prvo je mjesto: ispod Arša, na strani okrenutoj Zemlji. Gdje god bilo Sunce, ono je ispod Arša, ono i sva stvorenja, jer je Arš njihov krov. Arš, dodaje, nije kugla, kako tvrde mnogi astronomi, nego kupola s nogama, koju nose meleki, iznad svijeta, nad glavama ljudi. Sunce, kružeći u svojoj četvrtoj sferi, najbliže je Aršu u podne, a najdalje od njega u ponoć; tada pada na sedždu i traži dopuštenje da izađe, kako kažu hadisi. Drugo gledište je vrijeme: kraj njegovog puta na Sudnjem danu, kada njegovo kretanje prestaje i ovaj svijet završava.
Ebu Zerr prenosi da je jednog dana Poslanik (ﷺ) upitao svoje ashabe znaju li kamo Sunce ide. Rekli su da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: putuje dok ne stigne do svog mjesta počinka ispod Arša i padne na sedždu, i tako ostaje dok mu se ne kaže da se podigne i vrati odakle je došlo. Vraća se i ujutro izlazi sa svog mjesta izlaska, i isto se ponavlja. Zatim putuje, i ljudi ne vide ništa neobično u njemu, dok ne stigne do tog mjesta počinka ispod Arša. Rečeno mu je da se podigne i izađe s mjesta na kojem zalazi, i izaći će sa svog mjesta zalaska. Zatim je upitao znaju li kada će to biti. To je, rekao je, kada iman neće koristiti duši koja ranije nije vjerovala, niti je stekla dobro svojim imanom: riječi Kur'ana 6:158.
‘Ići’ Allahu (﷾) nije putovanje
U hadisu Sunce ‘ide’ dok ne učini sedždu ispod Arša. Kur'an isti arapski glagol koristi za Ibrahima. On kaže: “Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio”. Ibrahim nije putovao na mjesto gdje je Allah (﷾). Et-Taberi objašnjava da je mislio napustiti grad svog naroda i otići u Svetu zemlju, da tamo obožava Allaha (﷾). Prenosi i riječi tabiina Katade: Ibrahim je išao svojim djelima, svojim srcem i svojom namjerom. Dakle, po vlastitoj upotrebi Kur'ana, ići Allahu (﷾) ne mora značiti napustiti jedno mjesto za drugo. Sunce može ići na svoju sedždu dok ide svojim putem. Ibn Kesir kaže da ono nikada ne prestaje ići.
Ebu Zerr prenosi da ga je pri zalasku Sunca Poslanik (ﷺ) upitao zna li kamo Sunce ide, a on je odgovorio da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: ide dok ne padne na sedždu ispod Arša i zatraži dopuštenje, i dopuštenje mu se da. Dolazi vrijeme kada njegova sedžda neće biti primljena i dopuštenje neće biti dato. Bit će mu rečeno da se vrati putem kojim je došlo, i izaći će s mjesta na kojem zalazi. Rekao je da je to značenje Kur'ana 36:38.
““Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio”, reče, On će me kuda treba uputiti.”
Objašnjava ‘Ja ću otići svome Gospodaru’ kao Ibrahimove riječi, nakon što ga je Allah spasio od spletke njegovog naroda, da će se iseliti iz grada svog naroda Allahu, to jest u Svetu zemlju, i ostaviti ih da bi obožavao Allaha. Prenosi od Katade: odlazeći svojim djelima, srcem i namjerom. Prenosi i treće gledište, da je Ibrahim to rekao kada su ga spremali baciti u vatru. Prednost daje prvom, poredeći s 29:26, ‘Ja se selim radi svog Gospodara’.
Objašnjava ‘oboje marljivo prate svoje putanje’ (da'ibejn): Sunce i Mjesec putuju bez odmora, noću i danju. Uz to stavlja 36:40, da svako plovi u svojoj orbiti, i druge ajete o tome kako Sunce i Mjesec prolaze svoje putanje pod Allahovom zapovijedi.
Sve čini sedždu Allahu (﷾), svako na svoj način
Kur'an govori o sedždi cijelog stvorenja. Imenuje Sunce, Mjesec i zvijezde zajedno s brdima, drvećem i životinjama. Kaže da se sjene klanjaju jutrom i večerom i da sve na nebesima i na Zemlji čini sedždu. Kaže da bilje i drveće čine sedždu u obožavanju. Svako stvorenje, kaže, zna svoj način molitve i veličanja. Niko ne vidi da se drvo savija do zemlje, a ipak Kur'an kaže da čini sedždu. Sedžda je ovdje predanost stvorenja svom Stvoritelju, na način koji mu priliči.
“Zar ne vidiš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah, zaista, radi što hoće.”
“Allahu sedždu čini sve što je na nebesima i na Zemlji, svojom voljom ili pod moranje, a i sjene njihove – ujutro i na kraju dana.”
“Allahu sedždu čini sve živo na nebesima i na Zemlji, i meleci, a oni se ne ohole,”
“i trava i drveće sedždu čine,”
“Zar ne znaš da Allaha slave i veličaju svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako će Mu se moliti i kako će Ga slaviti i veličati. A Allah dobro zna ono što oni rade.”
Zašto je Sunce imenovano
Ibn Kesir o 22:18 kaže da je sedžda svake stvari one vrste koja joj priliči. Planine i drveće, kaže on, čine sedždu okretanjem svojih sjena nadesno i nalijevo. Objašnjava zašto ajet imenuje Sunce, Mjesec i zvijezde: njih su obožavali mimo Allaha (﷾). Zato ajet pokazuje da oni čine sedždu svom Stvoritelju i da su Mu potčinjeni. Zatim navodi hadis o Sunčevoj sedždi ispod Arša. Kur'an isto učenje pretvara u zapovijed u 41:37. Sedžda pripada Stvoritelju Sunca i Mjeseca, a ne njima. Sunce koje su ljudi obožavali i samo je obožavalac.
Objašnjava da samo Allah zaslužuje obožavanje, jer se sve klanja Njegovoj veličini, htjelo ili ne htjelo, a sedžda svake stvari je one vrste koja joj priliči. Sunce, Mjesec i zvijezde imenovani su jer su bili obožavani pored Allaha. Tako ajet pokazuje da se oni klanjaju svom Stvoritelju, da On njima vlada i da su potčinjeni, kao što 41:37 zabranjuje sedždu Suncu i Mjesecu. Zatim navodi hadis Ebu Zerra o Suncu koje čini sedždu ispod Arša. Sedžda planina i drveća, kaže, jest okretanje njihovih sjena desno i lijevo.
“Među znamenjima Njegovim jesu noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.”
Šta su rekli učenjaci
Više učenjaka objasnilo je ovo predanje. El-Hattabi (umro 998.), kako ga navodi Ibn Hadžer, rekao je da smještanje Sunca ispod Arša može biti smještanje koje mi ne shvatamo. Dodao je da njegova sedžda svake noći ne ometa njegovo kruženje na putanji. En-Nevevi (umro 1277.) bilježi da su se učenjaci razilazili oko njegovog ‘mjesta počinka’. Neki su čitali smještanje ispod Arša svakog dana. Neki određeni rok na kraju svijeta. Drugi posljednju tačku njegovog puta kroz njegove stanice. Dodaje da Sunce čini sedždu s razlučivanjem i opažanjem koje Allah (﷾) u njemu stvara. Ibn Hadžer (umro 1449.) napisao je najpoznatiji komentar Buharije, zvan Fath al-Bari. Očiti smisao uzeo je kao smještanje svakog dana i noći, pri njegovoj sedždi. O Buhariji 3199 navodi Ibn el-Arebija: ništa ne sprečava Sunce da napusti svoj put da učini sedždu, a zatim se vrati. Ibn Hadžer odgovara da je, ako napuštanje znači zaustavljanje, to jasno. Ali nema dokaza da ono napušta svoj put. Dakle, prihvatio je da se Sunce može zaustaviti da učini sedždu. Dopustio je i da sedžda može biti sedžda meleka zaduženog za Sunce. Ili može biti vlastita sedžda Sunca, “oblikom svog stanja”, što znači veću pokornost. Sam Kur'an kaže da ljudi ne razumiju kako sve veliča Allaha (﷾).
Daje dva moguća čitanja Sunčevog smirivanja ispod Arša. Možda se smiruje ispod njega na način koji ne shvatamo. Ili je znanje o njegovom mjestu počinka u Knjizi u kojoj su zapisani početak i kraj poslova svijeta. Tada će Sunčevo kruženje biti prekinuto, ono će se smiriti i njegov će rad završiti. Dodaje da ništa u njegovoj sedždi svake noći ispod Arša ne sprečava njegovo kruženje na njegovom putu.
Kaže da su se komentatori razišli o riječima ‘njegovo mjesto počinka je ispod Arša i pada na sedždu’. Neki su hadis uzeli u njegovom očitom smislu. Po tom gledištu, kako kaže el-Vahidi, Sunce se svakog dana kad zađe smiruje ispod Arša, do dana kad izađe s mjesta gdje zalazi. Katade i Mukatil to čitaju kao vrijeme i rok koji Sunce ne prelazi, tako da je njegovo mjesto počinka kraj njegovog puta kad svijet završi; ez-Zeddžadž je to izabrao. El-Kelbi je rekao da ono putuje kroz svoje stanice do posljednje tačke, koju ne prelazi, a zatim se vraća na prvu; Ibn Kutejbe je to izabrao. Dodaje da je Sunčeva sedžda s razlučivanjem i opažanjem koje Allah u njemu stvara.
Kaže da Sunčeva sedžda ispod Arša nije u sukobu s 18:86, gdje je Zul-Karnejn našao Sunce kako zalazi u izvor mutne vode. Izvor je najdalja tačka koju pogled doseže pri zalasku, a sedžda ispod Arša dolazi poslije zalaska. Navodi el-Hattabijeva dva čitanja smirivanja ispod Arša, a zatim daje svoje. Očiti smisao hadisa, kaže, jest da se smirivanje događa svakog dana i noći, pri njegovoj sedždi. Njegova suprotnost je stalno putovanje koje ajet naziva kretanjem.
Kaže da je el-Buhari hadis Ebu Zerra stavio u ovo poglavlje da pokaže Sunčev put u svakom danu i noći. Njegov očiti smisao, kaže, jest da se samo Sunce kreće, kao što kaže ajet ‘svako plovi u orbiti’. To se razlikuje od gledišta astronoma da je Sunce učvršćeno u sferi koja se okreće. Navodi Ibn el-Arebija: neki su poricali sedždu, iako je vjerodostojna i moguća, a drugi su je čitali kao stalnu potčinjenost Sunca. Ništa, dodaje Ibn el-Arebi, ne sprečava Sunce da napusti svoj put da učini sedždu, a zatim se vrati. Ibn Hadžer odgovara da je, ako napuštanje znači zaustavljanje, to jasno, ali nema dokaza da ono napušta svoj put. Dodaje da sedžda može biti sedžda meleka zaduženog za Sunce. Ili Sunce može činiti sedždu ‘oblikom svog stanja’, što bi značilo veću pokornost i poniznost u to vrijeme.
“Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima – i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga – ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je, doista, blag i mnogo prašta.”
Sunce koje nikada ne miruje
Ibn Kesir je predanje čitao doslovno. Sedždu je smjestio u ponoć, kad je, kaže on, Sunce najdalje od Arša. Ipak, o 14:33 objašnjava riječi “koji se stalno kreću”. Sunce i Mjesec, kaže on, putuju bez odmora, noću i danju. O 18:86 kaže da Sunce nikada ne napušta put na kojem je učvršćeno. Dakle, učenjak koji je sedždu smjestio u ponoć smatrao je i da Sunce putuje bez odmora i da nikada ne napušta svoj put.
Objašnjava ‘oboje marljivo prate svoje putanje’ (da'ibejn): Sunce i Mjesec putuju bez odmora, noću i danju. Uz to stavlja 36:40, da svako plovi u svojoj orbiti, i druge ajete o tome kako Sunce i Mjesec prolaze svoje putanje pod Allahovom zapovijedi.
“i potčinio vam je Sunce i Mjesec, koji se stalno kreću, i potčinio vam je noć i dan.”
Daje dva gledišta o ‘mjestu počinka za njega’. Prvo je mjesto: ispod Arša, na strani okrenutoj Zemlji. Gdje god bilo Sunce, ono je ispod Arša, ono i sva stvorenja, jer je Arš njihov krov. Arš, dodaje, nije kugla, kako tvrde mnogi astronomi, nego kupola s nogama, koju nose meleki, iznad svijeta, nad glavama ljudi. Sunce, kružeći u svojoj četvrtoj sferi, najbliže je Aršu u podne, a najdalje od njega u ponoć; tada pada na sedždu i traži dopuštenje da izađe, kako kažu hadisi. Drugo gledište je vrijeme: kraj njegovog puta na Sudnjem danu, kada njegovo kretanje prestaje i ovaj svijet završava.
Objašnjava da je Zul-Karnejn vidio Sunce kao da zalazi u okean, kako ga vidi svako ko ode na obalu, dok Sunce samo nikada ne napušta putanju na kojoj je utvrđeno.
Test za tvrdnje o nebu
Jedan test vrijedi za svaki spis. Neke tvrdnje odnose se na ono što se može vidjeti i izmjeriti. Primjeri su udaljenost od Zemlje, redoslijed planeta ili naseljene zemlje s njihovim kraljevima. To se može provjeriti. Tvrdnje o nevidljivim svrhama ne mogu se provjeriti gledanjem, ni u jednom smjeru. Višnu Purana je hinduistički spis sloja smriti (zapamćene predaje, rangirane ispod Vede). Ona iznosi tvrdnje prve vrste. Daje udaljenost Sunca od Zemlje u ligama, a Mjesec stavlja još toliko dalje iza Sunca. Takvi brojevi mogu se provjeriti prema nebu. Neki hinduistički učitelji ta poglavlja čitaju simbolično. Ali tekst svoje lige broji od Zemlje, a udaljenost od Zemlje može se izmjeriti. Ovo predanje ne iznosi takvu tvrdnju. Ne daje ni udaljenost ni mjeru. O vidljivom putu Sunca kaže samo ono što svako vidi. Zalazi, izlazi ujutro, i ljudi u njemu ne primjećuju ništa neobično. Ono što dodaje nevidljivo je: da Sunce čini sedždu svom Stvoritelju i kreće se Njegovim dopuštenjem. Jedina promjena za koju kaže da će je ljudi vidjeti jeste izlazak Sunca sa zapada. To je najavljeno kao znak Sudnjeg dana. Kur'an o Suncu govori na isti način: kreće se svojim putem, i svako tijelo plovi u svojoj orbiti.
Ebu Zerr prenosi da je jednog dana Poslanik (ﷺ) upitao svoje ashabe znaju li kamo Sunce ide. Rekli su da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: putuje dok ne stigne do svog mjesta počinka ispod Arša i padne na sedždu, i tako ostaje dok mu se ne kaže da se podigne i vrati odakle je došlo. Vraća se i ujutro izlazi sa svog mjesta izlaska, i isto se ponavlja. Zatim putuje, i ljudi ne vide ništa neobično u njemu, dok ne stigne do tog mjesta počinka ispod Arša. Rečeno mu je da se podigne i izađe s mjesta na kojem zalazi, i izaći će sa svog mjesta zalaska. Zatim je upitao znaju li kada će to biti. To je, rekao je, kada iman neće koristiti duši koja ranije nije vjerovala, niti je stekla dobro svojim imanom: riječi Kur'ana 6:158.
Ebu Zerr prenosi da ga je pri zalasku Sunca Poslanik (ﷺ) upitao zna li kamo Sunce ide, a on je odgovorio da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: ide dok ne padne na sedždu ispod Arša i zatraži dopuštenje, i dopuštenje mu se da. Dolazi vrijeme kada njegova sedžda neće biti primljena i dopuštenje neće biti dato. Bit će mu rečeno da se vrati putem kojim je došlo, i izaći će s mjesta na kojem zalazi. Rekao je da je to značenje Kur'ana 36:38.
“Sunčeva kugla nalazi se stotinu hiljada liga od Zemlje; a Mjesečeva na jednakoj udaljenosti od Sunca. Na istom razmaku iznad Mjeseca nalazi se orbita svih Mjesečevih sazviježđa. Planeta Budha (Merkur) je dvije stotine hiljada liga iznad Mjesečevih stanica.”
“I Sunce se kreće do svog odredišta, to je odredba Silnog i Sveznajućeg.”
“Niti Sunce može dostići Mjesec niti noć može prestići dan, svi oni u svemiru plove.”
Odgovori na prigovore
Sahih el-Buhari 3199 — Kitab Bed' el-Halk (Početak stvaranja), hadis 3199
Ebu Zerr prenosi da ga je pri zalasku Sunca Poslanik (ﷺ) upitao zna li kamo Sunce ide, a on je odgovorio da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: ide dok ne padne na sedždu ispod Arša i zatraži dopuštenje, i dopuštenje mu se da. Dolazi vrijeme kada njegova sedžda neće biti primljena i dopuštenje neće biti dato. Bit će mu rečeno da se vrati putem kojim je došlo, i izaći će s mjesta na kojem zalazi. Rekao je da je to značenje Kur'ana 36:38.
Navedeno za
Poslanik (ﷺ) je pri zalasku rekao da Sunce ‘ide’ dok ne učini sedždu ispod Arša i da ‘traži dopuštenje’ da izađe. Dakle, zamišljao je da svake noći napušta nebo. Ali Sunce uvijek sija na neki dio Zemlje i uvijek negdje zalazi. Kada onda čini sedždu?
Odgovor
Hadis objašnjava Kur'an 36:38: “I Sunce se kreće do svog odredišta”. Njegovo ići jeste njegovo kretanje putanjom, a njegovo traženje dopuštenja pokazuje da se kreće samo Allahovim (﷾) dopuštenjem. Poslanik (ﷺ) je Ebu Zerru postavio pitanje pri zalasku. Rekao mu je ono što niko ne može vidjeti: kuda Sunce ide i da čini sedždu ispod Arša. Zalazak dolazi svakoj zemlji redom. Predanje nikada ne kaže da Sunce napušta svoju putanju niti da iko igdje vidi da se zaustavlja. El-Hattabi je rekao da njegova sedžda svake noći ne ometa njegovo kruženje na putanji. Ako sedžda ne zaustavlja Sunce, kako kaže el-Hattabi, ne mora se dogoditi u jednom trenutku za cijelu Zemlju. A Arš je iznad svih stvorenja. Kako kaže Ibn Kesir, Sunce je ispod njega gdje god bilo.
Zaključak — Predanje govori o poslušnosti Sunca dok se kreće svojom putanjom, a ne o putu izvan neba.
Sahih Muslim 159a — Kitab el-Iman (Knjiga o vjerovanju), hadis 159a
Ebu Zerr prenosi da je jednog dana Poslanik (ﷺ) upitao svoje ashabe znaju li kamo Sunce ide. Rekli su da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: putuje dok ne stigne do svog mjesta počinka ispod Arša i padne na sedždu, i tako ostaje dok mu se ne kaže da se podigne i vrati odakle je došlo. Vraća se i ujutro izlazi sa svog mjesta izlaska, i isto se ponavlja. Zatim putuje, i ljudi ne vide ništa neobično u njemu, dok ne stigne do tog mjesta počinka ispod Arša. Rečeno mu je da se podigne i izađe s mjesta na kojem zalazi, i izaći će sa svog mjesta zalaska. Zatim je upitao znaju li kada će to biti. To je, rekao je, kada iman neće koristiti duši koja ranije nije vjerovala, niti je stekla dobro svojim imanom: riječi Kur'ana 6:158.
Navedeno za
Sahih Muslim kaže da Sunce pada na sedždu i ostaje tako dok mu se ne kaže da izađe. Sunce koje ostaje zaustavilo se, a i Ibn Hadžer je prihvatio da se može zaustaviti da učini sedždu. Ali Sunce se nikada ne zaustavlja.
Odgovor
Predanje zaista kaže da ostaje na sedždi dok mu se ne kaže da izađe. Ibn Hadžer je prihvatio da se Sunce može zaustaviti da učini sedždu. Ali to je njegovo objašnjenje, a ne riječi hadisa, kao i ponoć Ibn Kesira. U istom odlomku ponudio je druga čitanja: sedždu meleka zaduženog za Sunce ili veću pokornost. Predanje ostajanje smješta ispod Arša i ne imenuje nijednu tačku na našem nebu. Kaže i da posljednjeg običnog dana, nakon noći kao i svake druge, ljudi u Suncu ne primjećuju ništa neobično. Kad je noć u Medini, u drugim zemljama je dan, i niko tamo ne vidi da Sunce stoji. El-Hattabi je rekao da smještanje može biti ono koje mi ne shvatamo. Rekao je da njegova sedžda svake noći ne ometa njegovo kruženje na putanji. Ono što se događa ispod Arša pripada nevidljivom. Gledanje u nebo to ne može ni dokazati ni opovrgnuti.
Zaključak — Predanje kaže da Sunce ostaje na sedždi ispod Arša. Nikada ne kaže da iko vidi da se Sunce zaustavlja, a kaže da ljudi u njegovom putu ne primjećuju ništa neobično.
Tefsir Ibn Kesira, o 36:38
Daje dva gledišta o ‘mjestu počinka za njega’. Prvo je mjesto: ispod Arša, na strani okrenutoj Zemlji. Gdje god bilo Sunce, ono je ispod Arša, ono i sva stvorenja, jer je Arš njihov krov. Arš, dodaje, nije kugla, kako tvrde mnogi astronomi, nego kupola s nogama, koju nose meleki, iznad svijeta, nad glavama ljudi. Sunce, kružeći u svojoj četvrtoj sferi, najbliže je Aršu u podne, a najdalje od njega u ponoć; tada pada na sedždu i traži dopuštenje da izađe, kako kažu hadisi. Drugo gledište je vrijeme: kraj njegovog puta na Sudnjem danu, kada njegovo kretanje prestaje i ovaj svijet završava.
Navedeno za
Ibn Kesir sedždu stavlja u ponoć, kad je Sunce najdalje od Arša. Kaže i da Arš nije kugla, nego kupola s nogama nad svijetom. To je ravna Zemlja pod kupolom.
Odgovor
Hadis ne govori ništa o ponoći i ne daje Aršu oblik. Ponoć je vlastito objašnjenje Ibn Kesira, u astronomiji njegovog vremena, koja je Sunce stavljala u njegovu četvrtu sferu. Noge Arša nalaze se u vjerodostojnom hadisu, Sahih el-Buhari 2412, a Kur'an govori o melecima koji nose Arš. Muslimani prihvataju oboje. Predanje u Sunenu Ebu Davuda (4726) Arš nad nebesima poredi s kupolom. El-Albani ga je ocijenio slabim, kako pokazuje sunnah.com, i ništa ovdje ne počiva na njemu. ‘Nije kugla’ rečeno je o Aršu, a ne o Zemlji. A vlastite riječi Ibn Kesira odgovaraju kritičaru. Gdje god bilo Sunce, kaže on, ono je ispod Arša, sa svim stvorenjima. A o 14:33 kaže da putuje bez odmora, noću i danju.
Zaključak — Doslovno čitanje Ibn Kesira i dalje stavlja Sunce ispod Arša gdje god bilo, a ono putuje bez odmora, noću i danju.
Abdullah ibn Amr, preneseno u Tefsiru Ibn Kesira o 36:38
Abdullah ibn Amr rekao je o 36:38 da Sunce, kad zađe, pozdravi, učini sedždu i zatraži dopuštenje, i dopuštenje mu se da. Zatim dođe dan kad zađe, pozdravi, učini sedždu i zatraži dopuštenje, a bude odbijeno. Kaže da je put dug i da bez dopuštenja neće stići, i zadržano je koliko Allah hoće; zatim mu se kaže da izađe odakle je zašlo. Od tog dana do Sudnjeg dana iman neće koristiti duši koja ranije nije vjerovala. To su njegove vlastite riječi, a ne izreka Poslanika (ﷺ).
Navedeno za
Prvi muslimani čitali su to doslovno. Abdullah ibn Amr, Poslanikov (ﷺ) ashab, rekao je da se Sunce zadržava koliko Allah hoće. Ikrima, tabiin (onaj ko je sreo ashabe), rekao je da svake noći ulazi u mihrab ispod Arša. Čitanja koja to čine nevidljivim došla su kasnije.
Odgovor
To su riječi jednog ashaba i jednog tabiina, zabilježene u komentarima. To nisu Kur'an ni riječi Poslanika (ﷺ), na kojima počiva muslimansko vjerovanje. Učenjaci navedeni na ovoj stranici navode se zbog načina na koji čitaju predanje, a ne kao objava. Ni rani komentatori se nisu slagali. En-Nevevi bilježi da su Katada i Mukatil mjesto počinka čitali kao određeno vrijeme, kraj Sunčevog puta kad svijet završi. A u predanju Abdullaha ibn Amra, kako ga daje Ibn Kesir, Sunce dobija dopuštenje noć za noći. Zadržava se samo posljednjeg dana, kad dopuštenje bude odbijeno i kad mu se kaže da izađe odakle je zašlo. Taj dan je znak koji će svi vidjeti.
Zaključak — Nijedno predanje nije učenje Kur'ana ni Poslanika (ﷺ). Rani komentatori mjesto počinka čitali su na više načina. U predanju Abdullaha ibn Amra zadržavanje pripada posljednjem danu.
Kur'an 18:86 — sura El-Kehf, ajet 86
“Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. “O Zulkarnejne”, rekosmo Mi, “ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?””
Navedeno za
Stavite hadis pored 18:86, gdje Sunce zalazi u izvor mutne vode, i imate ravnu Zemlju. Sunce pada na zapadu, prolazi ispod zemlje do Arša i vraća se na istoku. U Sunenu Ebu Davuda 4002 sam Poslanik (ﷺ) pri zalasku kaže da Sunce zalazi u vrući izvor.
Odgovor
Ajet 18:86 kaže šta je Zulkarnejn našao: Sunce kako zalazi onako kako je njemu izgledalo kod zapadne vode. Ibn Hadžer je ta dva teksta spojio na isti način. Izvor je, kaže on, najdalja tačka do koje pogled seže pri zalasku, a sedžda ispod Arša dolazi nakon toga. Sunen Ebu Davuda 4002 predanje je od Ebu Zerra. U njemu Poslanik (ﷺ) pri zalasku kaže da Sunce zalazi u vrući izvor (hamiya). El-Albani je njegov lanac ocijenio kao sahih. Ebu Davud ga je stavio u svoju knjigu o kiraetima Kur'ana. Hamiya je jedan od dva priznata kiraeta te riječi u 18:86. Dakle, Poslanik (ﷺ) je izgovorio vlastite riječi ajeta, a čitanje tih riječi Ibn Hadžera i ovdje vrijedi. Nijedan od ovih tekstova ne kaže da Sunce ide ispod zemlje, i nijedan ne daje Zemlji oblik. Svi oni o zalasku govore kako i dalje govore svi, pa i astronomi. Arš je iznad svih stvorenja, a ne ispod Zemlje. A Kur'an kaže da Sunce i Mjesec plove svako u svojoj orbiti.
Zaključak — Nijedan od ovih tekstova ne crta ravnu Zemlju; tu sliku im donosi kritičar.
Sahih el-Buhari 3199 — Kitab Bed' el-Halk (Početak stvaranja), hadis 3199
Ebu Zerr prenosi da ga je pri zalasku Sunca Poslanik (ﷺ) upitao zna li kamo Sunce ide, a on je odgovorio da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: ide dok ne padne na sedždu ispod Arša i zatraži dopuštenje, i dopuštenje mu se da. Dolazi vrijeme kada njegova sedžda neće biti primljena i dopuštenje neće biti dato. Bit će mu rečeno da se vrati putem kojim je došlo, i izaći će s mjesta na kojem zalazi. Rekao je da je to značenje Kur'ana 36:38.
Navedeno za
Sunce koje čini sedždu i traži dopuštenje moralo bi biti svjesno biće. To je mit, a ne astronomija. A ako je Sunce živi Allahov rob, hinduisti ne čine ništa loše kad časte Surju. Časte ga kao devatu, svjesnu moć koja služi Vrhovnom.
Odgovor
Kur'an kaže da sve na nebesima i na Zemlji veliča Allaha (﷾), iako ljudi ne razumiju kako. Svako stvorenje, kaže, zna svoj način molitve i veličanja. Učenjaci su se razilazili o tome kako Sunce čini sedždu. En-Nevevi kaže da je to s razlučivanjem i opažanjem koje Allah (﷾) u njemu stvara. Ibn Hadžer je, među drugim čitanjima, dopustio da to može biti sedžda meleka zaduženog za Sunce. Ili može biti vlastita pokornost Sunca, “oblikom svog stanja”. Ako je sedžda melekova, Kur'an kaže da i meleki čine sedždu Allahu (﷾). Nijedan vjerovjesnik, kaže on, ne bi naredio ljudima da meleke uzmu za gospodare. Po svakom čitanju, Sunce je potčinjeno svom Stvoritelju i kreće se Njegovim dopuštenjem. Zato se ne smije obožavati. Kur'an zabranjuje činiti sedždu Suncu i Mjesecu: sedžda pripada Allahu (﷾), Koji ih je stvorio.
Zaključak — Sunce čini sedždu Allahu (﷾), a Kur'an sedždu ibadeta daje samo Allahu (﷾), a ne Suncu koje mu se klanja.
Gledišta
Čitanje kritičara
Hadis prikazuje Sunce kako svake noći napušta nebo, zaustavlja se ispod Arša i traži dopuštenje da se vrati. Kritičari kažu da to ne može biti tačno za Sunce koje uvijek sija na neki dio Zemlje.
Sahih el-Buhari 3199 kaže da Sunce pri zalasku ide dok ne učini sedždu ispod Arša i zatraži dopuštenje.
Pobijanje
Islam prihvata ovaj vjerodostojan hadis, koji je Poslanik (ﷺ) dao kao značenje 36:38: “I Sunce se kreće do svog odredišta”. Njegovo ići jeste njegovo kretanje Allahovim (﷾) dopuštenjem. A predanje nikada ne kaže da napušta nebo. Zalazak dolazi svakoj zemlji redom. El-Hattabi je rekao da njegova noćna sedžda ne zaustavlja njegovo kretanje na putanji.
Sahih Muslim 159a kaže da Sunce ostaje na sedždi dok mu se ne kaže da izađe. Kritičari to čitaju kao zaustavljanje Sunca.
Pobijanje
Predanje zaista kaže da Sunce ostaje na sedždi dok mu se ne kaže da izađe. Ali to smješta ispod Arša, a ne u neku tačku na našem nebu. Isto predanje kaže da ljudi ne primjećuju ništa neobično u Sunčevom putu; ono što se događa ispod Arša nevidljivo je.
Neki klasični učenjaci to su čitali kao stvarno zaustavljanje Sunca svake noći. A Ibn Hadžer je prihvatio da se Sunce može zaustaviti na svom putu radi sedžde.
Pobijanje
To su objašnjenja učenjaka, a ne Poslanikove (ﷺ) riječi. En-Nevevi bilježi druga čitanja, poput određenog roka na kraju svijeta. Ibn Hadžer je dopustio da se može zaustaviti, ali samo kao jedno čitanje: ponudio je i sedždu meleka ili veću pokornost.
Ibn Kesir je sedždu smjestio u ponoć, a Arš nazvao kupolom s nogama. Kritičari to čitaju kao sliku ravne Zemlje.
Pobijanje
Hadis ne navodi ponoć i ne daje oblik Arša. To je vlastito objašnjenje Ibn Kesira. Nosioci i noge Arša nalaze se u Kur'anu i vjerodostojnom hadisu. A ‘nije kugla’ rečeno je o Aršu, a ne o Zemlji. Sam Ibn Kesir kaže da je Sunce ispod Arša gdje god bilo i da putuje bez odmora (14:33).
Islamsko gledište
Predanje opisuje predanost Sunca Allahu (﷾) ispod Arša, koji je nad svim stvorenjima. Ne opisuje sedždu koju iko vidi. U Sahih Muslimu 159a Sunce zatim ide svojim putem i ljudi u njemu ne primjećuju ništa neobično. Jedina promjena za koju kaže da će je ljudi vidjeti, izlazak Sunca sa zapada, tek dolazi. Kur'an kaže da sve čini sedždu Allahu (﷾), svako na svoj način.
Sahih Muslim 159a kaže da nakon svoje sedžde Sunce ide svojim putem i ljudi u njemu ne vide ništa neobično.
Poslanik (ﷺ) je Kur'an 36:38 objasnio riječima da je mjesto počinka Sunca ispod Arša.
Vjerodostojan hadis Arš smješta iznad najvišeg stepena Dženneta. A Ibn Kesir kaže da je Sunce ispod Arša gdje god bilo.
Kur'an kaže da Sunce, Mjesec, zvijezde, brda, drveće i životinje čine sedždu Allahu (﷾). Svako zna svoj način molitve.
Ibn Kesir kaže da svaka stvar čini sedždu Allahu (﷾) na svoj način. Sunce, Mjesec i zvijezde imenovani su, kaže on, jer su ih ljudi obožavali.
El-Hattabi je rekao da smještanje Sunca ispod Arša može biti ono koje mi ne shvatamo. Rekao je da njegova sedžda svake noći ne ometa njegov put.
En-Nevevi bilježi tri čitanja Sunčevog mjesta počinka. Kaže da ono čini sedždu sa sviješću koju Allah (﷾) u njemu stvara.
Ibn Hadžer dopušta da se Sunce može zaustaviti da učini sedždu, iako ne nalazi dokaz da napušta svoj put. Dopušta i da sedžda može biti melekova. Ili može biti vlastita sedžda Sunca, pokazana njegovim stanjem, a ne riječima.
Ibn Kesir je predanje čitao u njegovom očitom smislu. Ajet 14:33 objašnjava tako da Sunce i Mjesec putuju bez odmora, noću i danju.
Predanje ne daje ni udaljenost ni veličinu Sunca. Višnu Purana, nasuprot tome, daje udaljenost Sunca od Zemlje u ligama.
Sunce je stvorenje koje se pokorava Allahu (﷾) i kreće se Njegovim dopuštenjem. Sedžda ibadeta pripada samo njegovom Stvoritelju.