Ako ‘Njegove riječi niko ne može promijeniti’ (6:115), kako je Biblija mogla biti iskrivljena?

“Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On je Svečujući i Sveznajući.”

“Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On je Svečujući i Sveznajući.”

‘Ispunjeno u istini i pravdi’ objašnjava preko Katade: istina u onome što je Bog rekao i pravda u onome što je odredio. ‘Niko ne može promijeniti Njegove riječi’ objašnjava ovako: niko ne može poništiti Božiji sud, bilo na ovom svijetu bilo na ahiretu. O ‘nikako ne budi među onima koji sumnjaju’ (6:114) uspoređuje 10:94 i objašnjava da je to uslovna izjava, koja ne znači da je sumnja ikada obuzela Poslanika (ﷺ).

“Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko?! A oni kojima smo Mi dali knjigu dobro znaju da Kur'an objavljuje Gospodar tvoj s Istinom, zato ti ne sumnjaj nikako!”

“A ti kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, Njegovim riječima nema preinačitelja, i ti, osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.”

“A poslanici su prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi zamijeniti – i do tebe su doprle o poslanicima neke vijesti.”

“za njih su dobre vijesti i na ovom i na drugom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to je, zaista, uspjeh veliki.”

“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”

“Onima koji su judejstvo prihvatili, koji izvrću smisao riječi govoreći: “Čujemo, ali se ne pokoravamo!” i “Slušaj, dabogda ne čuo!” i “Čuvaj nas!”, prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru, bolje bi bilo i ispravnije da kažu: “Slušamo i pokoravamo se!” i “Slušaj!” i “Pogledaj na nas!” Ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo i malo ko od njih vjeruje.”

“Jedna skupina njihova uvija jezike svoje Knjigu čitajući, da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige. I govore: “To je od Allaha!”, a to nije od Allaha. I govore na Allaha laži, a to znaju.”

“Zar vi žudite da vam oni vjeruju, a neki od njih su Allahov govor slušali, a zatim bi ga, nakon što su ga shvatili, svjesno iskrivljavali?”

“I breme GOSPODNJE više ne spominjite, jer će svakome njegova riječ biti breme; jer ste izvrnuli riječi živog Boga, GOSPODA nad vojskama, Boga našega.”

“Kako možete reći: ‘Mudri smo, i Jahvin zakon je s nama?’ Ali, gle, lažno pero pisara učinilo je to lažju.”

“Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici koji su bili Allahu poslušni, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su baš nevjernici.”

“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”