Kratak odgovor
Ne. Stih kaže ‘oblik’, a oblik nije isto što i biti Bog. Grčka riječ morphe može značiti vanjski izgled. Marko 16:12, odlomak kasnije dodan na kraj Marka, koristi je kad se Isus pojavljuje “u drugom obliku” dvojici sljedbenika. Mnogi učenjaci stih čitaju u svjetlu Postanka, gdje Adam i Eva posežu za zmijinim obećanjem da će biti ‘kao bogovi’. Po tom čitanju Isus je onaj koji nije posegnuo za jednakošću s Bogom. Sljedeći stihovi kažu da ga je Bog visoko uzvisio i dao mu ime iznad svakog imena, sve “na slavu Boga Oca”. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, piše i da je Kristu glava Bog. Isus je rekao: “moj Otac veći od mene”. Dakle, odlomak pokazuje slugu kojeg je Bog počastio. Islam uči isto: Isa je bio Božiji rob.
Potpuno objašnjenje
Kako kršćani čitaju stih
Kršćani ‘u obliku Božijem’ čitaju kao da je Isus dijelio Božiju vlastitu prirodu prije nego što se rodio. Ukazuju na odgovarajući izraz “obličje sluge”. Zaista je postao sluga, kažu, dakle zaista je bio Bog. Stih čitaju i kao učenje da je ostavio svoja prava kad je postao čovjek.
“koji, postojeći u obliku Božijem, nije smatrao jednakost s Bogom nečim što treba grabiti, nego je ispraznio sebe, uzevši obličje sluge, postavši sličan ljudima.”
Šta znači riječ morphe
Sve se okreće oko grčke riječi morphe (oblik). J. H. Thayer, učenjak iz devetnaestog stoljeća, napisao je standardni rječnik novozavjetnog grčkog. Morphe određuje kao oblik u kojem se osoba ili stvar pokazuje oku: njen vanjski izgled. Njegov primjer je Marko 16:12, gdje se Isus pojavljuje dvojici sljedbenika “u drugom obliku”. Taj stih je iz dužeg završetka Marka, kasnijeg dodatka, ali to je ipak rani kršćanski grčki. Niko ga ne čita tako da je promijenio svoju prirodu. Dakle, sama riječ ne može dokazati da je Isus Bog.
Morphe (oblik) definira kao oblik u kojem se osoba ili stvar pokazuje oku, njen vanjski izgled. Kao primjer navodi Marka 16:12, gdje se uskrsli Isus pojavljuje ‘u drugom obliku’.
“Poslije toga javi se u drugom obliku dvojici od njih, dok su išli i odlazili u polje.”
Bez posezanja za jednakošću
Zatim pogledajte šta stih kaže da Isus nije učinio. Nije smatrao jednakost s Bogom nečim što treba zgrabiti. James Dunn, moderni učenjak o Novom zavjetu, i drugi to čitaju u svjetlu priče o Adamu. U Postanku zmija obećava Adamu i Evi da će biti ‘kao bogovi’ i oni posežu za tim. Isus, poslušni sluga, nije posegnuo za jednakošću s Bogom. Čovjek ne poseže za onim što već ima.
“koji, postojeći u obliku Božijem, nije smatrao jednakost s Bogom nečim što treba grabiti, nego je ispraznio sebe, uzevši obličje sluge, postavši sličan ljudima.”
Dokazuje da je Filipljanima 2:6-11 najbolje čitati u svjetlu priče o Ademu: ondje gdje je Adem posegnuo da bude kao Bog, Krist nije. Prema tom čitanju, himna ne mora učiti da je Krist postojao kao Bog prije rođenja.
“Jer Bog zna da će vam se onog dana kad jedete s njega otvoriti oči, i bit ćete kao bogovi, znajući dobro i zlo.”
Šta odlomak dalje kaže
Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, ne staje kod stiha 7. Kaže da je Bog uzvisio Isusa i dao mu najviše ime. Svako priznanje Isusa kao Gospoda, kaže, je “na slavu Boga Oca”. Onaj koji uzvisuje i onaj koji je uzvišen su dvojica. U drugoj poslanici Pavle to jasno kaže: za kršćane postoji jedan Bog, Otac, i jedan Gospod, Isus Krist.
“Zato ga je i Bog visoko uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakog imena, da se u ime Isusovo prigne svako koljeno onih na nebu, onih na zemlji i onih pod zemljom, i da svaki jezik prizna da je Isus Krist Gospod, na slavu Boga Oca.”
“Ali mi imamo samo jednog Boga, Oca, od koga je sve, i mi u njemu; i jednog Gospoda Isusa Krista, kroz koga je sve, i mi kroz njega.”
‘U obličju Božijem’, nije jednakost s Bogom smatrao nečim što treba zgrabiti
Uzeo je obličje sluge
Bog ga je visoko uzvisio i dao mu ime iznad svakog imena
Sve na slavu Boga Oca
Pavle i Isus stavljaju Oca iznad Sina
Na drugom mjestu Pavle kaže da je Kristu glava Bog. Kaže da će se na kraju sam Sin pokoriti Bogu, koji mu je sve podložio. Isus kaže da je Otac veći od njega. Ivan kaže da je, poslije uskrsnuća, Oca nazvao: “Bogu svome i Bogu vašemu”. Bog nema glavu nad sobom, ništa veće od sebe i nikakvog Boga iznad sebe.
“Ali hoću da znate da je svakom muškarcu glava Krist, a ženi je glava muškarac, a Kristu je glava Bog.”
“Jer je sve položio pod noge njegove. A kad kaže da mu je sve pokoreno, jasno je da je izuzet onaj koji mu je sve pokorio. A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve u svemu.”
“Čuli ste da vam rekoh: Odlazim i opet dolazim k vama. Kad biste me ljubili, obradovali biste se što rekoh: Idem k Ocu; jer je moj Otac veći od mene.”
“Isus joj reče: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao k Ocu svome; nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.”
| Stih | Šta kaže |
|---|---|
| 1 Korinćanima 11:3 | ‘Glava Kristu je Bog.’ |
| 1 Korinćanima 15:28 | Na kraju će se i sam Sin pokoriti Bogu. |
| Ivan 14:28 | “moj Otac veći od mene” |
| Ivan 20:17 | “Bogu svome i Bogu vašemu” |
Šta Kur'an kaže o Isusu
Kur'an bilježi Isaove prve riječi kao Božijeg roba, kojem je data objava i koji je učinjen vjerovjesnikom. To odgovara poniznom sluzi kojeg Pavle opisuje u Filipljanima 2, a ne Bogu u ljudskom obliku. Islam uči isto: Isa je bio Božiji rob.
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
Stih po stih
Filipljanima 2:6-7 — poglavlje 2, stih 6-7
“koji, postojeći u obliku Božijem, nije smatrao jednakost s Bogom nečim što treba grabiti, nego je ispraznio sebe, uzevši obličje sluge, postavši sličan ljudima.”
Navedeno za
“Obličje sluge” znači da je Isus zaista bio sluga, dakle ‘oblik Božiji’ mora značiti da je zaista bio Bog.
Odgovor
Paralela ne dokazuje ono što treba dokazati. Oblik je način na koji se neko pokazuje, kao u Marku 16:12. Ta riječ sama po sebi ne govori šta neko jeste. Prvo značenje koje Thayerov rječnik daje za morphe je ‘vanjski izgled’, a Marko 16:12 koristi riječ upravo u tom smislu. U istom odlomku Bog uzvisuje slugu i daje mu njegovo ime, a to niko ne kaže za Boga.
Zaključak — Riječ ‘oblik’ ne može nositi težinu riječi ‘Bog’. Sam Pavle jednog Boga imenuje kao Oca.
Filipljanima 2:6-7 — poglavlje 2, stih 6-7
“koji, postojeći u obliku Božijem, nije smatrao jednakost s Bogom nečim što treba grabiti, nego je ispraznio sebe, uzevši obličje sluge, postavši sličan ljudima.”
Navedeno za
Isus je već imao jednakost s Bogom i izabrao je da je ne koristi za vlastitu korist.
Odgovor
Stih ne kaže da je imao jednakost. Po adamovskom čitanju kaže da nije posegnuo za njom. Riječi King James Biblije, ‘nije smatrao otimačinom biti jednak Bogu’, stariji su prijevod. Dvije kasnije Biblije grčku riječ harpagmos prevode kao ‘plijen’ i ‘nešto što treba zgrabiti’. To su Revised Version iz 1881. i American Standard Version iz 1901. World English Bible (WEB) ih slijedi. Na drugom mjestu Pavle uči da je Kristu glava Bog i da će Sin biti podložan Bogu. Isus je rekao da je Otac veći od njega.
Zaključak — I Pavle i Isus stavljaju Sina ispod Oca, pa ovaj stih ne može značiti da je Sin jednak Bogu.
Izaija 45:23 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 45, stih 23
“Zakleo sam se samim sobom, riječ je izašla iz usta mojih u pravdi i neće se vratiti: Da će se meni svako koljeno prignuti, svaki jezik zakleti.”
Navedeno za
Stihovi 10-11 primjenjuju Izaiju 45:23 na Isusa. Tamo GOSPOD kaže: “će se meni svako koljeno prignuti”. Dakle, glasi prigovor, Isus prima naklon koji pripada GOSPODU.
Odgovor
U knjizi Izaije naklon pripada GOSPODU. Pavle to tako i čuva: koljena se prigibaju pred imenom koje je Bog dao Isusu, “na slavu Boga Oca”. Slava prelazi na Boga; ne zaustavlja se kod Isusa. U drugoj poslanici Pavle kaže da za kršćane postoji jedan Bog, Otac, i jedan Gospod, Isus Krist.
Zaključak — Čast je dar od Boga Oca i završava u Njegovoj slavi, pa onoga koji je počašćen ne čini Bogom.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Filipljanima 2:6-11 uči da je Sin postojao kao Bog prije svog rođenja i ponizio se da postane čovjek. Paralela s “obličje sluge” pokazuje da ‘oblik Božiji’ znači božansku prirodu.
‘Postojeći u obliku Božijem’ znači da je Krist dijelio božansku prirodu prije nego što je postao čovjek.
Pobijanje
Kršćani mogu ‘oblik’ čitati kao prirodu. Ali prvo značenje koje daje Thayerov rječnik je vanjski izgled, kao u Marku 16:12. Isti odlomak kaže da je Bog uzvisio Isusa i dao mu njegovo ime, a to niko ne kaže za Boga.
“Obličje sluge” znači da je zaista bio sluga. Dakle, kažu, ‘oblik Božiji’ mora značiti da je zaista bio Bog.
Pobijanje
Priznajmo da je Isus zaista postao sluga. Čak i da ‘oblik’ u oba reda znači ono što neko zaista jeste, odlomak završava time da Bog uzvisuje slugu. Ta čast je “na slavu Boga Oca”, a onaj koji je počašćen nije onaj koji časti.
Islamsko gledište
Isa je bio Božiji rob i poslanik. Filipljanima 2 govori o njegovom obliku, njegovoj poniznosti i njegovoj nagradi od Boga. Nikada ne kaže da je on Bog i završava davanjem slave Bogu Ocu.
Grčka riječ morphe može značiti vanjski izgled, kao u Marku 16:12 (u dužem završetku Marka). Dakle, ‘oblik Božiji’ sam po sebi ne znači ‘Bog’.
Uzmimo adamovsko čitanje stiha. Ono kaže da Isus nije posezao za jednakošću s Bogom, kao što čine Adam i Eva u Postanku.
U istom odlomku Bog uzvisuje Isusa i daje mu njegovo ime, na slavu Boga Oca.
Pavle kaže da postoji jedan Bog, Otac, i jedan Gospod, Isus Krist.
Pavle kaže da je Kristu glava Bog i da će se Sin pokoriti Bogu.
Isus kaže da je Otac veći od njega i Oca naziva svojim Bogom.
Kur'an uči da je Isus bio Allahov (﷾) rob i vjerovjesnik, a ne Bog.