Kratak odgovor
Islam i kršćanstvo najviše se razlikuju o tome ko je bio Isa, je li umro na krstu za grijehe i vrijedi li Božiji zakon i dalje. Islam uči da je Bog Jedan, bez ortaka i bez sina. Kršćani vjeruju u jednog Boga u tri osobe. Isa je moćan Božiji poslanik, a ne Bog. Kur'an kaže da nije bio ubijen ni razapet; Bog ga je uzdigao. Niko se ne rađa kriv za Ademov grijeh i niko ne može platiti za tuđe grijehe. Grešnik se okreće izravno Bogu, koji oprašta. Muslimani slijede Muhammeda (ﷺ) kao posljednjeg vjerovjesnika; kršćani ne. Muslimani i dalje drže pravila Zakona koja je većina crkava napustila, kao što su svinjetina i kamata. Islam nema svećenika ni monaha. Mnoge Isusove riječi u novozavjetnim evanđeljima slažu se s Kur'anom. Slažu se o Božijoj jednoći, držanju zapovijedi i oprostu bez žrtve.
Potpuno objašnjenje
Jedan Bog, a ne trojica
Kur'an Boga opisuje kao Jednog, koji nema dijete ni ravnog sebi. Govori kršćanima da ne govore ‘Trojstvo’ (arapska riječ znači ‘tri’). Kršćani vjeruju u jednog Boga u tri osobe: Oca, Sina i Svetog Duha. Upitan za prvu zapovijed, Isus je odgovorio vjerovanjem Izraela: “Gospod Bog naš jedan je Gospod”.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“O vi kojima je data Knjiga, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Njegova Riječ, koju je Merjemi dostavio, i duh Njegov; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, uzvišen neka je On, zar da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.”
“A Isus mu odgovori: Prva je od svih zapovijedi: Čuj, Izraele! Gospod Bog naš jedan je Gospod.”
Isa: poslanik ili Bog Sin
Kršćani smatraju da je Isus druga osoba Trojstva, potpuno Bog. Kur'an ga naziva poslanikom poput onih prije njega. Primjećuje da su on i njegova majka jeli hranu. Kod Ivana Isus Oca naziva: “jedinoga istinitog Boga”, a sebe onim koga je Bog poslao.
“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je iskreno srcem vjerovala; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću!”
“A ovo je život vječni: da poznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.”
Krst
Kršćani vjeruju da je Krist umro za njihove grijehe. To je središte njihove vjere. Kur'an odgovara onima koji su govorili: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa”. Kaže: “nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo”. Kaže da ga je Bog uzdigao Sebi.
“Jer sam vam prije svega predao ono što sam i primio, da je Krist umro za naše grijehe po Pismima;”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
Grijeh, krv i oprost
Katoličke i protestantske crkve uče da je Adamov grijeh prešao na svu njegovu djecu. Uče da ga uklanja samo Isusova krv. Islam uči da nijedna duša ne nosi tuđi teret. Ezekiel kaže isto: sin neće nositi očevu krivicu. Adem i Hava pokajali su se i Bog je oprostio Ademu, bez ikakve žrtve. Kod Marka Isus govori uzetom čovjeku da su mu grijesi oprošteni, mnogo prije krsta o kojem kršćani govore. Matej kaže da narod “proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima”.
“Zato, kao što kroz jednog čovjeka uđe grijeh na svijet, a kroz grijeh smrt, tako i smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše.”
“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
“Duša koja griješi, ona će umrijeti. Sin neće nositi bezakonje oca, niti će otac nositi bezakonje sina: pravda pravednika bit će na njemu, i bezbožnost bezbožnika bit će na njemu.”
““Gospodaru naš”, rekoše oni, “sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo u redovima gubitnika biti.””
“I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On je, doista, Onaj Koji mnogo pokajanje prima, Milostivi.”
“A kad Isus vidje njihovu vjeru, reče uzetome: Sine, oprošteni su ti grijesi tvoji.”
“A narod, vidjevši to, začudi se i proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.”
Vrijedi li Zakon i dalje?
Kod Mateja Isus kaže da nije došao ukinuti Zakon i da ni najmanje slovo neće proći iz njega. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, govori kršćanima: “niste pod zakonom, nego pod milošću”. Zato većina crkava jede svinjetinu, koju Zakon zabranjuje. Prihvataju i kamatu, koju Zakon zabranjuje pri posuđivanju vlastitom narodu. Sam Isus držao je taj Zakon. Islam i dalje zabranjuje oboje: Kur'an zabranjuje svinjsko meso i jasnim riječima zabranjuje lihvu (posuđivanje uz kamatu). U islamu su Božiji zakon i moral jedno. Ono što posljednja objava zabranjuje, kao što su alkohol i kocka, ostaje zabranjeno do kraja vremena.
“Ne mislite da sam došao ukinuti zakon ili proroke; nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Jer zaista vam kažem: dok ne prođu nebo i zemlja, ni jedno slovce ni jedna crtica neće proći od zakona dok se sve ne izvrši.”
“Jer grijeh neće vladati nad vama, jer niste pod zakonom, nego pod milošću.”
“I svinja, iako ima razdvojene papke i rascijepljena kopita, ipak ne preživa; ona je vama nečista. Njihovo meso nemojte jesti i njihovu strvinu nemojte dotaći; one su vam nečiste.”
“Ako pozajmiš novac nekom od mog naroda, siromahu kod tebe, nemoj mu biti kao lihvar, niti mu nameći kamatu.”
“Nemoj pozajmljivati bratu svome uz kamatu; kamatu na novac, kamatu na hranu, kamatu na bilo šta što se pozajmljuje uz kamatu: Strancu možeš pozajmiti uz kamatu; ali bratu svome nemoj pozajmljivati uz kamatu: da te blagoslovi GOSPOD Bog tvoj u svemu na šta staviš ruku svoju u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš.”
“On vam, doista, zabranjuje: strv, krv, svinjsko meso i ono što je prineseno kao žrtva u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome koji bude primoran, ne svojom voljom i ne pretjerujući, nije mu grijeh. Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
“Oni koji se kamatom hrane dići će se iz grobova svojih baš kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: “Trgovina je, doista, isto što i kamata!” A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono što je prije stekao, a njegov je slučaj Allahu prepušten. Oni, pak, koji opet to učine, bit će stanovnici Vatre u kojoj će vječno ostati.”
“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”
Vjera i djela
Većina protestanata kaže da je spasenje samo vjerom. Pavle kaže da se čovjek opravdava (izmiruje s Bogom) vjerom bez djela zakona. Jakov kaže da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom. Kad je jedan čovjek pitao Isusa kako steći vječni život, Isus je rekao: drži zapovijedi. Kur'an vjeru i dobra djela spaja u ajetu za ajetom.
“Zaključujemo dakle da se čovjek opravdava vjerom, bez djela zakona.”
“Vidite dakle da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom.”
“I gle, pristupi jedan i reče mu: Učitelju dobri, šta dobro da učinim da imam vječni život? A on mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog; ali ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi.”
“Tako mi vremena, doista je čovjek na gubitku, samo nisu oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima Istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”
| Pitanje | Jedan odlomak kaže | Drugi kaže |
|---|---|---|
| Da li Zakon još važi? | Isus: ‘nijedno slovo ni jedna crtica neće proći iz zakona’ (Matej 5:18). | Pavle: “niste pod zakonom, nego pod milošću” (Rimljanima 6:14). |
| Vjera ili djela? | Pavle: ‘čovjek se opravdava vjerom bez djela zakona’ (Rimljanima 3:28). | Jakov: ‘djelima se čovjek opravdava, a ne samo vjerom’ (Jakov 2:24). |
| Da li je svaka riječ od Boga? | Kršćani smatraju da je cijela Biblija nadahnuta preko njenih ljudskih pisaca. | Luka kaže da piše zato što je sve pažljivo pratio od početka, i ne kaže da mu je Bog dao riječi (Luka 1:3). Pavle jedan propis označava kao svoj: ‘govorim ja,’ “a ne Gospod” (1 Korinćanima 7:12). |
Upitan kako steći vječni život, Isus je odgovorio: drži zapovijedi. Kur'an iz ajeta u ajet spaja vjerovanje i dobra djela.
Spis: objavljen ili napisan od nadahnutih ljudi
Muslimani smatraju da je Kur'an Božija vlastita riječ, koju je melek Džibril donosio tokom 23 godine. Bog obećava da će ga čuvati. O Poslaniku (ﷺ) kaže: “On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.” Kršćani smatraju da je Biblija nadahnuta kroz svoje ljudske pisce. Luka navodi vlastiti razlog pisanja: pažljivo je pratio sve od početka. Pavle jedan svoj propis označava kao vlastiti: “a ne Gospod”.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
“On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.”
“Učinilo se dobrim i meni, pošto sam od samog početka savršeno razumio sve, da ti napišem po redu, odlični Teofile,”
“A ostalima govorim ja, a ne Gospod: Ako koji brat ima ženu nevjernicu, i ona pristaje živjeti s njim, neka je ne otpušta.”
Muhammed (ﷺ), posljednji vjerovjesnik
Muslimani vjeruju u svakog vjerovjesnika od Adema do Isaa i u Muhammeda (ﷺ) kao posljednjeg od njih. Kur'an ga naziva Allahovim (﷾) Poslanikom i Pečatom vjerovjesnika (posljednjim od njih). Kršćani prihvataju ranije proroke, ali ne i njega.
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
Namaz, svećenici i monasi
Muslimanski namaz je određen: pet puta dnevno, s istim riječima i pokretima svugdje. Lice ide na zemlju, kao što Matej kaže da je Isus molio. Islam nema crkvenu hijerarhiju (rangove crkvenih službenika) ni monahe. Kur'an kaže da su monaštvo (život u izdvojenosti kao monah ili monahinja) izmislili ljudi, a da ga Bog nije naredio. Poslanik (ﷺ) rekao je da onaj ko se okrene od njegovog načina posta, spavanja i ženidbe nije od njega. Katolički svećenici latinskog obreda (zapadne grane Katoličke crkve) moraju, uz rijetke izuzetke, biti neoženjeni muškarci koji ostaju u celibatu. Ipak, Petar je imao ženu.
“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”
“Zatim smo, njihovim tragovima, jednog za drugim poslanike Naše slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali. Njemu smo Indžil dali i učinili da u srcima sljedbenika njegovih blagost i samilost budu. A isposništvo su oni sami kao novotariju uveli u želji za Allahovim zadovoljstvom – Mi im ga nismo propisali; već smo im propisali traganje za Allahovim zadovoljstvom, ali oni o njemu nisu vodili brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su grešnici.”
Enes ibn Malik prenosi da su tri čovjeka pitala o Poslanikovom (ﷺ) ibadetu i svoj smatrali premalim. Jedan se zavjetovao da će zauvijek klanjati cijelu noć, drugi da će postiti svaki dan bez prekida, a treći da će se kloniti žena i nikada se ne oženiti. Poslanik im je rekao da se on boji Allaha više od njih, a ipak posti i mrsi, klanja i spava, i ženi se. Ko se okrene od njegovog puta, rekao je, nije od njega.
“I kad Isus dođe u Petrovu kuću, vidje njegovu punicu kako leži u groznici.”
Šta islam čuva od Isaa
Islam ne traži od kršćanina da se odrekne Isaa. Muslimani vjeruju u njegovo djevičansko rođenje, njegova čuda Božijim dopuštenjem i njegov povratak prije Sudnjeg dana. Ono što islam ne prihvata je učenje koje su kršćani izgradili na njemu: da je on Bog i da je njegova krv bila potrebna za oprost.
“Ona reče: “Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije dodirnuo?!” “Eto, tako”, reče, “Allah stvara šta On hoće. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' i to biva.””
“I poslat će ga kao poslanika sinovima Israilovim: Donio sam vam znak od Gospodara vašega: oblikovat ću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom dozvolom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve dozvolom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim pohranjujete. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vjernici budete.”
Ebu Hurejre prenosi da se Poslanik (ﷺ) zakleo da će sin Merjemin uskoro sići kao pravedan vladar, slomiti krst, ubiti svinje i ukinuti džizju, i da će tada imetka biti toliko da niko neće primati sadaku.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Glavni tokovi kršćanstva uče da je Bog jedno biće u tri osobe. Smatraju da je Isus Bog Sin, koji je umro na krstu za grijehe svijeta i uskrsnuo. Smatraju da svi nasljeđuju Adamov grijeh, da spasenje dolazi vjerom u Krista i da kršćani nisu pod Mojsijevim zakonom.
Pavle uči da je Krist umro za naše grijehe po Pismima.
Pobijanje
Pavle to zaista piše i kršćani u to vjeruju. Kur'an kaže da Isa nije bio ubijen ni razapet i da ga je Bog uzdigao Sebi. Kod Marka Isus oprašta čovjeku grijehe mnogo prije krsta o kojem kršćani govore. Matej kaže da narod “proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima”.
Pavle uči da su grijeh i smrt prešli na sve ljude preko jednog čovjeka, Adama.
Pobijanje
Pavle to zaista piše. Ezekiel i Kur'an kažu da niko ne nosi tuđi grijeh. Adem se pokajao i Bog mu je oprostio, bez ikakve žrtve.
Pavle govori kršćanima da nisu pod zakonom, nego pod milošću.
Pobijanje
Pavle to zaista piše o kršćanima. Isus kod Mateja kaže da ni najmanje slovo Zakona neće proći. Čovjeku koji je pitao o vječnom životu rekao je da drži zapovijedi. U islamu samo Bog mijenja Svoj zakon, preko vjerovjesnika kojeg šalje. Kur'an o posljednjem Poslaniku (ﷺ) kaže: “koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti” (7:157). Dakle, zapovijedi stoje, a svinjetina i lihva i dalje su zabranjene.
Islamsko gledište
Bog je Jedan. Isa je Njegov poslanik, spašen s krsta i uzdignut Bogu. Svaka osoba odgovara za vlastita djela i za oprost se okreće izravno Bogu. O Božijoj jednoći, o Zakonu i o oprostu mnoge Isusove vlastite riječi staju uz Kur'an.
Kur'an uči da je Bog Jedan, bez sina i bez ravnog sebi. Zabranjuje govoriti ‘Trojstvo’ (arapska riječ znači ‘tri’).
Isus je prvu zapovijed imenovao kao “Gospod Bog naš jedan je Gospod”. Oca je nazvao jedinim istinitim Bogom.
Kur'an uči da Isa nije bio ni ubijen ni razapet, nego ga je Bog uzdigao Sebi.
I Kur'an i Ezekiel uče da niko ne nosi tuđi grijeh.
Kod Marka Isus čovjeku proglašava grijehe oproštenim mnogo prije krsta o kojem kršćani govore. Matej kaže da je narod slavio Boga što je takvu vlast dao ljudima.
Isus kod Mateja kaže da Zakon neće proći, dok Pavle kaže da kršćani nisu pod njim. To dvoje ne može se slijediti.
Zakon zabranjuje svinjetinu i zabranjuje posuđivanje uz kamatu vlastitom narodu. Islam i dalje zabranjuje oboje, dok je većina crkava napustila ova pravila.
Upitan kako steći vječni život, Isus je odgovorio: drži zapovijedi.