Kratak odgovor
Nijedna ne pokazuje da je Biblija sačuvana riječ po riječ. Novi zavjet King James Version iz 1611. preveden je s grčkog teksta štampanog prema kasnim srednjovjekovnim prijepisima. Moderne Biblije slijede starije prijepise, prije svega Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus. King James i moderne Biblije ne kažu isto, a cijeli stihovi stoje u jednoj i nedostaju u drugoj. Ako je King James u pravu, moderne Biblije izostavljaju Božije riječi. Ako su moderne Biblije u pravu, King James štampa riječi kojih nema u najstarijim prijepisima i čini to već četiri stotine godina. Jedan primjer je 1 Ivanova 5:7, jedini stih koji kaže da su Otac, Riječ i Sveti Duh: “ovo troje jedno je”. Isus je rekao da čovjek živi o svakoj Božijoj riječi. Nijedna strana ne može pokazati gdje je svaka riječ. Odgovor islama je Kur'an, koji kaže da nad njim bdi sam Bog.
Potpuno objašnjenje
Dokazi za King James
Branitelji King James Version polaze od Isusovih riječi da čovjek živi o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih. Ukazuju i na psalam koji kaže da će Bog čuvati i sačuvati Svoje riječi zauvijek. Dakle, kažu, Božije riječi moraju negdje postojati, cijele. Smatraju da su King James i primljeni grčki tekst iza njega ta sačuvana riječ.
“A on odgovori i reče: Pisano je: Neće čovjek živjeti samo o hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.”
“Riječi GOSPODNJE čiste su riječi, kao srebro prokušano u zemljanoj peći, sedam puta pročišćeno. Ti ćeš ih čuvati, GOSPODE, ti ćeš ih sačuvati od ovog naraštaja zauvijek.”
Njihova optužba protiv modernog teksta
Ističu da moderne Biblije počivaju na nekoliko veoma starih rukopisa. Glavni među njima je Codex Sinaiticus, grčka Biblija iz četvrtog stoljeća. Pronađen je u samostanu na gori Sinaj u devetnaestom stoljeću. To je jedan od najispravljanijih rukopisa koji postoje: oko 27.000 ispravki koje su načinili mnogi ispravljači, od četvrtog stoljeća do dvanaestog. Dodaju da je Hort kao mladić primljeni tekst nazvao ‘odvratnim’. Hort je bio britanski učenjak iz devetnaestog stoljeća koji je s Westcottom sačinio novi grčki tekst. Trideset godina kasnije revizija iz 1881. uglavnom je slijedila taj tekst.
Objašnjava da su štampani grčki Novi zavjeti Erazma (1516) i Stephanusa (1551), osnova primljenog teksta, počivali na rukopisima koji su slučajno bili pri ruci iz srednjovjekovne grčke crkve i nosili mnoge nagomilane greške; da su mnogo stariji rukopisi kasnije došli do učenjaka, među njima Codex Vaticanus, dugo čuvan u Vatikanskoj biblioteci, i Codex Sinaiticus; da je Tischendorf 1844. našao 43 lista Sinaiticusa u samostanu Svete Katarine na gori Sinaj, da mu je ostatak pokazan 1859., i da je kodeks otišao u Sankt Peterburg, a ruska vlada ga je 1933. prodala Britanskom muzeju za 100.000 funti. Grant dodaje da rani rukopisi mogu sadržavati mnoge greške, a kasni mogu čuvati dobra čitanja, da nijedan rukopis ne zaslužuje potpunu odanost i da je povrat onoga što su pisci Novog zavjeta napisali gotovo nemoguć.
Vodeći tekstualni učenjak koji je radio na projektu Codex Sinaiticus opisuje rukopis kao jedan od najispravljanijih koji postoje: oko 27.000 ispravki, koje su načinili mnogi ispravljači, od prvih pisara u 4. stoljeću do kasnijih ruku sve do 12. stoljeća.
Pišući s dvadeset i tri godine, Hort je primljeni grčki tekst iza King James Version nazvao ‘odvratnim’, jer se u potpunosti oslanjao na kasne rukopise. Trideset godina kasnije on i B. F. Westcott objavili su grčki tekst koji je Revised Version iz 1881. uglavnom slijedio i na kojem su izgrađena moderna kritička izdanja.
Dokazi za moderne prijevode
Učenjaci odgovaraju da je grčki tekst iza King Jamesa štampao Erazmo, nizozemski učenjak iz 1500-ih godina, sa svojim nasljednicima. Koristili su kasne srednjovjekovne prijepise koji su bili pri ruci, a tekst nosi mnoge greške. U najstarijim prijepisima nema riječi koje King James ima. Najjasniji slučaj je 1 Ivanova 5:7. Riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu nema ni u jednom ranom grčkom prijepisu. Erazmo ih je stavio u svoj štampani tekst tek 1522., nakon što je napadnut zbog njihovog izostavljanja. Dva duža odlomka koja King James štampa kao Pismo nedostaju u Codex Sinaiticusu i Codex Vaticanusu. Jedan je posljednjih dvanaest stihova Marka, s onim što kršćani pripovijedaju o ukazanjima uskrslog Isusa i njegovom uznesenju. Drugi je žena uhvaćena u preljubi u Ivanu 7:53-8:11.
Objašnjava da su štampani grčki Novi zavjeti Erazma (1516) i Stephanusa (1551), osnova primljenog teksta, počivali na rukopisima koji su slučajno bili pri ruci iz srednjovjekovne grčke crkve i nosili mnoge nagomilane greške; da su mnogo stariji rukopisi kasnije došli do učenjaka, među njima Codex Vaticanus, dugo čuvan u Vatikanskoj biblioteci, i Codex Sinaiticus; da je Tischendorf 1844. našao 43 lista Sinaiticusa u samostanu Svete Katarine na gori Sinaj, da mu je ostatak pokazan 1859., i da je kodeks otišao u Sankt Peterburg, a ruska vlada ga je 1933. prodala Britanskom muzeju za 100.000 funti. Grant dodaje da rani rukopisi mogu sadržavati mnoge greške, a kasni mogu čuvati dobra čitanja, da nijedan rukopis ne zaslužuje potpunu odanost i da je povrat onoga što su pisci Novog zavjeta napisali gotovo nemoguć.
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
O 1 Ivanovoj 5:7-8 izvještava da riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu nema ni u jednom poznatom grčkom rukopisu osim u osam kasnih, od kojih ih četiri imaju upisane na margini kao kasniji dodatak; da ih nijedan grčki crkveni otac ne navodi; i da ih nema ni u jednom starom prijevodu osim latinskog.
Pripovijeda da je Erazmo izostavio riječi o tri nebeska svjedoka iz prvog (1516) i drugog (1519) izdanja svog grčkog Novog zavjeta, jer ih nije našao ni u jednom grčkom rukopisu. Napadnut je zbog tog izostavljanja i stavio ih je u svoje treće izdanje (1522) nakon što je predočen grčki rukopis koji ih sadrži. Taj rukopis prepisan je oko 1520., s riječima preuzetim iz latinskog, a sam Erazmo je sumnjao da je njegov tekst izmijenjen kako bi se slagao s latinskim; Metzger i Ehrman sugeriraju da je primjerak načinjen po narudžbi.
O Marku 16:9-20 izvještava da posljednjih dvanaest stihova nema u dvije najstarije grčke Biblije koje su sačuvane u velikom dijelu, Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus, ni u drugim ranim svjedocima; da Euzebije i Jeronim navode da tih stihova nije bilo u gotovo svim grčkim prijepisima koje su poznavali; da neki rukopisi umjesto toga imaju drugačiji, kraći završetak; i zaključuje da se Evanđelje kakvo imamo iz najranijih dokaza završava kod 16:8.
O priči o ženi uhvaćenoj u preljubi (Ivan 7:53-8:11) izvještava da je nema u ranim papirusima (P66 i P75), u Codex Sinaiticusu i Codex Vaticanusu i drugim ranim svjedocima, i da je rukopisi koji je imaju stavljaju na različita mjesta: poslije Ivana 7:52, poslije Ivana 7:36, na kraj Ivana ili poslije Luke 21:38. Zaključuje da nije bila dio izvornog Evanđelja po Ivanu.
NIV štampa Marka 16:9-20 odvojeno, s bilješkom da najraniji rukopisi i neki drugi stari svjedoci nemaju ove stihove (1984: ‘najpouzdaniji rani rukopisi i drugi stari svjedoci’). NIV Study Bible dodaje da postoje ozbiljne sumnje pripadaju li stihovi Marku, jer ih nema u važnim ranim rukopisima i razlikuju se u rječniku, stilu i teologiji, i da se Evanđelje vjerovatno završavalo kod 16:8 ili je njegov prvi završetak izgubljen.
Cijeli stihovi u jednoj Bibliji, a ne u drugoj
King James štampa Djela apostolska 8:37. U tom stihu Filip postavlja uslov, “Ako vjeruješ svim srcem”, a eunuh ispovijeda da je Isus Krist Sin Božiji. World English Bible je moderni prijevod u javnom vlasništvu na ovoj lokaciji. Uopće nema stiha 37. Njena 1 Ivanova 5:7 nema riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu. NIV (New International Version, moderna Biblija) više od desetak cijelih stihova premješta u fusnote. Posljednjih dvanaest stihova Marka također odvaja bilješkom.
“A Filip reče: Ako vjeruješ svim srcem, možeš. A on odgovori i reče: Vjerujem da je Isus Krist Sin Božiji.”
World English Bible, moderni prijevod u javnom vlasništvu koji se koristi na ovoj stranici, ide direktno od Djela 8:36 na 8:38. Stih 37 nema. Tog stiha nema u najstarijim grčkim prijepisima ni u većini grčkih rukopisa.
“Jer je troje koji svjedoče:”
NIV izostavlja iz svog teksta i štampa samo u fusnotama cijele stihove koje King James Version ima kao Pismo, među njima Matej 17:21, 18:11 i 23:14, Marko 7:16, 9:44, 9:46, 11:26 i 15:28, Luka 17:36 i 23:17, Ivan 5:4, Djela 8:37, 15:34, 24:7 i 28:29 i Rimljanima 16:24. 1 Ivanovu 5:7 štampa bez riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu.
NIV štampa Marka 16:9-20 odvojeno, s bilješkom da najraniji rukopisi i neki drugi stari svjedoci nemaju ove stihove (1984: ‘najpouzdaniji rani rukopisi i drugi stari svjedoci’). NIV Study Bible dodaje da postoje ozbiljne sumnje pripadaju li stihovi Marku, jer ih nema u važnim ranim rukopisima i razlikuju se u rječniku, stilu i teologiji, i da se Evanđelje vjerovatno završavalo kod 16:8 ili je njegov prvi završetak izgubljen.
Kako je revizija iz 1881. promijenila tekst
Godine 1870. Engleska crkva osnovala je odbor za reviziju King James Version. Njegova novozavjetna skupina, kojom je predsjedavao biskup Charles Ellicott, prvi put se sastala u junu 1870. Radila je deset i po godina bez javnosti. Njeno prvo pravilo bilo je da što manje mijenja staru formulaciju. Drugo pravilo govorilo joj je da slijedi grčki tekst koji rukopisi najjače podržavaju. Usvojila je grčki tekst blizak onom koji su Westcott i Hort objavili iste godine. Izmjene koje su uslijedile bile su mnogobrojne. Standardni broj je više od 30.000 izmjena u formulaciji Novog zavjeta. Branitelji King Jamesa izbrojali su oko 36.000. Više od 5.000 tih izmjena došlo je od slijeđenja drugačijeg grčkog teksta, a ne od osavremenjivanja engleskog. Od 1898. grčki Novi zavjet Eberharda Nestlea prenosio je dalje ovu vrstu teksta. U svojim kasnijim izdanjima on je grčki tekst iza modernih Biblija.
Revizori bilježe da je njihov rad počeo 22. juna 1870. i trajao deset i po godina. Njihovo prvo pravilo bilo je da unesu što manje izmjena u formulaciju King Jamesa. Ali drugo pravilo im je govorilo da usvoje grčki tekst za koji dokazi izrazito prevladavaju, pa su slijedili rukopise bez obzira na bilo koji štampani tekst modernog doba. Njihov grčki tekst zasebno su štampale univerzitetske štamparije.
Historija objavljena u godini revizije. Navodi Charlesa Johna Ellicotta, biskupa Gloucestera i Bristola, kao predsjedavajućeg novozavjetne skupine i kaže da je revizija provedena bez javnosti: njeni rezultati nisu objavljeni dok nova verzija nije izašla.
Navodi da je samo u Novom zavjetu Revised Version iz 1881. unio više od 30.000 izmjena u formulaciju King Jamesa, od kojih preko 5.000 zato što su revizori slijedili drugačiji grčki tekst.
Pamflet napisan tri godine nakon što je izašao revidirani Novi zavjet, koji ga vaga u odnosu na King James (Authorized) Version. Kaže da je revizija unijela trideset i šest hiljada izmjena u Authorized prijevod i pita jesu li promijenile njegovo učenje.
Pišući s dvadeset i tri godine, Hort je primljeni grčki tekst iza King James Version nazvao ‘odvratnim’, jer se u potpunosti oslanjao na kasne rukopise. Trideset godina kasnije on i B. F. Westcott objavili su grčki tekst koji je Revised Version iz 1881. uglavnom slijedio i na kojem su izgrađena moderna kritička izdanja.
Grčki Novi zavjet Eberharda Nestlea, prvi put štampan 1898., izgradio je svoj tekst iz kritičkih izdanja 19. stoljeća, među njima i izdanja Westcotta i Horta. U svojim kasnijim izdanjima Nestle-Aland postao je standardni grčki tekst učenjaka i osnova modernih prijevoda.
- 1522.
Stih ulazi u grčki tekst
Erazmo, koji je štampao grčki Novi zavjet, u svoj štampani tekst stavlja riječi iz 1 Ivanove 5:7 o Ocu, Riječi i Svetom Duhu. Bio ih je izostavio jer ih nije našao ni u jednom grčkom rukopisu, i zbog toga je bio napadnut.
- 1611.
King James verzija
Njen Novi zavjet preveden je s grčkog teksta štampanog prema kasnim srednjovjekovnim primjercima.
- 1800-te godine
Pronađen je Sinajski kodeks
Jedan od najstarijih primjeraka Biblije pronađen je u manastiru na brdu Sinaj. Branitelji King Jamesa ukazuju na njegovih oko 27.000 ispravki.
- 1870.
Odbor za reviziju King Jamesa
Engleska crkva osniva odbor za reviziju King James verzije. Radi deset i po godina, bez publiciteta.
- 1881.
Revised Version
Slijedi grčki tekst blizak onome koji su učenjaci Westcott i Hort objavili te godine. Čini više od 30.000 izmjena u tekstu Novog zavjeta, od toga preko 5.000 zbog slijeđenja drugog grčkog teksta.
- 1898.
Nestleov grčki Novi zavjet
Eberhard Nestle nastavlja ovu vrstu teksta. U kasnijim izdanjima to je grčki tekst iza modernih Biblija.
Pedeset uspoređenih stihova
Branitelji King Jamesa stavili su pedeset stihova jedan uz drugi u četiri Biblije. To su King James, Revised Version iz 1881., American Standard Version iz 1901. i NIV. U tri kasnije Biblije demoni Isusa ne zovu imenom u Mateju 8:29. “jer idem k Ocu” nedostaje u Ivanu 16:16. “po redu Melkisedekovu” nedostaje u Hebrejima 7:21. U Otkrivenju 14:5 spašeni više nisu “pred prijestoljem Božijim”. U Otkrivenju 20:12 mrtvi stoje “pred prijestoljem”, a ne “pred Bogom”. World English Bible pokazuje tri od ovih razlika. Kasnijim Biblijama nedostaje i “ne svjedoči lažno” u Pavlovom popisu zapovijedi u Rimljanima 13:9. Nedostaje im farizejsko “ne borimo se protiv Boga” u Djelima apostolskim 23:9. U Luki 9:55-56 nedostaju im riječi Isusovog ukora, “Ne znate kakvog ste duha”. Nedostaje im i njegova izreka da je Sin čovječiji došao da spasi živote, a ne da ih uništi. U 1 Korinćanima 7:39 žena više nije vezana “zakonom”. Čitalac kojem je rečeno da živi o svakoj riječi ne može živjeti o riječima koje jedna Biblija ima, a druga nema.
“I gle, povikaše govoreći: Šta imamo s tobom, Isuse, Sine Božiji? Jesi li došao ovamo prije vremena da nas mučiš?”
“Još malo i nećete me vidjeti; i opet malo i vidjet ćete me, jer idem k Ocu.”
“Još malo i nećete me vidjeti. I opet malo i vidjet ćete me.”
“(Jer oni postadoše svećenici bez zakletve, a ovaj sa zakletvom onoga koji mu reče: Zakle se Gospod i neće se pokajati: Ti si svećenik zauvijek po redu Melkisedekovu.)”
“I u ustima njihovim nije nađena prijevara, jer su bez mane pred prijestoljem Božijim.”
“U ustima njihovim nije nađena laž, jer su bez mane.”
“I vidjeh mrtve, male i velike, kako stoje pred Bogom; i knjige se otvoriše; i otvori se druga knjiga, a to je knjiga života; i mrtvima se sudi po onome što je napisano u knjigama, prema djelima njihovim.”
“Vidio sam mrtve, velike i male, kako stoje pred prijestoljem, i otvorili su knjige. Otvorena je druga knjiga, a to je knjiga života. Mrtvima je suđeno po onome što je napisano u knjigama, prema njihovim djelima.”
Obje revizije slijede starije grčke prijepise. Izbacuju ‘Isuse’ iz povika demona u Mateju 8:29; Josipa nazivaju Isusovim ‘ocem’ u Luki 2:33; izbacuju riječi Isusovog ukora (‘Ne znate kakvog ste duha’) i njegovu izreku da je Sin čovječiji došao da spasi živote u Luki 9:55-56; izbacuju ‘jer idem k Ocu’ u Ivanu 16:16; izbacuju ‘njega slušajte’ o proroku poput Mojsija u Djelima 7:37; izbacuju ‘ne borimo se protiv Boga’ u Djelima 23:9; izbacuju ‘ne svjedoči lažno’ u Rimljanima 13:9; izbacuju ‘zakonom’ u 1 Korinćanima 7:39; izbacuju ‘po redu Melkisedekovu’ u Hebrejima 7:21; izbacuju ‘pred prijestoljem Božijim’ u Otkrivenju 14:5; i mrtve stavljaju ‘pred prijesto’, a ne ‘pred Boga’, u Otkrivenju 20:12.
“Jer ovo: Ne učini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, ne poželi; i ako ima koja druga zapovijed, ukratko je sadržana u ovoj riječi: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.”
“Jer zapovijedi ‘Ne učini preljube’, ‘Ne ubij’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne poželi’, i koje god druge zapovijedi postoje, sažete su u ovoj riječi: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.’”
“I nasta velika vika; i ustadoše književnici iz farizejske stranke i prepirahu se govoreći: Ne nalazimo nikakvog zla na ovom čovjeku; ali ako mu je govorio duh ili anđeo, ne borimo se protiv Boga.”
“A on se okrenu i ukori ih i reče: Ne znate kakvog ste duha. Jer Sin čovječiji nije došao da uništi živote ljudske, nego da ih spasi. I odoše u drugo selo.”
“Žena je vezana zakonom dok joj je muž živ; a ako joj muž umre, slobodna je udati se za koga hoće, samo u Gospodu.”
Kod Luke 2:33 NIV čita ‘djetetov otac i majka’ gdje King James čita ‘Josip i njegova majka’; NASB ima ‘Njegov otac i majka’, a New World Translation Jehovinih svjedoka ‘njegov otac i majka’. Kod Hošee 11:12 NIV (1984) i NASB Judu nazivaju nepokornim prema Bogu, gdje King James kaže da Juda ‘još vlada s Bogom i vjeran je’. Kod Djela 23:9 i Rimljanima 13:9 sva tri izostavljaju ‘ne borimo se protiv Boga’ i ‘ne svjedoči lažno’. NIV slijedi Revised Version i kod ostalih ovdje uspoređenih stihova.
Luka 2:33: ko se naziva Isusovim ocem?
King James ima “Josip i majka njegova”. Stariji rukopisi Josipa nazivaju Isusovim ‘ocem’. Isto čine Revised Version i NIV. Učenjak Bart Ehrman tvrdi da su kasniji pisari riječ ‘otac’ promijenili u ‘Josip’ kako stih ne bi izgledao kao da poriče djevičansko rođenje. Starija formulacija ništa ne poriče. Čak i u King Jamesu Marija Josipa naziva “tvoj otac” u Luki 2:48, kao čovjeka koji ga je podigao. Kur'an potvrđuje da Isus nije imao ljudskog oca. Poenta je da su, prema Ehrmanovom čitanju, pisari promijenili stih da bi zaštitili jedno učenje, a Biblije koje se danas čitaju i dalje se u tome razlikuju.
“A Josip i majka njegova čudili su se onome što se o njemu govorilo.”
“I vidjevši ga, zapanjiše se; i reče mu majka njegova: Sine, zašto si nam tako učinio? Evo, tvoj otac i ja s tugom smo te tražili.”
Obje revizije slijede starije grčke prijepise. Izbacuju ‘Isuse’ iz povika demona u Mateju 8:29; Josipa nazivaju Isusovim ‘ocem’ u Luki 2:33; izbacuju riječi Isusovog ukora (‘Ne znate kakvog ste duha’) i njegovu izreku da je Sin čovječiji došao da spasi živote u Luki 9:55-56; izbacuju ‘jer idem k Ocu’ u Ivanu 16:16; izbacuju ‘njega slušajte’ o proroku poput Mojsija u Djelima 7:37; izbacuju ‘ne borimo se protiv Boga’ u Djelima 23:9; izbacuju ‘ne svjedoči lažno’ u Rimljanima 13:9; izbacuju ‘zakonom’ u 1 Korinćanima 7:39; izbacuju ‘po redu Melkisedekovu’ u Hebrejima 7:21; izbacuju ‘pred prijestoljem Božijim’ u Otkrivenju 14:5; i mrtve stavljaju ‘pred prijesto’, a ne ‘pred Boga’, u Otkrivenju 20:12.
Kod Luke 2:33 NIV čita ‘djetetov otac i majka’ gdje King James čita ‘Josip i njegova majka’; NASB ima ‘Njegov otac i majka’, a New World Translation Jehovinih svjedoka ‘njegov otac i majka’. Kod Hošee 11:12 NIV (1984) i NASB Judu nazivaju nepokornim prema Bogu, gdje King James kaže da Juda ‘još vlada s Bogom i vjeran je’. Kod Djela 23:9 i Rimljanima 13:9 sva tri izostavljaju ‘ne borimo se protiv Boga’ i ‘ne svjedoči lažno’. NIV slijedi Revised Version i kod ostalih ovdje uspoređenih stihova.
Pokazuje da stariji rukopisi Luke 2:33 Josipa nazivaju Isusovim ‘ocem’ i da su kasniji pisari promijenili riječi u ‘Josip i njegova majka’, sa sličnim izmjenama kod Luke 2:43 i 2:48, kako tekst ne bi izgledao kao da poriče djevičansko rođenje.
“Ona reče: “Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije dodirnuo?!” “Eto, tako”, reče, “Allah stvara šta On hoće. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' i to biva.””
Djela apostolska 7:37: vjerovjesnik poput Musaa i “njega slušajte”
U Djelima apostolskim Stjepan navodi Musaovo obećanje da će Bog podići vjerovjesnika poput njega. King James zadržava zapovijed “njega slušajte”, kako je ima Ponovljeni zakon 18:15. Revised Version, American Standard Version, NIV i World English Bible nemaju je u Djelima apostolskim. Zapovijed i dalje stoji u Ponovljenom zakonu 18:15 u svakoj Bibliji. Razlikuje se to da li je Stjepan ponavlja. Muslimani ovo obećanje o vjerovjesniku poput Musaa čitaju kao obećanje o Poslaniku Muhammedu (ﷺ). Zapovijed da ga se sluša srž je toga.
“Ovo je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka će vam podići Gospod Bog vaš između braće vaše, kao mene; njega slušajte.”
“Ovo je onaj Mojsije koji je rekao sinovima Izraelovim: ‘Gospod Bog naš podići će vam proroka između braće vaše, kao mene.’”
“GOSPOD, Bog tvoj, podići će ti Proroka iz sredine tvoje, od braće tvoje, kao što sam ja; njega slušajte;”
Obje revizije slijede starije grčke prijepise. Izbacuju ‘Isuse’ iz povika demona u Mateju 8:29; Josipa nazivaju Isusovim ‘ocem’ u Luki 2:33; izbacuju riječi Isusovog ukora (‘Ne znate kakvog ste duha’) i njegovu izreku da je Sin čovječiji došao da spasi živote u Luki 9:55-56; izbacuju ‘jer idem k Ocu’ u Ivanu 16:16; izbacuju ‘njega slušajte’ o proroku poput Mojsija u Djelima 7:37; izbacuju ‘ne borimo se protiv Boga’ u Djelima 23:9; izbacuju ‘ne svjedoči lažno’ u Rimljanima 13:9; izbacuju ‘zakonom’ u 1 Korinćanima 7:39; izbacuju ‘po redu Melkisedekovu’ u Hebrejima 7:21; izbacuju ‘pred prijestoljem Božijim’ u Otkrivenju 14:5; i mrtve stavljaju ‘pred prijesto’, a ne ‘pred Boga’, u Otkrivenju 20:12.
“Je li Bog zaista rekao”
Prvo diranje u Božiju riječ koje Biblija bilježi jeste zmijino. Počela je dovođenjem u pitanje onoga što je Bog rekao, a zatim je to otvoreno porekla. Neki branitelji King Jamesa kažu da ista ruka djeluje u riječima koje moderne Biblije izostavljaju. Ta se misao mora slijediti sve do kraja, do samog King Jamesa. On štampa riječi kojih nema u najstarijim grčkim prijepisima, među njima 1 Ivanovu 5:7.
“A zmija bijaše lukavija od svih zvijeri poljskih koje je GOSPOD Bog stvorio. I reče ženi: Je li Bog zaista rekao: Ne jedite ni sa kojeg drveta u vrtu?”
“I zmija reče ženi: Sigurno nećete umrijeti:”
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
O 1 Ivanovoj 5:7-8 izvještava da riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu nema ni u jednom poznatom grčkom rukopisu osim u osam kasnih, od kojih ih četiri imaju upisane na margini kao kasniji dodatak; da ih nijedan grčki crkveni otac ne navodi; i da ih nema ni u jednom starom prijevodu osim latinskog.
Svaki odgovor gubi Bibliju
Pretpostavimo da je King James sačuvana Božija riječ. Tada moderne Biblije koje čita većina kršćana izostavljaju Božije riječi. Pretpostavimo da su moderne Biblije u pravu. Tada King James štampa riječi kojih nema u najstarijim prijepisima, među njima 1 Ivanovu 5:7, a crkve ih stoljećima čitaju kao Božiju riječ. U oba slučaja milioni kršćana čitali su kao Božiju riječ Bibliju koja se od Biblije drugog tabora razlikuje u cijelim stihovima. Novozavjetni učenjak Robert M. Grant napisao je da nijedan rukopis ne zaslužuje potpunu odanost. Napisao je i da je povratiti tačno ono što su pisci Novog zavjeta napisali gotovo nemoguće.
“A on odgovori i reče: Pisano je: Neće čovjek živjeti samo o hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.”
Objašnjava da su štampani grčki Novi zavjeti Erazma (1516) i Stephanusa (1551), osnova primljenog teksta, počivali na rukopisima koji su slučajno bili pri ruci iz srednjovjekovne grčke crkve i nosili mnoge nagomilane greške; da su mnogo stariji rukopisi kasnije došli do učenjaka, među njima Codex Vaticanus, dugo čuvan u Vatikanskoj biblioteci, i Codex Sinaiticus; da je Tischendorf 1844. našao 43 lista Sinaiticusa u samostanu Svete Katarine na gori Sinaj, da mu je ostatak pokazan 1859., i da je kodeks otišao u Sankt Peterburg, a ruska vlada ga je 1933. prodala Britanskom muzeju za 100.000 funti. Grant dodaje da rani rukopisi mogu sadržavati mnoge greške, a kasni mogu čuvati dobra čitanja, da nijedan rukopis ne zaslužuje potpunu odanost i da je povrat onoga što su pisci Novog zavjeta napisali gotovo nemoguć.
Knjiga čiji stihovi nisu sporni
Kur'an kaže da ga je Bog objavio i da će nad njim Sam bdjeti. Zapisan je za života Poslanika (ﷺ) od pisara kao što je Zejd ibn Sabit. Sakupljen je u jedan svezak ubrzo nakon njegove smrti. Muslimani nemaju spora oko toga koji ajeti pripadaju u njega ili koji primjerak sadrži Božije riječi.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Stih po stih
Psalmi 12:6-7 — Spisi (Ketuvim), poglavlje 12, stih 6-7
“Riječi GOSPODNJE čiste su riječi, kao srebro prokušano u zemljanoj peći, sedam puta pročišćeno. Ti ćeš ih čuvati, GOSPODE, ti ćeš ih sačuvati od ovog naraštaja zauvijek.”
Navedeno za
Branitelji King Jamesa Psalam 12:7 čitaju kao Božije obećanje da će sačuvati Svoje riječi zauvijek, pa tako i savršenu Bibliju.
Odgovor
U hebrejskom je ‘riječi’ ženskog roda, ali ‘ih’ koje će Bog čuvati muškog. Dakle, to upućuje natrag na siromahe i uboge iz stiha 5. Prijevod Jewish Publication Society u istom stihu nastavlja “Ti ćeš nas sačuvati”. Psalam svoje obećanje i počinje siromasima i ubogima koje će Bog staviti u sigurnost.
Zaključak — Psalam nije jasno obećanje sačuvane Biblije.
Matej 4:4 — poglavlje 4, stih 4
“A on odgovori i reče: Pisano je: Neće čovjek živjeti samo o hljebu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.”
Navedeno za
Moderni kršćani odgovaraju da svaki prijevod nosi ista učenja i istu poruku, pa nije važno koji se čita.
Odgovor
Isus je govorio o svakoj riječi, a ne o općem smislu. A prijevodi ne nose iste riječi, čak ni o učenju. Jedan ima stih koji kaže da su Otac, Riječ i Sveti Duh jedno, a drugi nema. Jedan ima Djela apostolska 8:37, a drugi nema takav stih.
Zaključak — Prijevodi se razlikuju u cijelim stihovima. Među njima je i jedini stih koji kaže da su Otac, Riječ i Sveti Duh jedno. Dakle, ‘svi kažu isto’ nije istina.
Gledišta
Samo King James
Bog je obećao da će sačuvati Svoje riječi i učinio je to u primljenom grčkom tekstu i King James Version. Moderni prijevodi dolaze iz iskvarenih rukopisa.
Isus je rekao da čovjek živi o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.
Pobijanje
Isus je to rekao. Ali ta izreka nam ne kaže koja štampana Biblija sadrži svaku riječ. King James i moderne Biblije razlikuju se u cijelim stihovima, pa ne mogu obje biti svaka Božija riječ.
Psalam 12:7 u King James Version obećava da će Bog sačuvati Svoje riječi zauvijek.
Pobijanje
King James doista kaže da će ih Bog sačuvati zauvijek. Ali u hebrejskom je ‘riječi’ ženskog roda, a ‘ih’ koje će Bog čuvati muškog. Dakle, to upućuje natrag na siromahe i uboge iz stiha 5. Prijevod Jewish Publication Society u istom stihu nastavlja “Ti ćeš nas sačuvati”.
Codex Sinaiticus je stub modernog teksta. Nosi oko 27.000 ispravki koje su načinili mnogi ispravljači, od četvrtog stoljeća do dvanaestog.
Pobijanje
Sinaiticus je mnogo puta ispravljan, a i dalje pokazuje šta je rekla jedna od dvije najstarije grčke Biblije. Grčki tekst iza King Jamesa došao je iz kasnih srednjovjekovnih prijepisa koji nose mnoge greške. Brojanje ispravki starije knjige ne čini kasniji tekst sigurnijim.
Revizorima iz 1881. rečeno je da unesu što manje izmjena. Ipak su radili deset i po godina bez javnosti i slijedili drugačiji grčki tekst. Promijenili su formulaciju Novog zavjeta na više od 30.000 mjesta. Branitelji King Jamesa izbrojali su oko 36.000.
Pobijanje
To pokazuje koliko se dva grčka teksta razlikuju. Više od 5.000 tih izmjena došlo je od slijeđenja drugačijeg grčkog teksta, prema pravilu da se slijedi tekst koji rukopisi najjače podržavaju. Dakle, spor je stvaran i nijedna strana ne može pokazati gdje je svaka riječ.
Moderna tekstualna nauka
Najstariji rukopisi bliži su onome što je napisano. King James počiva na kasnom tekstu koji ima riječi kojih nema u najstarijim prijepisima.
Primljeni tekst štampan je u šesnaestom stoljeću iz kasnih rukopisa koji su bili pri ruci. Nosio je mnoge greške nagomilane tokom vremena.
1 Ivanove 5:7 u King Jamesu nema ni u jednom ranom grčkom rukopisu.
Islamsko gledište
Sam spor je odgovor. Knjiga čiji se vlastiti branitelji ne mogu složiti koje su riječi Božije nije sačuvana kao Božija riječ. Kur'an nema takvog spora.
King James i moderne Biblije razlikuju se u cijelim stihovima. Dakle, ne mogu obje biti svaka Božija riječ.
Koja god strana bila u pravu, milioni kršćana čitali su kao Božiju riječ Bibliju. Ona se od Biblije drugog tabora razlikuje u cijelim stihovima.
Novozavjetni učenjak Robert M. Grant kaže da nijedan pojedinačni rukopis ne zaslužuje potpunu odanost i da je tačne riječi pisaca gotovo nemoguće povratiti.
Kasnijim Biblijama nedostaju riječi koje King James štampa kao Božiju riječ. One su u Rimljanima 13:9, Djelima apostolskim 7:37, Djelima apostolskim 23:9, Luki 9:55-56, Ivanu 16:16, Hebrejima 7:21 i Otkrivenju 14:5.
Kod Luke 2:33 stariji rukopisi Josipa nazivaju Isusovim ‘ocem’, a kasniji imaju ‘Josip’. Učenjak Bart Ehrman tvrdi da su pisari tu izmjenu načinili da bi se zaštitili od pogrešnog čitanja djevičanskog rođenja.
Optužba da je mijenjanje Božije riječi zmijino djelo pada i na King James. On štampa riječi, među njima 1 Ivanovu 5:7, kojih nema u najstarijim grčkim prijepisima.
Kur'an uči da ga Bog Sam čuva od iskvarenja.