Kratak odgovor
Da. Muslimani smatraju da je Isa bio bezgrešni Allahov (﷾) vjerovjesnik. Kur'an daje jednu sliku o njemu u svakom ajetu: svet sin, blagoslovljen, dobar prema majci, nikada ohol, i Allahov (﷾) rob. Biblija daje dvije slike koje se ne slažu. Naziva ga bezgrešnim, a kršćani kažu da je on Bog koji zna sve. Ipak ga prikazuje kako raste u mudrosti, ne zna dan ni čas i biva iskušavan, iako Bog ne može biti iskušan. Kršćani kažu i da je on Gospod Starog zavjeta, koji se ne kaje. Ipak, Biblija kaže da se taj Gospod pokajao što je Šaula učinio kraljem. Odgovor islama je da je Isa bio bezgrešni vjerovjesnik koji je, kao čovjek, rastao u mudrosti i nije znao Čas. Riječi koje ga čine Bogom i oštre riječi djelo su ljudskih pisaca, a ne njegove.
Potpuno objašnjenje
Biblija kaže da je bio savršen
Kršćani kažu da je Isus bio savršen, a Biblija im za to daje stihove. Hebrejima, poslanica u Novom zavjetu, kaže da je “iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha”. Ivan navodi da su mu učenici rekli: “Sad znamo da ti znaš sve”. Kršćani kažu i da je Isus Gospod Starog zavjeta. Biblija o tom Gospodu kaže: “razum njegov je beskonačan”. Kaže: “Bog ne može biti iskušan zlom”. Kaže i da Bog “zna sve” (1. Ivanova 3:20). I kaže da nije čovjek, “da bi se kajao”. To je jedna slika: bezgrešan, sveznajući i nepromjenljiv. Sljedeći odjeljci stavljaju je pored onoga što još Biblija kaže. Te dvije slike ne slažu se.
“Jer nemamo velikog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima, nego je iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha.”
“Sad znamo da ti znaš sve i ne treba ti da te ko pita: po tome vjerujemo da si izašao od Boga.”
“Velik je Gospod naš i velike je moći; razum njegov je beskonačan.”
“Niko neka ne kaže kad je iskušan: Bog me iskušava; jer Bog ne može biti iskušan zlom, niti on ikoga iskušava.”
“Jer ako nas srce naše osuđuje, Bog je veći od srca našega i zna sve.”
“A i Snaga Izraelova neće lagati niti se kajati; jer nije čovjek da bi se kajao.”
Rastao je u mudrosti
Biblija kaže za Gospoda: “razum njegov je beskonačan”. Kaže i: “Isus napredovaše u mudrosti i rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi”. Kršćani kažu da je rasla njegova ljudska narav. Ali Luka to kaže o samom Isusu, a stih nikada ne kaže ‘u svojoj ljudskoj naravi’. Jedna osoba ne može i imati beskonačan razum i napredovati u mudrosti.
“Velik je Gospod naš i velike je moći; razum njegov je beskonačan.”
“A Isus napredovaše u mudrosti i rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.”
Nije znao dan ni čas
Učenici govore Isusu: “Sad znamo da ti znaš sve”. Petar kaže: “Gospode, ti sve znaš”. Ipak, kod Marka Isus kaže da niko ne zna dan ni čas kraja. Ne znaju to čak ni anđeli, “ni Sin, nego Otac”. Kršćani kažu da je sve znao kao Bog, a ovo nije znao kao čovjek. Ali stih kaže da Sin ne zna i odvaja ga od Oca, koji zna. Jedna osoba ne može i znati sve i ne znati. Stranica o tome da li je Isus znao čas uzima taj stih u cijelosti.
“Sad znamo da ti znaš sve i ne treba ti da te ko pita: po tome vjerujemo da si izašao od Boga.”
“Reče mu treći put: Šimune Jonin, ljubiš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: Ljubiš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš; ti znaš da te ljubim. Isus mu reče: Pasi ovce moje.”
“A o tom danu i o tom času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego Otac.”
Bio je iskušavan
Jakov kaže: “Bog ne može biti iskušan zlom”. Hebrejima kaže da je Isus “iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha”. Matej kaže: “Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskušava”. Kršćani kažu da je iskušavana njegova ljudska narav, a ne božanska. Ali Biblija kaže da je sam Isus bio iskušavan. Jedna osoba ne može i biti iskušavana i ne moći biti iskušana.
“Niko neka ne kaže kad je iskušan: Bog me iskušava; jer Bog ne može biti iskušan zlom, niti on ikoga iskušava.”
“Jer nemamo velikog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima, nego je iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha.”
“Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskušava.”
Niko nije dobar osim Boga
Jedan čovjek nazvao je Isusa dobrim. Isus je odgovorio: “Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.” Luka daje isti odgovor: “Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.” Kršćani kažu da je Isus Bog. Ipak, on ovdje tu riječ odbija od sebe i daje je samo Bogu.
“A Isus mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.”
“A Isus mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.”
Smokva
I Marko i Matej govore o smokvi bez ploda koja se osušila na Isusovu riječ. Marko kaže da je stablo nađeno suho sljedećeg jutra. Matej kaže da se osušilo ‘odmah’, a učenici su se na licu mjesta začudili. Samo Marko ima: “još ne bijaše vrijeme smokvama”; Matej nema. Ta dva Evanđelja ne pričaju istu priču. Muslimani smatraju da Isa, bezgrešni vjerovjesnik, nije učinio ništa nepravedno; sukob je u pisanju.
“I vidjevši izdaleka smokvu s lišćem, dođe ne bi li šta našao na njoj: i kad dođe do nje, ne nađe ništa osim lišća; jer još ne bijaše vrijeme smokvama. I Isus odgovori i reče joj: Niko više nikada da ne jede ploda s tebe. I učenici njegovi to čuše.”
“I ujutro, prolazeći, vidješe smokvu osušenu od korijena.”
“I vidjevši kraj puta smokvu, dođe do nje i ne nađe ništa na njoj osim lišća, i reče joj: Neka nikada više ne bude ploda s tebe! I odmah se smokva osuši.”
“I vidjevši to, učenici se začudiše govoreći: Kako se smokva odmah osušila!”
Majka Kanaanka
Kod Mateja majka preklinje Isusa da iscijeli njenu kćer. On joj ne odgovara ni riječi. Kaže da je poslan izgubljenim ovcama Izraela. To se slaže s Kur'anom, koji ga naziva poslanikom sinovima Israilovim. Ono što je neprimjereno jeste način koji mu Matej daje. Kaže da nije pravo djeci uzeti hljeb i baciti ga psima, a djevojčicu iscjeljuje tek nakon što majka prihvati taj naziv. Muslimani smatraju da Isa nikada nije tako govorio; te riječi su pisčeve.
“I gle, jedna žena Kanaanka iz onih krajeva izađe i povika govoreći: Smiluj mi se, Gospode, sine Davidov! Kćer mi đavo teško muči. A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupiše učenici njegovi i moljahu ga govoreći: Otpusti je, jer viče za nama. A on odgovori i reče: Poslan sam samo izgubljenim ovcama doma Izraelova. A ona dođe, pokloni mu se i reče: Gospode, pomozi mi. A on odgovori i reče: Nije dobro uzeti hljeb djeci i baciti ga psima. A ona reče: Tako je, Gospode; ali i psi jedu mrvice koje padaju sa stola njihovih gospodara. Tada Isus odgovori i reče joj: O ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi joj kći od toga časa.”
“I poslat će ga kao poslanika sinovima Israilovim: Donio sam vam znak od Gospodara vašega: oblikovat ću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom dozvolom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve dozvolom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim pohranjujete. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vjernici budete.”
Mrzi oca i majku
Kod Luke niko ne može biti Isusov učenik ako ne mrzi oca, majku, ženu, djecu, braću i sestre. Matej tu izreku daje u blažem obliku: ko voli oca ili majku više nego njega, nije ga dostojan. Luka ima ‘mrzi’ gdje Matej ima ‘voli više’. Čitaocu koji ima samo Luku kaže se da mrzi svoje roditelje.
“Ako ko dođe k meni, a ne mrzi oca svoga i majku, i ženu i djecu, i braću i sestre, pa i sam život svoj, ne može biti moj učenik.”
“Ko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan; i ko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.”
Djeca u Otkrivenju
Otkrivenje, posljednja knjiga Novog zavjeta, izvještava da Isus prijeti lažnoj proročici. Kaže da će smrću pobiti njenu djecu, da bi sve crkve znale ko je on. Bog preko proroka Ezekiela kaže da sin neće nositi bezakonje oca. A kad su dvojica učenika tražila da se pozove vatra na jedno selo, Isus se okrenuo i prekorio ih. I sama rana crkva sumnjala je ko je napisao Otkrivenje. Dionizije, biskup Aleksandrije u trećem stoljeću, prihvatio je da ga je napisao sveti čovjek po imenu Ivan, ali ne Ivan, Isusov učenik.
“Ali imam protiv tebe nekoliko stvari: što puštaš tu ženu Jezabelu, koja sebe naziva proročicom, da poučava i zavodi moje sluge da čine blud i jedu idolske žrtve. I dao sam joj vremena da se pokaje od svoga bluda, i nije se pokajala. Evo, bacit ću je na postelju, a one koji s njom čine preljubu u veliku nevolju, ako se ne pokaju od svojih djela. I djecu njezinu pogubit ću smrću; i sve će crkve spoznati da sam ja onaj koji ispituje bubrege i srca; i dat ću svakome od vas prema vašim djelima.”
“Duša koja griješi, ona će umrijeti. Sin neće nositi bezakonje oca, niti će otac nositi bezakonje sina: pravda pravednika bit će na njemu, i bezbožnost bezbožnika bit će na njemu.”
“A kad to vidješe učenici njegovi, Jakov i Ivan, rekoše: Gospode, hoćeš li da kažemo da oganj siđe s neba i spali ih, kao što je i Ilija učinio? A on se okrenu i ukori ih i reče: Ne znate kakvog ste duha.”
“Stoga ne poričem da se zvao Ivan i da je ova knjiga djelo nekog Ivana. A slažem se i da je to djelo svetog i nadahnutog čovjeka. Ali ne mogu olako prihvatiti da je on bio apostol, sin Zebedejev, brat Jakovljev, koji je napisao Evanđelje po Ivanu i Katoličku poslanicu.”
Savršen ne znači Bog
Kršćani kažu da bezgrešnost pokazuje da je Isus Bog. Islam se slaže da je Isa bio čist (Kur'an 19:19). Ali bezgrešnost ga čini bezgrešnim robom, a ne Bogom. Hebrejima, knjiga koja ga naziva bezgrešnim, kaže da je naučio poslušnosti “po onome što je pretrpio”. Kaže da se molio “s jakim vapajem i suzama onome koji ga je mogao spasiti od smrti” (5:7-8). Onaj ko uči poslušnosti i moli da bude spašen nije Bog kojem se moli. Muslimani smatraju da ga bezgrešnost čini savršenim vjerovjesnikom, a ne Bogom.
“Jer nemamo velikog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima, nego je iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha.”
“Koji je u dane tijela svoga, prinio molitve i molbe s jakim vapajem i suzama onome koji ga je mogao spasiti od smrti, i bi uslišan zbog svog strahopoštovanja; Iako bijaše Sin, ipak se naučio poslušnosti po onome što je pretrpio;”
““A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvog”, reče on, “da ti poklonim dječaka čista!””
Ako je Isus Bog Starog zavjeta
Mnogi kršćani idu dalje i kažu da je Isus GOSPOD, Bog Starog zavjeta. Stranica o tome da li Biblija Isusa naziva Jahvom odgovara na tu tvrdnju. Ali uzmimo je kako je postavljaju. Tada se ono što Stari zavjet kaže o GOSPODU kaže i o Isusu. Pogledajte jedno poglavlje, 1. Samuelova 15. Gospod kaže: “Kajem se što sam postavio Šaula za kralja”. Samuel kaže: “Snaga Izraelova neće lagati niti se kajati; jer nije čovjek da bi se kajao”. Poglavlje završava: “GOSPOD se pokaja što je učinio Šaula kraljem nad Izraelom”.
“Kajem se što sam postavio Šaula za kralja: jer se okrenuo od mene i nije izvršio zapovijesti moje. I to ožalosti Samuela; i vapio je GOSPODU svu noć.”
“A i Snaga Izraelova neće lagati niti se kajati; jer nije čovjek da bi se kajao.”
“I Samuel više nije dolazio da vidi Šaula do dana smrti svoje: ipak je Samuel tugovao za Šaulom: a GOSPOD se pokaja što je učinio Šaula kraljem nad Izraelom.”
Božije kajanje ne odgovara Njegovom znanju
Postanak kaže: “pokaja se GOSPOD što je stvorio čovjeka na zemlji, i ražalosti se u srcu svome”. Ipak, kod Izaije Bog kaže: “Objavljujem kraj od početka i od davnih vremena ono što još nije učinjeno”. Bog koji zna kraj od početka ne može žaliti zbog onoga što je učinio, jer Ga ništa ne može iznenaditi. Kršćani kažu da je ‘pokaja se’ ljudski način govora o Bogu. Ali u 1. Samuelovoj 15:11 i Postanku 6:6 Bog žali zbog Svog vlastitog prošlog čina. To je žaljenje zbog odluke koju je donio, što 15:29 za Njega poriče. Figura govora ne objašnjava zašto Biblija Bogu daje kajanje zbog Njegovih vlastitih djela. Stranica o tome da li Bog, prema Bibliji, mijenja mišljenje dodaje Potop i davanje Sina.
“I pokaja se GOSPOD što je stvorio čovjeka na zemlji, i ražalosti se u srcu svome.”
“Objavljujem kraj od početka i od davnih vremena ono što još nije učinjeno, govoreći: Naum moj će opstati i učinit ću sve što mi je volja:”
“Kajem se što sam postavio Šaula za kralja: jer se okrenuo od mene i nije izvršio zapovijesti moje. I to ožalosti Samuela; i vapio je GOSPODU svu noć.”
“A i Snaga Izraelova neće lagati niti se kajati; jer nije čovjek da bi se kajao.”
Šta to znači za kršćanina
Kršćanin ne može držati oboje. Jedno je da je Isus GOSPOD Starog zavjeta. Drugo je da je savršen i nepromjenljiv. Ako je Isus GOSPOD, zapovijedi Starog zavjeta da se ubijaju žene i djeca bile bi i njegove zapovijedi. Tako i njegovi zakoni o ženama. Dvije druge stranice izlažu ih: biblijske zapovijedi da se ubijaju žene i djeca i kako Biblija tretira žene.
“A i Snaga Izraelova neće lagati niti se kajati; jer nije čovjek da bi se kajao.”
“I Samuel više nije dolazio da vidi Šaula do dana smrti svoje: ipak je Samuel tugovao za Šaulom: a GOSPOD se pokaja što je učinio Šaula kraljem nad Izraelom.”
Jedna Biblija, dvije slike
To je veliko proturječje, i nalazi se u samoj Bibliji. Jedna slika Isusa naziva savršenim, bezgrešnim, sveznajućim i nepromjenljivim, a kršćani dodaju da je on Gospod Starog zavjeta. Druga slika prikazuje ga kako raste u mudrosti, ne zna dan ni čas i biva iskušavan. Ako je on taj Gospod, prikazuje ga i kako žali zbog vlastitog prošlog čina. Kršćanin mora ili odustati od prve slike ili objasniti drugu tako da je nema. Tabela stavlja odgovarajuće stihove jedan uz drugi, tačku po tačku. Muslimani smatraju da je Isa bio bezgrešni vjerovjesnik koji je, kao čovjek, rastao u mudrosti i nije znao Čas. Riječi koje ga čine Bogom i oštre riječi djelo su ljudskih pisaca, a ne njegove. Isa iz Kur'ana isti je u svakom ajetu.
“Jer nemamo velikog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima, nego je iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha.”
“Jer ako nas srce naše osuđuje, Bog je veći od srca našega i zna sve.”
“Velik je Gospod naš i velike je moći; razum njegov je beskonačan.”
“A Isus napredovaše u mudrosti i rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.”
“A o tom danu i o tom času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego Otac.”
“Niko neka ne kaže kad je iskušan: Bog me iskušava; jer Bog ne može biti iskušan zlom, niti on ikoga iskušava.”
“Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskušava.”
“A i Snaga Izraelova neće lagati niti se kajati; jer nije čovjek da bi se kajao.”
“I Samuel više nije dolazio da vidi Šaula do dana smrti svoje: ipak je Samuel tugovao za Šaulom: a GOSPOD se pokaja što je učinio Šaula kraljem nad Izraelom.”
“Duša koja griješi, ona će umrijeti. Sin neće nositi bezakonje oca, niti će otac nositi bezakonje sina: pravda pravednika bit će na njemu, i bezbožnost bezbožnika bit će na njemu.”
“Koji čuva milost hiljadama, oprašta bezakonje, prijestup i grijeh, a koji krivca nikako ne ostavlja bez kazne; koji kažnjava bezakonje otaca na djeci i na djeci djece, do trećeg i četvrtog koljena.”
| Tačka | Biblija kaže… | A ipak Biblija kaže i… |
|---|---|---|
| Znanje svega | Bog “zna sve” (1 Ivanova 3:20). | O danu i času: ‘ne zna niko…’ “ni Sin, nego Otac” (Marko 13:32). |
| Iskušenje | “Bog ne može biti iskušan zlom” (Jakov 1:13). | Isus je bio “iskušan u svemu kao i mi” (Hebrejima 4:15), i “Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskušava” (Matej 4:1). |
| Djeca i grijesi njihovih očeva | ‘Sin neće nositi bezakonje oca’ (Ezekiel 18:20). | ‘pohodeći bezakonje otaca na djeci i na djeci dječjoj, do trećeg i do četvrtog koljena’ (Izlazak 34:7). |
| Mudrost | “razum njegov je beskonačan” (Psalam 147:5). | “Isus napredovaše u mudrosti” (Luka 2:52). |
Svaki navod je iz King James verzije. U svakom redu obje izjave govore o istoj tački.
Isa iz Kur'ana
Za razliku od Biblije, Kur'an daje jednu sliku o Isau i nikada sam sebi ne proturječi. Melek Merjemi obećava: “da ti poklonim dječaka čista”. Isa je “ugledan i na ovome i na onome svijetu”. On kaže: “Ja sam Allahov rob”, “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti”. Kaže da će ga Allah (﷾) učiniti, “gdje god budem, blagoslovljenim” i kaže: “majci svojoj dobar budem, a neće me učiniti silnikom, nesretnikom”. U svakom ajetu on je čist, blagoslovljen, poslušan i nikada ohol. Isus iz Biblije nije isti u svakom stihu.
““A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvog”, reče on, “da ti poklonim dječaka čista!””
“I kada meleci rekoše: Merjema, Allah te obveseljava onim koji je Riječ Njegova, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih!”
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
“i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ namaz obavljam i zekat udjeljujem,”
“i da majci svojoj dobar budem, a neće me učiniti silnikom, nesretnikom.”
Odakle takve riječi dolaze
Muslimani smatraju da je Allah (﷾) Isau dao pravi Indžil (Evanđelje njemu objavljeno). Smatraju da su novozavjetna Evanđelja zapisali i izmijenili ljudi. Isto smatraju i za Tevrat dat Musau. Čak je i u Jeremijino doba prorok upozoravao na “lažno pero pisara”. Kur'an upozorava na one koji Knjigu pišu svojim rukama, a zatim kažu da je od Allaha (﷾).
“Kako možete reći: ‘Mudri smo, i Jahvin zakon je s nama?’ Ali, gle, lažno pero pisara učinilo je to lažju.”
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
Stih po stih
Luka 14:26 — poglavlje 14, stih 26
“Ako ko dođe k meni, a ne mrzi oca svoga i majku, i ženu i djecu, i braću i sestre, pa i sam život svoj, ne može biti moj učenik.”
Navedeno za
‘Mrzi’ je semitska figura govora koja znači ‘voli manje’. Matej 10:37 daje smisao: voli Krista više nego porodicu.
Odgovor
Čak i ako je ‘mrzi’ idiom, to je riječ koju Luka stavlja u Isusova usta. Matejeve vlastite riječi pokazuju kako je lahko to moglo biti rečeno bez nje.
Zaključak — Bio idiom ili ne, Lukine riječi kažu ‘mrzi’ gdje Matejeve kažu ‘voli više’; čitaocu koji ima samo Luku kaže se da mrzi svoju porodicu.
Matej 15:22-28 — poglavlje 15, stih 22-28
“I gle, jedna žena Kanaanka iz onih krajeva izađe i povika govoreći: Smiluj mi se, Gospode, sine Davidov! Kćer mi đavo teško muči. A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupiše učenici njegovi i moljahu ga govoreći: Otpusti je, jer viče za nama. A on odgovori i reče: Poslan sam samo izgubljenim ovcama doma Izraelova. A ona dođe, pokloni mu se i reče: Gospode, pomozi mi. A on odgovori i reče: Nije dobro uzeti hljeb djeci i baciti ga psima. A ona reče: Tako je, Gospode; ali i psi jedu mrvice koje padaju sa stola njihovih gospodara. Tada Isus odgovori i reče joj: O ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi joj kći od toga časa.”
Navedeno za
Isus je ispitivao ženu, a grčka riječ znači psići, što je blaža riječ. Na kraju joj je iscijelio kćer.
Odgovor
Manji pas je i dalje pas. Kako Matej priča, prvo ju je ignorisao, zatim odbio, a pomogao je tek nakon što je prihvatila taj naziv za svoj narod. Isa iz Kur'ana nije ohol. Teško je zamisliti poslanika milosti kako se tako ponaša prema majci u nevolji.
Zaključak — Čitanje kao test ne uklanja uvredu; samo objašnjava zašto ju je na kraju iscijelio.
Otkrivenje 2:20-23 — poglavlje 2, stih 20-23
“Ali imam protiv tebe nekoliko stvari: što puštaš tu ženu Jezabelu, koja sebe naziva proročicom, da poučava i zavodi moje sluge da čine blud i jedu idolske žrtve. I dao sam joj vremena da se pokaje od svoga bluda, i nije se pokajala. Evo, bacit ću je na postelju, a one koji s njom čine preljubu u veliku nevolju, ako se ne pokaju od svojih djela. I djecu njezinu pogubit ću smrću; i sve će crkve spoznati da sam ja onaj koji ispituje bubrege i srca; i dat ću svakome od vas prema vašim djelima.”
Navedeno za
‘Njena djeca’ znači njeni sljedbenici, a ne njeni sinovi i kćeri.
Odgovor
Tekst to ne kaže. Kad su dvojica učenika tražila da se pozove vatra na jedno selo, Isus se okrenuo i prekorio ih. Čitano kako je napisano, prijeti djeci zbog grijeha njihove majke, što Bog zabranjuje preko Ezekiela. Rana crkva nije bila ni sigurna ko je napisao tu knjigu.
Zaključak — Čitano kako je napisano, stih prijeti djeci zbog grijeha njihove majke, što Bog zabranjuje preko Ezekiela.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus je bio savršen i bez grijeha jer je Bog Sin, isti Gospod koji je govorio u Starom zavjetu. Svaka teška izreka ima smisla u kontekstu. Neke su figure govora, neke opisuju cijenu slijeđenja Krista, a neke pokazuju njegov autoritet kao Gospoda i Sudije.
Kršćani kažu da je Isus bio bez grijeha, kako kaže Hebrejima 4:15. Samo je Bog bez grijeha, kažu oni, pa je Isus Bog.
Pobijanje
Hebrejima 4:15 kaže da je bio iskušan i bez grijeha. Ne kaže da bezgrešnost čini čovjeka Bogom. Islam se slaže da je Isa bio čist (Kur'an 19:19); to ga čini bezgrešnim robom, a ne Bogom. Hebrejima kaže da je naučio poslušnosti “po onome što je pretrpio”. Kaže da se molio “s jakim vapajem i suzama onome koji ga je mogao spasiti od smrti” (5:7-8). Onaj ko uči poslušnosti i moli da bude spašen nije Bog kojem se moli. A isti stih kaže da je Isus bio iskušan, dok Jakov kaže da Bog ne može biti iskušan zlom.
Kršćani kažu da Luka 2:52, Marko 13:32 i Hebrejima 4:15 opisuju njegovu ljudsku narav. Kao Bog, kažu oni, znao je sve i nije mogao biti iskušan.
Pobijanje
Nijedan od ovih stihova ne kaže ‘u svojoj ljudskoj naravi’. Luka kaže: “Isus napredovaše u mudrosti”, Marko kaže: “ni Sin”, a Hebrejima kaže da je “iskušan u svemu kao i mi”. To kažu o samom Isusu. Ivan navodi da učenici kažu: ‘ti znaš sve’, a Jakov kaže da Bog ne može biti iskušan. Jedna osoba ne može i znati sve i ne znati, niti biti iskušavana i ne moći biti iskušana. Čitanje o dvije naravi crkveno je, a ne biblijsko.
Kršćani kažu da je ‘pokaja se’ ljudski način govora o Bogu, koji se ne mijenja.
Pobijanje
U 1. Samuelovoj 15:11 sam Gospod žali zbog vlastitog prošlog čina: “što sam postavio Šaula za kralja”. Postanak 6:6 kaže: “ražalosti se u srcu svome”. To je žaljenje zbog odluke koju je donio, što 15:29 za Njega poriče. Figura govora ne objašnjava zašto Biblija Bogu daje kajanje zbog Njegovih vlastitih djela. A Izaija kaže da Bog objavljuje “kraj od početka”, pa Ga ništa što je učinio nije moglo iznenaditi.
Kršćani kažu da je Isus Jahve, GOSPOD Starog zavjeta, pa tako i savršeni Bog.
Pobijanje
Stranica o tome da li Biblija Isusa naziva Jahvom uzima svaki stih. Ali uzmimo tvrdnju kako je postavljena. U 1. Samuelovoj 15:11 taj Gospod sam žali zbog vlastitog prošlog čina: “što sam postavio Šaula za kralja”. To je žaljenje zbog odluke koju je donio, što 15:29 za Njega poriče. Ako je Isus taj Gospod, Biblija proturječi sama sebi o njemu. Kršćanin ne može držati i da je Isus taj Gospod i da je savršen i nepromjenljiv. Petar kaže: “Bog učinio i Gospodom i Kristom ovoga Isusa” (Djela 2:36). Onaj koga Bog učini Gospodom nije GOSPOD koji ga je učinio.
Kršćani ‘mrzi’ u Luki 14:26 čitaju kao semitski način da se kaže ‘voli manje’, kako pokazuje Matejeva verzija.
Pobijanje
Luka ima ‘mrzi’ gdje Matej ima: “ljubi oca ili majku više nego mene”. ‘Mrzi’ i ‘voli više’ ne kažu isto: čitaocu koji ima samo Luku kaže se da mrzi svoju porodicu.
Kršćani Isusove riječi ženi Kanaanki čitaju kao test koji je izvukao njenu veliku vjeru.
Pobijanje
Kako Matej priča, ta riječ je uvreda, a nazvati je testom ne uklanja je. Muslimani smatraju da Isa, bezgrešni vjerovjesnik, nikada nije tako govorio majci koja preklinje; te riječi su pisčeve.
Islamsko gledište
Isa je bio bezgrešni vjerovjesnik koji nikada nije postupio nepravedno niti proturječio svom učenju. Biblija daje dvije slike o njemu koje se ne slažu. Muslimani smatraju da je, kao čovjek, rastao u mudrosti i nije znao Čas. Riječi koje ga čine Bogom i oštre riječi djelo su ljudskih pisaca, a ne njegove.
Biblija kaže da je Božiji razum beskonačan i da Bog zna sve. Kaže da Bog ne može biti iskušan i da nije čovjek da bi se kajao. Kaže da su učenici bili sigurni da Isus zna sve i da je bio bez grijeha.
Biblija prikazuje Isusa kako napreduje u mudrosti, ne zna dan ni čas i biva iskušavan.
Kod Luke Isus govori sljedbenicima da mrze svoje porodice, a kod Mateja da njega vole više.
Otkrivenje prijeti djeci. To je u sukobu s Božijim pravilom iz Ezekiela 18:20 da sin ne nosi očev grijeh.
Ako je Isus Gospod Starog zavjeta, Biblija proturječi sama sebi o njemu. U 1. Samuelovoj 15 taj Gospod žali što je Šaula učinio kraljem. Ipak, stih 29 kaže da Bog nije čovjek da bi se kajao.
Kur'an Isaa opisuje na isti način u svakom ajetu. On je čist, blagoslovljen, dobar prema majci, nije ohol i Allahov (﷾) je rob.
Kur'an upozorava na one koji Knjigu pišu svojim rukama i kažu da je od Allaha (﷾). Jeremija je upozoravao na lažno pero pisara.