Kratak odgovor
Ove zapovijedi nalaze se u Bibliji, ali muslimani smatraju da nisu došle od Boga. Biblija kaže da je Bog rekao Šaulu da pobije “i muškarca i ženu, dijete i dojenče”. Mojsije naređuje da se ubije sve muško “među djecom” Midjana. Ponovljeni zakon kaže da se ne ostavi u životu ništa što diše. Ipak, ista Biblija izraelskim sudijama govori: “ne ubij nedužnog i pravednog”. Kur'an uči, u zakonu za koji kaže da ga je Allah (﷾) dao sinovima Israilovim, da je ubistvo jednog nedužnog čovjeka kao ubistvo svih ljudi. Poslanik (ﷺ) je vodio stvarne ratove i zabranio je namjerno ubijanje žena i djece. Naredba da se ubijaju bebe i zakon protiv ubijanja nedužnih ne mogu oboje doći od jednog milostivog Boga. Odgovor islama jeste da su ove zapovijedi djelo ljudskih pisaca, a ne Allahovo (﷾). Sam Jeremija govori o lažnom peru pisara.
Potpuno objašnjenje
Šta Biblija naređuje
To nisu priče o tome kako Bog sam uništava neki narod. To su naredbe date ljudima, u Božije ime, da ubijaju žene, djecu i bebe. Šaul, prvi kralj Izraela, poslan je protiv Amaleka, naroda koji je napao Izrael na izlasku iz Egipta. Midjan je bio pustinjski narod jugoistočno od Kanaana. Mojsije naređuje da se ubije sve muško među njegovom djecom i svaka žena koja je poznala muškarca. Ponovljeni zakon govori Izraelu da ne iskazuje milost i da ne ostavi ništa što diše. U Jerihonu, gradu u Kanaanu, mladi i stari pobijeni su mačem.
“Ovako kaže GOSPOD nad vojskama: Sjećam se šta je Amalek učinio Izraelu, kako mu je postavio zasjedu na putu kad je izlazio iz Egipta. Idi sada i udari Amaleka i potpuno uništi sve što imaju, i ne štedi ih, nego pobij i muškarca i ženu, dijete i dojenče, vola i ovcu, devu i magarca.”
“I Mojsije im reče: Jeste li ostavili u životu sve žene? Gle, one su navele sinove Izraelove, po savjetu Bileamovu, da sagriješe GOSPODU u stvari Peorovoj, i bi pošast u zboru GOSPODNJEM. Sada, dakle, pobijte sve muško među djecom, i pobijte svaku ženu koja je poznala muškarca ležeći s njim. Ali svu žensku djecu, koja nisu poznala muškarca ležeći s njim, ostavite u životu za sebe.”
“I kad ih GOSPOD, Bog tvoj, preda pred tobom, udari ih i potpuno ih uništi; ne sklapaj s njima saveza i ne iskazuj im milost:”
“Ali u gradovima ovih naroda, koje ti GOSPOD, Bog tvoj, daje u baštinu, nećeš ostaviti u životu ništa što diše;”
“I potpuno uništiše sve što bijaše u gradu, i muško i žensko, i mlado i staro, i vola, i ovcu, i magarca, oštricom mača.”
| Gdje | Naredba |
|---|---|
| Amalek | Šaulu je rečeno da pobije “i muškarca i ženu, dijete i dojenče” (1 Samuelova 15:3). |
| Midjan | Mojsije naređuje da se ubije svako muško “među djecom” i svaka žena koja je poznala muškarca (Brojevi 31:15-18). |
| Gradovi dati Izraelu | Ne ostavite živo ništa što diše i ne pokazujte milost (Ponovljeni zakon 20:16; 7:2). |
| Jerihon | Mladi i stari stavljeni su pod mač (Jošua 6:21). |
Ipak isti Zakon zabranjuje izraelskim sudijama da ubijaju nedužne ili da pogube dijete zbog očevog grijeha (Izlazak 23:7; Ponovljeni zakon 24:16).
Psalam koji blagosilja ubijanje dojenčadi
Nije svaki težak stih u Bibliji zapovijed. Psalam 137 pjesma je Jevreja odvedenih u ropstvo u Babilon: “Na rijekama babilonskim, ondje sjedasmo, da, plakasmo”. Završava blagoslovom onome ko Babilonu uzvrati: “Blago onome ko uhvati i razbije djecu tvoju o kamenje.” To nije naredba od Boga. To je vapaj ožalošćenih izgnanika, i mnogi Jevreji i kršćani teško ga čitaju. Ipak, on stoji u Bibliji, u knjizi koju i jedni i drugi koriste u bogosluženju, i naziva blaženim onoga ko ubija bebe zbog onoga što su učinili njihovi vladari. Kur'an uči suprotno: “svaki grešnik samo će svoje breme nositi”.
“Na rijekama babilonskim, ondje sjedasmo, da, plakasmo kad se sjećasmo Siona.”
“Kćeri babilonska, koja ćeš biti uništena; blago onome ko ti vrati kako si ti nama učinila. Blago onome ko uhvati i razbije djecu tvoju o kamenje.”
“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
Vlastiti zakon Biblije ide protiv toga
Mojsijev zakon zabranjuje vlastitim izraelskim sudijama da ubijaju nedužne. Zabranjuje i da se dijete pogubi za očev grijeh. Ipak, vojnicima je naređeno da ubiju Amalekovu dojenčad. Oni trebaju platiti za ono što je Amalek učinio Izraelu na izlasku iz Egipta, stoljećima prije nego što su se ta djeca rodila. Sud ne smije pogubiti dijete za očev zločin. Ovdje vojska dijete ubija mačem.
“Kloni se lažne stvari; i ne ubij nedužnog i pravednog, jer neću opravdati bezbožnika.”
“Neka se očevi ne pogubljuju za djecu, niti neka se djeca pogubljuju za očeve: svako neka se pogubi za svoj grijeh.”
“Ovako kaže GOSPOD nad vojskama: Sjećam se šta je Amalek učinio Izraelu, kako mu je postavio zasjedu na putu kad je izlazio iz Egipta. Idi sada i udari Amaleka i potpuno uništi sve što imaju, i ne štedi ih, nego pobij i muškarca i ženu, dijete i dojenče, vola i ovcu, devu i magarca.”
Kršćani ne mogu odvojiti Isusa od ovih zapovijedi
Kršćani vjeruju da je Isus Bog Sin, koji je bio s Ocem prije nego što se rodio. Novi zavjet kaže da je isti jučer, danas i zauvijek. Zato kršćanin mora smatrati da je Isus koji je blagoslovio djecu isti Gospod. Biblija kaže da je taj Gospod naredio da se ubije dojenčad Amaleka. Musliman nema takve teškoće. Islam smatra da je Isus bio vjerovjesnik i Allahov (﷾) rob i ništa od ovoga mu se ne pripisuje.
“Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek.”
“Ovako kaže GOSPOD nad vojskama: Sjećam se šta je Amalek učinio Izraelu, kako mu je postavio zasjedu na putu kad je izlazio iz Egipta. Idi sada i udari Amaleka i potpuno uništi sve što imaju, i ne štedi ih, nego pobij i muškarca i ženu, dijete i dojenče, vola i ovcu, devu i magarca.”
Šta uče Kur'an i Poslanik (ﷺ)
I Kur'an govori o narodima koje je Allah (﷾) uništio zbog njihovih zločina. A i islam dopušta zakonitoj državi da vodi pravedan rat. To nije prigovor. Prigovor je to što se ljudima govori, u Božije ime, da ubijaju bebe mačem. Kur'an bilježi Allahov (﷾) zakon o ubijanju. Ko ubije jednog čovjeka, osim zbog ubistva ili širenja nereda, kao da je sve ljude poubijao. Kur'an borbu ograničava na one koji se bore i zabranjuje prelaženje granica. U jednom Poslanikovom (ﷺ) pohodu nađena je ubijena žena. Tada je zabranio namjerno ubijanje žena i djece.
“Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, zaista, na Zemlji sve granice zla prelazili.”
“I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prekoračuju granice.”
Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.
Zašto muslimani kažu da su ovi stihovi izmijenjeni
Kur'an smatra da je ranije spise objavio Allah (﷾), a da su ih kasnije izmijenili ljudi. Sama Biblija, kod Jeremije, govori o lažnom peru pisara. Allah (﷾) je poslao Poslanika (ﷺ) da zabrani namjerno ubijanje žena i djece. Takav Bog nije naredio ubijanje dojenčadi.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“Kako možete reći: ‘Mudri smo, i Jahvin zakon je s nama?’ Ali, gle, lažno pero pisara učinilo je to lažju.”
Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.
Stih po stih
Ponovljeni zakon 9:5 — Tora (Zakon), poglavlje 9, stih 5
“Ne zbog pravde svoje ni zbog čestitosti srca svoga ideš da zaposjedneš njihovu zemlju: nego zbog bezbožnosti ovih naroda GOSPOD Bog tvoj tjera ih pred tobom, i da ispuni riječ kojom se GOSPOD zakleo očevima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu.”
Navedeno za
Bog je sudio ovim narodima zbog njihove opačine. On je davalac života i smije ga uzeti.
Odgovor
Dojenče nije učinilo nikakvu opačinu. Mojsijev zakon zabranjuje vlastitim izraelskim sudijama da pogube dijete za očev grijeh ili da ubiju nedužnog. Ipak, vojnicima je naređeno da ubiju Amalekove bebe za nešto što je Amalek učinio stoljećima prije nego što su se rodile. Kada Bog sam uništi narod, to je Njegov sud. Kada se ljudima naredi da mačem ubijaju dojenčad, naredba ide protiv vlastitih riječi Zakona.
Zaključak — Sud krivima ne objašnjava naredbu da se ubija dojenčad. Sam Zakon kaže da dijete ne smije umrijeti za očev grijeh.
1 Samuelova 27:8 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 27, stih 8
“I David i ljudi njegovi iziđoše i napadoše Gešurce, Gizrijce i Amalečane; jer su ti narodi od davnina bili stanovnici zemlje, kako se ide prema Šuru, sve do zemlje egipatske.”
Navedeno za
“Potpuno uništi” pretjeran je ratni jezik. Amalečani su još tu u Davidovo vrijeme, pa ih niko nije sve pobio.
Odgovor
Samo poglavlje naredbu uzima doslovno. Šaul je osuđen jer je poštedio kralja i najbolji plijen. Kod Midjana se Mojsije ljuti što su žene ostavljene u životu i naređuje da se dječaci ubiju. Naredba koja se kažnjava kada je samo djelimično izvršena nije govorna figura.
Zaključak — Biblija kažnjava one koji nisu ubili sve, pa je zapovijed trebala biti poslušana.
Kur'an 18:71-77 — sura El-Kehf, ajet 71-77
“I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. “Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!” “Ne rekoh li ja”, reče onaj, “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?” “Ne kori me što sam zaboravio”, reče, “i ne čini moje stanje još težim.” I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: “Što ubi dijete bezgrešno, koje nije nikog ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!” “Ne rekoh li ja tebi”, reče onaj, “da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?” “Ako te i poslije ovog za bilo šta upitam”, reče, “onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!” I njih dvojica krenuše. Kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. “Mogao si”, reče Musa, “uzeti za to nagradu.””
Navedeno za
U Kur'anu Allahov rob ubija dječaka, a Musa ga naziva nedužnim. Dakle, Kur'an čini isto.
Odgovor
Allahov (﷾) rob, kojeg muslimani zovu el-Hidr, kaže da ništa od toga nije učinio po svom nahođenju. Djelovao je po Allahovoj (﷾) zapovijedi. Kur'an razlog daje samo za ovog jednog dječaka: on bi svoje roditelje vjernike ožalostio nasiljem i nevjerovanjem. Razlog je u samom dječaku, a ne u grijehu njegovih očeva. To nije naredba vojsci i nikome ne dopušta da šteti drugima. Poslanik (ﷺ) je zabranio namjerno ubijanje žena i djece u ratu.
Zaključak — Jedno djelo po Allahovoj (﷾) zapovijedi, s navedenim razlogom, nije naredba vojsci da mačem ubija dojenčad jednog naroda.
Gledišta
Kršćanski
Bog je sudio ovim narodima zbog njihove opačine. Kao davalac života, ima pravo da ga uzme. Neki kršćanski učenjaci dodaju da su riječi o potpunom uništenju pretjerani ratni govor tog vremena.
Ponovljeni zakon kaže da je Bog protjerao narode Kanaana zbog njihove bezbožnosti, a ne zato što je Izrael bio pravedan.
Pobijanje
Ponovljeni zakon to doista kaže o narodima. Ali dojenče nije učinilo nikakvu bezbožnost. Mojsijev zakon zabranjuje da se dijete pogubi za očev grijeh. Ipak, Amalekove bebe trebale su umrijeti za ono što je Amalek učinio stoljećima ranije.
Zapovijedi da se uništi sve živo pretjerani su drevni ratni jezik. To možemo znati, jer se Amalečani ponovo pojavljuju nakon Šaulovog pohoda.
Pobijanje
Amalečani se doista kasnije ponovo pojavljuju. Ali Šaul je osuđen što je poštedio kralja i najbolji plijen, a Mojsije se ljuti što su midjanske žene ostavljene u životu. Naredba koja se kažnjava kada je samo djelimično izvršena trebala je biti poslušana.
Islamsko gledište
Allah (﷾) ne naređuje vojsci da mačem pobije žene, djecu i dojenčad jednog naroda. Kur'an svaki nedužan život smatra svetim. Poslanik (ﷺ) je zabranio namjerno ubijanje žena i djece u ratu. Biblijske zapovijedi da se to učini djelo su ljudskih pisaca.
Biblija kaže da je Bog naredio Šaulu da pobije žene, djecu i dojenčad Amaleka.
Mojsije daje naredbu o Midjanu. Treba pobiti sve muško “među djecom” i svaku ženu koja je poznala muškarca.
Ponovljeni zakon naređuje Izraelu da u gradovima koji su mu dati ne ostavi u životu ništa što diše. Kaže da se ne iskazuje milost.
Mojsijev zakon zabranjuje izraelskim sudijama da ubijaju nedužne. Zabranjuje da se dijete pogubi za očev grijeh.
Novi zavjet kaže da je Isus isti jučer, danas i zauvijek. Zato ga kršćanin ne može odvojiti od ovih zapovijedi.
Kur'an bilježi Allahov (﷾) zakon, dat sinovima Israilovim, da je ubistvo jednog nedužnog čovjeka kao ubistvo svih ljudi. Zabranjuje i prelaženje granica u ratu.
Poslanik (ﷺ) je zabranio namjerno ubijanje žena i djece u ratu.
Ove zapovijedi djelo su ljudskih pisaca, kako dopušta Jeremijina tužba na lažno pero pisara.