Kratak odgovor
Ne. Svaki odlomak koji kršćani navode u tu svrhu drži Boga iznad Isusa. Jahve je ime Boga u hebrejskoj Bibliji, koje starije Biblije pišu kao Jehova. U Starom zavjetu to je ime jednog Boga, koji za njega kaže: “ime moje zauvijek”. Novi zavjet napisan je na grčkom i nikada ne ispisuje to ime od četiri slova. Kršćani ukazuju na stihove u kojima novozavjetni pisci starozavjetne odlomke o ‘Gospodu’ primjenjuju na Isusa. Čitan u kontekstu, svaki od njih drži Isusa ispod Boga. Pavle kaže da će svaki jezik priznati da je Isus Gospod “na slavu Boga Oca”. Poslanica Hebrejima Isusu kaže: “zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Ovi pisci davali su Isusu počasne naslove jer su vjerovali da mu je Bog dao moć. Nikada ga nisu izjednačili s Bogom koji mu ju je dao. Islam se slaže: Isa je govorio ljudima da obožavaju Allaha (﷾), njegovog i njihovog Gospodara.
Potpuno objašnjenje
Ime koje Bog čuva za Sebe
Na hebrejskom Božije vlastito ime ima četiri slova, JHVH, koje učenjaci obično pišu kao Jahve. Bog govori Mojsiju da je to Njegovo ime zauvijek. Psalmista, pisac psalma, kaže da je Onaj čije je ime Jehova jedini najviši nad svom zemljom. Biblija Isusu daje mnoge naslove, ali nikada ovo ime kao njegovo vlastito.
“I reče još Bog Mojsiju: Ovako reci sinovima Izraelovim: GOSPOD, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, posla me k vama; to je ime moje zauvijek i to je spomen moj za sve naraštaje.”
“I javih se Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog Svemogući, ali po imenu svome Jehova nisam im bio poznat.”
“Da ljudi znaju da si ti, kojem je jedinom ime Jehova, najviši nad svom zemljom.”
Stihovi na koje se kršćani oslanjaju
Kršćani odgovaraju da Novi zavjet na Isusa primjenjuje starozavjetne odlomke o GOSPODU, gdje hebrejski tekst ima JHVH. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, napisao je u svojoj poslanici Rimljanima: “svaki koji prizove ime Gospodnje”. To je navod iz proroka Joela. Njegove riječi u Poslanici Filipljanima, da se svako koljeno treba prignuti pred Isusovim imenom, odjek su Izaije 45:23. Poslanica Hebrejima Sinu upućuje psalam o onome koji je postavio temelj zemlje. Ivanovo evanđelje kaže da Izaija, hebrejski prorok iz osmog stoljeća pr. n. e., “vidje slavu njegovu”. Kršćani to povezuju s Izaijinim viđenjem Gospoda na prijestolju.
“Jer svaki koji prizove ime Gospodnje bit će spašen.”
“I dogodit će se da će se izbaviti svako ko prizove ime GOSPODNJE: jer će na gori Sionu i u Jerusalemu biti izbavljenje, kako je rekao GOSPOD, i u ostatku koji GOSPOD pozove.”
“Da se u ime Isusovo prigne svako koljeno nebeskih i zemaljskih i podzemnih,”
“Zakleo sam se samim sobom, riječ je izašla iz usta mojih u pravdi i neće se vratiti: Da će se meni svako koljeno prignuti, svaki jezik zakleti.”
“I: Ti, Gospode, u početku utemelji zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih;”
“Od davnina si postavio temelj zemlji, i nebesa su djelo ruku tvojih.”
“Ovo reče Izaija kad vidje slavu njegovu i govori o njemu.”
“One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i uzdignutu, i skut njegov ispunjavaše hram.”
Marko 1:3: “Pripravite put Gospodu”
Marko počinje Izaijom 40:3: “Pripravite put Gospodu”. Kod Izaije ‘Gospod’ stoji umjesto Božijeg vlastitog imena. Ivan Krstitelj priprema put Isusu. Zato neki kršćani kažu da Marko Isusa naziva Gospodom Bogom iz Izaije. Ali pročitajte redak neposredno prije toga. Bog kaže: “Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom” (Marko 1:2). Bog govori nekom drugom, o tome: “put tvoj”. Nekoliko stihova kasnije glas s neba govori Isusu: “Ti si moj ljubljeni Sin” (1:11). Onaj koji šalje i onaj koga šalje su dvojica. Biblija često govori da Bog djeluje kad djeluje Njegov zastupnik. Bog je rekao: “udarit ću štapom koji je u ruci mojoj” (Izlazak 7:17). Ipak, Mojsije i Aron podigli su štap i udarili rijeku (7:20).
“Kao što je napisano u prorocima: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom. Glas onoga koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodu, poravnajte staze njegove.”
“I dođe glas s neba govoreći: Ti si moj ljubljeni Sin, u kojem mi je ugodno.”
“Ovako govori GOSPOD: Po ovome ćeš znati da sam ja GOSPOD: gle, udarit ću štapom koji je u ruci mojoj po vodi koja je u rijeci, i pretvorit će se u krv.”
“I Mojsije i Aron učiniše tako, kako je GOSPOD zapovjedio; i podiže štap i udari vode koje su bile u rijeci, pred očima faraona i pred očima slugu njegovih; i sve vode koje su bile u rijeci pretvoriše se u krv.”
U svakom odlomku Bog stoji iznad Isusa
Čitan u kontekstu, svaki od ovih odlomaka drži Boga iznad Isusa. Poslanica Filipljanima kaže da je Bog uzvisio Isusa i dao mu ime. Priznanje da je on Gospod je “na slavu Boga Oca”. Poslanica Hebrejima, u stihu prije psalma, Sinu kaže: “zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. U Poslanici Rimljanima Pavle kaže da je vjerovanje koje spašava to da je Bog uskrsnuo Isusa iz mrtvih. Petar, Isusov učenik, kaže da je Bog učinio Isusa Gospodom. Pavle to sažima: jedan Bog, Otac, i jedan Gospod, Isus Krist.
“Zato ga je i Bog visoko uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakog imena;”
“I da svaki jezik prizna da je Isus Krist Gospod, na slavu Boga Oca.”
“Zavolio si pravednost i omrznuo bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.”
“Jer ako ustima svojim priznaš Gospoda Isusa i u srcu svome povjeruješ da ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih, bit ćeš spašen.”
“Neka dakle sav dom Izraelov pouzdano zna da je Bog učinio i Gospodom i Kristom ovoga Isusa koga ste vi razapeli.”
“Ali mi imamo samo jednog Boga, Oca, od koga je sve, i mi u njemu; i jednog Gospoda Isusa Krista, kroz koga je sve, i mi kroz njega.”
| Stih koji kršćani navode | Isti odlomak |
|---|---|
| Filipljanima 2:10: svako koljeno neka se prigne pred imenom Isusa | Bog ga je uzvisio i dao mu ime, a priznanje je “na slavu Boga Oca”. |
| Hebrejima 1:10: psalam o Tvorcu Zemlje, upućen Sinu | Stih prije kaže Sinu: “zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. |
| Rimljanima 10:13: svaki koji prizove ime Gospodnje | Vjerovanje koje spašava jeste da je Bog uskrsnuo Isusa iz mrtvih. |
| Marko 1:3: pripravite put Gospodu | U retku prije Bog šalje ‘glasnika svoga’ “pred licem tvojim”, a glas zatim Isusa naziva ‘moj ljubljeni Sin’. |
| Psalam 110:1: reče GOSPOD Gospodu mom | Prvi Gospod je JHVH; drugi je adoni, riječ koja se koristi za ljudske gospodare i kraljeve. |
Pavle to sažima: jedan Bog, Otac, i jedan Gospod, Isus Krist.
GOSPOD reče Gospodu mome
Starozavjetni stih koji Novi zavjet najčešće navodi o Isusu jasno pokazuje razliku. U Psalmu 110:1 prvi ‘Gospod’ je JHVH. Drugi je adoni, ‘moj gospodar’, riječ koju hebrejska Biblija koristi za ljudske gospodare i kraljeve. Petar navodi ovaj psalam i izvodi zaključak: Bog je Isusa učinio i Gospodom i Kristom.
“Davidov psalam. GOSPOD reče Gospodu mome: Sjedi mi s desne strane, dok ne učinim neprijatelje tvoje podnožjem nogu tvojih.”
“Neka dakle sav dom Izraelov pouzdano zna da je Bog učinio i Gospodom i Kristom ovoga Isusa koga ste vi razapeli.”
Zašto su novozavjetni pisci dijelili Božije naslove s Isusom
Novozavjetni pisci vjerovali su da je Bog Isusu dao veliku moć, pa su i njemu dali neke Božije naslove. Bili su jasni da je svaka čast bila data. Bog mu je dao ime iznad svakog imena. Uzvišenije ime od anđela “naslijedio” je. Na kraju će se, kaže Pavle, i sam Sin pokoriti Bogu. Naslov koji je dat ne čini primaoca Davaocem.
“Zato ga je i Bog visoko uzvisio i dao mu ime koje je iznad svakog imena;”
“Postavši toliko bolji od anđela, koliko je uzvišenije ime od njih naslijedio.”
“A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve u svemu.”
Šta Kur'an kaže da je Isa učio
Kur'an donosi Isaovu vlastitu poruku njegovim vlastitim riječima: obožavajte Allaha (﷾), mog Gospodara i vašeg Gospodara. Isa nikada nije Gospodar kojeg poziva ljude da obožavaju. On je rob koji upućuje na Njega.
“Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato ibadet činite samo Njemu! To je Pravi put.”
“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je, doista, Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi lsrailovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nepravednima neće niko moći pomoći.”
Stih po stih
Rimljanima 10:13 — poglavlje 10, stih 13
“Jer svaki koji prizove ime Gospodnje bit će spašen.”
Navedeno za
Pavle Joelovo ‘prizivanje imena Gospodnjeg’, gdje hebrejski tekst ima JHVH, primjenjuje na prizivanje Isusa, dakle Isus je JHVH.
Odgovor
Nekoliko stihova ranije Pavle kaže šta se mora vjerovati: “da ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih”. Kad Petar navodi isti Joelov stih, odmah zatim Isusa naziva: “čovjeka od Boga potvrđenog”. Kaže da ga je Bog učinio Gospodom.
Zaključak — Pavle i Petar, koji obojica navode Joela, stavljaju Isusa pod Boga, pa ga taj stih ne čini JHVH.
Filipljanima 2:10 — poglavlje 2, stih 10
“Da se u ime Isusovo prigne svako koljeno nebeskih i zemaljskih i podzemnih,”
Navedeno za
Svako koljeno prigiba se Isusu, kao što Izaija 45:23 kaže da se svako koljeno prigiba Bogu, dakle Isus je Bog iz Izaije.
Odgovor
Stih prije toga kaže da je Bog uzvisio Isusa i dao mu ime. Rečenica završava riječima: “na slavu Boga Oca”. Čast daje Bog i ona se vraća Bogu.
Zaključak — Čast koju daje Bog i koja se prinosi na Božiju slavu pokazuje Isusa ispod Boga, a ne jednakog Njemu.
Hebrejima 1:10 — poglavlje 1, stih 10
“I: Ti, Gospode, u početku utemelji zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih;”
Navedeno za
Poslanica Hebrejima Sinu upućuje psalam o Gospodu koji je postavio temelj zemlje, dakle Sin je JHVH Stvoritelj.
Odgovor
Stih neposredno prije toga kaže Sinu: “zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Stih 8 navodi Psalam 45, svadbeni psalam kralju Izraela, a njegove riječi mogu se čitati i kao “Bog je prijesto tvoj”. U svakom slučaju, sljedeći stih imenuje Boga koji je njegov Bog i koji ga je pomazao. Poglavlje također kaže da je svoje ime “naslijedio”. Onaj kome se govori ima Boga iznad sebe.
Zaključak — Poglavlje koje navodi psalam imenuje Boga nad Sinom, pa ga ne može učiniti tim Bogom.
Ivan 12:41 — poglavlje 12, stih 41
“Ovo reče Izaija kad vidje slavu njegovu i govori o njemu.”
Navedeno za
Izaija je vidio Gospoda na prijestolju, a Ivan kaže da je Izaija vidio Isusovu slavu, dakle Isus je Gospod iz Izaije 6.
Odgovor
Ivan ne kaže da je Izaija vidio Isusa na prijestolju. Kaže da je vidio “slavu njegovu” i govorio o njemu. U stihovima neposredno prije toga Ivan navodi dva Izaijina odlomka: 53:1, iz odlomka o Božijem sluzi, i 6:10. U Ivanovom evanđelju Isusovu slavu daje Otac: “moj Otac je onaj koji me slavi” i “slavu koju si mi dao”. A Isus tu istu slavu prenosi svojim učenicima: “slavu koju si mi dao ja sam dao njima” (Ivan 17:22). Slava koju primaju i učenici nije slava koju Bog čuva za Sebe.
Zaključak — Kod Ivana je Isusova slava dar od Oca, pa ga taj stih ne čini Gospodom koji je daje.
Jeremija 23:6 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 23, stih 6
“U dane njegove Juda će biti spasen, i Izrael će živjeti bezbjedno: i ovo je ime njegovo kojim će se zvati: GOSPOD PRAVDA NAŠA.”
Navedeno za
Budući kralj nosi ime “GOSPOD PRAVDA NAŠA”, s JHVH u imenu, dakle Mesija je JHVH.
Odgovor
Jeremija potpuno isto ime daje Jerusalemu: “ovo je ime kojim će se zvati: GOSPOD, pravda naša”. Ime koje hvali Boga može se dati osobi ili gradu, a da nijedno ne postane Bog.
Zaključak — Isto ime dato je gradu, pa ono ne pokazuje da je njegov nosilac Bog.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus dijeli identitet Jahve. Apostoli to pokazuju primjenjujući na njega starozavjetne odlomke koji govore o GOSPODU, Bogu Izraelovom.
Rimljanima 10:13 primjenjuje Joela 2:32, stih o prizivanju imena JHVH, na prizivanje Isusa.
Pobijanje
Pavle zaista koristi Joelove riječi o prizivanju Isusa. Ali nekoliko stihova ranije kaže šta se mora vjerovati: da ga je Bog uskrsnuo iz mrtvih. Petar, navodeći isti stih, Isusa naziva: “čovjeka od Boga potvrđenog”.
Filipljanima 2:10-11 Isusu daje klanjanje svakog koljena koje Izaija 45:23 daje Bogu.
Pobijanje
Poslanica Filipljanima zaista kaže da će se svako koljeno prignuti pred Isusovim imenom. Ali stih prije toga kaže da ga je Bog uzvisio i dao mu ime. Rečenica završava riječima: “na slavu Boga Oca”.
Hebrejima 1:10 Sinu upućuje Psalam 102:25, psalam o Gospodu koji je stvorio zemlju i nebesa.
Pobijanje
Poslanica Hebrejima zaista primjenjuje psalam na Sina. Ali stih prije toga kaže mu: “zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao”, a poglavlje kaže da je svoje ime naslijedio. Onaj ko iznad sebe ima Boga nije Stvoritelj kojeg psalam hvali.
Marko 1:3 primjenjuje Izaijino “Pripravite put Gospodu” na Isusa. Kod Izaije je taj Gospod JHVH, pa Marko Isusa naziva JHVH.
Pobijanje
U stihu prije toga Bog šalje svog glasnika “pred licem tvojim”, da pripravi “put tvoj”. Bog govori nekom drugom. Kad djeluje Njegov zastupnik, Biblija može reći da djeluje Bog. Bog je rekao: “udarit ću štapom koji je u ruci mojoj”, a ipak su ga podigli Mojsije i Aron.
Islamsko gledište
Jahve je ime jednog Boga i Biblija ga nikada ne daje Isusu kao njegovo vlastito. Naslove koje je Isus primio dao mu je Bog, koji uvijek stoji iznad njega. Kur'an se slaže: Isa je pozivao ljude da obožavaju Allaha (﷾), njegovog i njihovog Gospodara.
Hebrejska Biblija JHVH naziva Božijim imenom zauvijek. Kaže da je onaj ko ga nosi jedini najviši nad svom zemljom.
Odlomci koje kršćani navode drže Boga iznad Isusa. Priznanje Isusa kao Gospoda je “na slavu Boga Oca”, a Poslanica Hebrejima Sinu kaže: “zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao”.
Petar kaže da je Bog Isusa učinio Gospodom i Kristom i naziva ga čovjekom preko kojeg je Bog djelovao.
U Psalmu 110:1, stihu koji se najviše koristi za Isusa kao Gospoda, Gospod koji govori je JHVH. Onaj kome se govori je ‘moj gospodar’, druga riječ.
Novozavjetni pisci dali su Isusu neke Božije naslove, jer su vjerovali da mu je Bog dao moć. Svaku čast opisuju kao datu.
Kur'an uči da je Isa pozivao ljude da obožavaju Allaha (﷾), njegovog i njihovog Gospodara.