Kratak odgovor
Ne. Izaija kaže ‘ime će mu biti’ Bog silni. To djetetu daje ime, a ne narav. Hebrejska imena često sadrže Boga: Ilija znači ‘moj Bog je Jahve’. Dijete koje se ‘rodi’ imalo je početak, a Bog ga nema. U sljedećem stihu GOSPOD nad vojskama vrši djelo, a dijete sjedi na Davidovom prijestolu. Talmud, stara zbirka jevrejskog učenja, stih primjenjuje na kralja Ezekiju. Raši, jevrejski komentator iz jedanaestog stoljeća, velike naslove čita kao hvalu Bogu. Biblija i ljudske vođe naziva ‘ocem’: Josip je učinjen “ocem faraonu”. I nijedan stih Novog zavjeta Isusa ne naziva “Bog silni”. Odgovor islama jeste da je Isus bio Allahov (﷾) poslanik, a da je samo Allah (﷾) Bog.
Potpuno objašnjenje
Kako kršćani čitaju stih
Kršćani Izaiju 9:6 čitaju kao proročanstvo o Isusu. Kažu da se ostvarilo kada se on rodio. Pokazuju na tri stvari. Prvo, isti naslov, el gibbor (‘Bog silni’), koristi se za samog Boga u Izaiji 10:21. Drugo, anđeo kod Luke Isusu obećava Davidovo prijestolje, kao i Izaija 9:7. Treće, Matej početak ovog proročanstva, Izaiju 9:1-2, primjenjuje na Isusovo propovijedanje u Galileji.
“Jer nam se dijete rodi, sin nam se dade: i vlast će biti na ramenu njegovu: i ime će mu biti Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mira.”
“Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev, Bogu silnome.”
“On će biti velik i nazvat će se Sinom Svevišnjega; i dat će mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; i kraljevat će nad domom Jakovljevim zauvijek, i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.”
“Zemlja Zabulonova i zemlja Neftalimova, uz put morski, s onu stranu Jordana, Galileja neznabožačka; narod koji sjeđaše u tami vidje svjetlost veliku, i onima koji sjeđahu u kraju i sjeni smrtnoj zasja svjetlost.”
Ime, a ne narav
Stih kaže ‘ime će mu biti’. Daje ime. Ne kaže da će dijete biti Bog. Hebrejska imena često su građena na Božijim imenima i naslovima. Ilija znači ‘moj Bog je Jahve’. Eliab znači ‘moj Bog je otac’. Mihael znači ‘ko je kao Bog?’. Izaija 7:14 dijete imenuje Imanuel, ‘s nama je Bog’, a ipak je dijete kod Mateja nazvano Isus. Isusovo vlastito hebrejsko ime, Ješua, oblik je imena Jošua i znači ‘Jahve je spasenje’. Nijedno od ovih imena nije učinilo Bogom onoga ko ga je nosio.
Objašnjava hebrejska lična imena izgrađena na imenima Boga: Ilija kao ‘moj Bog je Jahve’, Eliab kao ‘moj Bog je otac’, Mihael kao ‘ko je kao Bog?’, Emanuel kao ‘s nama je Bog’ i Jošua kao ‘Jahve je spasenje’.
“Zato će vam sam Gospod dati znak: Evo, djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Imanuel.”
“I rodit će sina, i nadjenut ćeš mu ime ISUS, jer će on spasiti narod svoj od grijeha njihovih.”
| Ime ili naziv | Šta znači |
|---|---|
| Ilija | ‘moj Bog je Jahve’ |
| Elijab | ‘moj Bog je otac’ |
| Mihael | ‘ko je kao Bog?’ |
| Imanuel | ‘Bog s nama’, ime u Izaiji 7:14. A ipak je dijete kod Mateja nazvano Isus. |
| Isus (Ješua) | ‘Jahve spašava’. To je oblik imena Jošua. |
| Silni (gibbor) | Obična hebrejska riječ za ratnika. Jeremija je koristi za babilonske silne ljude, a Jošua za jerihonske hrabre ratnike. |
Nijedno od ovih imena nije učinilo Bogom onoga ko ga je nosio.
‘Silni’ i ‘otac’ koriste se za ljude
Hebrejska riječ gibbor, ‘silan’, obična je riječ za ratnika. Jeremija je koristi za babilonske junake. Knjiga Jošue koristi je za hrabre junake Jerihona. ‘Otac’ je bio naslov za vođu i zaštitnika. Bog Elijakima, kraljevskog službenika, čini da bude “otac stanovnicima Jerusalema”. Josip kaže da ga je Bog učinio “ocem faraonu”. Nijedan od njih nije bio Bog. Pismo čak i Mojsija naziva “bogom faraonu”, a izraelske sudije “bogovi”.
“I opit ću knezove njene i mudrace njene, i vojvode njene i upravitelje njene i junake njene; i usnut će vječnim snom i neće se probuditi, govori Kralj, kojem je ime GOSPOD nad vojskama.”
“I GOSPOD reče Jošui: Gle, dao sam u tvoju ruku Jerihon i kralja njegova i junake hrabre.”
“I obući ću ga u tvoju haljinu i utvrdit ću ga tvojim pojasom i predat ću tvoju vlast u njegovu ruku; i bit će otac stanovnicima Jerusalema i domu Judinom.”
“Dakle, niste me vi poslali ovamo, nego Bog: i on me učini ocem faraonu i gospodarom cijele kuće njegove i vladarom po svoj zemlji egipatskoj.”
“I reče GOSPOD Mojsiju: Gle, učinih te bogom faraonu: a Aron, brat tvoj, bit će ti prorok.”
“Ja rekoh: Bogovi ste; i svi ste sinovi Svevišnjega.”
| Riječi | Šta pokazuju |
|---|---|
| ‘jer nam se dijete rodilo’ | Dijete koje se rodi imalo je početak. Bog je “od vijeka do vijeka” (Psalam 90:2). |
| ‘vlast će biti na ramenu njegovu’ | Sljedeći stih stavlja ga ‘na prijestolje Davidovo’, ljudsko prijestolje, i kaže ‘revnost GOSPODA nad vojskama učinit će to’. Bog djeluje; dijete prima. |
| “Bog silni” | Stih kaže “ime će mu biti”: daje ime, a ne prirodu. Mnoga hebrejska imena sadrže riječ Bog. Ilija znači ‘moj Bog je Jahve’, a ipak Ilija nije bio Bog. |
| ‘Otac vječni’ | ‘Otac’ je bio naziv za vođu. Bog je upravitelja Elijakima učinio “otac stanovnicima Jerusalema”. |
Nijedan stih Novog zavjeta ne naziva Isusa ‘Bog silni’.
Ko vrši djelo u stihu 7
Sljedeći stih pokazuje ko djeluje, a ko prima. Dijete sjedi na Davidovom prijestolu, a to je prijestolje čovjeka. Izaija završava: revnost GOSPODA nad vojskama to će učiniti. Dakle, GOSPOD je onaj koji djeluje. Dijete koje se ‘rodi’ imalo je početak, a Bog je “od vijeka do vijeka”. Kršćani Izaiju 11 primjenjuju na istog kralja. Tamo na njemu počiva duh GOSPODNJI i on živi u strahu GOSPODNJEM. Onaj koji se boji GOSPODA nije GOSPOD.
“Povećanju vlasti njegove i miru neće biti kraja, na prijestolu Davidovu i u kraljevstvu njegovu, da ga uredi i utvrdi sudom i pravdom od sada pa dovijeka. Revnost GOSPODA nad vojskama to će učiniti.”
“Prije nego se rodiše gore i prije nego si oblikovao zemlju i svijet, od vijeka do vijeka ti si Bog.”
“I na njemu će počivati duh GOSPODNJI, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha GOSPODNJEG; I učinit će ga brza razuma u strahu GOSPODNJEM: i neće suditi po onome što mu oči vide, niti će prekorijevati po onome što mu uši čuju:”
Kako ga čita jevrejska predaja
U jevrejskim Biblijama ovaj stih je 9:5. Prijevod Jevrejskog izdavačkog društva iz 1917. naslove ne pretvara u popis božanskih imena. Ostavlja ih neprevedene, kao hebrejsko ime. Njegova fusnota ime objašnjava kao rečenicu o Bogu: divan u savjetu je Bog Silni, Otac vječni, vladar mira. Talmud stih primjenjuje na kralja Ezekiju i njegove naslove računa kao njegova imena. Raši velike naslove čita kao opis Boga, onoga koji djetetu daje ime. ‘Knez mira’ čita kao ime djeteta.
“Jer nam se dijete rodi, sin nam se dade; i vlast je na ramenu njegovu; i ime mu je Pele-joez-el-gibbor Abi-ad-sar-shalom;”
Izaiju 9:5-6 (9:6-7 u kršćanskim Biblijama) čita kao da se odnosi na kralja Ezekiju. Naslove iz stiha računa kao osam Ezekijinih imena i kaže da je Bog htio Ezekiju učiniti Mesijom, ali se suzdržao, jer mu Ezekija nije pjevao hvalu.
Primjenjuje stih na Ezekiju, sina kralja Ahaza. Raši izraze Divni Savjetnik, Bog Silni i Otac Vječni čita kao opis Boga, onoga koji djetetu daje ime, a ‘Knez mira’ kao ime dato Ezekiji.
Šta Novi zavjet nikada ne kaže
Nijedan stih Novog zavjeta Isusa ne naziva “Bog silni”. Matej navodi početak upravo ovog poglavlja i primjenjuje ga na Isusa. Ipak, nikada ne navodi naslove djeteta nekoliko stihova kasnije. Kada anđeo kod Luke preuzima Izaijino obećanje, kaže da će se Isus nazvati “Sinom Svevišnjega”. Kaže da će mu Gospod Bog dati Davidovo prijestolje. To je dar od Boga, a ne tvrdnja da je Bog. Isus je jednom optužen da sebe čini Bogom. Odgovorio je iz Psalama da Pismo ljude naziva “bogovi”. Sebe je nazvao Sinom Božijim, onim koga je Otac posvetio i poslao.
“Zemlja Zabulonova i zemlja Neftalimova, uz put morski, s onu stranu Jordana, Galileja neznabožačka; narod koji sjeđaše u tami vidje svjetlost veliku, i onima koji sjeđahu u kraju i sjeni smrtnoj zasja svjetlost.”
“On će biti velik i nazvat će se Sinom Svevišnjega; i dat će mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; i kraljevat će nad domom Jakovljevim zauvijek, i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.”
“Jevreji mu odgovoriše govoreći: Zbog dobrog djela ne kamenujemo te, nego zbog huljenja, i zato što ti, čovjek budući, sebe činiš Bogom.”
“Isus im odgovori: Zar nije napisano u zakonu vašem: Ja rekoh: bogovi ste? Ako je bogovima nazvao one kojima je došla riječ Božija, a Pismo se ne može pokvariti, kako onda vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: Huliš, zato što rekoh: Sin sam Božiji?”
Stih po stih
Izaija 10:21 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 10, stih 21
“Ostatak će se vratiti, ostatak Jakovljev, Bogu silnome.”
Navedeno za
El gibbor je Božiji vlastiti naslov jedno poglavlje kasnije, pa dijete koje ga nosi mora biti Bog.
Odgovor
Hebrejska imena redovno nose Božije vlastite naslove. Eliab kaže ‘moj Bog je otac’, a Ilija kaže ‘moj Bog je Jahve’. Ipak, ti ljudi nisu bili ni Bog ni Otac. Ime hvali Boga. Ne pretvara svog nosioca u Boga. Tako Raši čita 9:6: naslovi opisuju Boga, koji djetetu daje ime.
Zaključak — Zajednički naslov pokazuje koga ime hvali, a ne ko je dijete.
Izaija 9:6 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 9, stih 6 (KJV)
“Jer nam se dijete rodi, sin nam se dade: i vlast će biti na ramenu njegovu: i ime će mu biti Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mira.”
Navedeno za
Avi-ad znači ‘Otac vječnosti’: vječni vladar koji se brine o svom narodu kao otac. Samo je Bog vječan, pa dijete mora biti Bog.
Odgovor
Psalam 21 istu hebrejsku riječ ad (‘zauvijek’) koristi za ljudskog kralja. Kaže da je Bog kralju dao “dužinu dana od vijeka do vijeka”. ‘Otac’ je i naslov vladara. Bog Elijakima čini ocem Jerusalemu, a Josipa ocem faraonu.
Zaključak — Obje riječi naslova koriste se za ljudske vladare, pa naslov ne čini dijete Bogom.
Ivan 20:28 — poglavlje 20, stih 28
“A Toma odgovori i reče mu: Gospod moj i Bog moj!”
Navedeno za
Toma je Isusa nazvao “Gospod moj i Bog moj”, pa ga Novi zavjet ipak naziva Bogom.
Odgovor
Pismo riječ bog daje ljudima. Mojsije je učinjen “bogom faraonu”, a izraelske sudije nazvane su “bogovi”. Sam Isus pokazao je na taj stih kada je optužen da sebe čini Bogom. Sebe je nazvao Sinom Božijim, koga je poslao Otac. Ranije u istom poglavlju rekao je “Bogu svome i Bogu vašemu” (Ivan 20:17).
Zaključak — Riječ bog upotrijebljena za Isusa ne znači ono što se tvrdi da znači Izaijin ‘Bog silni’, a Isus imenuje Boga iznad sebe.
Titu 2:13 — poglavlje 2, stih 13
“Očekujući blaženu nadu i slavni dolazak velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista;”
Navedeno za
Titu 2:13 Isusa naziva “velikoga Boga i Spasitelja našega”, a to je isto što i Bog silni.
Odgovor
U King James verziji stih glasi: “slavni dolazak velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista”. Imenuje Boga i Spasitelja jednog za drugim. Poslanica počinje tako što se Pavle predstavlja riječima “sluga Božiji i apostol Isusa Krista” (Titu 1:1). Tita pozdravlja od “Boga Oca i Gospoda Isusa Krista” (Titu 1:4), držeći Boga i Isusa odvojenim. Ništa u njoj ne navodi Izaiju 9:6.
Zaključak — Titu ne preuzima Izaijin naslov, a sama poslanica drži Boga i Isusa odvojenim.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Izaija 9:6 proriče rođenje Isusa, božanskog Mesije. El gibbor je Božiji naslov, pa je dijete koje ga nosi Bog Sin.
Izaija 10:21 el gibbor, ‘Bog silni’, koristi za samog Boga.
Pobijanje
Tačno: el gibbor je Božiji naslov u Izaiji 10:21. Ali u 9:6 dijete se tako samo ‘zove’, kao imenom. Hebrejska imena nose Božije naslove, a ne čine svoje nosioce Bogom: Eliab znači ‘moj Bog je otac’.
Dijete iz Izaije 9:6 je Isus, a naslov ‘Bog silni’ pokazuje njegovu božansku narav.
Pobijanje
Prihvatimo da Lukin anđeo ponavlja Izaiju za Isusa. Dijete se ovim naslovima i dalje samo ‘zove’, a nijedan stih Novog zavjeta Isusa ne naziva “Bog silni”. Izaija 9:7 kaže da GOSPOD nad vojskama vrši djelo, a Lukin anđeo kaže da će Gospod Bog Isusu dati Davidovo prijestolje.
Jevrejski
Dijete je kralj Ezekija. Naslovi su ili njegova imena, kako ih računa Talmud, ili hvala Bogu koji mu je dao ime, kako ih čita Raši.
Talmud stih primjenjuje na Ezekiju i njegove naslove računa kao njegovih osam imena.
Pobijanje
Islam se slaže s Talmudom u onome što je važno: ovi naslovi bili su imena za čovjeka, a on nije bio Bog. Ko god da je dijete bilo, Izaija 9:7 kaže da revnost GOSPODA nad vojskama vrši djelo.
Raši Divni Savjetnik, Bog Silni i Otac Vječni čita kao opis Boga, koji djetetu daje ime Knez mira.
Pobijanje
Islam se slaže s Rašijevom glavnom tačkom: naslovi hvale Boga, koji djetetu daje ime, a ne čine dijete Bogom. GOSPOD nad vojskama je onaj koji djeluje.
Prijevod JPS iz 1917. naslove ostavlja neprevedene, kao hebrejsko ime. Njegova fusnota to ime objašnjava kao rečenicu o Bogu: divan u savjetu je Bog Silni.
Pobijanje
Islam se slaže s ovim čitanjem: ime je rečenica o Bogu, pa Ga hvali, a ne naziva dijete Bogom. GOSPOD nad vojskama vrši djelo, kako kaže 9:7.
Islamsko gledište
Ko god da je dijete, stih mu daje ime, a ne Božiju narav. Samo proročanstvo GOSPODA stavlja iznad njega, a Isus nikada nije tvrdio da ima taj naslov.
Stih kaže ‘ime će mu biti’. Hebrejska imena često sadrže Božija imena, a ne čine svoje nosioce božanskim.
U Izaiji 9:7 GOSPOD nad vojskama vrši djelo, a dijete prima Davidovo prijestolje.
Dijete koje se rodi ima početak, a Bog je od vijeka do vijeka.
Gibbor, ‘silan’, koristi se za vojnike, a ‘otac’ za ljudske vođe.
Novi zavjet Isusa nikada ne naziva “Bog silni”; Lukin anđeo kaže da će mu Bog dati Davidovo prijestolje.
Psalam 21 koristi ad, ‘zauvijek’, riječ unutar avi-ad (‘Otac vječni’), za dužinu dana ljudskog kralja.