Kratak odgovor
Ne. Izaija 53 nikada ne imenuje slugu. Izaija riječ ‘sluga’ koristi za više od jedne osobe, a jevrejski čitaoci ovo poglavlje odavno čitaju kao da govori o Izraelu. Kada Matej navodi njegove riječi, koristi ih za Isusa koji liječi bolesne. Biblija također kaže da se svako pogubljuje za svoj grijeh. Sin neće nositi bezakonje oca. Isus je naveo Božije riječi: “Milost hoću, a ne žrtvu”. U Evanđeljima su svećenici kovali zavjeru da ga ubiju, a Pilat na njemu nije našao krivice. Po vlastitom kazivanju Evanđelja, to je bilo ubistvo nevinog čovjeka. Kur'an kaže da zavjerenici nisu uspjeli. Nisu ga ubili i nisu ga razapeli.
Potpuno objašnjenje
Stih i kršćansko čitanje
Kršćani Izaiju od 52:13 do 53:12 čitaju kao proročanstvo o Mesiji, Božijem obećanom kralju. Kažu da će trpjeti i umrijeti umjesto grešnika. Ukazuju na Djela apostolska, gdje Filip, rani kršćanski propovjednik, polazi od ovog odlomka i propovijeda Isusa etiopskom službeniku.
“Ali on bi ranjen za naše prijestupe, smrvljen za naša bezakonja: kazna za mir naš bi na njemu; i ranama njegovim mi smo iscijeljeni.”
“Tada Filip otvori usta svoja i, počevši od tog Pisma, propovijedaše mu Isusa.”
Jevrejsko čitanje: sluga je Izrael
U više poglavlja koja vode do Izaije 53 Bog Izrael po imenu naziva Svojim slugom. U jevrejskom čitanju govornici u poglavlju 53 su kraljevi naroda. Zapanjeni su kada otkriju da je narod koji su prezirali bio Božiji sluga. Prijevod JPS 1917 (engleska Biblija Jewish Publication Society) hebrejski prenosi kao “ranjen zbog naših prijestupa”. U jevrejskom čitanju narodi priznaju da je Izrael trpio zbog njihovih grijeha, od njihove ruke. Poglavlje nikoga ne imenuje i ne govori ništa o smrti Boga ili Mesije.
“A ti, Izraele, Slugo Moj, Jakove kojeg sam izabrao, potomstvo Abrahama, prijatelja Moga;”
“A sada čuj, Jakove, slugo Moj, I Izraelu, koga izabrah;”
“I reče mi: ‘Ti si Sluga Moj, Izrael, u kojem ću se proslaviti.’”
“Tako će zapanjiti mnoge narode, Kraljevi će zatvoriti usta zbog njega; Jer ono što im nije bilo rečeno vidjet će, I ono što nisu čuli shvatit će.”
“Ali on je bio ranjen zbog naših prijestupa, bio je slomljen zbog naših bezakonja: kazna za našu dobrobit bila je na njemu, i njegovim ranama bili smo iscijeljeni.”
Rani zapis jevrejskog čitanja
Jevrejsko čitanje nije moderan odgovor kršćanima. Origen, kršćanski učenjak koji je pisao oko 248. n. e., bilježi raspravu s učenim Jevrejem. Jevrej je odlomak uzimao kao da govori o cijelom narodu Izraela. Oni su trpjeli i bili raspršeni među narodima.
Origen, kršćanski učenjak, bilježi da je, kad je u raspravi s učenim Jevrejima naveo Izaiju 53, njegov jevrejski sagovornik odgovorio da to proročanstvo govori o cijelom jevrejskom narodu kao o jednoj osobi, raspršenoj među narodima i izloženoj patnji.
Kako Matej koristi Izaiju 53
Matej navodi Izaiju 53:4 kada Isus jedne večeri liječi bolesne i istjeruje duhove. Za Mateja sluga “ponese naše bolesti” tako što ih uklanja liječenjem, tokom svoje misije, a ne umiranjem.
“A kad nasta večer, dovedoše mu mnoge opsjednute đavolima; i on riječju istjera duhove i iscijeli sve bolesne, da se ispuni što je rečeno preko proroka Izaije koji kaže: On sam uze naše slabosti i ponese naše bolesti.”
| Čitanje | Sluga |
|---|---|
| Kršćansko | Mesija, Isus, koji pati i umire umjesto grešnika. |
| Jevrejsko | Izrael, kojeg Izaija imenuje kao Božijeg slugu. |
| Jedan Jevrej u Origenovom zapisu (oko 248.) | Cijeli narod Izraela, koji pati i raspršen je među narodima. |
| Matej | Primjenjuje 53:4 na Isusovo liječenje bolesnih za vrijeme njegovog djelovanja, a ne na njegovu smrt. |
Svaka duša nosi svoje breme
Musaov zakon i vjerovjesnik Ezekiel oba kažu da se niko ne pogubljuje za tuđi grijeh. Kur'an kaže isto: niko ne može nositi tuđe breme, pa ni bližnji. Musa je jednom ponudio da bude izbrisan umjesto Izraela. Bog je odbio i dao pravilo: ko je zgriješio protiv Njega, on je taj koji se briše. Zakon je i oprostio siromahov grijeh prinosom brašna, bez ikakve krvi. Bila je to desetina efe, mjere za suhu robu.
“Neka se očevi ne pogubljuju za djecu, niti neka se djeca pogubljuju za očeve: svako neka se pogubi za svoj grijeh.”
“Duša koja griješi, ona će umrijeti. Sin neće nositi bezakonje oca, niti će otac nositi bezakonje sina: pravda pravednika bit će na njemu, i bezbožnost bezbožnika bit će na njemu.”
“I nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi; ako grijesima pretovareni pozove da mu oni budu poneseni, niko mu ih neće ponijeti, pa ni bližnji. A ti ćeš upozoriti samo one koji se Gospodara svoga boje i kada ih niko ne vidi, i koji obavljaju namaz – onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro – a kod Allaha je konačno odredište!”
“A sada, ako ćeš oprostiti njihov grijeh...; a ako nećeš, izbriši mene, molim te, iz svoje knjige koju si napisao. I reče GOSPOD Mojsiju: Ko je zgriješio protiv mene, njega ću izbrisati iz svoje knjige.”
“A ako ne može donijeti dvije grlice ili dva golubića, onda neka onaj koji je sagriješio donese kao prinos desetinu efe finog brašna kao žrtvu za grijeh; neka ne stavlja na nju ulja, niti neka stavlja na nju tamjana: jer je žrtva za grijeh. Zatim neka je donese svećeniku, a svećenik neka uzme od nje šaku punu, kao spomen, i neka je spali na oltaru, na žrtvama paljenim GOSPODU: to je žrtva za grijeh. I svećenik će učiniti pomirenje za njega zbog grijeha kojim je sagriješio u jednom od ovoga, i oprostit će mu se: a ostatak neka pripadne svećeniku, kao žrtva od brašna.”
Milost, a ne žrtva
Isus je rekao farizejima, strogim učiteljima zakona, da odu i nauče šta je Bog mislio s “Milost hoću, a ne žrtvu”. Navodio je vjerovjesnika Hošeu. Bog traži milost i poznavanje Njega više nego prinose. U Isusovim vlastitim prispodobama rasipnom sinu oprošteno je čim se vrati. Carinik koji samo traži milost vraća se kući opravdan. Nijedna priča nema žrtvu. Stranica o Hebrejima 9:22 donosi cijeli argument.
“A vi idite i naučite šta znači: Milost hoću, a ne žrtvu. Jer nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”
“Jer milost sam želio, a ne žrtvu; i poznavanje Boga više nego žrtve paljenice.”
“I usta i ode k ocu svome. A dok je još bio daleko, ugleda ga otac njegov i sažali se, i potrča, pade mu oko vrata i poljubi ga.”
“A carinik, stojeći izdaleka, ne htjede ni očiju podići k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: Bože, milostiv budi meni grešniku! Kažem vam: ovaj se vrati kući svojoj opravdan više nego onaj; jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a ko se ponižava bit će uzvišen.”
Šta Evanđelja kažu da se dogodilo
U Evanđeljima su ljudi koji su doveli do njegove smrti kovali zavjeru za ubistvo. Glavari svećenički sastali su se u dvoru velikog svećenika. Planirali su da Isusa lukavstvom uhvate i ubiju. Pilat je više puta rekao da na njemu ne nalazi krivice, a popustio je samo da spriječi bunu. Noć prije Isus se molio da ga mimoiđe čaša. Ništa u Musaovom zakonu ubistvo nevinog čovjeka od strane njegovih neprijatelja ne čini prinosom Bogu. Kod Ivana Isus kaže da svoj život polaže sam od sebe. Ali voljna žrtva ne čini pravednim kažnjavanje nevinog za krivog.
“Tada se sabraše glavari svećenički i književnici i starješine narodne u dvoru velikog svećenika, koji se zvao Kajafa, i dogovoriše se da Isusa lukavstvom uhvate i ubiju.”
“Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i narodu: Ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku.”
“Pilat mu reče: Šta je istina? I rekavši to, opet izađe k Jevrejima i reče im: Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice.”
“A kad Pilat vidje da ništa ne pomaže, nego da nastaje još veća buna, uze vode i opra ruke pred narodom govoreći: Nevin sam od krvi ovoga pravednika; vi gledajte.”
“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”
“Niko mi je ne uzima, nego je ja sam od sebe polažem. Imam vlast položiti je i imam vlast opet je uzeti. Tu sam zapovijed primio od Oca svoga.”
Zavjerenici nisu uspjeli
Kur'an navodi da oni koji su se hvalili da su ubili Isusa nisu ga ubili ni razapeli. Samo im se tako pričinilo.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
Stih po stih
Izaija 53:5 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 53, stih 5
“Ali on bi ranjen za naše prijestupe, smrvljen za naša bezakonja: kazna za mir naš bi na njemu; i ranama njegovim mi smo iscijeljeni.”
Navedeno za
Sluga je kažnjen umjesto nas. Njegove rane platile su naše grijehe i njima smo iscijeljeni.
Odgovor
Izaija 52:15 uvodi narode i njihove kraljeve kao one koji su zapanjeni. U jevrejskom čitanju oni su govornici poglavlja 53. To čitanje, izvedeno iz Izaijinih vlastitih riječi u ranijim poglavljima, slugu ovdje uzima kao Izrael. U tom čitanju ‘moj narod’ u stihu 8 znači vlastiti narodi tih naroda, jer oni govore. Hebrejski se može čitati, kako ga prenosi JPS 1917, “zbog naših prijestupa”: sluga je trpio od ruke grešnika. A Zakon sudijama Izraela zabranjuje da ikoga pogube za tuđi grijeh. Preko Ezekiela Bog isto pravilo daje za Svoj vlastiti sud: “Duša koja griješi, ona će umrijeti.”
Zaključak — Stih opisuje pravednog stradalnika i nikoga ne imenuje. Čitan s ostatkom Izaije i Zakonom, ne uči da Bog kažnjava nevine za krive.
Izaija 53:10 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 53, stih 10
“Ipak je GOSPODU bilo ugodno da ga smrvi; bacio ga je u bol: kad učiniš dušu njegovu žrtvom za grijeh, vidjet će potomstvo svoje, produžit će dane svoje, i volja GOSPODNJA napredovat će u ruci njegovoj.”
Navedeno za
Bog je dušu sluge učinio “žrtvom za grijeh”, pa poglavlje opisuje žrtvu pomirenja.
Odgovor
Prijevod JPS 1917 hebrejski čita kao uslov: “da vidi hoće li se njegova duša prinijeti kao naknada”. Isti stih sluzi obećava “potomstvo” i produžen život nakon njegove patnje. U jevrejskom čitanju to je narod koji nadživi progon i ima potomke. A Zakon sudijama Izraela zabranjuje da ikoga pogube za tuđi grijeh. Preko Ezekiela Bog isto pravilo daje za Svoj vlastiti sud: sin neće nositi bezakonje oca.
Zaključak — Stih ne imenuje Isusa. Čitan s Ezekielom, ne može značiti da Bog prima smrt nevinog čovjeka za krive.
Izaija 53:11-12 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 53, stih 11-12
“Vidjet će plod muke duše svoje i nasitit će se: znanjem svojim opravdat će mnoge pravedni sluga moj; jer će nositi njihova bezakonja. Zato ću mu dati dio s velikima, i s jakima će dijeliti plijen; jer je izlio dušu svoju u smrt: i bi ubrojen među prijestupnike; i ponio je grijeh mnogih, i zauzeo se za prijestupnike.”
Navedeno za
Stihovi 11 i 12 kažu da je sluga ponio grijeh mnogih, što je zamjena.
Odgovor
Kada se Musa ponudio umjesto Izraela, Bog je odbio: “Ko je zgriješio protiv mene, njega ću izbrisati iz svoje knjige” (Izlazak 32:33). Preko Ezekiela Bog navodi Svoje pravilo za Svoj vlastiti sud: “Duša koja griješi, ona će umrijeti” (Ezekiel 18:20). Šta god da je sluga nosio, to je bila patnja od ruke grešnika. Nije to bio Bog koji kažnjava nevinog čovjeka umjesto krivog.
Zaključak — Poglavlje kaže da je sluga trpio zbog grijeha drugih. Kada se Musa ponudio umjesto Izraela, Bog je odbio i dao Svoje pravilo: ko je zgriješio, on je taj koji se briše.
Djela apostolska 8:35 — poglavlje 8, stih 35
“Tada Filip otvori usta svoja i, počevši od tog Pisma, propovijedaše mu Isusa.”
Navedeno za
Sam Novi zavjet Izaiju 53 čita kao Isusovu smrt za grijehe.
Odgovor
Djela apostolska govore nam šta je Filip propovijedao, a ne šta je Izaija mislio. Poglavlje nikada ne imenuje Isusa. Kada Matej navodi Izaiju 53:4, koristi ga za liječenje bolesnih. Kada Isus navodi poglavlje u Luki 22:37, njegove su riječi “I među bezakonike bi ubrojan”. To znači biti ubrojan sa zločincima, a ne plaćati za grijehe. Poslanice kao što je 1 Petrova doista čitaju poglavlje kao njegovu smrt za grijehe, ali to je njihovo čitanje, a ne riječi koje je Izaija napisao. Čak i čitaoci koji ovdje vide jednu osobu moraju dodati ime Isus, jer ga Izaija nikada ne daje.
Zaključak — Tamo gdje Evanđelja navode Izaiju 53, nijedno ga ne koristi da kaže da je Bog kaznio Isusa za grijehe drugih. Matej ga koristi za liječenje, a Luka za ubrajanje među zločince.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kršćani kažu da Izaija od 52:13 do 53:12 predskazuje Mesiju, koji trpi i umire za grijehe drugih. Kažu da ga Novi zavjet primjenjuje na Isusa i da je njegova smrt žrtva kojom se grešnici iscjeljuju.
Izaija 53:5 kaže da je sluga “ranjen za naše prijestupe”. Kršćani to čitaju kao Isusa koji umire umjesto grešnika.
Pobijanje
Stih nikoga ne imenuje. Hebrejski se može čitati, kako ga prenosi JPS 1917, “zbog naših prijestupa”. A Zakon i Ezekiel kažu da se niko ne pogubljuje za tuđi grijeh.
U Djelima apostolskim Filip polazi od Izaije 53 i propovijeda Isusa.
Pobijanje
Djela apostolska govore šta je Filip propovijedao, a ne šta je Izaija mislio. Matej Izaiju 53:4 koristi za liječenje bolesnih, a kod Luke Isus to poglavlje koristi za ubrajanje među zločince.
Jevrejski
Sluga je Izrael, kojeg Izaija u prethodnim poglavljima po imenu naziva ‘mojim slugom’. U poglavlju 53 narodi priznaju da je narod koji su prezirali i tlačili sve vrijeme bio Božiji sluga.
Izaija u poglavljima prije 53 više puta imenuje slugu kao Izrael.
Pobijanje
Islam se slaže da Izaija na više mjesta Izrael naziva ‘mojim slugom’ i da poglavlje 53 nikada ne imenuje Isusa. Ali Izaija ‘sluga’ koristi za više od jedne osobe, kako pokazuje poglavlje 42. Islam ide dalje: čak i ako se misli na jednu osobu, Zakon i Ezekiel kažu da niko ne nosi tuđi grijeh.
U prijevodu JPS 1917 sluga je “ranjen zbog naših prijestupa”, prijestupa onih koji govore. U jevrejskom čitanju narodi priznaju da je Izrael trpio zbog njihovih grijeha, od njihove ruke. Poglavlje nikoga ne imenuje i ne govori ništa o smrti Boga ili Mesije.
Pobijanje
Islam se slaže da se stih može čitati “zbog naših prijestupa”: sluga je trpio od ruke grešnika, a ne umjesto njih. Islam ide dalje. Kur'an kaže da niko ne nosi tuđe breme i da Isus nije ni ubijen ni razapet.
Jedan učeni Jevrej raspravljao je s Origenom u trećem stoljeću. Već je tada odlomak čitao kao da govori o cijelom narodu Izraela.
Pobijanje
Islam se slaže da to pokazuje da je jevrejsko čitanje staro, a ne moderan odgovor kršćanima. Islam ide dalje: ko god da je sluga, Zakon i Ezekiel kažu da se niko ne pogubljuje za tuđi grijeh.
Islamsko gledište
Izaija 53 nikada ne imenuje Isusa. Čitan sa Zakonom, ne uči da Bog kažnjava nevinog čovjeka za grijehe drugih. Musa, Ezekiel i Kur'an svi kažu da svaka duša nosi svoje breme. Po vlastitom kazivanju Evanđelja smrt je bila zavjera i nepravedna presuda, a Kur'an kaže da zavjera nije uspjela.
Zakon i proroci kažu da se niko ne pogubljuje za tuđi grijeh.
Kada se Musa ponudio umjesto Izraela, Bog je odbio zamjenu. Zakon je oprostio siromahov grijeh prinosom brašna, bez krvi.
Isus je naveo Hošeu: Bog želi milost, a ne žrtvu.
Matej Izaiju 53:4 primjenjuje na Isusa koji liječi bolesne, a ne na smrt za grijehe.
U Evanđeljima su glavari svećenički kovali zavjeru da ubiju Isusa. Pilat na njemu nije našao krivice, a popustio je samo da izbjegne bunu.
Kažnjavanje nevinog čovjeka za krive je nepravda, bio on voljan ili ne.
Kur'an uči da niko ne nosi tuđe breme i da Isus nije ni ubijen ni razapet.