Da li je jevrejska Šema (Ponovljeni zakon 6:4) isto što i ‘nema boga osim Allaha’?

“ČUJ, IZRAELU: GOSPOD BOG NAŠ, GOSPOD JE JEDAN.”

Halaha o redoslijedu Šema. Rabin Jehošua ben Korha, mudrac 2. stoljeća, objašnjava zašto se Šema (Ponovljeni zakon 6:4-9) izgovara prije odlomka ‘ako budete marljivo slušali Moje zapovijedi’ (Ponovljeni zakon 11:13-21). To je zato da čovjek najprije na sebe uzme jaram nebeskog kraljevstva (ol malkhut shamayim), a nakon toga jaram zapovijedi (ol mitzvot).

Raši ‘GOSPOD naš Bog, GOSPOD je jedan’ čita u dva koraka. GOSPOD je naš Bog sada, a još nije Bog drugih naroda; u budućnosti će On biti jedan GOSPOD svih. Navodi Sofoniju 3:9, da će svi narodi prizivati ime GOSPODNJE, i Zahariju 14:9, da će u taj dan GOSPOD biti Jedan i Njegovo ime jedno. Upućuje čitaoca na Sifre.

“Jer tada ću narodima dati čist jezik, da svi prizivaju ime GOSPODNJE, da Mu služe složno.”

“I GOSPOD će biti Kralj nad svom zemljom; U taj dan GOSPOD će biti Jedan, i Njegovo ime jedno.”

“Pogledajte u Mene i budite spašeni, svi krajevi zemlje; jer Ja sam Bog i nema drugog.”

“Vi ste Moji svjedoci, govori GOSPOD, i Moj sluga koga izabrah; da znate i vjerujete Mi, i razumijete Da sam to Ja; prije Mene nije bilo Boga sazdanog, niti će ikoga biti poslije Mene. Ja, Ja sam GOSPOD; i osim Mene nema spasitelja.”

“Ovako govori GOSPOD, Kralj Izraelov, i Otkupitelj njegov, GOSPOD nad vojskama: Ja sam prvi i Ja sam posljednji, i osim Mene nema Boga.”

“Ja sam GOSPOD, i nema drugog, osim Mene nema Boga; opasao sam te, iako Me nisi poznavao;”

“Objavite i dovedite ih, da, neka se zajedno posavjetuju: Ko je ovo najavio od davnina i objavio od starine? Nisam li Ja, GOSPOD? I nema drugog Boga osim Mene, Boga pravednog i Spasitelja; nema nikoga osim Mene.”

“Jer ko je Bog osim GOSPODA? I ko je Stijena osim Boga našega?”

Saadijin arapski Šema, štampan hebrejskim slovima: i'lam Al Isra'il anna Allah rabbuna Allah al-wahid, ‘Znaj, o narode Izraela, da je Allah naš Gospodar Allah, Jedan’. Božansko ime JHVH oba puta je prevedeno kao Allah; ‘naš Bog’ (Eloheinu) prevedeno je kao rabbuna, ‘naš Gospodar’. Drugdje Saadija i Elohim prevodi kao Allah (Postanak 1:1; Izlazak 6:2). Urednik napominje da rukopis iz Jemena i Londonski poliglot imaju i'lam (‘znaj’), a štampano izdanje iz Carigrada iz 1546. isma' (‘čuj’). Sljedeći stih počinje s wa-ahbib Allah rabbaka, ‘i voli Allaha, svog Gospodara’.

Tamo gdje hebrejski tekst kaže da je Bog rekao Mojsiju ‘Ja sam GOSPOD’ (ani YHWH), Saadija piše ana Allah, ‘Ja sam Allah’. U sljedećem stihu Bog kaže da se ukazao Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Moćni, Dovoljni (za El Šadaj), ‘ali Moje ime Allah samo im nisam dao da spoznaju’ (wa-ismi Allah faqat lam u'arrifhum). Samo ime JHVH prevedeno je kao Allah.

Prva od Deset zapovijedi, ‘Ja sam GOSPOD Bog tvoj, koji te izvede iz zemlje egipatske’, u Saadijinom arapskom glasi ana Allah rabbuka alladhi akhrajtuka min balad Misr: ‘Ja sam Allah, tvoj Gospodar, koji te izveo iz zemlje Egipta’.

Obadiji, preobraćeniku na judaizam, njegov je učitelj rekao da su muslimani idolopoklonici, jer je kamenje koje bacaju kod svog mjesta obožavanja za Merkolisa, drevnog idola. Majmonid odgovara da ovi Ismailćani uopće nisu idolopoklonici (einam ovdei avodah zarah kelal): idolopoklonstvo je već odsječeno iz njihovih usta i srca, i oni izriču jednost Boga kako dolikuje, jednost bez mane (yihud ka-ra'uy, yihud she-ein bo dofi). Odmah dodaje da, iako oni lažu o Jevrejima, govoreći da Jevreji kažu da Bog ima sina, Jevreji neće lagati o njima i nazivati ih idolopoklonicima. Dopušta da neko Kuću koju oni poštuju može nazvati kućom idolopoklonstva, i pita pa šta s tim. Oni koji se danas klanjaju prema njoj imaju srca samo prema Nebu, kao što Talmud kaže o čovjeku koji se klanja idolskoj kući misleći da je sinagoga (Sanhedrin 61b). Svi ovi Ismailćani danas, djeca i žene (taf ve-nashim), slobodni su od idolopoklonstva. Njihova zabluda i ludost u drugim stvarima ne mogu se staviti u pisani oblik, zbog grešnika i opakih u Izraelu, ali u jednosti Boga nemaju nikakve zablude. Priznaje da neke muslimanske prakse (klanjanje u namazu, bacanje kamenja, gologlavost, nešivena odjeća) podsjećaju na obrede triju starih paganskih kultova te zemlje i da su ti obredi ukorijenjeni u idolopoklonstvu. Ali muslimani, izvještava on, kažu da bacaju kamenje na šejtana, i ništa se od toga ne čini radi idolopoklonstva, ni u ustima ni u srcu. Kudi učitelja što je posramio preobraćenika. Hvali Obadiju što vidi da su sve druge religije ukradene od Izraelove (genuvot), jedna dodaje, jedna oduzima, jedna mijenja.

Halaha 4 u necenzuriranom tekstu. Kralj iz Davidove loze koji proučava Toru i drži zapovijedi, prisiljava Izrael da ih se drži i vodi ratove GOSPODNJE smatra se Mesijom. Ako uspije, ponovo izgradi Hram na njegovom mjestu i sakupi izgnanike Izraela, on je sigurno Mesija; tekstovi koje štampaju Mechon Mamre i Sefarijina Wikisource dodaju da pobjeđuje sve narode oko sebe. Ako ne uspije ili bude ubijen, sigurno nije onaj kojeg je Tora obećala: on je poput dostojnih kraljeva iz Davidove loze koji su umrli, a Bog ga je podigao samo da iskuša mnoge (Danijel 11:35). Zatim Majmonid piše o Ješui ha-Nocriju (Isusu Nazarećaninu), koji je zamišljao da će biti Mesija i kojeg je ubio sud (nehrag be-veit din). Na njega primjenjuje Danijela 11:14. Proroci su, kaže on, prorekli Mesiju koji će spasiti Izrael, sakupiti njegove izgnanike i ojačati njegove zapovijedi; Isus je učinio da Izrael bude uništen mačem i raštrkan, učinio je da se Tora promijeni (le-hachalif ha-Torah) i naveo je većinu svijeta da obožava boga osim GOSPODA. Zatim kaže da sve stvari Isusa Nazarećanina i Ismailćanina koji je došao poslije njega služe samo da pripreme put Kralju Mesiji i da urede cijeli svijet da zajedno služi GOSPODU, navodeći Sofoniju 3:9. Preko njih se svijet ispunio govorom o Mesiji, Tori i zapovijedima, koji se proširio na daleka ostrva i mnoge narode. Ti narodi raspravljaju o zapovijedima. Neki kažu da su bile istinite, ali da su u ovom dobu prestale i da nisu bile namijenjene svim generacijama; drugi kažu da imaju skrivena značenja, a ne doslovni smisao, te da je Mesija već došao i otkrio ih. Kada dođe pravi Mesija, ti će narodi znati da su njihovi očevi naslijedili laž i da su ih njihovi proroci i očevi zaveli. Štampana izdanja bila su cenzurirana. Na Sefariji (Torat Emet, hebrejski) neuspjeli pretendent je 11:5, a redovi o Isusu i Ismailćaninu su 11:6-9; Sefarijin sloj ponovo umetnutih cenzorskih izostavljanja označava 11:5-9 kao izrezano. Soloweyczikov engleski prijevod iz 1863. zadržava 11:5, ali ne i imena, sud, promijenjenu Toru, drugog boga ni zavedene proroke.

“Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!”

“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!””

“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””

“I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i s onima među njima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jest – jedan, i i Njemu smo mi predani.””

“Reci: “O vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo uz riječi koje mi i vi podjednako dijelimo: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!” Pa, ako se oni okrenu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!””

“Da niste možda prisutni bili kada je Jakubu smrtni čas došao?! Kad je on sinove svoje upitao: “Kome ćete poslije mene ibadet činiti?” Odgovorili su: “Ibadet ćemo činiti Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se samo Njemu predajemo!””

“Podići ću im proroka između braće njihove, kao što si ti; i stavit ću Moje riječi u njegova usta, i on će im govoriti sve što mu zapovjedim. I dogodit će se: ko god ne bude slušao Moje riječi koje će on govoriti u Moje ime, Ja ću to tražiti od njega.”

“Proroka će ti podići GOSPOD Bog tvoj, iz tvoje sredine, od braće tvoje, kao što sam ja; njega slušajte;”

“I zapovjedi narodu govoreći: Proći ćete kroz međe svoje braće, sinova Ezavovih, koji žive u Seiru; i oni će vas se bojati; zato se dobro čuvajte;”

“Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i potomcima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi smo Njemu predani.””