Kratak odgovor
Da. Šema ispovijeda istog jednog Boga kao i prva polovina šehadeta. Šema, svakodnevno jevrejsko ispovijedanje vjere, kaže: “Čuj, Izraelu: GOSPOD Bog naš, GOSPOD je jedan”. Šehadet, islamsko očitovanje vjere, počinje: ‘Nema boga osim Allaha’. Oba ispovijedaju jednog Boga, bez druga, slike i premca. U Kur'anu Bog govori Musau: “Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema”. Jevreji koji su govorili arapski Boga Šeme zvali su tim istim imenom. Saadija Gaon, rabin iz 10. stoljeća, preveo je Šemu na arapski kao ‘Allah, naš Gospodar, jeste Allah, Jedan’. Majmonid, rabin iz 12. stoljeća, presudio je da muslimani ispovijedaju Božiju jednost bez mane. Dakle, o jednosti Boga judaizam i islam se slažu. Razilaze se oko druge polovine šehadeta: da li je Muhammed (ﷺ) Božiji poslanik. Islam ispod odgovara na glavne jevrejske prigovore.
Potpuno objašnjenje
Šema: srce jevrejske vjere
Šema je Ponovljeni zakon 6:4, srce jevrejske vjere. Jevreji je izgovaraju svakog jutra i večeri. Mišna, prva rabinska knjiga zakona (oko 200. n. e.), objašnjava njeno mjesto u molitvama. Čini to kao halaha, to jest kao jevrejski zakon. Rabin Jehošua ben Korha, jevrejski učitelj iz 2. stoljeća, kaže da Šema s razlogom dolazi prva. Čovjek mora prihvatiti Božije kraljevstvo prije zapovijedi. Takav je oblik i šehadeta: prvo samo Bog, zatim put koji je On objavio za život.
“ČUJ, IZRAELU: GOSPOD BOG NAŠ, GOSPOD JE JEDAN.”
Halaha o redoslijedu Šema. Rabin Jehošua ben Korha, mudrac 2. stoljeća, objašnjava zašto se Šema (Ponovljeni zakon 6:4-9) izgovara prije odlomka ‘ako budete marljivo slušali Moje zapovijedi’ (Ponovljeni zakon 11:13-21). To je zato da čovjek najprije na sebe uzme jaram nebeskog kraljevstva (ol malkhut shamayim), a nakon toga jaram zapovijedi (ol mitzvot).
Raši: ‘naš Bog’ sada, Bog svih naroda kasnije
Šta znače riječi ‘GOSPOD Bog naš, GOSPOD je jedan’? Raši (umro 1105.), najpoznatiji jevrejski komentator Biblije, čita ih u dva koraka. ‘GOSPOD Bog naš’ je Bog Izraela sada. ‘GOSPOD je jedan’ gleda prema danu kada će Ga prizivati svi narodi. Vjerovjesnici Sofonija i Zaharija predskazuju taj dan. Izaija već doziva: “svi krajevi zemlje”, da se okrenu k Njemu.
Raši ‘GOSPOD naš Bog, GOSPOD je jedan’ čita u dva koraka. GOSPOD je naš Bog sada, a još nije Bog drugih naroda; u budućnosti će On biti jedan GOSPOD svih. Navodi Sofoniju 3:9, da će svi narodi prizivati ime GOSPODNJE, i Zahariju 14:9, da će u taj dan GOSPOD biti Jedan i Njegovo ime jedno. Upućuje čitaoca na Sifre.
“Jer tada ću narodima dati čist jezik, da svi prizivaju ime GOSPODNJE, da Mu služe složno.”
“I GOSPOD će biti Kralj nad svom zemljom; U taj dan GOSPOD će biti Jedan, i Njegovo ime jedno.”
“Pogledajte u Mene i budite spašeni, svi krajevi zemlje; jer Ja sam Bog i nema drugog.”
Izaija to kaže na način šehadeta
Vjerovjesnik Izaija vjeru Šeme iskazuje u samom obliku šehadeta. Kao ‘nema boga osim Allaha’, on poriče svakog drugog boga: “osim Mene nema Boga”, “nema drugog”. Psalam 18:32 pita “ko je Bog osim GOSPODA?” Njegova hebrejska riječ za Boga tu je Eloah. Eloah, aramejski Elah i arapski ilah jedna su stara riječ za Boga. Hebrejski, aramejski i arapski sestrinski su jezici, koji se nazivaju semitskim. Arapsko ime Allah (﷾) obično se izvodi iz al-ilah, ‘Bog’.
“Vi ste Moji svjedoci, govori GOSPOD, i Moj sluga koga izabrah; da znate i vjerujete Mi, i razumijete Da sam to Ja; prije Mene nije bilo Boga sazdanog, niti će ikoga biti poslije Mene. Ja, Ja sam GOSPOD; i osim Mene nema spasitelja.”
“Ovako govori GOSPOD, Kralj Izraelov, i Otkupitelj njegov, GOSPOD nad vojskama: Ja sam prvi i Ja sam posljednji, i osim Mene nema Boga.”
“Ja sam GOSPOD, i nema drugog, osim Mene nema Boga; opasao sam te, iako Me nisi poznavao;”
“Objavite i dovedite ih, da, neka se zajedno posavjetuju: Ko je ovo najavio od davnina i objavio od starine? Nisam li Ja, GOSPOD? I nema drugog Boga osim Mene, Boga pravednog i Spasitelja; nema nikoga osim Mene.”
“Jer ko je Bog osim GOSPODA? I ko je Stijena osim Boga našega?”
Arapski Tevrat Saadije Gaona: ‘Allah, naš Gospodar, jeste Allah, Jedan’
Jevreji koji su govorili arapski tog su Boga zvali Allah (﷾). Saadija ben Josef (882-942) bio je na čelu jevrejske akademije u Suri, u Babiloniji (današnji Irak). ‘Gaon’ je bila titula takvog starješine. Tevrat, pet Musaovih knjiga, preveo je na arapski za Jevreje koji su govorili arapski. Sačuvani prijepisi pisani su hebrejskim slovima. U hebrejskom je Elohim riječ za Boga, a JHVH je Božije vlastito ime, koje se u engleskim Biblijama prikazuje kao ‘the LORD’ (GOSPOD). Saadija kao Allah (﷾) prevodi ne samo Elohim nego i samo JHVH. Njegova Šema glasi ‘Allah, naš Gospodar, jeste Allah, Jedan’. Njegovih Deset zapovijedi počinje s ‘Ja sam Allah, tvoj Gospodar’, a u Izlasku 6 Bog kaže ‘Moje ime Allah’. U Jemenu je njegov prijevod prepisivan u mnogim rukopisima Tevrata, stih po stih uz hebrejski. Uz oba je stajao Targum. To je stari prijevod na aramejski, jezik srodan hebrejskom.
Saadijin arapski Šema, štampan hebrejskim slovima: i'lam Al Isra'il anna Allah rabbuna Allah al-wahid, ‘Znaj, o narode Izraela, da je Allah naš Gospodar Allah, Jedan’. Božansko ime JHVH oba puta je prevedeno kao Allah; ‘naš Bog’ (Eloheinu) prevedeno je kao rabbuna, ‘naš Gospodar’. Drugdje Saadija i Elohim prevodi kao Allah (Postanak 1:1; Izlazak 6:2). Urednik napominje da rukopis iz Jemena i Londonski poliglot imaju i'lam (‘znaj’), a štampano izdanje iz Carigrada iz 1546. isma' (‘čuj’). Sljedeći stih počinje s wa-ahbib Allah rabbaka, ‘i voli Allaha, svog Gospodara’.
Tamo gdje hebrejski tekst kaže da je Bog rekao Mojsiju ‘Ja sam GOSPOD’ (ani YHWH), Saadija piše ana Allah, ‘Ja sam Allah’. U sljedećem stihu Bog kaže da se ukazao Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Moćni, Dovoljni (za El Šadaj), ‘ali Moje ime Allah samo im nisam dao da spoznaju’ (wa-ismi Allah faqat lam u'arrifhum). Samo ime JHVH prevedeno je kao Allah.
Prva od Deset zapovijedi, ‘Ja sam GOSPOD Bog tvoj, koji te izvede iz zemlje egipatske’, u Saadijinom arapskom glasi ana Allah rabbuka alladhi akhrajtuka min balad Misr: ‘Ja sam Allah, tvoj Gospodar, koji te izveo iz zemlje Egipta’.
Majmonid: muslimani ispovijedaju Božiju jednost bez mane
Jedan vodeći rabin srednjeg vijeka prosudio je kako muslimani ispovijedaju ovog Boga. Majmonid (1138-1204) bio je jevrejski pravnik i filozof. Živio je među muslimanima i većinu svojih djela napisao na arapskom. Upitan je da li su muslimani idolopoklonici. U pismu je odgovorio da uopće nisu idolopoklonici i da ispovijedaju Božiju jednost bez mane. U svom zakoniku napisao je da Bog širenjem kršćanstva i islama priprema svijet da Mu zajedno služi. Nije prihvatio Poslanika (ﷺ), a isti tekstovi bilježe njegove prigovore.
Obadiji, preobraćeniku na judaizam, njegov je učitelj rekao da su muslimani idolopoklonici, jer je kamenje koje bacaju kod svog mjesta obožavanja za Merkolisa, drevnog idola. Majmonid odgovara da ovi Ismailćani uopće nisu idolopoklonici (einam ovdei avodah zarah kelal): idolopoklonstvo je već odsječeno iz njihovih usta i srca, i oni izriču jednost Boga kako dolikuje, jednost bez mane (yihud ka-ra'uy, yihud she-ein bo dofi). Odmah dodaje da, iako oni lažu o Jevrejima, govoreći da Jevreji kažu da Bog ima sina, Jevreji neće lagati o njima i nazivati ih idolopoklonicima. Dopušta da neko Kuću koju oni poštuju može nazvati kućom idolopoklonstva, i pita pa šta s tim. Oni koji se danas klanjaju prema njoj imaju srca samo prema Nebu, kao što Talmud kaže o čovjeku koji se klanja idolskoj kući misleći da je sinagoga (Sanhedrin 61b). Svi ovi Ismailćani danas, djeca i žene (taf ve-nashim), slobodni su od idolopoklonstva. Njihova zabluda i ludost u drugim stvarima ne mogu se staviti u pisani oblik, zbog grešnika i opakih u Izraelu, ali u jednosti Boga nemaju nikakve zablude. Priznaje da neke muslimanske prakse (klanjanje u namazu, bacanje kamenja, gologlavost, nešivena odjeća) podsjećaju na obrede triju starih paganskih kultova te zemlje i da su ti obredi ukorijenjeni u idolopoklonstvu. Ali muslimani, izvještava on, kažu da bacaju kamenje na šejtana, i ništa se od toga ne čini radi idolopoklonstva, ni u ustima ni u srcu. Kudi učitelja što je posramio preobraćenika. Hvali Obadiju što vidi da su sve druge religije ukradene od Izraelove (genuvot), jedna dodaje, jedna oduzima, jedna mijenja.
Halaha 4 u necenzuriranom tekstu. Kralj iz Davidove loze koji proučava Toru i drži zapovijedi, prisiljava Izrael da ih se drži i vodi ratove GOSPODNJE smatra se Mesijom. Ako uspije, ponovo izgradi Hram na njegovom mjestu i sakupi izgnanike Izraela, on je sigurno Mesija; tekstovi koje štampaju Mechon Mamre i Sefarijina Wikisource dodaju da pobjeđuje sve narode oko sebe. Ako ne uspije ili bude ubijen, sigurno nije onaj kojeg je Tora obećala: on je poput dostojnih kraljeva iz Davidove loze koji su umrli, a Bog ga je podigao samo da iskuša mnoge (Danijel 11:35). Zatim Majmonid piše o Ješui ha-Nocriju (Isusu Nazarećaninu), koji je zamišljao da će biti Mesija i kojeg je ubio sud (nehrag be-veit din). Na njega primjenjuje Danijela 11:14. Proroci su, kaže on, prorekli Mesiju koji će spasiti Izrael, sakupiti njegove izgnanike i ojačati njegove zapovijedi; Isus je učinio da Izrael bude uništen mačem i raštrkan, učinio je da se Tora promijeni (le-hachalif ha-Torah) i naveo je većinu svijeta da obožava boga osim GOSPODA. Zatim kaže da sve stvari Isusa Nazarećanina i Ismailćanina koji je došao poslije njega služe samo da pripreme put Kralju Mesiji i da urede cijeli svijet da zajedno služi GOSPODU, navodeći Sofoniju 3:9. Preko njih se svijet ispunio govorom o Mesiji, Tori i zapovijedima, koji se proširio na daleka ostrva i mnoge narode. Ti narodi raspravljaju o zapovijedima. Neki kažu da su bile istinite, ali da su u ovom dobu prestale i da nisu bile namijenjene svim generacijama; drugi kažu da imaju skrivena značenja, a ne doslovni smisao, te da je Mesija već došao i otkrio ih. Kada dođe pravi Mesija, ti će narodi znati da su njihovi očevi naslijedili laž i da su ih njihovi proroci i očevi zaveli. Štampana izdanja bila su cenzurirana. Na Sefariji (Torat Emet, hebrejski) neuspjeli pretendent je 11:5, a redovi o Isusu i Ismailćaninu su 11:6-9; Sefarijin sloj ponovo umetnutih cenzorskih izostavljanja označava 11:5-9 kao izrezano. Soloweyczikov engleski prijevod iz 1863. zadržava 11:5, ali ne i imena, sud, promijenjenu Toru, drugog boga ni zavedene proroke.
Kur'an: iste riječi Musau
Kur'an isto ispovijedanje stavlja u Božija vlastita usta. U svetoj dolini Bog govori Musau: “Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema”. Kur'an kaže da je svaki poslanik prije Poslanika (ﷺ) poslan s ovom istom porukom. Njegovo poglavlje (sura) 112 to sažima u četiri kratka ajeta. Postoji jedan Bog, Koji niti rađa niti je rođen, i niko Mu nije ravan.
“Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!”
“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!””
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
| Gdje | Riječi |
|---|---|
| Šema, Ponovljeni zakon 6:4 | “Čuj, Izraelu: GOSPOD Bog naš, GOSPOD je jedan” |
| Arapski Tevrat Saadije Gaona | ‘Allah naš Gospodar je Allah, Jedan.’ |
| Allah (﷾) Musau, u Kur'anu | Ja sam Allah (﷾): nema boga osim Mene. |
| Šehadet | ‘Nema boga osim Allaha, Muhammed je Allahov Poslanik.’ |
Judaizam i islam slažu se u prvoj polovini šehadeta. Razilaze se u drugoj.
“naš Bog i vaš Bog jest – jedan”
Kur'an muslimanima govori kako da razgovaraju s Jevrejima i kršćanima: blago i s ovim ispovijedanjem. Poziva ih na zajedničke riječi, da ne obožavaju nikoga osim Boga. Kaže i da su Jakubovi sinovi obećali da će činiti ibadet “Bogu tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka”. To je Bog Šeme.
“I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i s onima među njima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jest – jedan, i i Njemu smo mi predani.””
“Reci: “O vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo uz riječi koje mi i vi podjednako dijelimo: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!” Pa, ako se oni okrenu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!””
“Da niste možda prisutni bili kada je Jakubu smrtni čas došao?! Kad je on sinove svoje upitao: “Kome ćete poslije mene ibadet činiti?” Odgovorili su: “Ibadet ćemo činiti Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu Jedinome! I mi se samo Njemu predajemo!””
Gdje se judaizam i islam razilaze: vjerovjesnik
Ako je Bog isti, ono što dijeli judaizam i islam jeste vjerovjesnik. Tevrat bilježi Božije obećanje o vjerovjesniku “između braće njihove”, s Božijim riječima u ustima. Jevrejski čitalac ukazat će na stih 15, gdje Mojsije kaže “iz tvoje sredine, od braće tvoje”. Ali Božije vlastite riječi u stihu 18 kažu samo “između braće njihove”. Ponovljeni zakon sinove Ezavove naziva ‘braćom’ Izraela, a sinovi Ismailovi braća su u istom smislu. Drugdje ta riječ znači sunarodnike Izraelce (17:15), pa dopušta oboje. Cijeli dokaz nalazi se na stranici povezanoj ispod. Muslimani smatraju da je taj vjerovjesnik Muhammed (ﷺ), Ibrahimov sin preko Ismaila. Muslimani vjeruju u sve vjerovjesnike Izraela i ne prave razliku među njima. Dakle, Jevrej koji izgovara Šemu već ispovijeda prvu polovinu šehadeta. Jedino pitanje koje preostaje jeste drugo.
“Podići ću im proroka između braće njihove, kao što si ti; i stavit ću Moje riječi u njegova usta, i on će im govoriti sve što mu zapovjedim. I dogodit će se: ko god ne bude slušao Moje riječi koje će on govoriti u Moje ime, Ja ću to tražiti od njega.”
“Proroka će ti podići GOSPOD Bog tvoj, iz tvoje sredine, od braće tvoje, kao što sam ja; njega slušajte;”
“I zapovjedi narodu govoreći: Proći ćete kroz međe svoje braće, sinova Ezavovih, koji žive u Seiru; i oni će vas se bojati; zato se dobro čuvajte;”
“Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i potomcima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi smo Njemu predani.””
Odgovori na jevrejske replike
Ponovljeni zakon 6:4 — Tora (Zakon), poglavlje 6, stih 4 (JPS 1917)
“ČUJ, IZRAELU: GOSPOD BOG NAŠ, GOSPOD JE JEDAN.”
Navedeno za
Šema imenuje samo Boga. Šehadet u samo ispovijedanje vjere stavlja čovjekovo ime uz Božije, što Šema nikada ne čini.
Odgovor
Druga polovina šehadeta nije obožavanje čovjeka. Ona svjedoči da je Muhammed (ﷺ) Božiji rob i poslanik, a upravo je on rekao muslimanima da ga tako zovu. Tevrat spaja ista dva vjerovanja. Kod mora Izraelci “povjerovaše u GOSPODA i u Njegovog slugu Mojsija”. U Kur'anu Poslanik (ﷺ) kaže da je samo čovjek kojem je došla objava.
Zaključak — Vjerovanje u Božijeg poslanika slijedi obrazac samog Tevrata s Musaom. Šehadet dodaje poslanika, a ne ortaka.
Ponovljeni zakon 6:4 — Tora (Zakon), poglavlje 6, stih 4 (JPS 1917)
“ČUJ, IZRAELU: GOSPOD BOG NAŠ, GOSPOD JE JEDAN.”
Navedeno za
Šema je riječ saveza. Kaže “GOSPOD Bog naš”: Bog koji je Izrael uzeo za Svoj narod na Sinaju. Univerzalno ‘nema boga osim Allaha’ nije isto ispovijedanje.
Odgovor
Islam se slaže da je Bog izabrao Izrael: “što sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao”. Dodaje da je On Gospodar svih svjetova. Rašijevo čitanje s tim se slaže. GOSPOD je sada Bog Izraela, a u budućnosti će biti jedan GOSPOD svih naroda. Majmonid je širenje kršćanstva i islama vidio kao dio pripreme svijeta za taj dan.
Zaključak — ‘Naš Bog’ imenuje poziv Izraela, a ne drugačijeg Boga. Vlastito Rašijevo čitanje gleda prema danu kada će svi narodi prizivati jednog Boga.
Kur'an 9:30 — sura Et-Tevba, ajet 30
“Jevreji govore: “Uzejr je Allahov sin, kršćani kažu: Mesih je Allahov sin.” To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?”
Navedeno za
Sam Kur'an kaže “Jevreji govore: ‘Uzejr je Allahov sin’” (Uzejr je Ezra). Dakle, islam zapravo ne smatra da Jevreji obožavaju samo jednog Boga.
Odgovor
Ajet prenosi jednu izreku i odbacuje je. Njegov arapski glagol, qalat, u prošlom je vremenu: ‘rekli su’. Njegove završne riječi, “ubio ih Allah!”, padaju na one koji su to rekli. Ajet u istom dahu osuđuje i izreku kršćana o Kristu. Ne kaže da je Šema lažna ili da se Jevreji mole drugom bogu. Et-Taberi (umro 923.), rani komentator Kur'ana, bilježi koga su rani komentatori imenovali. Imenovali su jednog čovjeka, ili nekoliko imenovanih ljudi koji su došli Poslaniku (ﷺ), kao one koji su to rekli. Nijedan sačuvani jevrejski tekst Ezru ne naziva sinom Božijim, a Majmonid je poricao da Jevreji kažu da Bog ima sina. Isti Kur'an muslimanima govori da kažu Jevrejima i kršćanima: “naš Bog i vaš Bog jest – jedan”.
Zaključak — Kur'an odbacuje izreku o Ezri, a ne Šemu. O Bogu kojeg Šema ispovijeda kaže da Jevreji i muslimani obožavaju Istog Jednog.
Ponovljeni zakon 13:1 — Tora (Zakon), poglavlje 13, stih 1 (JPS 1917)
“Svu ovu riječ koju vam zapovijedam, držite i vršite; ne dodaji joj ništa, niti išta oduzimaj od nje.”
Navedeno za
Tevrat zabranjuje dodavanje njegovim zapovijedima. Dakle, čak i ako je Bog isti, kasniji vjerovjesnik s novim zakonom ne može biti od Njega.
Odgovor
Stih govori Izraelu da ne dodaje i ne oduzima od onoga što je Bog zapovijedio. Ne obavezuje Boga. Ista knjiga bilježi Njegovo obećanje o vjerovjesniku između braće Izraela, s Njegovim riječima u ustima. Upozorava svakoga ko ga neće slušati. Jevrej to može okrenuti: Kur'an Muhammeda (ﷺ) naziva “posljednji Vjerovjesnik”, pa i islam zatvara vrata. Razlika je u samim tekstovima. Sam Kur'an svog vjerovjesnika imenuje posljednjim. Tevrat Musaa nikada ne naziva posljednjim; obećava vjerovjesnika koji tek dolazi. Kur'an kaže da potvrđuje raniji spis i da nad njim bdi.
Zaključak — Šema ne odlučuje između judaizma i islama. Odlučuje pitanje obećanog vjerovjesnika, a to pitanje postavlja sam Tevrat.
Kur'an 29:46 — sura El-Ankebut, ajet 46
“I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i s onima među njima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jest – jedan, i i Njemu smo mi predani.””
Navedeno za
Zajednička riječ ništa ne dokazuje. ‘Allah’ je jednostavno arapska riječ za Boga, a druga vjera može je koristiti za drugog Boga.
Odgovor
Kur'an svog Boga određuje kao i Tevrat: jedan Bog Koji je govorio Musau, Bog Ibrahima, Ishaka i Jakuba. Jevrejski autoriteti sudili su isto. Saadija je i samo ime JHVH preveo kao Allah (﷾). Majmonid je presudio da muslimani ispovijedaju Božiju jednost bez mane.
Zaključak — Bog Kur'ana opisan je kao Bog Tevrata, a vodeći rabini prihvatili su da muslimani obožavaju samo Njega.
Kur'an 3:67 — sura Ali Imran, ajet 67
“Ibrahim nije bio ni židov ni kršćanin, već pravi vjernik, musliman. On višebožac nije bio!”
Navedeno za
Kur'an kaže da Ibrahim nije bio Jevrej. Time se praotac oduzima njegovim vlastitim potomcima i prepravlja se priča Tevrata.
Odgovor
Kur'an u istom odlomku daje razlog: Tevrat i Indžil (Evanđelje koje je Isus propovijedao) objavljeni su tek nakon Ibrahima. Naziv ‘Jew’ (Jevrej) dolazi od Jude, Ibrahimovog praunuka, a Tevrat je dat na Sinaju stoljećima kasnije. Jevrej može odgovoriti da je i Kur'an došao kasnije. Ali Kur'an Ibrahima ne čini sljedbenikom svog zakona. Njegova riječ za njega je musliman, ‘onaj koji se predaje’ Bogu, što je opis njegove vjere. U Kur'anu Ibrahim i Ismail mole “učini nas dvojicu muslimanima”. Islam ne poriče da Izrael potječe od Ibrahima. Kaže da su Jakubovi sinovi obećali da će obožavati Boga Ibrahimova.
Zaključak — Ajet govori o kasnijem imenu i zakonu, a ne o Ibrahimovoj porodici. O njegovoj vjeri u jednog Boga judaizam i islam se slažu.
Gledišta
Ortodoksni judaizam
Šema je izraelsko ispovijedanje jednog Boga, GOSPODA koji je Izrael uzeo za Svoj narod. Prihvatiti je znači prihvatiti Božije kraljevstvo, a zatim Njegove zapovijedi date na Sinaju. Muslimani obožavaju jednog Boga, kako je Majmonid presudio. Ali Muhammed (ﷺ) nije pravi vjerovjesnik, jer vjerovjesnik ne smije mijenjati zakon Tevrata i Tevratu se ništa ne smije dodati.
Šema je središte jevrejske vjere: GOSPOD Bog naš, GOSPOD je jedan.
Pobijanje
Islam se slaže da je GOSPOD jedan. U Kur'anu Bog isto kaže Musau: “Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema”. Dakle, središte Šeme jeste prva polovina šehadeta, a ne njegov suparnik.
Izgovoriti Šemu znači prihvatiti jaram nebeskog kraljevstva, a nakon njega jaram zapovijedi.
Pobijanje
Islam se slaže s tim redoslijedom: prvo samo Bog, zatim put koji je On objavio. Šehadet ima isti oblik. Otvoreno pitanje je da li je Bog kasnije poslao vjerovjesnika sa Svojim riječima, kako obećava Ponovljeni zakon 18:18.
‘Naš Bog’ je riječ saveza: GOSPOD je sada Bog Izraela, a u budućnosti će biti jedan za sve narode.
Pobijanje
Islam se slaže da je Bog izabrao Izrael, “što sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao”, i dodaje da je On Gospodar svih svjetova. Sam Raši kaže da će u budućnosti GOSPOD biti jedan Bog svih naroda. Dakle, ‘naš Bog’ imenuje poziv Izraela, a ne drugačijeg Boga.
Muslimani nisu idolopoklonici: oni ispovijedaju Božiju jednost bez mane.
Pobijanje
Islam se slaže, a ova presuda priznaje ono što ova stranica tvrdi: muslimani obožavaju samo Boga Šeme. Dakle, Bog nije ono što dijeli judaizam i islam. Preostaje samo pitanje posljednjeg vjerovjesnika.
Zapovijedima Tevrata ništa se ne smije dodati, pa kasniji vjerovjesnik s novim zakonom nije od Boga.
Pobijanje
Stih govori Izraelu da ne dodaje Božijim zapovijedima; ne obavezuje Boga. Ista knjiga obećava vjerovjesnika između njihove braće, s Božijim riječima u ustima. Tevrat Musaa nikada ne naziva posljednjim vjerovjesnikom.
Islamsko gledište
Bog Šeme je Allah (﷾), Bog Ibrahima, Musaa i svakog vjerovjesnika. Prva polovina šehadeta je vlastito ispovijedanje Šeme. Ono što dijeli judaizam i islam nije Bog, nego pitanje da li je Muhammed (ﷺ) Božiji poslanik.
U Kur'anu Bog govori Musau: Ja sam Allah (﷾), nema boga osim Mene.
Svaki poslanik poslan je s istom porukom: da nema boga osim Boga.
Kur'an muslimanima govori da kažu Jevrejima i kršćanima: naš Bog i vaš Bog je jedan.
Jevreji koji su govorili arapski Boga Šeme, pa i samo ime JHVH, prevodili su kao Allah (﷾).
Druga polovina šehadeta imenuje roba i poslanika. Na isti način Tevrat vjerovanje u Boga spaja s vjerovanjem u Njegovog slugu Musaa.
Islam polaže pravo na Ibrahimovu vjeru u jednog Boga, a ne na kasniji zakon ili ime bilo kojeg naroda.