Kratak odgovor
Da. Nekoliko odlomaka u Bibliji usko odgovara Kur'anu. U Ponovljenom zakonu Bog obećava proroka poput Mojsija i kaže da će staviti Svoje riječi u njegova usta. Kur'an je upravo to: Bog u njemu govori kao ‘Ja’, a Poslanik Muhammed (ﷺ) ponavljao ga je od riječi do riječi. Isus je najavio da će doći “Duh istine”, koji neće govoriti sam od sebe, nego samo ono što čuje. Kur'an isto kaže o Poslaniku (ﷺ): ne govori po hiru, nego samo ono što mu se objavljuje. Zato muslimani smatraju da sama Biblija upućuje na Kur'an.
Potpuno objašnjenje
“Stavit ću riječi svoje u usta njegova”
Ponovljeni zakon je peta knjiga Tore, prvih pet knjiga Biblije. U njemu je Bog obećao Mojsiju proroka poput njega “između braće njihove”. Braća znači rod Izraela, a u njih spadaju i Jišmaelovi sinovi. Ovaj prorok govorio bi Božije riječi u Božije ime. Sama Tora kaže da se u Izraelu više nije pojavio prorok poput Mojsija. Kur'an govori upravo na ovaj način. Bog govori u prvom licu (“Ja sam, uistinu, Allah”, “Ja sam – vaš Gospodar”), bez ikakvog ‘Bog je rekao’ ispred. Više od tri stotine puta Bog mu kaže ‘Reci’ (kul), dajući Poslaniku (ﷺ) riječi koje treba izgovoriti. On nikada nije tvrdio da je Bog, a islam tu tvrdnju zabranjuje. Dakle, to su Božije riječi u ustima čovjeka.
“Podići ću im Proroka između braće njihove, kao što si ti, i stavit ću riječi svoje u usta njegova; i on će im govoriti sve što mu zapovjedim. I dogodit će se: ko god ne bude slušao riječi moje koje će on govoriti u moje ime, ja ću to tražiti od njega.”
“I zapovjedi narodu govoreći: Proći ćete kroz krajeve braće svoje, sinova Ezavovih, koji žive u Seiru; i bojat će vas se: zato dobro pazite na sebe:”
“I ne pojavi se više u Izraelu prorok kao Mojsije, kojeg je GOSPOD poznavao licem u lice,”
“Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!”
“Doista, ova vaša vjera – jedna je vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, pa Meni u ibadetu budite!”
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
Knjiga mu se obraća
Kur'an Poslaniku (ﷺ) daje naredbe, kao što je da ustane i klanja noću. Čak ga i ispravlja, zato što se namrštio na slijepca i zato što je sebi zabranio ono što je Bog dozvolio. Jednom je brzo micao jezikom da zadrži svaki novi ajet. Kur'an mu je rekao da ne žuri, jer je njegovo sakupljanje i učenje Božije djelo. Čovjek se tako ne obraća samom sebi. To je glas onoga koji je riječi stavio u njegova usta.
“O ti umotani! Probdij noć, osim malog dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i uči Kur’an polagahno. Mi ćemo ti, doista, teške riječi slati.”
“Namrštio se i okrenuo zato što je slijepi čovjek njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji, ti njega zanemaruješ.”
“O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio – želeći zadovoljstvo svojih supruga? A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
“Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo ga dužni sakupiti da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo ga dužni objasniti.”
Ibn Abbas objašnjava da je Poslaniku (ﷺ) objava bila teška i da je brzo pomicao usne s njom, sve dok Allah nije objavio da ne žuri jezikom: sakupljanje i učenje Kur'ana Allahov je zadatak. Poslije toga je slušao dok je Džibril učio, a zatim učio kako je učio Džibril.
Božije riječi ili ljudske riječi o Bogu?
Kršćani smatraju da su Bibliju pisali mnogi ljudi pod Božijim nadahnućem, svaki svojim riječima i stilom. Kršćanski učenjaci to otvoreno kažu. W. Graham Scroggie, škotski baptistički svećenik, napisao je 1922. da su njene knjige prošle kroz umove ljudi i da nose njihov stil. Kenneth Cragg, anglikanski učenjak o islamu, napisao je 1956. da su evanđelja došla kroz um crkve. Luka, koji je napisao jedno od novozavjetnih evanđelja, kaže da je to istražio od onih prije njega. Pavlove poslanice završavaju njegovim ličnim pozdravima prijateljima. Kur'an nema takvih stihova. Poslanikove (ﷺ) vlastite riječi čuvaju se odvojeno, u hadisu (predajama o onome što je rekao i učinio). Zamislite dva učitelja. Jedan kaže učeniku: ‘nauči ih onome čemu sam ja naučio tebe’. Učenik prenosi ideje svojim riječima. Drugi učeniku daje knjigu i kaže: ‘pročitaj je od riječi do riječi’. Učenik prenosi učiteljeve vlastite riječi. Knjige Biblije prošle su kroz umove ljudi, kao u prvom slučaju. Kur'an, u kojem Bog govori kao ‘Ja’, pripada drugom.
Scroggie, škotski baptistički svećenik, napisao je da je Biblija i ljudska i božanska: njene knjige prošle su kroz umove ljudi, napisane su jezikom ljudi i njihovim rukama i nose tragove njihovog stila.
Cragg, anglikanski stručnjak za islam i kasnije pomoćni biskup u Jerusalemu, usporedio je Novi zavjet s Kur'anom: evanđelja, napisao je, uključuju sažimanje i uređivanje i došla su kroz um crkve koja stoji iza njihovih autora.
“Budući da su mnogi poduzeli da po redu izlože pripovijest o događajima koji su među nama sasvim utvrđeni, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, učini se i meni, pošto sam sve od početka tačno ispitao, da ti po redu napišem, slavni Teofile,”
“Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u vjeri. Milost sa svima vama. Amin.”
“Pozdravi Prisku i Akvilu i dom Oneziforov.”
“Pozdravite svu braću svetim poljupcem.”
“Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!”
| Pitanje | Biblija | Kur'an |
|---|---|---|
| Čije riječi? | Njene knjige prošle su kroz umove ljudi i nose njihov stil. | Allah (﷾) govori u prvom licu; Poslanikove (ﷺ) vlastite riječi čuvaju se odvojeno, u hadisu. |
| Lični pozdravi | Pavlove poslanice završavaju se pozdravima prijateljima. | Nema ih. |
| Kao učenik koji | Prenosi učiteljeve ideje svojim riječima | Čita učiteljevu knjigu riječ po riječ |
“Neće govoriti sam od sebe”
Isus je rekao svojim učenicima da će poslije njega doći Duh istine. On neće govoriti sam od sebe, nego samo ono što čuje. Kur'an isto kaže o Poslaniku (ﷺ). On ne govori po hiru, a ono što donosi je objava koja mu je poslana. Onaj koga Isus opisuje čuje pa zatim govori. Upućuje u svu istinu i javlja ono što dolazi. To su oznake vjerovjesnika koji prima objavu. One opisuju Poslanika (ﷺ), koji je prenio Kur'an kako ga je čuo.
“A kad dođe on, Duh istine, uputit će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što god čuje, i javit će vam ono što dolazi.”
“On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.”
Nova pjesma iz sela Kedarovih
Izaija poziva na “novu pjesmu” Gospodu s krajeva zemlje. Imenuje pustinju i “sela u kojima živi Kedar”. Kedar je bio drugi Jišmaelov sin, a njegovo ime nosio je narod sjeverne Arabije. Među mjestima koja Izaija imenuje za ovu hvalu je Kedar u Arabiji, gdje je Kur'an objavljen.
“Pjevajte GOSPODU novu pjesmu i hvalu njegovu s kraja zemlje, vi koji silazite na more i sve što je u njemu; otoci i stanovnici njihovi. Neka pustinja i gradovi njezini podignu glas svoj, sela u kojima živi Kedar; neka pjevaju stanovnici Stijene, neka kliču s vrhova planina.”
“A ovo su imena sinova Jišmaelovih, po imenima njihovim, po naraštajima njihovim: prvenac Jišmaelov Nebajot; i Kedar, i Adbeel, i Mibsam,”
| Odlomak | Šta kaže | Kako odgovara |
|---|---|---|
| Ponovljeni zakon 18:18 | Prorok poput Mojsija, ‘između braće njihove’, s Božijim riječima u ustima | U Kur'anu Allah (﷾) govori u prvom licu, a Poslanik (ﷺ) ga je ponavljao riječ po riječ |
| Ivan 16:13 | “Duh istine” neće govoriti sam od sebe, nego samo ono što čuje | On ne govori po svom hiru; to je objava koja mu se spušta |
| Izaija 42:10-11 | Nova pjesma iz sela u kojima živi Kedar | Kedar je bio drugi Ismailov sin, a njegovo ime nosio je narod sjeverne Arabije |
Odgovor na Ibrahimovu dovu
Kur'an govori kako su Ibrahim i Ismail molili dok su podizali Kabu (Božiju Kuću u Mekki). Tražili su poslanika iz svog potomstva, koji će im učiti Božije ajete i poučavati ih Knjizi. Poslanik (ﷺ), Ismailov potomak, taj je poslanik. Kur'an je Knjiga koju je učio.
“I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kabe podizali, molili su: Gospodaru naš, primi to od nas, Ti si, uistinu, Svečujući i Sveznajući.”
“Gospodaru naš, učini nas dvojicu muslimanima – Tebi predanim, a i u potomstvu našem neka bude zajednica Tebi predana, pokaži nam obrede naše i oprosti nam! Ti si, doista, stalni Primatelj pokajanja, Milostivi!”
“Gospodaru naš, pošalji među njih poslanika, jednoga od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati, Knjizi i mudrosti ih poučiti i očistiti ih! Ti si, doista, Silni i Mudri!”
Stih po stih
Ponovljeni zakon 18:18-19 — Tora (Zakon), poglavlje 18, stih 18-19
“Podići ću im Proroka između braće njihove, kao što si ti, i stavit ću riječi svoje u usta njegova; i on će im govoriti sve što mu zapovjedim. I dogodit će se: ko god ne bude slušao riječi moje koje će on govoriti u moje ime, ja ću to tražiti od njega.”
Navedeno za
Petar u Djelima kaže da je ovaj prorok poput Mojsija Isus. Obećanje se ispunjava u njemu, a ne u nekom poslije njega.
Odgovor
Obećanje govori o proroku “između braće njihove”, iz roda Izraela. Sama Tora kaže da se u Izraelu više nije pojavio prorok poput Mojsija. U Ivanovom evanđelju svećenici pitaju Ivana Krstitelja je li on Krist, a zatim odvojeno je li “onaj prorok”. Dakle, smatrali su ih dvjema različitim osobama. A znak koji Ponovljeni zakon daje su Božije vlastite riječi, stavljene u usta proroka i izgovorene u Božije ime. To je oblik cijelog Kur'ana.
Zaključak — Prorok iz Ponovljenog zakona dolazi od braće Izraela i donosi Božije vlastite riječi; Ivanovo evanđelje odvaja ga od Krista, a Kur'an odgovara obećanju.
Ponovljeni zakon 18:15 — Tora (Zakon), poglavlje 18, stih 15
“GOSPOD, Bog tvoj, podići će ti Proroka iz sredine tvoje, od braće tvoje, kao što sam ja; njega slušajte;”
Navedeno za
‘Braća’ u Ponovljenom zakonu znači sunarodnjaci Izraelci (17:15; 18:2), a stih 15 kaže “iz sredine tvoje”.
Odgovor
Riječ obuhvata oboje: Ponovljeni zakon 2:4 sinove Ezavove naziva: “braće svoje”. U stihu 18, gdje govori sam Bog, riječi su samo “između braće njihove”. A Tora završava bez takvog proroka koji bi se pojavio u Izraelu.
Zaključak — Riječ dopušta rod Izraela, a Božija vlastita formulacija u stihu 18 ostavlja im otvorena vrata.
Ivan 14:26 — poglavlje 14, stih 26
“A Utješitelj, Sveti Duh, koga će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti svemu i podsjetit će vas na sve što sam vam rekao.”
Navedeno za
Sam Isus imenuje Utješitelja: “Sveti Duh”. Dakle, Paraklet (grčka riječ za Utješitelja) je Sveti Duh.
Odgovor
Jedan rani sirijski prijevod ovog stiha ima samo ‘Duh’. A evanđelja ne odgovaraju tom poistovjećivanju. Paraklet nije mogao doći ako Isus ne ode onome koji ga je poslao. Ipak, Sveti Duh ispunio je Ivana Krstitelja od utrobe i sišao na Isusa na Jordanu. Dok je Isus još poučavao, rekao je da Otac daje Svetog Duha onima koji traže. A kod Ivana on daje Svetog Duha svojim učenicima prije nego što je otišao Ocu. Djela kažu da je uzdignut četrdeset dana kasnije.
Zaključak — Sveti Duh je već bio prisutan i dat prije nego što je Isus otišao Ocu; Paraklet je mogao doći tek pošto on ode.
Gledišta
Kršćanski
Kršćani odgovaraju da je prorok poput Mojsija iz Ponovljenog zakona Isus, kako kaže Petar, Isusov učenik, u Djelima apostolskim. Duha istine kod Ivana čitaju kao Svetog Duha.
U Djelima Petar obećanje o proroku poput Mojsija primjenjuje na Isusa.
Pobijanje
Petar to primjenjuje na Isusa, ali kod Ivana svećenici odvojeno pitaju o Kristu i o tome: “onaj prorok”, kao o dvije različite osobe. Isus je rekao o svojim riječima: “ne govorim sam od sebe” (Ivan 14:10), ali ih novozavjetna evanđelja daju riječima svojih pisaca. Kur'an je Božiji vlastiti govor, od riječi do riječi, kako opisuje Ponovljeni zakon.
Kršćani kažu da ‘braća’ u Ponovljenom zakonu znači sunarodnici Izraelci i da stih 15 kaže: “iz sredine tvoje”.
Pobijanje
Riječ obuhvata oboje: Ponovljeni zakon 2:4 sinove Ezavove naziva: “braće svoje”. U stihu 18, gdje govori sam Bog, riječi su samo “između braće njihove”. Tora zatim završava bez takvog proroka koji bi se pojavio u Izraelu.
Kršćani Duha istine čitaju kao Svetog Duha, kojeg imenuje Ivan 14:26.
Pobijanje
Ivan 14:26 zaista kaže: “Sveti Duh”, ali jedan rani sirijski prijevod ima samo ‘Duh’. Prije Isusovog odlaska Sveti Duh je ispunio Ivana Krstitelja i sišao na Isusa. Paraklet je mogao doći tek kad on ode. Isus je obećao: “drugoga Utješitelja”. A 1. Ivanova istu riječ, parakletos, koristi za samog Isusa: onaj koji treba doći sličan je njemu.
Islamsko gledište
Biblija obećava proroka koji će govoriti Božije vlastite riječi. To se ispunjava u Kur'anu, objavljenom Poslaniku Muhammedu (ﷺ).
Ponovljeni zakon obećava proroka poput Mojsija. Bog će staviti Svoje riječi u njegova usta, a on će govoriti u Božije ime.
Kur'an govori kao Bog u prvom licu. Više od tri stotine puta Poslaniku (ﷺ) naređuje ‘Reci’ i daje mu šta da kaže. To su Božije riječi stavljene u usta vjerovjesnika.
Kur'an naređuje Poslaniku (ﷺ) i ispravlja ga. Ispravlja ga zato što se namrštio na slijepca i zato što je sebi zabranio ono što je Bog dozvolio.
Knjiga koja naređuje i kori čovjeka koji je uči govori izvan njega.
Kršćanski učenjaci Bibliju opisuju kao napisanu riječima ljudi, a ona sadrži Pavlove lične pozdrave. Kur'an ne sadrži Poslanikove (ﷺ) vlastite riječi.
Isus je opisao onoga koji će doći, koji neće govoriti sam od sebe, nego samo ono što čuje. Kur'an kaže da Poslanik (ﷺ) ne govori po hiru, nego iz objave.
Izaija novu pjesmu hvale povezuje sa selima Kedara, Jišmaelovog sina.
Kur'an Poslanika (ﷺ) predstavlja kao poslanika za kojeg su molili Ibrahim i Ismail.
Uzeti zajedno, ovi odlomci najavljuju objavu Kur'ana.