Kratak odgovor
Ne. Najstariji primjerci Marka završavaju kod 16:8, sa ženama koje u strahu bježe od praznog groba. Posljednjih dvanaest stihova dodano je kasnije. Oni govore o Isusu koji se pojavljuje svojim sljedbenicima poslije praznog groba, o zapovijedi da se propovijeda i o njegovom odlasku na nebo. Obećavaju i da vjernici mogu uzimati zmije i piti otrov. Dvije najstarije grčke Biblije, Sinajski kodeks i Vatikanski kodeks, nemaju ih. Euzebije, rani crkveni historičar, napisao je da su tačni primjerci njegovog vremena završavali kod stiha 8. Jeronim je to ponovio oko osamdeset godina kasnije. Gotovo svaka moderna Biblija označava te stihove kao sumnjive. Ipak, nekoliko crkava i dalje rukuje zmijama zbog njih, a neki članovi su umrli. Islam uči da je Bog dao Isau Indžil, evanđelje koje je sam propovijedao.
Potpuno objašnjenje
Dvanaest stihova kako ih štampa King James Biblija
U King James Bibliji Marko se nastavlja poslije stiha 8. Uskrsli Isus pojavljuje se prvo Mariji Magdaleni, zatim dvojici učenika i jedanaestorici. Šalje ih da propovijedaju svakom stvorenju. Obećava znakove vjernicima. Zatim je uznesen na nebo. Irinej, biskup iz drugog stoljeća, već oko 180. godine navodi stih o uznesenju kao dio Marka.
“A kad Isus uskrsnu rano prvoga dana sedmice, javi se najprije Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam đavola.”
“Poslije toga javi se u drugom obliku dvojici od njih, dok su išli i odlazili u polje.”
“I reče im: Idite po cijelom svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju.”
“A ovi znakovi pratit će one koji vjeruju: u moje ime izgonit će đavole; govorit će novim jezicima; uzimat će zmije; i ako što smrtonosno popiju, neće im naškoditi; na bolesnike će polagati ruke i oni će ozdravljati.”
“A Gospod, pošto im je govorio, bi uznesen na nebo i sjede s desne strane Bogu.”
Irenej navodi Marka 16:19, da je Gospod uznesen na nebo i da je sjeo s desne strane Bogu, kao riječi koje se nalaze pred kraj Markovog Evanđelja.
Najstariji rukopisi
Dvije najstarije grčke Biblije prepisane su u četvrtom stoljeću. Obje završavaju Marka kod stiha 8. U Vatikanskom kodeksu pisar je ostavio sljedeći stupac prazan. Bruce Metzger, vodeći učenjak o biblijskim tekstovima, dodaje da dvanaest stihova nemaju ni drugi primjerci. To su jedan rani latinski primjerak, najstariji sirijski primjerak, oko stotinu armenskih primjeraka i dva najstarija gruzijska primjerka. Primjećuje da Klement Aleksandrijski i Origen, dva rana kršćanska pisca, ne pokazuju da znaju za duži završetak.
Grčka Biblija prepisana u 4. stoljeću i najstariji sačuvani potpuni primjerak Novog zavjeta. Njeno Evanđelje po Marku završava se kod 16:8. Poslije Otkrivenja sadrži i Barnabinu poslanicu i dio Hermina Pastira, knjige kojih nema u današnjem Novom zavjetu.
Grčka Biblija prepisana u 4. stoljeću. Njeno Evanđelje po Marku završava se kod 16:8, a pisar je sljedeći stupac ostavio prazan. Rukopis se prekida kod Hebrejima 9, tako da je kraj njegovog Novog zavjeta izgubljen.
O završetku Marka izvještava da stihova 9-20 nema u dva najstarija grčka rukopisa, Sinaiticusu i Vaticanusu, ni u nekim ranim prijevodima; da Klement Aleksandrijski i Origen ne pokazuju da ih poznaju; i da Euzebije i Jeronim kažu da tog odlomka nije bilo u gotovo svim grčkim prijepisima koje su poznavali.
| Svjedok | Datum | Šta pokazuje |
|---|---|---|
| Irenej | Oko 180. | Navodi stih o uzašašću, 16:19, kao dio Marka |
| Sinajski kodeks | 300-te godine | Marko završava na 16:8 |
| Vatikanski kodeks | 300-te godine | Marko završava na 16:8, a sljedeći stupac ostavljen je prazan |
| Euzebije | Početak 300-tih godina | Tačni primjerci završavaju na 16:8 |
| Jeronim | Oko 407. | Gotovo svim grčkim primjercima nedostaje taj odlomak |
| NIV | Danas | Izdvaja 16:9-20: najraniji rukopisi to nemaju |
Šta su izvijestili Euzebije i Jeronim
Euzebije je bio prvi veliki crkveni historičar. Početkom četvrtog stoljeća napisao je da su tačni primjerci Marka završavali riječima: “jer su se bojale”. Oko osamdeset godina kasnije Jeronim, crkveni učenjak, odgovorio je na isto pitanje. Oslonio se na Euzebija i ponovio da je gotovo svim grčkim primjercima nedostajao taj odlomak.
Upitan kako se Matej i Marko slažu o vremenu uskrsnuća, Euzebije odgovara da se odlomak poslije ‘jer su se bojale’ (Marko 16:8) ne nalazi u svim prijepisima: tačni prijepisi tu završavaju, a nema ga u gotovo svima.
Odgovarajući na pitanja o izvještajima o uskrsnuću, Jeronim kaže da se ovaj završni odlomak Marka nalazi u malo prijepisa Evanđelja, a da ga gotovo sve grčke knjige nemaju. Njegov odgovor pomno slijedi Euzebija.
“I izašavši brzo, pobjegoše od groba, jer ih uhvati drhtanje i zaprepaštenje; i nikome ništa ne rekoše, jer su se bojale.”
Spoj kod stiha 9
Stih 8 završava ženama. Stih 9 počinje novu priču. Predstavlja Mariju Magdalenu kao da je čitalac nikada nije sreo, iako je imenovana u stihu 1 istog poglavlja. Učenjaci dodaju da su riječi i stil drugačiji od ostatka Marka. Dodaju da neki rukopisi umjesto toga imaju drugačiji, kraći završetak ili oba.
“I kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija, majka Jakovljeva, i Saloma kupiše mirisa da dođu i pomažu ga.”
“A kad Isus uskrsnu rano prvoga dana sedmice, javi se najprije Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam đavola.”
O Marku 16:9-20 dodaje da je duži završetak prisutan u velikoj većini rukopisa, od kojih je većina kasnih; da nekoliko rukopisa ima drugačiji, kraći završetak, a neki oba završetka; da duži završetak sadrži riječi i izraze koji se drugdje kod Marka ne koriste; i da je spoj kod stiha 9 nespretan, jer je subjekt stiha 8 žene, dok stih 9 za subjekt uzima Isusa i uvodi Mariju Magdalenu kao da ranije nije spomenuta. Zaključuje da duži završetak nije napisao pisac Evanđelja.
Šta sada kažu kršćanske Biblije
NIV, široko korištena moderna Biblija, izdvaja dvanaest stihova. Njena bilješka kaže da ih najraniji rukopisi nemaju. NIV Study Bible kaže da postoje ozbiljne sumnje pripadaju li uopće Marku.
NIV štampa Marka 16:9-20 odvojeno, s bilješkom da najraniji rukopisi i neki drugi stari svjedoci nemaju ove stihove (1984: ‘najpouzdaniji rani rukopisi i drugi stari svjedoci’). NIV Study Bible dodaje da postoje ozbiljne sumnje pripadaju li stihovi Marku, jer ih nema u važnim ranim rukopisima i razlikuju se u rječniku, stilu i teologiji, i da se Evanđelje vjerovatno završavalo kod 16:8 ili je njegov prvi završetak izgubljen.
Zmije i otrov u bogoslužju
Neke crkve u Apalačima i na američkom Jugu i dalje rukuju otrovnim zmijama. Neke i piju otrov. To čine iz poslušnosti Marku 16:17-18. Rukovatelji su umirali od ugriza. Jedan je bio propovjednik koji je proširio tu praksu, George Went Hensley, 1955.
“A ovi znakovi pratit će one koji vjeruju: u moje ime izgonit će đavole; govorit će novim jezicima; uzimat će zmije; i ako što smrtonosno popiju, neće im naškoditi; na bolesnike će polagati ruke i oni će ozdravljati.”
Studija o crkvama u Apalačima i američkom Jugu koje u bogosluženju rukuju otrovnim zmijama i piju otrov iz poslušnosti Marku 16:17-18. Bilježi smrti od ugriza među onima koji rukuju zmijama, uključujući propovjednika osnivača pokreta, Georgea Wenta Hensleyja, koji je umro od zmijskog ugriza 1955.
Šta sadrži najstariji Marko
U svom najstarijem obliku najranije evanđelje nema Isusovo pojavljivanje poslije praznog groba. Nema njegovu zapovijed da se propovijeda svakom stvorenju i nema uznesenja. Završava praznim grobom i ženama koje nikome nisu rekle. Svaki od tih prizora kod Marka došao je od kasnije ruke. Sve to i dalje se u crkvama čita kao Božija riječ.
“I izašavši brzo, pobjegoše od groba, jer ih uhvati drhtanje i zaprepaštenje; i nikome ništa ne rekoše, jer su se bojale.”
Grčka Biblija prepisana u 4. stoljeću i najstariji sačuvani potpuni primjerak Novog zavjeta. Njeno Evanđelje po Marku završava se kod 16:8. Poslije Otkrivenja sadrži i Barnabinu poslanicu i dio Hermina Pastira, knjige kojih nema u današnjem Novom zavjetu.
Grčka Biblija prepisana u 4. stoljeću. Njeno Evanđelje po Marku završava se kod 16:8, a pisar je sljedeći stupac ostavio prazan. Rukopis se prekida kod Hebrejima 9, tako da je kraj njegovog Novog zavjeta izgubljen.
Kako kršćani čitaju ova obećanja
Osim nekoliko malih crkava, kršćani ne uzimaju zmije, ne piju otrov i ne govore planinama da se pomaknu. Ipak, evanđelja obećavaju da vjera to može učiniti. Većina kršćana ova obećanja čita kao stilske figure ili kao znakove samo za prve učenike. Ne uzimaju ih doslovno. Ista mjera treba važiti za visoke naslove date Isusu. Biblija Mojsija naziva ‘bogom’ faraonu i niko to ne čita tako da Mojsija čini Bogom. U svakom slučaju, stihovi kod Marka govore protiv kršćanskog argumenta. Ako su izvorni, gotovo nijedna crkva ih ne sluša. Ako nisu, riječi su dodane spisu.
“A ovi znakovi pratit će one koji vjeruju: u moje ime izgonit će đavole; govorit će novim jezicima; uzimat će zmije; i ako što smrtonosno popiju, neće im naškoditi; na bolesnike će polagati ruke i oni će ozdravljati.”
“A Isus odgovori i reče im: Zaista vam kažem: ako imate vjeru i ne posumnjate, nećete činiti samo ovo što je učinjeno sa smokvom, nego ako i ovoj gori kažete: Digni se i baci se u more, dogodit će se.”
“I reče GOSPOD Mojsiju: Gle, učinih te bogom faraonu: a Aron, brat tvoj, bit će ti prorok.”
Stih po stih
Irenej, Protiv hereza 3.10 (oko 180.)
Irenej navodi Marka 16:19, da je Gospod uznesen na nebo i da je sjeo s desne strane Bogu, kao riječi koje se nalaze pred kraj Markovog Evanđelja.
Navedeno za
Irinej je naveo duži završetak oko 180., dakle bio je dio Marka od ranih vremena.
Odgovor
Irinej pokazuje samo da su neki primjerci imali završetak do 180. Klement Aleksandrijski i Origen, koji su pisali ubrzo poslije, ne pokazuju da znaju za njega. Najstariji potpuni primjerci ga nemaju. Rana upotreba ne čini ga Markovim.
Zaključak — Navod pokazuje da je završetak bio u upotrebi do 180.; ne čini Marka njegovim autorom.
Marko 16:17-18 — poglavlje 16, stih 17-18
“A ovi znakovi pratit će one koji vjeruju: u moje ime izgonit će đavole; govorit će novim jezicima; uzimat će zmije; i ako što smrtonosno popiju, neće im naškoditi; na bolesnike će polagati ruke i oni će ozdravljati.”
Navedeno za
Znakovi u Marku 16:17-18 su Isusovo vlastito obećanje vjernicima.
Odgovor
Gotovo nijedna crkva ne postupa po obećanju o zmijama i otrovu. One koje postupaju sahranile su članove koji su bili ugrizeni. Stihovi stoje u odlomku za koji kršćanski učenjaci i sama NIV kažu da ga Marko vjerovatno nije napisao.
Zaključak — Obećanje o zmijama i otrovu ne sluša se, a odlomak u kojem stoji nije Markov. To nije dokaz sačuvanog Markovog evanđelja.
Gledišta
Branitelji dužeg završetka
Neki kršćani smatraju da je Marko 16:9-20 izvoran. Drugi kažu da je spis ko god da ga je napisao. Ukazuju na veliku većinu rukopisa i na pisca iz drugog stoljeća koji ga je poznavao.
Irinej oko 180. godine navodi Marka 16:19 kao dio Marka.
Pobijanje
Irinej pokazuje da su neki primjerci imali taj završetak do oko 180. To pokazuje koliko je rano bio u upotrebi; ne čini Marka njegovim piscem. Spoj kod stiha 9 i drugačiji stil pokazuju drugu ruku, a neki primjerci umjesto toga imaju drugačiji završetak.
Većina sačuvanih grčkih rukopisa Marka, koji su kasni, sadrži duži završetak.
Pobijanje
Većina sačuvanih primjeraka ga zaista ima, ali dvije najstarije Biblije nemaju. Euzebije i Jeronim kažu da ga gotovo svi grčki primjerci koje su poznavali nisu imali. NIV i kršćanski učenjaci kažu da ga Marko vjerovatno nije napisao.
Glavni tok tekstualne nauke
Kršćanski i drugi tekstualni učenjaci široko se slažu da pisac Marka nije napisao stihove 9-20. Evanđelje je ili završavalo kod 16:8 ili je njegov prvi završetak izgubljen.
Najstariji rukopisi, rani prijevodi i rani pisci pokazuju da Marko završava kod 16:8.
Pobijanje
Islam se slaže s ovim nalazom. Kršćani odgovaraju da druga evanđelja govore o Isusu poslije praznog groba, pa nijedno vjerovanje ne ovisi o ovim stihovima. Ali o njima je ovisila jedna praksa: rukovatelji zmijama umirali su slušajući stihove 17-18.
Rječnik, stil i spoj kod stiha 9 pokazuju drugog pisca.
Pobijanje
Islam se slaže. Većina učenjaka razlikuje se samo o tome je li Marko završavao kod 16:8 ili je izgubio svoj prvi završetak. U svakom slučaju, dvanaest stihova je od druge ruke, a mnoge Biblije ih i dalje štampaju kao spis.
Stav akademske zajednice
Status: Consensus
Tekstualni učenjaci široko se slažu da Marka 16:9-20 nije napisao pisac Marka i da najstariji tekst koji se može obnoviti završava kod 16:8.
Islamsko gledište
Dvanaest stihova dodano je najranijem evanđelju i još se štampaju kao spis. Knjiga kojoj su ljudi mogli dodati pojavljivanja poslije praznog groba i zapovijed da se propovijeda nije sačuvana Božija riječ.
Dvije najstarije grčke Biblije završavaju Marka kod 16:8.
Euzebije i Jeronim izvijestili su da su tačni primjerci, odnosno gotovo svi grčki primjerci, završavali kod stiha 8.
Neki rukopisi imaju drugačiji, kraći završetak, što pokazuje da su prepisivači dodavali vlastite završetke.
Same kršćanske Biblije sada te stihove označavaju kao sumnjive.
Vjernici su umirali rukujući zmijama na osnovu stihova koje pisac evanđelja nije napisao.
Kršćani obećanja o zmijama, otrovu i pomicanju planina ne uzimaju doslovno. Dakle, visoke naslove date Isusu trebaju čitati na isti način. Niko Mojsija ne smatra Bogom zato što ga Biblija naziva ‘bogom’.