Kratak odgovor
Islam uči vjeru i dobra djela zajedno, a na kraju Božiju milost. Novi zavjet ovdje ne govori jednim glasom. Pavle je bio kršćanski misionar iz prvog stoljeća. Napisao je da se čovjek opravdava (izmiruje s Bogom) vjerom bez djela zakona. Jakov, čija je poslanica u Novom zavjetu, napisao je da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom. Obojica su ukazali na Abrahama. Upitan kako imati vječni život, Isus nije rekao ništa o žrtvi za grijehe. Rekao je: “drži zapovijedi”. Kur'an iznova kaže: oni koji vjeruju i čine dobra djela. Vjera dolazi prva, a dobra djela izrastaju iz nje. Poslanik (ﷺ) učio je da se niko ne spašava samo djelima, nego Božijom milošću.
Potpuno objašnjenje
Pavle: opravdan vjerom
Pavle je učio da se čovjek izmiruje s Bogom vjerom, a ne držanjem Mojsijevog zakona. Ukazao je na Abrahama, koji je povjerovao Bogu i uračunat mu je kao pravednost. Većina protestanata ove stihove čita kao učenje o spasenju samo vjerom, kao besplatnom daru.
“Zaključujemo dakle da se čovjek opravdava vjerom, bez djela zakona.”
“Jer ako je Abraham opravdan djelima, ima se čime hvaliti; ali ne pred Bogom. Jer šta kaže Pismo? Abraham povjerova Bogu i to mu se uračuna u pravednost.”
“Znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona, nego vjerom Isusa Krista, i mi smo povjerovali u Isusa Krista, da se opravdamo vjerom Kristovom, a ne djelima zakona; jer se djelima zakona neće opravdati nijedno tijelo.”
“Jer ste milošću spašeni kroz vjeru; i to nije od vas, Božiji je dar; ne od djela, da se niko ne bi hvalio.”
Jakov: opravdan djelima
Jakov pita može li vjera bez djela ikoga spasiti. Odgovara da je takva vjera mrtva. Ukazuje na istog Abrahama, koji je opravdan djelima kad je prinio svog sina. Zatim iznosi suprotnost Pavlove rečenice gotovo istim riječima.
“Tako i vjera, ako nema djela, mrtva je sama po sebi.”
“Nije li Abraham, otac naš, opravdan djelima kad je prinio sina svoga Izaka na žrtvenik?”
“Vidite dakle da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom.”
Crkve su zauzele različite strane
Neslaganje nije moderno. Martin Luther bio je njemački monah koji je započeo reformaciju, raskol iz šesnaestog stoljeća koji je stvorio protestantske crkve. Samu vjeru učinio je njenim srcem. Jakovljevu poslanicu nazvao je: “slamnata poslanica” i rekao da proturječi Pavlu. Katolička crkva odgovorila je na Tridentskom saboru, katoličkom saboru iz šesnaestog stoljeća. Osudila je svakoga ko uči da se grešnik opravdava samo vjerom. Katoličko i pravoslavno učenje Pavla čita kroz Jakova. Većina protestanata Jakova čita kroz Pavla. Godine 1999. luterani i katolici potpisali su zajedničku izjavu. Ona kaže da se stare osude ne odnose na učenje druge strane kako je u njoj izloženo. Same osude ostavili su na snazi, a dvije crkve ostaju podijeljene.
U svom predgovoru njemačkom Novom zavjetu iz 1522. Luther rangira knjige i kaže da je, u poređenju s Evanđeljem po Ivanu i pismima Pavla i Petra, Jakovljeva poslanica ‘slamnata poslanica’, jer u njoj nema ništa od naravi Evanđelja. U svom predgovoru Jakovu dodaje da ona proturječi Pavlu pripisujući opravdanje djelima.
Tridentski sabor, u svom dekretu o opravdanju, osuđuje svakoga ko kaže da je grešnik opravdan samom vjerom, u smislu da ništa drugo nije potrebno da se sudjeluje u postizanju milosti opravdanja.
Luteranski svjetski savez i Katolička crkva izjavljuju saglasnost u osnovnim istinama nauka o opravdanju. Kažu da se osude iz šesnaestog stoljeća ne odnose na učenje jednih i drugih kako je izneseno u izjavi, uz dodatak da se time ništa ne oduzima od ozbiljnosti tih osuda. Metodistička, reformirana i anglikanska tijela kasnije su se pridružila izjavi.
Prizivanje imena ili vršenje volje
Isus dodaje uslov koji stihovi o prizivanju izostavljaju. Djela apostolska, novozavjetna knjiga o ranoj crkvi, i Pavle kažu da će biti spašen svaki koji prizove ime Gospodnje. Isus kaže da neće svaki koji ga naziva Gospodom ući u kraljevstvo. Ući će samo onaj koji vrši volju njegovog Oca.
“I bit će da će se svaki koji prizove ime Gospodnje spasiti.”
“Jer svaki koji prizove ime Gospodnje bit će spašen.”
“Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca moga koji je na nebesima.”
Šta je Isus rekao kad su ga pitali
Jedan čovjek pitao je Isusa izravno šta mora činiti da bi imao vječni život. Isus nije rekao ništa o žrtvi za grijehe ni o svojoj krvi. Rekao je čovjeku da drži zapovijedi. U Djelima Petar, jedan od Isusovih učenika, kaže gotovo isto. U svakom narodu prihvaćen je onaj ko se boji Boga i čini pravdu.
“I gle, pristupi jedan i reče mu: Učitelju dobri, šta dobro da učinim da imam vječni život? A on mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog; ali ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi.”
“Tada Petar otvori usta i reče: Zaista vidim da Bog nije pristran; nego je u svakom narodu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.”
Jedan odgovor Kur'ana
Kur'an vjeru i dobra djela spaja u istoj frazi na desetine puta. Nikada ih ne suprotstavlja. Sura El-Asr kaže da su svi ljudi na gubitku osim onih koji vjeruju i čine dobra djela.
“Tako mi vremena, doista je čovjek na gubitku, samo nisu oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima Istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”
“A obraduj one koji vjeruju i dobra djela čine da njima pripadaju džennetske bašče kroz koje rijeke teku! Kad god budu opskrbljeni kakvim plodom, reći će: “Ovim smo i prije bili opskrbljeni!” A bit će im davani samo njima slični! U njima će oni supruge očišćene imati i oni će u njima vječno boraviti.”
“A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili, oni će stanovnici Dženneta biti; u njemu će vječno boraviti.”
“Doista će oni koji vjeruju, i dobra djela čine, i namaz obavljaju, i zekat daju, imati nagradu u Gospodara svoga. Za njih nema straha i oni ne treba da se žaloste!”
| Izvor | Šta kaže |
|---|---|
| Pavle | Vjerom, bez djela zakona |
| Jakov | Djelima, a ne samo vjerom |
| Isus, kad su ga upitali | Drži zapovijedi |
| Isus | Samo onaj koji vrši volju njegovog Oca ulazi u kraljevstvo |
| Kur'an | Oni koji vjeruju i čine dobra djela |
| Poslanik (ﷺ) | Niko samo djelima, nego Allahovom (﷾) milošću |
Milost, a ne plata
Islam ne uči da čovjek zarađuje Džennet kao platu. Poslanik (ﷺ) rekao je da nikoga neće spasiti njegova djela. Upitan važi li to i za njega, rekao je: ni mene, osim ako me Bog ne obaspe Svojom milošću. Zatim im je rekao da dobra djela čine ispravno i iskreno. Učio je i da Bog dobro djelo zapisuje deset do sedam stotina puta ili više, a loše djelo kao jedno. Vjera i djela su put, a Božija milost je ono što čovjeka uvodi.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nikoga njegova djela neće spasiti. Upitan da li to vrijedi i za njega, rekao je: ni mene, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću. Zatim im je rekao da čine dobra djela kako treba, iskreno i umjereno.
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik (ﷺ), kazujući šta je rekao njegov Gospodar, naučavao: dobro djelo koje je čovjek naumio, ali ga nije učinio, zapisuje se kao jedno puno dobro djelo; ako ga učini, zapisuje se deset do sedam stotina puta, ili više; loše djelo koje je naumio, ali ga nije učinio, zapisuje se kao puno dobro djelo; ako ga učini, zapisuje se samo kao jedno loše djelo. Također u Sahih Muslim 131.
Stih po stih
Jakov 2:24 — poglavlje 2, stih 24
“Vidite dakle da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom.”
Navedeno za
Protestanti kažu da Jakov misli da djela pokazuju pred ljudima da je vjera stvarna. Pavle govori o tome kako se čovjek izmiruje pred Bogom. Dakle, njih dvojica se ne razilaze.
Odgovor
Obojica koriste istog čovjeka, Abrahama, i navode isti stih Postanka o njemu. Jakov ga daje kao “to mu se uračuna u pravednost”, što je Božije računanje, a ne gledište ljudi. Pavle kaže da Abraham nije opravdan djelima pred Bogom. Jakov kaže da je opravdan djelima i dodaje: “a ne samo vjerom”. Luther je dobro znao ovo čitanje. Ipak je ocijenio da Jakov proturječi Pavlu.
Zaključak — Dvije rečenice na isto pitanje o istom čovjeku odgovaraju suprotno. One drže crkve podijeljenim od reformacije.
Matej 19:21 — poglavlje 19, stih 21
“Isus mu reče: Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i daj siromasima, i imat ćeš blago na nebu; pa dođi i slijedi me.”
Navedeno za
Isus je dalje rekao “dođi i slijedi me” i da je spasenje ljudima nemoguće. Dakle, uputio je čovjeka na sebe i na milost.
Odgovor
Isus je čovjeku prvo rekao da drži zapovijedi. “Dođi i slijedi me” došlo je uz “prodaj što imaš i daj siromasima”: više za činiti, a ne manje. Ništa u odlomku ne spominje žrtvu za grijehe ni njegovu krv. A “Bogu je sve moguće” je milost koju uči i islam. Poslanik (ﷺ) rekao je da se niko ne spašava samo svojim djelima, nego Božijom milošću.
Zaključak — Odgovor koji je Isus dao na jedino izravno pitanje o vječnom životu bio je poslušnost, uz Božiju milost.
Rimljanima 10:13 — poglavlje 10, stih 13
“Jer svaki koji prizove ime Gospodnje bit će spašen.”
Navedeno za
Svaki koji s vjerom prizove ime Gospodnje bit će spašen. Poslušnost slijedi kao plod te vjere, ali joj ništa ne dodaje.
Odgovor
Isus je upozorio da nije dovoljno nazivati ga Gospodom. U kraljevstvo ulazi samo onaj koji vrši Očevu volju. Kad su ga pitali za put do vječnog života, uputio je na zapovijedi.
Zaključak — Isusove vlastite riječi spajaju vjeru s poslušnošću, kao i Kur'an.
Gledišta
Protestanti
Spasenje je milošću kroz samu vjeru, a ne djelima. Dobra djela slijede pravu vjeru kao njen plod, ali joj ništa ne dodaju.
Pavle piše da se čovjek opravdava vjerom bez djela zakona.
Pobijanje
Pavle je to zaista napisao. Ali Jakov je napisao suprotno gotovo istim riječima, a Luther je ocijenio da Jakov proturječi Pavlu. Upitan izravno, Isus je rekao da se drže zapovijedi.
Poslanica Efežanima kaže da je spasenje milošću kroz vjeru, a ne od djela, da se niko ne bi hvalio.
Pobijanje
Islam se slaže da niko ne zarađuje Džennet kao platu: Poslanik (ﷺ) rekao je da spašava Božija milost. Ali milost i djela idu zajedno. Bog Svoju milost određuje “onima koji se budu zabranjenog čuvali” i “onima koji u ajete i dokaze Naše budu vjerovali” (7:156). Nikakva žrtva ne stoji između. A Isus je rekao da u kraljevstvo ulazi samo onaj koji vrši Očevu volju.
Protestanti Jakova čitaju kao govor o vjeri čija se stvarnost pokazuje djelima. To nije, kažu, o tome kako se grešnik prvi put izmiruje s Bogom.
Pobijanje
Jakov koristi istog čovjeka, Abrahama, i isti stih Postanka kao Pavle. Jakov ga daje kao “to mu se uračuna u pravednost”, što je Božije računanje, a ne to kako ga ljudi vide. Ipak, Jakov kaže da je Abraham opravdan djelima, “a ne samo vjerom”, a Luther je i dalje ocijenio da Jakov proturječi Pavlu.
Katolici i pravoslavni
Vjera je nužna, ali nije sama. Milost djeluje kroz vjeru, sakramente i dobra djela zajedno.
Jakov piše da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom.
Pobijanje
Islam se slaže s Jakovom da se prava vjera pokazuje u djelima. Islam ide dalje: vjeru i dobra djela spaja u jednoj frazi i nikada ih ne suprotstavlja. A Poslanik (ﷺ) učio je da čovjeka na kraju uvodi Božija milost.
Tridentski sabor osudio je učenje da se grešnik opravdava samo vjerom.
Pobijanje
Islam se slaže da vjera mora biti spojena s dobrim djelima. Ide dalje: to počiva na Isaovom vlastitom odgovoru, da se drže zapovijedi, i na jednom odgovoru Kur'ana, a ne na odluci sabora.
Islamsko gledište
Spasenje dolazi kroz vjeru u Jednog Boga zajedno s dobrim djelima, a na kraju Njegovom milošću. To je učio Poslanik (ﷺ) i to je Isa rekao čovjeku koji ga je pitao.
Pavle piše da se čovjek opravdava vjerom bez djela zakona. Jakov piše da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom. Obojica navode Abrahama.
Dva odgovora ne mogu se pomiriti.
Sam Luther rekao je da Jakov proturječi Pavlu, a crkve su i dalje podijeljene oko toga.
Upitan kako imati vječni život, Isus je rekao da se drže zapovijedi.
Kur'an Džennet obećava onima koji vjeruju i čine dobra djela i nikada ih ne suprotstavlja.
Poslanik (ﷺ) učio je da se niko ne spašava samo djelima, nego Božijom milošću. Učio je i da Bog umnožava dobra djela, a loše djelo računa samo jednom.