Da li je karma pravedna?

“Od njega (tj. Gospoda, dolazi) plod (djela); jer je (samo to) moguće.”

“Vladar svega koji redom brine za stvaranje, održavanje i ponovno upijanje svijeta i koji zna sve razlike mjesta i vremena, samo on je sposoban izvršiti sve one načine naplate koji su u skladu sa zaslugom činilaca; djela, s druge strane, koja nestaju čim su učinjena, nemaju moć da donesu rezultate u neko buduće vrijeme, jer iz ničega ništa ne može nastati.”

“Jer samo on, sveznajući, svemoćni, vrhovno velikodušni, koji je zadovoljan žrtvama, darovima, prinosima i sličnim, kao i pobožnom meditacijom, u stanju je dati različite oblike užitka na ovom i nebeskom svijetu i Oslobođenje koje se sastoji u postizanju naravi poput njegove. Jer djelovanje koje je nerazumno i prolazno nesposobno je donijeti rezultat povezan s budućim vremenom.”

“Gaimini (misli) iz istih razloga da je vjerska zasluga (ono što donosi plodove djela).”

“Jasno je da djelo ne može donijeti rezultat u neko buduće vrijeme ako, prije nego što nestane, ne rodi neki neviđeni rezultat; stoga pretpostavljamo da postoji neki rezultat koji zovemo apûrva i koji se može gledati ili kao neopažljivo stanje poslije djela ili kao neopažljivo stanje prije rezultata. Ova hipoteza otklanja sve teškoće, dok je, s druge strane, nemoguće da Gospod donosi rezultate djela. Jer, kao prvo, jedan jednolik uzrok ne može objasniti veliku raznolikost učinaka; kao drugo, Gospodu bi se morala pripisati pristranost i okrutnost; i kao treće, kad samo djelo ne bi donosilo svoj plod, bilo bi beskorisno uopće ga činiti. Iz svih ovih razloga rezultat proizlazi samo iz djela, bilo zaslužnog ili nezaslužnog.”

“Bâdarâyana, međutim, misli da je prvi (tj. Gospod uzrok plodova djela), budući da je označen kao uzrok (samih djela).”

“Nejednakost (u dodjeljivanju) i okrutnost (Gospodu se) ne (mogu prigovoriti), zbog Njegovog obaziranja (na zaslugu i nezaslugu); jer tako (Pismo) izjavljuje.”

“Gospodu se, odgovaramo, ne može prigovoriti nejednakost u dodjeljivanju i okrutnost, ‘jer je vezan obzirima’. Kad bi Gospod sam od sebe, bez ikakvih vanjskih obzira, proizveo ovo nejednako stvaranje, izložio bi se prijekoru; ali činjenica je da je pri stvaranju vezan određenim obzirima, tj. mora gledati na zaslugu i nezaslugu. Stoga je okolnost da je stvaranje nejednako posljedica zasluge i nezasluge stvorenih živih bića i nije greška za koju bi Gospod bio kriv. Položaj Gospoda treba gledati kao sličan položaju Parganye, Davaoca kiše. Jer kao što je Parganya zajednički uzrok nastanka riže, ječma i drugih biljaka, dok razlika među raznim vrstama proizlazi iz raznih mogućnosti skrivenih u dotičnom sjemenu, tako je Gospod zajednički uzrok stvaranja bogova, ljudi itd., dok razlike među tim skupinama bića proizlaze iz različite zasluge koja pripada pojedinačnim dušama.”

“Svi tekstovi Vedânte, osim toga, izjavljuju da je Gospod jedini uzrok cijelog stvaranja. A to što On stvara sva stvorenja u oblicima i stanjima koji odgovaraju njihovim ranijim djelima i uzvraćaju im upravo je ono što nam daje pravo da Gospoda nazovemo uzrokom svih plodova djela.”

“Oni čije je ponašanje bilo dobro brzo će postići neko dobro rođenje, rođenje Brâhmane, ili Kshatriye, ili Vaisye. Ali oni čije je ponašanje bilo zlo brzo će postići zlo rođenje, rođenje psa, ili svinje, ili Kandâle.”

“Ove neprijatelje, svirepe, najniže od ljudi i nesvete, stalno bacam dolje u ove svjetove, samo u demonske utrobe. Dolazeći u demonske utrobe, zavedeni u svakom rođenju, spuštaju se u najpodlije stanje, o sine Kuntî! nikada ne dolazeći k meni.”

“Neki zli ljudi trpe promjenu svog (prirodnog) izgleda zbog zločina počinjenih u ovom životu, a neki zbog onih počinjenih u ranijem (postojanju).”

Manu navodi znakove koji slijede određene grijehe: čovjek koji ukrade brahmanovo zlato ima bolesne nokte, pijanac crne zube, ubica brahmana sušicu, onaj ko oskvrne postelju svog učitelja bolesnu kožu; kradljivcu žita nedostaju udovi, kradljivac riječi Vede gubi govor (tri komentatora objašnjavaju: onaj ko uči Vedu bez dopuštenja slušajući drugog kako je recitira; drugi to uzima kao plagijatora), kradljivac odjeće ima bijelu gubu, kradljivac konja je hrom. U stihu 52 kradljivac svjetiljke postaje slijep, a onaj ko je ugasi jednook. Bühler bilježi da neki komentatori i tekstovi izostavljaju stih 52.

“Tako se zbog ostatka (krivice ranijih) zločina rađaju idioti, nijemi, slijepi, gluhi i izobličeni ljudi, koje čestiti (svi) preziru.”

“Pokore se, dakle, uvijek moraju vršiti radi očišćenja, jer se oni čiji grijesi nisu iskupljeni rađaju (ponovo) sa sramnim znakovima.”

“Tako se zbog ostatka (krivice ranijih) zločina rađaju idioti, nijemi, slijepi, gluhi i izobličeni ljudi, koje čestiti (svi) preziru.”

“Dvaput rođeni čovjek, koji je postao dužan izvršiti pokoru, bilo (odlukom) sudbine ili (djelom) počinjenim u ranijem životu, ne smije, prije nego što se pokora izvrši, imati općenje s čestitim ljudima.”

“Slijep čovjek svojim prisustvom davaocu (gozbe) uzrokuje gubitak nagrade za devedeset (gostiju), jednook za šezdeset, onaj ko pati od bijele gube za stotinu, a onaj kažnjen (strašnom) bolešću za hiljadu.”

“Evnusi i izopćenici, (osobe) rođene slijepe ili gluhe, ludi, idioti i nijemi, kao i oni kojima nedostaje bilo koji organ (djelovanja ili osjeta), ne dobijaju udio. Ali pravedno je da (čovjek) koji zna (zakon) i svima njima daje hranu i odjeću bez štednje, prema svojoj mogućnosti; ko to ne da, postat će izopćenik.”

“Ako se prigovori da je to (tj. Gospodovo obaziranje na zaslugu i nezaslugu) nemoguće zbog nerazlikovanja (zasluge i nezasluge, prije prvog stvaranja), pobijamo prigovor na osnovu toga što je (svijet) bez početka.”

“Ali, iznosi se prigovor, odlomak ‘Samo Biće bijaše u početku ovo, jedno, bez drugog’ potvrđuje da prije stvaranja nije bilo razlikovanja, a time ni zasluge zbog koje bi stvaranje moglo postati nejednako. A ako pretpostavimo da su Gospoda u dodjeljivanju vodila djela živih bića poslije stvaranja, upadamo u kružno rasuđivanje da djelo ovisi o raznolikosti životnih stanja, a raznolikost stanja opet o djelu. Može se smatrati da Gospod djeluje s obzirom na vjersku zaslugu nakon što je razlikovanje jednom nastalo; ali kako prije toga uzrok nejednakosti, tj. zasluga, nije postojao, slijedi da je prvo stvaranje moralo biti slobodno od nejednakosti. Na ovaj prigovor odgovaramo primjedbom da je svijet seljenja bez početka. Prigovor bi bio valjan kad bi svijet imao početak; ali kako je bez početka, zasluga i nejednakost su, poput sjemena i klice, i uzrokovane i uzroci, pa stoga nema logičkog prigovora njihovom djelovanju.”

“Bespočetnost svijeta preporučuje se razumu. Jer kad bi imao početak, slijedilo bi da bi, budući da svijet nastaje bez uzroka, i oslobođene duše ponovo ušle u krug seljenja; i dalje, kako tada ne bi postojao određujući uzrok nejednakog dodjeljivanja užitka i bola, morali bismo pristati na učenje da se nagrade i kazne dodjeljuju bez obzira na prethodna dobra ili loša djela.”

“Ali, iznosi se prigovor, odlomak ‘Samo Biće bijaše u početku ovo, jedno, bez drugog’ potvrđuje da prije stvaranja nije bilo razlikovanja, a time ni zasluge zbog koje bi stvaranje moglo postati nejednako. A ako pretpostavimo da su Gospoda u dodjeljivanju vodila djela živih bića poslije stvaranja, upadamo u kružno rasuđivanje da djelo ovisi o raznolikosti životnih stanja, a raznolikost stanja opet o djelu. Može se smatrati da Gospod djeluje s obzirom na vjersku zaslugu nakon što je razlikovanje jednom nastalo; ali kako prije toga uzrok nejednakosti, tj. zasluga, nije postojao, slijedi da je prvo stvaranje moralo biti slobodno od nejednakosti. Na ovaj prigovor odgovaramo primjedbom da je svijet seljenja bez početka. Prigovor bi bio valjan kad bi svijet imao početak; ali kako je bez početka, zasluga i nejednakost su, poput sjemena i klice, i uzrokovane i uzroci, pa stoga nema logičkog prigovora njihovom djelovanju.”

“A ako nas upitaju kako znamo da je Gospod, stvarajući ovaj svijet s njegovim raznim stanjima, vezan obzirima, odgovaramo da to izjavljuje Pismo; uporedi, na primjer, sljedeća dva odlomka: ‘Jer on (Gospod) čini da onaj koga želi povesti gore iz ovih svjetova učini dobro djelo; i isti čini da onaj koga želi povesti dolje iz ovih svjetova učini loše djelo’ (Kaush. Up. III, 8); i: ‘Čovjek postaje dobar dobrim djelom, loš lošim djelom’ (Bri. Up. III, 2, 13).”

“Iz ovog odlomka ne smijemo, kažu komentatori, zaključiti nepravdu od strane Gospoda; jer prethodna zasluga ili nezasluga bića određuje posebnu kakvoću djela koja čini u svom sadašnjem postojanju, a Gospod djeluje samo kao zajednički uzrok (kao što to čini Parganya).”

“Nikako, odgovaramo; jer iako djelovanje duše nije nezavisno, duša ipak djeluje. Gospod doista čini da djeluje, ali ona djeluje sama. Osim toga, Gospod čineći da sada djeluje ima obzira prema njenim ranijim naporima, a činio je da djeluje u ranijem postojanju, s obzirom na njene napore prije tog postojanja; to je vraćanje unazad protiv kojeg se, s obzirom na vječnost samsâre, ne mogu iznijeti nikakvi prigovori.”

“Jasno je da djelo ne može donijeti rezultat u neko buduće vrijeme ako, prije nego što nestane, ne rodi neki neviđeni rezultat; stoga pretpostavljamo da postoji neki rezultat koji zovemo apûrva i koji se može gledati ili kao neopažljivo stanje poslije djela ili kao neopažljivo stanje prije rezultata. Ova hipoteza otklanja sve teškoće, dok je, s druge strane, nemoguće da Gospod donosi rezultate djela. Jer, kao prvo, jedan jednolik uzrok ne može objasniti veliku raznolikost učinaka; kao drugo, Gospodu bi se morala pripisati pristranost i okrutnost; i kao treće, kad samo djelo ne bi donosilo svoj plod, bilo bi beskorisno uopće ga činiti. Iz svih ovih razloga rezultat proizlazi samo iz djela, bilo zaslužnog ili nezaslužnog.”

“Kralj je rekao: ‘Zašto, Nâgasena, svi ljudi nisu jednaki, nego neki kratko žive, a neki dugo, neki su bolešljivi, a neki zdravi, neki ružni, a neki lijepi, neki bez utjecaja, a neki velike moći, neki siromašni, a neki bogati, neki niskog roda, a neki visokog, neki glupi, a neki mudri?’ Starješina je odgovorio: ‘Zašto sve povrće nije jednako, nego je neko kiselo, a neko slano, neko ljuto, neko oporo, neko trpko, a neko slatko?’ ‘Mislim, gospodine, da je to zato što dolazi od različitih vrsta sjemena.’ ‘Upravo tako se, veliki kralju, mogu objasniti razlike koje si spomenuo među ljudima. Jer je Blaženi rekao: ‘Bića, o brahmane, imaju svako svoju Karmu, nasljednici su Karme, pripadaju plemenu svoje Karme, rođaci su po Karmi, svako ima svoju Karmu kao zaštitnog gospodara. Karma je ta koja ih dijeli na niske i visoke i slične podjele.’’”

Lutalica Sivaka pita Budu o onima koji uče da je sve što osoba osjeća, ugodno, bolno ili neutralno, zbog prošlih djela. Buda odgovara da neki osjećaji dolaze od žuči, neki od sluzi, neki od vjetra, neki od njihove kombinacije, neki od promjene vremena, neki od nebrige o sebi, neki od napora, a neki su rezultat prošlih djela. Oni koji kažu da sve što osoba osjeća dolazi od prošlih djela idu dalje od onoga što se zna i griješe.

“Dakle, ono što nastaje kao plod Karme mnogo je manje od onoga što nastaje iz drugih uzroka. I neuki idu predaleko kad kažu da svaki bol nastaje kao plod Karme. Niko bez Budinog uvida ne može odrediti opseg djelovanja Karme.”

“Prosjaci, ove četiri stvari su nezamislive. O njima ne treba razmišljati, i ko god pokuša razmišljati o njima poludjet će ili će se razočarati.”

“Sada ću po redu objasniti osam vrsta Karmana, vezana kojima se duša okreće u krug i krug u Krugu Rođenja.”

Osam vrsta karme su one koje ometaju pravo znanje, ometaju pravu vjeru, vode doživljavanju bola ili užitka, vode zabludi, određuju dužinu života, određuju ime ili individualnost utjelovljene duše, određuju njegovu porodičnu lozu (gotra) i sprečavaju ulazak na put vječnog blaženstva.

“Ni njegovi rođaci, ni njegovi prijatelji, ni njegovi sinovi, ni njegova rodbina neće dijeliti njegovu patnju, on je sam mora nositi; jer Karman slijedi činioca.”

“Ovdje nema tvorca koji djeluje svojom slobodnom voljom, inače bi se njegov utjecaj protezao na pravljenje prostirke. Kakva bi bila korist od tebe ili svih zanatlija, ako Íśwara izrađuje tri svijeta?”

“Namjeru nazivam djelima. Jer nakon što izabere, čovjek djeluje tijelom, govorom i umom.”

“Niti, kao drugo, imamo pravo pretpostaviti da će plod, u neko buduće vrijeme, proizaći iz takozvanog nadosjetilnog načela (apûrva), za koje se pretpostavlja da je sâmo direktan rezultat djela; jer je to takozvano nadosjetilno načelo nešto nerazumne naravi, uporedivo s komadom drveta ili metala, i kao takvo ne može djelovati ako ga ne pokrene neko razumno biće.”

“Dakle, ono što nastaje kao plod Karme mnogo je manje od onoga što nastaje iz drugih uzroka. I neuki idu predaleko kad kažu da svaki bol nastaje kao plod Karme. Niko bez Budinog uvida ne može odrediti opseg djelovanja Karme.”

“Prosjaci, ove četiri stvari su nezamislive. O njima ne treba razmišljati, i ko god pokuša razmišljati o njima poludjet će ili će se razočarati.”

“Kralj je rekao: ‘Zašto, Nâgasena, svi ljudi nisu jednaki, nego neki kratko žive, a neki dugo, neki su bolešljivi, a neki zdravi, neki ružni, a neki lijepi, neki bez utjecaja, a neki velike moći, neki siromašni, a neki bogati, neki niskog roda, a neki visokog, neki glupi, a neki mudri?’ Starješina je odgovorio: ‘Zašto sve povrće nije jednako, nego je neko kiselo, a neko slano, neko ljuto, neko oporo, neko trpko, a neko slatko?’ ‘Mislim, gospodine, da je to zato što dolazi od različitih vrsta sjemena.’ ‘Upravo tako se, veliki kralju, mogu objasniti razlike koje si spomenuo među ljudima. Jer je Blaženi rekao: ‘Bića, o brahmane, imaju svako svoju Karmu, nasljednici su Karme, pripadaju plemenu svoje Karme, rođaci su po Karmi, svako ima svoju Karmu kao zaštitnog gospodara. Karma je ta koja ih dijeli na niske i visoke i slične podjele.’’”

Lutalica Sivaka pita Budu o onima koji uče da je sve što osoba osjeća, ugodno, bolno ili neutralno, zbog prošlih djela. Buda odgovara da neki osjećaji dolaze od žuči, neki od sluzi, neki od vjetra, neki od njihove kombinacije, neki od promjene vremena, neki od nebrige o sebi, neki od napora, a neki su rezultat prošlih djela. Oni koji kažu da sve što osoba osjeća dolazi od prošlih djela idu dalje od onoga što se zna i griješe.

“I svakom ćemo čovjeku ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu knjigu ćemo mu otvorenu pokazati: “Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!””

“I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćeš grešnike prestravljene zbog onog što je u njoj. “Teško nama!”, govorit će, “kakva je ovo Knjiga: ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikom nepravdu učiniti.”

“Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onom što su radili svjedočiti.”

“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”

“da ni jedan grešnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi,”

“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”

“Tako se zbog ostatka (krivice ranijih) zločina rađaju idioti, nijemi, slijepi, gluhi i izobličeni ljudi, koje čestiti (svi) preziru.”

“Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu! Vama nije grijeh jesti u kućama vašim, ili kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama amidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg – nije vam grijeh jesti zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!”

“Namrštio se i okrenuo zato što je slijepi čovjek njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji, ti njega zanemaruješ.”

Enes ibn Malik čuo je Poslanika (ﷺ) kako kaže da je Allah rekao: kad iskušam Svog roba kroz njegove dvije voljene stvari, misleći na njegove oči, i on bude strpljiv, dat ću mu Džennet umjesto njih. El-Buhari je to stavio pod naslov ‘vrijednost onoga ko je izgubio vid’.

Ata ibn Ebi Rebah prenosi da mu je Ibn Abbas ponudio da mu pokaže ženu iz stanovnika Dženneta. Bila je to crna žena koja je došla Poslaniku (ﷺ) rekavši da pati od epileptičkih napada u kojima joj se tijelo otkrije i zamolila ga da dovi za nju. Rekao je: ako želiš, budi strpljiva i Džennet je tvoj; ili ako želiš, zamolit ću Allaha da te izliječi. Rekla je da će biti strpljiva, ali ga je zamolila da dovi da se ne otkrije, i on je dovio za nju.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: Allah ne gleda u vaša lica ili vaš imetak, nego gleda u vaša srca i vaša djela.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se svako dijete rađa na fitri, pravoj vjeri, a roditelji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što životinja rađa cijelo mladunče: vidite li da se ijedno od njih rodi unakaženo?

Semure ibn Džundub prenosi dug san koji je Poslanik (ﷺ) ispričao svojim ashabima. Dva meleka su mu pokazala, između ostalog, veoma visokog čovjeka u vrtu s mnogo djece oko njega. Rekli su mu da je to Ibrahim, a djeca svako dijete koje je umrlo na fitri, prirodnoj naravi koju je Allah dao ljudima. Neki muslimani su upitali: a djeca mnogobožaca? Rekao je: i djeca mnogobožaca.

Ebu Seid el-Hudri i Ebu Hurejre prenose da je Poslanik (ﷺ) rekao da muslimana ne zadesi nikakav umor, bolest, briga, tuga, povreda ili nevolja, pa čak ni ubod trna, a da mu Allah zbog toga ne izbriše neke od njegovih grijeha.

“On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položajima jedne iznad drugih uzdiže, da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On je, uistinu, i Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”

“Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne vage postaviti, pa se nikom krivo neće učiniti. Ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo to iznijeti na vidjelo. A dosta je to što ćemo Mi račune svoditi.”

“Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo, doista, Allahovi i Njemu ćemo se, sigurno, vratiti.” To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravom putu.”

“Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha,”

“Reci: “O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svog! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana – samo oni koji budu strpljivi bit će bez obračuna nagrađeni.””