Kratak odgovor
Ne po budističkom vlastitom zakonu djela. Angulimala je ubio toliko ljudi da je njihove prste nosio kao ogrlicu. Buda ga je odmah učinio monahom. Kralj koji je došao da ga zaustavi rekao je da će takvog monaha častiti i štititi. Uskoro je Angulimala postao jedan od usavršenih, budistički svetac koji se više nikada neće roditi. Kad su ga ljudi gađali kamenjem, Buda mu je rekao da je to posljedica djela koja su ga mogla držati u paklu hiljadama godina. Ipak, Dhammapada kaže da nema mjesta na zemlji gdje se može pobjeći od svojih opakih djela. U islamu Bog može oprostiti ubici koji se pokaje, ali prava njegovih žrtava i dalje stoje.
Potpuno objašnjenje
Ubica koji je nosio prste svojih žrtava
Srednji govori pričaju o razbojniku u kraljevstvu kralja Pasenadija po imenu Angulimala, što znači ogrlica od prstiju. Bio je nasilan i nemilosrdan. Pustošio je sela, gradove i zemlje. Stalno je ubijao ljude i njihove prste nosio kao ogrlicu.
“U to vrijeme u kraljevstvu kralja Pasenadija od Kosale bio je razbojnik po imenu Aṅgulimāla. Bio je nasilan, krvavih ruku, okorjeli ubica, nemilosrdan prema živim bićima. Pustošio je sela, gradove i zemlje. Stalno je ubijao ljude i nosio njihove prste kao ogrlicu.”
“U to vrijeme razbojnik Angulimala prihvatio je vjerski život među bhikkhuima. Kad su to ljudi vidjeli, uznemirili su se i prestrašili; bježali su, odlazili drugamo, okretali glave i zatvarali vrata. Ljudi su bili ozlojeđeni, gunđali su i naljutili se: ‘Kako sakyaputtiya samane mogu zarediti razbojnika koji otvoreno nosi znamenja (svojih djela)?’ Neki bhikkhui čuli su te ozlojeđene, gunđave i ljute ljude; ti bhikkhui rekli su to Blaženome. Blaženi se ovako obratio bhikkhuima: ‘Neka nijedan razbojnik, o bhikkhui, koji nosi znamenja (svojih djela), ne primi zaređenje pabbagga. Ko (takvoj osobi) podijeli zaređenje pabbagga, kriv je za prekršaj dukkata.’”
Odmah učinjen monahom
Kad ga je Buda sreo, Angulimala je bacio svoje oružje u ponor i zatražio da se zamonaši. Buda mu je rekao: ‘Dođi, monahu!’ i time je postao monah.
“S tim riječima razbojnik je bacio svoj mač i oružje niz liticu u ponor. Poklonio se nogama Svetoga i odmah zatražio odlazak u monaštvo. Tada mu je Buda, saosjećajni veliki vidjelac, Učitelj svijeta s njegovim bogovima, rekao: ‘Dođi, monaše!’ I time je postao monah.”
Kralj koji je došao da ga zaustavi
Kralj Pasenadi, koji je krenuo da zaustavi ubicu, došao je Budi. Buda ga je pitao šta bi učinio kad bi našao Angulimalu obrijanog i u monaškoj odori. Kralj je rekao da bi mu se poklonio, snabdio ga potrepštinama i pobrinuo se za njegovu zakonitu zaštitu i čuvanje. Kralj je pitao kako bi tako zao čovjek ikada mogao imati takvu vrlinu. Tada je Buda pokazao na Angulimalu, koji je sjedio u blizini.
“‘Ali, Veliki kralju, pretpostavimo da vidiš da je Aṅgulimāla obrijao kosu i bradu, obukao oker odjeću i otišao iz života laika u beskućništvo. I da se suzdržava od ubijanja živih bića, krađe i laži; da jede u jednom dijelu dana, da je čedan, moralan i dobrog karaktera. Šta bi mu učinio?’ ‘Poklonio bih mu se, ustao u njegovom prisustvu ili mu ponudio mjesto. Pozvao bih ga da primi odjeću, milostinju, smještaj i lijekove i potrepštine za bolesne. I organizirao bih njegovu zakonitu zaštitu i čuvanje. Ali gospodine, kako bi tako nemoralan, zao čovjek ikada mogao imati takvu vrlinu i suzdržanost?’ U to vrijeme časni Aṅgulimāla sjedio je nedaleko od Bude. Tada je Buda pokazao desnom rukom i rekao kralju: ‘Veliki kralju, ovo je Aṅgulimāla.’”
Istina koju nije mogao reći
Kasnije je Angulimala vidio ženu u teškom porođaju, s bebom koja je zapela. Buda mu je rekao da joj kaže da se, otkako je rođen, ne sjeća da je ikada namjerno ubio. Po toj istini trebao joj je poželjeti sigurnost. Angulimala je pitao ne bi li to bila laž, jer je ubio mnoge. Zato je Buda promijenio riječi u “Otkako sam rođen u plemenitom rođenju”, to jest otkako je postao monah. Buda je Angulimalin život računao od njegovog novog rođenja kao monaha. Ubistva prije toga ostala su izvan računa.
“Zatim je, dok je išao bez izbora za milostinjom, vidio ženu koja je prolazila kroz mučan, otežan porođaj. Vidjevši to, pomislio je: ‘O, bića prolaze kroz takve muke! O, bića prolaze kroz takve muke!’ Zatim je, nakon što je išao za milostinjom u Sāvatthīju, poslije obroka, pri povratku s obilaska, otišao Budi, poklonio se, sjeo sa strane i rekao mu šta se dogodilo. Buda mu je rekao: ‘Pa onda, Aṅgulimāla, idi toj ženi i reci ovo: ‘Otkako sam rođen, sestro, ne sjećam se da sam namjerno oduzeo život živom biću. Po ovoj istini, neka ti i tvoja beba budete sigurni.’’ ‘Ali gospodine, zar to ne bi bilo govorenje namjerne laži? Jer sam namjerno ubio mnoga živa bića.’ ‘U tom slučaju, Aṅgulimāla, idi toj ženi i reci ovo: ‘Otkako sam rođen u plemenitom rođenju, sestro, ne sjećam se da sam namjerno oduzeo život živom biću. Po ovoj istini, neka ti i tvoja beba budete sigurni.’’”
Uzdignut do najvišeg ranga
Uskoro je Angulimala dostigao cilj puta. Znao je da je preporod završen i postao je jedan od usavršenih, arahanta, budističkih svetaca. Kasnije su ljudi na njega bacali kamenje, štapove i šljunak, a on je došao Budi s razbijenom i okrvavljenom glavom. Buda mu je rekao da to izdrži. U ovom životu trpio je posljedicu djela koja su ga mogla mučiti u paklu mnogo stotina ili hiljada godina.
“Tada je Aṅgulimāla, živeći sam, povučen, marljiv, revan i odlučan, uskoro ostvario vrhunac duhovnog puta u ovom samom životu. Živio je postigavši vlastitim uvidom cilj zbog kojeg plemeniti ljudi s pravom odlaze iz života laika u beskućništvo. Razumio je: ‘Ponovno rođenje je okončano; duhovno putovanje je dovršeno; ono što je trebalo učiniti je učinjeno; nema ničeg daljnjeg za ovo mjesto.’ I časni Aṅgulimāla postao je jedan od usavršenih.”
“U to vrijeme neko je bacio kamen koji je pogodio Aṅgulimālu, neko drugi je bacio štap, a neko drugi šljunak. Tada je Aṅgulimāla, razbijene glave, krvareći, slomljene zdjele i poderane gornje odjeće, otišao Budi. Buda ga je vidio kako dolazi izdaleka i rekao mu: ‘Izdrži, brahmane! Izdrži, brahmane! U ovom samom životu doživljavaš rezultat djela zbog kojih si mogao biti mučen u paklu mnogo godina, mnogo stotina ili hiljada godina.’”
Razbojnik koji ubija i nosi prste svojih žrtava
Buda kaže ‘Dođi, monaše!’, i on je monah
Kralj koji je došao da ga zaustavi poštovat će ga i štititi
Postaje jedan od savršenih, koji se više nikada neće preporoditi
Pogađa ga kamenje: posljedica djela koja su ga mogla držati u paklu hiljadama godina
Knjiga pravila zatim zabranjuje da se takav razbojnik učini monahom
Nema mjesta za bijeg
Dhammapada, jedan od najpoznatijih budističkih spisa, kaže da nema mjesta gdje se možete sakriti od svojih opakih djela. Ni na nebu, ni usred okeana, ni u pukotini planine. Nema mjesta na svijetu da se od njih pobjegne.
“Ni u zraku, ni usred okeana, ni skrivajući se u planinskoj pukotini; nećeš naći mjesto na planeti da izbjegneš svoja zla djela.”
Pravilo koje je došlo poslije
Pravilnik monaha kaže da su se ljudi, kad su vidjeli Angulimalu među monasima, prestravili. Bježali su, okretali glave i zatvarali vrata. Pitali su kako monasi mogu učiniti monahom razbojnika koji otvoreno nosi znakove svojih djela. Tada je Buda zabranio svojim monasima da monahom čine svakog takvog razbojnika. To je postao prijestup.
“U to vrijeme razbojnik Angulimala prihvatio je vjerski život među bhikkhuima. Kad su to ljudi vidjeli, uznemirili su se i prestrašili; bježali su, odlazili drugamo, okretali glave i zatvarali vrata. Ljudi su bili ozlojeđeni, gunđali su i naljutili se: ‘Kako sakyaputtiya samane mogu zarediti razbojnika koji otvoreno nosi znamenja (svojih djela)?’ Neki bhikkhui čuli su te ozlojeđene, gunđave i ljute ljude; ti bhikkhui rekli su to Blaženome. Blaženi se ovako obratio bhikkhuima: ‘Neka nijedan razbojnik, o bhikkhui, koji nosi znamenja (svojih djela), ne primi zaređenje pabbagga. Ko (takvoj osobi) podijeli zaređenje pabbagga, kriv je za prekršaj dukkata.’”
Gdje su bile žrtve?
Budizam nema Boga koji bi mogao oprostiti, pa je njegova jedina pravda zakon djela. Ipak, u ovoj priči taj zakon popušta. Po Budinim vlastitim riječima, hiljade godina pakla postale su nekoliko udaraca, a ubica je oslobođen preporoda. Kraljeva pravda stavljena je po strani, a izvještaj ne govori ništa o tome šta su dobili mrtvi ili njihove porodice.
“U to vrijeme neko je bacio kamen koji je pogodio Aṅgulimālu, neko drugi je bacio štap, a neko drugi šljunak. Tada je Aṅgulimāla, razbijene glave, krvareći, slomljene zdjele i poderane gornje odjeće, otišao Budi. Buda ga je vidio kako dolazi izdaleka i rekao mu: ‘Izdrži, brahmane! Izdrži, brahmane! U ovom samom životu doživljavaš rezultat djela zbog kojih si mogao biti mučen u paklu mnogo godina, mnogo stotina ili hiljada godina.’”
“Tada je Aṅgulimāla, živeći sam, povučen, marljiv, revan i odlučan, uskoro ostvario vrhunac duhovnog puta u ovom samom životu. Živio je postigavši vlastitim uvidom cilj zbog kojeg plemeniti ljudi s pravom odlaze iz života laika u beskućništvo. Razumio je: ‘Ponovno rođenje je okončano; duhovno putovanje je dovršeno; ono što je trebalo učiniti je učinjeno; nema ničeg daljnjeg za ovo mjesto.’ I časni Aṅgulimāla postao je jedan od usavršenih.”
“Ni u zraku, ni usred okeana, ni skrivajući se u planinskoj pukotini; nećeš naći mjesto na planeti da izbjegneš svoja zla djela.”
“‘Ali, Veliki kralju, pretpostavimo da vidiš da je Aṅgulimāla obrijao kosu i bradu, obukao oker odjeću i otišao iz života laika u beskućništvo. I da se suzdržava od ubijanja živih bića, krađe i laži; da jede u jednom dijelu dana, da je čedan, moralan i dobrog karaktera. Šta bi mu učinio?’ ‘Poklonio bih mu se, ustao u njegovom prisustvu ili mu ponudio mjesto. Pozvao bih ga da primi odjeću, milostinju, smještaj i lijekove i potrepštine za bolesne. I organizirao bih njegovu zakonitu zaštitu i čuvanje. Ali gospodine, kako bi tako nemoralan, zao čovjek ikada mogao imati takvu vrlinu i suzdržanost?’ U to vrijeme časni Aṅgulimāla sjedio je nedaleko od Bude. Tada je Buda pokazao desnom rukom i rekao kralju: ‘Veliki kralju, ovo je Aṅgulimāla.’”
Oprost od Boga, prava za žrtve
Kur'an nepravedno ubistvo ubraja među najgore grijehe. Podsjeća da je Bog rekao Sinovima Izraelovim da je onaj ko nepravedno ubije jednu dušu kao da je ubio sve ljude. Porodici ubijenog daje pravo na pravdu ili na oprost. Obećava oprost ubici koji se pokaje, vjeruje i čini dobro. A Poslanik (ﷺ) rekao je da se na Kijametskom danu nepravde koje je čovjek učinio drugima naplaćuju iz njegovih dobrih djela.
“Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, zaista, na Zemlji sve granice zla prelazili.”
“O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, rob za roba, i žensko za žensko. A prema onome kome od njegovog brata bude nešto oprošteno, neka onaj ko prihvati otkup postupi pravedno, a i on neka njemu isplati lijepo i po propisu. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna patnja.”
“i oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad se na to ima pravo, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu. Patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati. Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) pitao ko je bankrot. Rekao je da bankrot iz njegove zajednice dolazi na Sudnji dan s namazom, postom i sadakom. Ali uvrijedio je jednog, oklevetao drugog, uzeo imetak trećem, prolio krv četvrtom i udario petog. Svakom se daje dio njegovih dobrih djela. Ako mu dobra djela nestanu prije nego što se račun izmiri, njihovi grijesi se uzimaju i bacaju na njega, a zatim on biva bačen u Vatru.
| Ko | U priči o Angulimali | U islamu |
|---|---|---|
| Ubica | Odmah učinjen monahom, zatim jednim od savršenih. | Allah (﷾) mu može oprostiti ako se pokaje, vjeruje i čini dobro. |
| Porodice žrtava | Kazivanje ne govori ništa o tome šta su dobile. | Imaju pravo na pravdu ili na oprost. |
| Nepravde koje je učinio | Pakao od hiljada godina pretvorio se u nekoliko udaraca. | Na Dan proživljenja namiruju se iz njegovih dobrih djela. |
Uobičajeni odgovori
Sahih el-Buhari 3470 — Kitab Ehadis el-Enbija (Vjerovjesnici), hadis 3470
Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Poslanik (ﷺ) pričao o čovjeku među sinovima Izraelovim koji je ubio devedeset i devet ljudi. Upitao je monaha može li se pokajati, a kad je monah rekao da ne može, ubio je i njega. Neki čovjek ga je savjetovao da ode u određeno selo, a on je umro na putu. Meleki milosti i kazne svađali su se oko njega. Allah je naredio jednom selu da se približi, a drugom da se udalji i naredio melekima da izmjere. Nađeno je da je za pedalj bliži selu u koje je išao, i bilo mu je oprošteno.
Navedeno za
I islam govori o čovjeku koji je ubio stotinu ljudi i dobio oprost.
Odgovor
U tom hadisu čovjek od Sinova Izraelovih krenuo je da se pokaje, umro na putu i Bog mu je oprostio. Dobio je oprost. Nije učinjen svecem niti uzdignut do najvišeg ranga. A islam potraživanja žrtava rješava vlastitim pravilom: na Kijametskom danu nepravde učinjene drugima naplaćuju se iz dobrih djela nasilnika. Budizam nema sudiju da to učini, a Angulimalina priča umjesto toga ne nudi ništa.
Zaključak — Dobiti oprost od Boga, uz sačuvana prava žrtava, nije isto što i biti učinjen svecem.
Kur'an 25:68-70 — sura El-Furkan, ajet 68-70
“i oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad se na to ima pravo, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu. Patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati. Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.”
Navedeno za
I Kur'an kaže da Bog ubičina zla djela pretvara u dobra.
Odgovor
Samo onome ko se pokaje, vjeruje i čini dobro, a Onaj koji oprašta je Bog, protiv kojeg je grijeh učinjen. Kur'an čuva pravo porodice ubijenog na pravdu. Budizam nema Boga koji bi oprostio, pa se mora oslanjati na svoj zakon djela, a u ovoj priči taj zakon stavljen je po strani.
Zaključak — U islamu oprost dolazi od Boga, a prava žrtava ostaju. U Angulimalinoj priči zakon djela jednostavno popušta.
Sahih el-Buhari 4072 — Kitab el-Megazi (Vojni pohodi), hadis 4072
Vahši pripovijeda kako mu je obećana sloboda ako ubije Hamzu i kako ga je ubio kopljem u bici na Uhudu. Kasnije je došao Allahovom Poslaniku (ﷺ) s izaslanicima iz Taifa. Poslanik (ﷺ) ga je upitao je li on taj koji je ubio Hamzu i upitao ga može li držati svoje lice izvan njegovog pogleda. Poslije Poslanikove (ﷺ) smrti Vahši je krenuo protiv Musejlime, lažnog vjerovjesnika, da se iskupi za ubistvo Hamze, i bacio koplje u njega.
Navedeno za
Vahši je ubio Poslanikovog (ﷺ) amidžu Hamzu, a kasnije je prihvaćen među muslimane.
Odgovor
Vahši je ubio Hamzu u bitki, na Uhudu, a ne ljude u njihovim selima. Kad je došao Poslaniku (ﷺ) s izaslanicima Taifa, Poslanik (ﷺ) zamolio ga je da mu se ne pojavljuje pred očima. Poslije Poslanikove (ﷺ) smrti Vahši je krenuo da se iskupi za ubistvo Hamze. Nijedan učitelj nije ga uzdigao do ranga; oprost je Božiji.
Zaključak — Prihvatiti vojnika koji je kasnije tražio da se iskupi nije isto što i masovnog ubicu učiniti svecem.
Gledišta
Theravada budisti
Angulimala se potpuno promijenio. Njegova djela i dalje su donosila plod, u kamenju koje ga je pogađalo, a njegova priča pokazuje da učenje može promijeniti i najgore ljude.
Njegova djela i dalje su donosila plod: pogađali su ga kamenje i štapovi, kako mu je Buda rekao.
Pobijanje
Po Budinim vlastitim riječima, ta djela mogla su ga držati u paklu hiljadama godina. Nekoliko udaraca zauzelo je njihovo mjesto, a on je oslobođen preporoda. To nije posljedica koja odgovara djelima. To je bijeg, a Dhammapada kaže da ga niko ne može naći.
Priča pokazuje moć učenja da promijeni i najgore ljude.
Pobijanje
Promjena srca je dobra. Ali pravilnik kaže da su se ljudi prestravili kad su ga vidjeli među monasima. Buda je tada svojim monasima zabranio da takvom razbojniku daju zaređenje koje je sam dao Angulimali.
Drugi govor uči da čovjek koji se izvježbao loše djelo osjeća samo blago, u ovom životu. Grumen soli ne kvari rijeku Ganges.
Pobijanje
Taj govor govori o malom lošem djelu, a ne o ubistvu mnogih. Njegova vlastita slika za to je krađa koja siromaha šalje u zatvor, dok bogataš prolazi slobodno. A Angulimalini vlastiti stihovi kažu da je dobro koje je učinio zauzelo mjesto njegovog lošeg djela i da svoju hranu jede bez duga. Dug se naziva izmirenim. Ipak, ništa nije plaćeno ljudima koje je ubio.
Šta kažu tekstovi
Palijski govor masovnog ubicu čini monahom, a zatim jednim od usavršenih. Pravilnik zatim zabranjuje zaređivanje takvih razbojnika.
Angulimala je stalno ubijao ljude i njihove prste nosio kao ogrlicu.
Postao je jedan od usavršenih. Buda je rekao da je kamenje koje je trpio posljedica djela koja su ga mogla držati u paklu hiljadama godina.
Njegovo postajanje monahom uznemirilo je ljude. Zato je Buda zabranio da se monahom učini bilo koji razbojnik koji nosi znakove svojih djela.
Islamsko gledište
Bog može oprostiti ubici koji se pokaje, ali žrtve zadržavaju svoja prava, a njihove porodice mogu tražiti pravdu.
Kur'an porodici ubijenog daje pravo na pravdu ili na oprost.
Poslanik (ﷺ) govorio je o Kijametskom danu. Tada se, rekao je, nepravde koje je čovjek učinio drugima naplaćuju iz njegovih dobrih djela.