Kratak odgovor
U svojim himnama nisu. Njihove pogrebne himne šalju mrtve Yami (vladaru mrtvih) i Očevima (duhovima predaka), “na najvišem nebu”. Tamo susreću zaslugu svojih djela. Nijedna nikoga ne šalje natrag da se ponovo rodi. Ponovnom rođenju na zemlji uče upanišade, posljednji dio Veda. Tu kralj govori brahmanu (iz svećeničke klase) da ovo znanje “nije otišlo nijednom Brâhmani prije tebe”. Pripadalo je kšatrijama, ratničkoj klasi, a ne svećenicima koji su čuvali himne. Upanišade i Gita nebo Očeva pretvorile su u stanicu na putu natrag u rođenje. Slika iz himni bliža je Kur'anu: jedan život, zatim mrtvi susreću svoja djela, bez povratka. Na stihove koji se navode za ponovno rođenje odgovara se u nastavku. Islam uči tom jednom životu i poziva vas da ga živite za Allaha (﷾).
Potpuno objašnjenje
Kamo pogrebne himne Rig Vede šalju mrtve
Rig Veda, prva od četiri Vede, zbirka je himni. Njena deseta knjiga ima pogrebne himne, koje kažu kamo idu mrtvi. Mrtvom čovjeku govori se da ide “drevnim stazama” svojih predaka. Treba susresti Yamu (vladara mrtvih) i Očeve (duhove predaka). Treba susresti i “zaslugu slobodnih ili propisanih djela, na najvišem nebu”. Ralph Griffith, britanski prevodilac Rig Vede iz devetnaestog stoljeća, objašnjava ta djela. To su dobra djela i žrtve čija je zasluga pohranjena na nebu. Tamo mrtvi čovjek treba da “nosi drugo tijelo”. Od Agnija, boga vatre, traži se da ga ne sagori, nego da ga pošalje Očevima: “pošalji na put Očevima”. Traži se i: “ponesi ovog čovjeka u predio pobožnih”. Zatim ga Agni treba ponovo poslati Očevima i dati mu da se ponovo spoji s tijelom. Druga himna moli: “Učini me besmrtnim u tom carstvu gdje prebiva Kralj”. Griffithova bilješka Kralja imenuje kao Yamu, vladara duhova mrtvih. U ovim himnama mrtvi idu dalje Očevima. Nijedna od njih čovjeka ne šalje natrag u majčinu utrobu.
“Idi, idi drevnim stazama kojima su naši davni oci išli prije nas. Ondje ćeš gledati oba Kralja kako uživaju svoju svetu hranu, Boga Varuṇu i Yamu. Susretni Yamu, susretni Očeve, susretni zaslugu slobodnih ili propisanih djela, na najvišem nebu. Ostavi grijeh i zlo, potraži iznova svoje prebivalište i, sjajan slavom, nosi drugo tijelo.”
“Ne spali ga, niti ga sasvim sagori, Agni: neka se njegovo tijelo ili koža ne rasiju. O Jâtavedas, kad ga dozriš, tada ga pošalji na put Očevima. Kad ga pripremiš, Jâtavedas, tada ga predaj Očevima. Kad dostigne život koji ga čeka, postat će upravitelj Božanstava.”
“Tvoj dio je jarac: toplotom ga sagori; neka ga tvoj žestoki plamen, tvoj užareni sjaj spali. Svojim blagotvornim oblicima, o Jâtavedas, ponesi ovog čovjeka u predio pobožnih.”
“Opet, o Agni, Očevima pošalji onoga koji, prinesen u tebi, ide s našim prinosima. Noseći novi život, neka uveća svoje potomstvo: neka se ponovo spoji s tijelom, Jâtavedas.”
“O Pavamâna, stavi me u taj besmrtni, nepropadljivi svijet u kojem je postavljena nebeska svjetlost i sja vječni sjaj. Teci, Indu, teci radi Indre. Učini me besmrtnim u tom carstvu gdje prebiva Kralj, Vivasvânov Sin, gdje je skriveno svetište neba, gdje su one vode mlade i svježe. Teci, Indu, teci radi Indre.”
Tijelo se vraća elementima i zemlji
Iste himne kažu šta biva s tijelom. Govore o Očevima na nebu, od kojih su neki “spaljeni vatrom”, a neki “nekremirani” (nespaljeni). Traže da se tim Očevima dâ “njihovo vlastito tijelo”. Na pogrebnoj vatri Sunce treba primiti oko mrtvog čovjeka, a Vjetar njegov duh (atma, dah). Griffithova bilješka o oku i duhu kaže da se slično vraća sličnom. Mrtvom čovjeku govori se da ide, “kako ti je zasluga, na zemlju ili na nebo”. Može ići u vode, “ako ti je suđeno”, i nastaniti se u biljkama “svim svojim udovima”. Ostaci se polažu u “krilo Majke Zemlje”, a od Yame se traži da mrtvom čovjeku načini “trajno prebivalište”. Tako se oko i dah vraćaju sebi sličnom u svijetu. A iste himne samog čovjeka šalju dalje Yami i Očevima.
“Oni koji, spaljeni vatrom ili nekremirani, uživaju u svom prinosu usred neba, daj im, o Suvereni Gospodaru, svijet duhova i njihovo vlastito tijelo, kako ti je volja.”
“Neka Sunce primi tvoje oko, Vjetar tvoj duh; idi, kako ti je zasluga, na zemlju ili na nebo. Idi, ako ti je suđeno, u vode; idi, nastani se u biljkama svim svojim udovima.”
“Pođi u krilo Majke Zemlje, Zemlje široke, veoma ljubazne i milostive. Mlada gospođa, mekana kao vuna onome ko daje nagradu, neka te sačuva od krila Uništenja. Podigni se, Zemljo, ne pritišći ga teško: daj mu lahak pristup, nježno ga njegujući. Pokrij ga, kao što majka omotava suknju oko svog djeteta, o Zemljo. Neka sada zemlja koja se diže bude slobodna od kretanja: da, neka hiljadu grumenja ostane nad njim. Neka mu budu dom koji izlučuje masnoću, neka ovdje uvijek budu njegovo utočište. Zaustavljam zemlju od tebe, dok nad tebe stavljam ovaj komad zemlje. Neka budem slobodan od ozljede. Ovdje neka Očevi drže ovaj stub čvrstim za tebe, a ondje neka ti Yama načini trajno prebivalište.”
Vlastite riječi upanišade: znanje koje nijedan brahman nije imao
Upanišade su posljednji dio Veda. Kada uče o povratku u rođenje, govore i kako je učenje stiglo do brahmana, svećeničke klase. U Čandogja upanišadi kralj, Pravahana Džaivali, mladom brahmanu Svetaketuu postavlja pet pitanja. Kamo ljudi idu odavde i kako se vraćaju? Gdje se razilaze put bogova i put otaca? Zašto se taj svijet nikada ne napuni i zašto se voda u petom prinosu naziva čovjekom? Neki kraljevo znanje čitaju samo kao meditaciju o pet vatri. Ali njegova pitanja uključuju i to kako se mrtvi vraćaju. Tako znanje na koje misli uključuje sam povratak. Dječak, kojeg je otac poučio, ne može odgovoriti ni na jedno. Ni njegov otac, brahman Gautama, ne zna nijedan odgovor. Kada Gautama dođe da uči, kralj mu kaže da “ovo znanje nije otišlo nijednom Brâhmani prije tebe”. Učenje je, kaže, pripadalo samo kšatrijama, ratničkoj klasi. Brihadaranjaka upanišada priča istu priču: ovo znanje “dosad nikada nije prebivalo ni kod jednog Brâhmane”. Brahmani su bili svećenici koji su učili, čuvali i recitirali Vedu. R. E. Hume, američki prevodilac upanišada, bilježi da je Svetaketu, po izvještaju iste upanišade, dvanaest godina proučavao Vede. Po vlastitim riječima upanišade, učenje o povratku nije bilo u njihovom čuvanju.
“Svetaketu Âruneya otišao je na skup Pañkâla. Pravâhana Gaivali mu je rekao: ‘Dječače, je li te otac poučio?’ ‘Jeste, gospodine’, odgovorio je. ‘Znaš li na koje mjesto ljudi idu odavde?’ ‘Ne, gospodine’, odgovorio je. ‘Znaš li kako se ponovo vraćaju?’ ‘Ne, gospodine’, odgovorio je. ‘Znaš li gdje se razilaze put Deva i put otaca?’ ‘Ne, gospodine’, odgovorio je. ‘Znaš li zašto taj svijet nikada ne postaje pun?’ ‘Ne, gospodine’, odgovorio je. ‘Znaš li zašto se u petom izlijevanju voda zove Čovjek?’ ‘Ne, gospodine’, odgovorio je. ‘Zašto si onda rekao da si poučen? Kako bi iko ko nije znao te stvari mogao reći da je poučen?’ Tada se dječak tužan vratio na mjesto svog oca i rekao: ‘Iako me nisi poučio, gospodine, rekao si da si me poučio. ‘Taj momak od Râganye postavio mi je pet pitanja, a ja nisam mogao odgovoriti ni na jedno od njih.’ Otac je rekao: ‘Kako si mi rekao ta njegova pitanja, ne znam nijedno od njih. Da sam znao ta pitanja, kako ti ih ne bih rekao?’”
“Kralj se zbunio i zapovjedio mu govoreći: ‘Ostani neko vrijeme sa mnom.’ Zatim je rekao: ‘Što se tiče (onoga što) si mi rekao, Gautama, ovo znanje nije otišlo nijednom Brâhmani prije tebe, i zato je ovo učenje u svim svjetovima pripadalo samo klasi Kshatra.”
“Kralj je rekao: ‘Ne ljuti se na nas, ni ti ni tvoji preci, jer ovo znanje dosad nikada nije prebivalo ni kod jednog Brâhmane. Ali reći ću ti ga, jer ko bi te mogao odbiti kad tako govoriš?”
Piše da u Rig Vedi nema traga metempsihozi i da to potvrđuje priča u Chandogyi (5.3): Svetaketu, koji je po izvještaju iste Upanišade (6.1.2) proveo dvanaest godina proučavajući Vede, i njegov otac i učitelj Gautama nikada nisu čuli za to učenje, a tekst navodi da je ono oduvijek pripadalo Kshatriyama. U Rig Vedi, kaže, vjerovanje o kraju bilo je lična besmrtnost u raju bogova. Nakon onoga što naziva, navodeći Hopkinsa, ‘preliminarnim znakom doktrine metempsihoze u Atharva-Vedi’, ta ideja ‘prvi put se jasno pojavljuje u Satapatha Brahmani’. U napomeni dodaje da je jedan domaći komentator kasnijih vremena mislio da je ponovno rođenje otkrio u Rig Vedi 1.164.32, čitajući bahu-prajah kao ‘podložan mnogim rođenjima’, i upućuje na Moniera Williamsa za pobijanje.
Nebo Očeva postaje stanica na putu natrag
Učenje upanišade mijenja i ono što himne kažu o mrtvima. U himnama oni koji prinose žrtve i darove idu Očevima i susreću svoju zaslugu na najvišem nebu. U Čandogji oni koji žive životom “žrtava, djela javne koristi i milostinje” idu u svijet otaca i na Mjesec. Ostaju “dok se njihova (dobra) djela ne potroše”. Zatim se vraćaju kroz kišu i biljke u utrobu. Bhagavad Gita, u kojoj poučava bog Krišna, isto kaže za one koji slijede tri Vede. Oni piju Somu, sveto piće koje se prinosi u žrtvama. Dosežu “sveti svijet gospodara bogova”, a “ulaze u svijet smrtnika kad se (njihova) zasluga iscrpi”. Dobijaju “odlaženje i dolaženje”. Rig Veda je molila da bude učinjena besmrtnom u Yaminom carstvu. Kasnije knjige iste žrtvovatelje vraćaju s neba. A. A. Macdonell, profesor sanskrta na Oxfordu, shemu Čandogje naziva dvostrukom odmazdom. Njen boravak na sljedećem svijetu, kaže, ostatak je starog vedskog vjerovanja. To pokazuje šta se promijenilo. Samo po sebi ne dokazuje da je kasnije učenje lažno. To rješava Kur'an, u nastavku.
“Oni koji znaju tri (grane) znanja, koji piju sok Some, čiji su grijesi oprani, prinose žrtve i mole mi se za prolaz u nebo; i dosežući sveti svijet gospodara bogova, uživaju u nebeskim predjelima u nebeskim užicima bogova. I nakon što su uživali u tom velikom nebeskom svijetu, ulaze u svijet smrtnika kad se (njihova) zasluga iscrpi. Tako oni koji žele predmete želje i pribjegavaju propisima tri (Vede) dobijaju (kao plod) odlaženje i dolaženje. Onim ljudima koji me obožavaju, razmišljajući o meni i ni o kome drugom, i koji su stalno predani, dajem nove darove i čuvam ono što su stekli.”
Piše da je po vedskom gledištu duh mrtvih išao stazom kojom su prošli oci u carstvo vječne svjetlosti i nalazio ih na najvišem nebu s Yamom, kraljem mrtvih; nebo su sticali prije svega oni koji su svećenicima davali obilne žrtvene darove. Teorija seljenja duša, kaže, razvijena je u najstarijim Upanišadama. Njen najraniji oblik je u Shatapatha Brahmani, gdje ponovno rađanje i višekratno umiranje ne idu dalje od sljedećeg svijeta; Upanišade to pretvaraju u seljenje duša pretpostavljajući da se ponovno rođenje događa na ovom svijetu. U Chandogyi domaćin koji je prinosio žrtve i činio dobra djela ide putem Očeva na Mjesec, ostaje dok se posljedice njegovih djela ne iscrpe i vraća se na zemlju da se ponovo rodi. Macdonell to naziva dvostrukom odmazdom, prvo na sljedećem svijetu, a zatim seljenjem duše na ovom, i kaže da je prva ostatak starog vedskog vjerovanja o budućem životu. Bilježi da posljednja knjiga Shatapatha Brahmane čini Aranyaku, čijih je šest završnih poglavlja Brihadaranyaka Upanišada, i da je izvještaj Brihadaranyake o povratku (6.2.15-16) sličan izvještaju Chandogye.
“‘Ali oni koji živeći u selu praktikuju (život) žrtava, djela javne koristi i milostinje, idu u dim, iz dima u noć, iz noći u tamnu polovinu Mjeseca, iz tamne polovine Mjeseca u šest mjeseci kad Sunce ide na jug. Ali ne dosežu godinu. ‘Iz mjeseci idu u svijet otaca, iz svijeta otaca u eter, iz etera u Mjesec. To je Soma, kralj. Ovdje ih vole (jedu) Deve, da, Deve ih vole (jedu). ‘Boraveći ondje dok se njihova (dobra) djela ne potroše, vraćaju se istim putem kojim su došli, u eter, iz etera u zrak. Tada žrtvovatelj, postavši zrak, postaje dim, postavši dim, postaje magla, ‘Postavši magla, postaje oblak, postavši oblak, pada kao kiša. Tada se rađa kao riža i žito, trave i drveće, susam i pasulj. Odatle je izlaz opterećen najvećim teškoćama. Jer ko god da su osobe koje jedu hranu i rađaju potomstvo, on od tada postaje poput njih.”
| Tekst | Šta kaže |
|---|---|
| Pogrebne himne Rig Vede | Jami i Očevima, “na najvišem nebu”; nijedna ne šalje mrtve natrag u rođenje |
| Čandogja upanišada | U svijet očeva dok se njihova djela ne istroše, a zatim natrag u utrobu |
| Bhagavad Gita | Na nebo, a zatim natrag u smrtni svijet kad se zasluga istroši |
| Kur'an | Jedan život, pregrada, a zatim susret sa svojim djelima; bez povratka |
Hinduistički argument: ponovnom rođenju uči Veda
Hinduistički učitelji smatraju da je ponovno rođenje (punardžanam) učenje same Vede. Upanišade pripadaju šruti, objavljenom sloju, i nazivaju se vedanta, što znači kraj Vede. Čandogja upanišada uči da oni koji žive žrtvom i milostinjom idu putem otaca na Mjesec. Odatle se vraćaju kroz kišu i biljke da se ponovo rode. Bhagavad Gita kaže da sopstvo odbacuje stara tijela i uzima druga, kao što čovjek mijenja odjeću. Godine 1893. Svami Vivekananda, hinduistički monah, govorio je na Svjetskom parlamentu religija u Chicagu. Rekao je da Vede izjavljuju da je čovjek duh koji je imao prošlost. Smrt je, rekao je, samo promjena iz jednog tijela u drugo. Mnogi hinduisti i brahmane, prozne knjige obreda, ubrajaju u Vedu. Šatapatha brahmana već govori o tome da se poslije smrti ‘vraćaju u život’. Neki učitelji sjeme nalaze i u himnama Rig Vede. Svami Dayananda osnovao je Arya Samaj, hinduistički reformski pokret. Svoje poglavlje o ponovnom rođenju otvorio je molitvom Rig Vede: “Daj nam opet naš vid”. Drugi navode retke pogrebnih himni i stih himne-zagonetke 1.164. U čitanju Sajane, komentatora iz četrnaestog stoljeća, on govori o nekome ko je “podložan mnogim rođenjima”. Redovi na kraju ove stranice odgovaraju na svako od ovoga.
“‘Ali oni koji živeći u selu praktikuju (život) žrtava, djela javne koristi i milostinje, idu u dim, iz dima u noć, iz noći u tamnu polovinu Mjeseca, iz tamne polovine Mjeseca u šest mjeseci kad Sunce ide na jug. Ali ne dosežu godinu. ‘Iz mjeseci idu u svijet otaca, iz svijeta otaca u eter, iz etera u Mjesec. To je Soma, kralj. Ovdje ih vole (jedu) Deve, da, Deve ih vole (jedu). ‘Boraveći ondje dok se njihova (dobra) djela ne potroše, vraćaju se istim putem kojim su došli, u eter, iz etera u zrak. Tada žrtvovatelj, postavši zrak, postaje dim, postavši dim, postaje magla, ‘Postavši magla, postaje oblak, postavši oblak, pada kao kiša. Tada se rađa kao riža i žito, trave i drveće, susam i pasulj. Odatle je izlaz opterećen najvećim teškoćama. Jer ko god da su osobe koje jedu hranu i rađaju potomstvo, on od tada postaje poput njih.”
“Kao što čovjek, odbacujući staru odjeću, oblači drugu i novu, tako utjelovljeno (ja), odbacujući stara tijela, ide u druga i nova.”
“Jesam li, dakle, ništa drugo do kombinacija materije i materijalnih tvari? Vede izjavljuju ‘Ne’, ja sam duh koji živi u tijelu. Ja nisam tijelo. Tijelo će umrijeti, ali ja neću umrijeti. Evo me u ovom tijelu, a kad ono zakaže, ja ću i dalje živjeti, a imao sam i prošlost.”
“Dakle, ljudska duša je vječna i besmrtna, savršena i beskonačna, a smrt znači samo promjenu središta iz jednog tijela u drugo. Sadašnjost je određena našim prošlim djelima, a budućnost će biti sadašnjošću; da će se nastaviti razvijati naviše ili vraćati nazad od rođenja do rođenja i od smrti do smrti.”
“A oni koji to tako znaju, ili oni koji čine ovo sveto djelo, vraćaju se u život kad umru i, vraćajući se u život, dolaze u besmrtni život. Ali oni koji to ne znaju, ili ne čine ovo sveto djelo, vraćaju se u život kad umru i postaju hrana njemu (Smrti) iznova i iznova.”
Svami Dayananda, osnivač Arya Samaja, poglavlje svoje Rigvedadi Bhashya Bhumike o ponovnom rođenju (atha punarjanmavishayah) otvara Rig Vedom 10.59.6-7, molitvom ‘Daj nam opet naš vid, o Asunîti’. Njegov sanskrtski komentar kaže da se u ovim i sljedećim mantrama objavljuju raniji životi i ponovna rođenja, a molitvu čita kao traženje od Boga osjetila, daha i tijela u sljedećem rođenju.
“Ne predaj nas smrti kao plijen, o Soma: neka još gledamo Sunce kako izlazi. Neka naša starost s prolaskom dana bude blaga. Neka Nirṛiti ode na daleka mjesta. O Asunîti, zadrži dušu u nama i učini dane koje imamo da živimo još dužima. Daj da još gledamo sunčevu svjetlost: ojačaj svoje tijelo uljem koje ti donosimo. Daj nam opet naš vid, o Asunîti, daj nam opet naš dah i naš užitak. Dugo da gledamo Sunce kako izlazi: o Anumati, budi nam naklonjena i blagoslovi nas. Neka nam Zemlja vrati naš životni duh, neka ga vrate Nebo Boginja i srednji zrak. Neka nam Soma još jednom da naše tijelo, a Pûshan pokaže Put mira i utjehe.”
“Onaj koji je načinio (ovo stanje stvari) ne shvata ga: onaj koji ga je vidio, i njemu je ono zaista skriveno: on je, dok je još obavijen u utrobi svoje majke, podložan mnogim rođenjima i ušao je u zlo.”
Jedan život, zatim susret s vlastitim djelima
Kur'an uči jednom životu na ovom svijetu, zatim smrti, prepreci i proživljenju. Kada smrt dođe čovjeku koji je zanemario činiti dobro, on moli da bude vraćen. Rečeno mu je: “Nikad!” Pred mrtvima stoji prepreka (berzah) do Dana kad će biti oživljeni. O ranije uništenim generacijama Kur'an kaže da je to narod “od kojih im se niko vratio nije”. Svaki od njih bit će doveden pred Allaha (﷾) da mu se sudi. Čovjek je stvoren od zemlje, vraćen u nju i iz nje izveden “po drugi put”. Tada svaka duša vidi svoja djela, do težine truna. Himne ne poznaju Sudnji dan, a njihovo nebo nije Džennet iz Kur'ana. Ali dijele njegov oblik: jedan život, i bez povratka da bi se ponovo rodilo. U tome su pogrebne himne Rig Vede bliže Kur'anu nego kasnije učenje o ponovnom rođenju. A Kur'an svakom čitaocu kaže šta da učini s tim jednim životom: okrenite se Allahu (﷾) sada, prije nego što susretnete svoja djela.
“Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me, da uradim kakvo dobro u onom što sam ostavio!” Nikad! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kad će oživljeni biti.”
“Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije, a svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni.”
“Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.”
“Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.”
Odgovori, i odgovor na njih
Rig Veda 10.16.3 — mandala 10, himna 16, stih 3
“Neka Sunce primi tvoje oko, Vjetar tvoj duh; idi, kako ti je zasluga, na zemlju ili na nebo. Idi, ako ti je suđeno, u vode; idi, nastani se u biljkama svim svojim udovima.”
Navedeno za
Pogrebna himna mrtvom čovjeku govori da ide, “kako ti je zasluga, na zemlju ili na nebo”. Tako njegova zasluga odlučuje kamo ide dalje: to je karma. Šalje ga u vode i govori mu: “nastani se u biljkama”. To je upravo put koji opisuje upanišada, kroz kišu i biljke do drugog rođenja. Sjeme karme i ponovnog rođenja već je u Rig Vedi.
Odgovor
Strofa prvo svaki dio šalje sebi sličnom. Sunce treba primiti oko mrtvog čovjeka, a Vjetar njegov duh (atma, dah). Griffithova bilješka glasi ‘neka se slično vrati sličnom’. Kao što sugerira Macdonell, himna o kozmičkom Čovjeku može dati obrazac. Tu je Sunce rođeno iz njegovog oka, a vjetar iz njegovog daha. Griffith sljedeće riječi prevodi “idi, kako ti je zasluga, na zemlju ili na nebo”. John Muir bio je škotski učenjak sanskrta iz devetnaestog stoljeća, a Griffithova bilješka ga navodi. On riječi prevodi: “Idi na nebo i na zemlju, prema (prirodi) (tvojih pojedinih dijelova)”. Kako god se čitale, riječi imenuju zemlju i nebo, a ne utrobu. Strofa ne govori ništa o ponovnom rođenju kao druge osobe. Sljedeća strofa od Agnija traži: “ponesi ovog čovjeka u predio pobožnih”. Ista ga himna tri puta šalje Očevima. Gdje himne ponovo govore o zasluzi, mrtvi čovjek je susreće kod Yame i Očeva, “na najvišem nebu”. Macdonell odlazak oka i daha Suncu i vjetru naziva uzgrednom maštom. Odlazak duše u vode ili biljke, priznaje, “možda sadrži klice te teorije”. Klica nije učenje. U drugoj himni duh koji je otišao “u vode i biljke” poziva se natrag. Vraća se istom čovjeku, “da živiš i boraviš ovdje”. Samo učenje, povratak kroz kišu i biljke u utrobu, jeste ono za što upanišada kaže da prije nije otišlo nijednom brahmanu.
Zaključak — Strofa oko i dah vraća sebi sličnom i u najboljem slučaju sadrži klicu kasnije ideje. Čovjeka šalje na zemlju ili na nebo, a ista ga himna šalje Očevima. Ne uči ponovnom rođenju.
Rig Veda 10.16.5 — mandala 10, himna 16, stih 5
“Opet, o Agni, Očevima pošalji onoga koji, prinesen u tebi, ide s našim prinosima. Noseći novi život, neka uveća svoje potomstvo: neka se ponovo spoji s tijelom, Jâtavedas.”
Navedeno za
“neka se ponovo spoji s tijelom”: poslije smrti mrtvi čovjek opet uzima tijelo. To je ponovno rođenje, izrečeno u vlastitoj pogrebnoj himni Rig Vede.
Odgovor
Isti stih kaže kamo ide: “Opet, o Agni, Očevima pošalji”. Sanskrtska riječ za ‘Očevima’ može značiti i ‘od Očeva’. Ali ista himna istu riječ koristi kad od Agnija traži “predaj Očevima”, gdje ima smisla samo ‘Očevima’. Tijelo s kojim se spaja nosi se među Očevima. Himna Yami kaže isto: susretni Očeve “na najvišem nebu”, “potraži iznova svoje prebivalište” (punar astam ehi) i tamo “nosi drugo tijelo”. A himne traže da se Očevima na nebu, spaljenim ili nespaljenim, dâ “njihovo vlastito tijelo”. Griffithova bilješka riječi stiha o potomstvu objašnjava kao ‘kad postane jedan od Očeva’. Dopušta i drugi prijevod njegovih posljednjih riječi: ‘neka se život ponovo spoji s njegovim tijelom’. Macdonell upravo ovaj stih navodi da pokaže da je vedski život poslije smrti tjelesan: tijelo učestvuje u drugom svijetu. ‘Dom’ (astam) iz himne Yami čita kao povratak kući Očevima i Yami na najvišem nebu. Tijelo na nebu među Očevima nije rođenje od majke na zemlji.
Zaključak — S tijelom se spaja među Očevima na nebu, kao što kažu i druge pogrebne himne. To nije rođenje na zemlji.
Rig Veda 1.164.32 — mandala 1, himna 164, stih 32 (prijevod H. H. Wilsona)
“Onaj koji je načinio (ovo stanje stvari) ne shvata ga: onaj koji ga je vidio, i njemu je ono zaista skriveno: on je, dok je još obavijen u utrobi svoje majke, podložan mnogim rođenjima i ušao je u zlo.”
Navedeno za
Sama Rig Veda kaže za dušu da je “podložan mnogim rođenjima”. Još u majčinoj utrobi, rađa se mnogo puta i pada u bijedu. Komentator Sajana tako je čitao stih, a Wilson ga je tako preveo. Veda je znala za ponovno rođenje.
Odgovor
Taj prijevod počiva na jednom čitanju jedne riječi, bahuprajah. Griffith je prevodi kao “izvor mnogog života”. Njegova bilješka stih uzima kao zagonetku o munji, uzroku kiše, ‘sa svojim bezbrojnim potomstvom, kapima kiše koje oplođuju’. Wilson, prevodilac Rig Vede iz devetnaestog stoljeća, sam je zabilježio da je Sajanino filozofsko tumačenje ono koje čovjeka čini subjektom. Čitanje etimologa, koje Sajana također navodi, ‘vjerovatno je dosljednije namjeri izvornika’. Dugo prije Sajane, Jaskina Nirukta dala je dva čitanja. Nirukta je rana indijska knjiga o značenju riječi. Njen prevodilac naziva je ‘najstarijom indijskom raspravom o etimologiji, filologiji i semantici’. Asketi (ljudi koji su se odrekli svjetovnog života) čitali su: “Ljudi s mnogo djece padaju u nesreću”. Etimolozi (učenjaci porijekla riječi) čitali su: “To se odnosi na pojavu kiše”. Sarupove bilješke prenose još jedno čitanje iz škole asketa: sam otac je ‘uključen u seljenje duša’. Sarup to čitanje naziva ‘opomenom da se živi u celibatu’. To je objašnjenje jedne škole. Čitanje etimologa, koje je Wilson smatrao bližim izvorniku, nema u sebi ponovnog rođenja. R. E. Hume, po kojem u Rig Vedi “nema traga metempsihozi”, kaže da je kasniji komentator ‘mislio da je otkrio’ to ovdje. Zagonetka čiji je smisao bio sporan već u Jaskino vrijeme ne može nadjačati ono što pogrebne himne jasno kažu.
Zaključak — Čitanje o ponovnom rođenju jedno je sporno čitanje stiha-zagonetke. Najstariji tumači čitali su ga i o kiši, a pogrebne himne govore jasno.
Rig Veda 10.59.4-7 — mandala 10, himna 59, stihovi 4-7
“Ne predaj nas smrti kao plijen, o Soma: neka još gledamo Sunce kako izlazi. Neka naša starost s prolaskom dana bude blaga. Neka Nirṛiti ode na daleka mjesta. O Asunîti, zadrži dušu u nama i učini dane koje imamo da živimo još dužima. Daj da još gledamo sunčevu svjetlost: ojačaj svoje tijelo uljem koje ti donosimo. Daj nam opet naš vid, o Asunîti, daj nam opet naš dah i naš užitak. Dugo da gledamo Sunce kako izlazi: o Anumati, budi nam naklonjena i blagoslovi nas. Neka nam Zemlja vrati naš životni duh, neka ga vrate Nebo Boginja i srednji zrak. Neka nam Soma još jednom da naše tijelo, a Pûshan pokaže Put mira i utjehe.”
Navedeno za
Rig Veda moli: “Daj nam opet naš vid, o Asunîti, daj nam opet naš dah”. Traži da nam Soma “još jednom da naše tijelo”. Svami Dayananda otvorio je svoje poglavlje o ponovnom rođenju ovim stihovima. Himna-zagonetka također kaže: “Besmrtni rođen kao brat smrtnog”, i da ide “Nazad, naprijed”.
Odgovor
Pročitajte cijelu himnu: ona moli da se život živog čovjeka nastavi. Traži: “Ne predaj nas smrti kao plijen” i “učini dane koje imamo da živimo još dužima”. Moli: “Neka naša starost s prolaskom dana bude blaga” i “Dugo da gledamo Sunce kako izlazi”. Griffithova bilješka, navodeći Sajanu preko Wilsona, njen prvi redak čita kao molitvu da se ‘život Subandhua uveća’. Tako vid i dah ‘opet’ znače nastavak ovog života, a ne novi. Himna prije nje poziva natrag duh čovjeka na samrti, “da živiš i boraviš ovdje”. Njegov duh, kaže, otišao je “u vode i biljke”, a Griffithova bilješka to poredi s pogrebnom himnom. Tako u Rig Vedi duh može otići u vode i biljke i vratiti se istom čovjeku, živ. Nijedna himna ne govori o utrobi ni o novom rođenju. O Besmrtnom koji ide “Nazad, naprijed”, Griffith bilježi da se strofa ‘čini da se odnosi na Sunce na njegovom dnevnom putu’. Molitva za život čovjeka i zagonetka o Suncu ne uče ponovnom rođenju.
Zaključak — Ovi stihovi mole da se život čovjeka nastavi ili govore o putu Sunca. Nijedan ne govori o ponovnom rođenju.
Rig Veda 10.14.7-8 — mandala 10, himna 14, stihovi 7-8
“Idi, idi drevnim stazama kojima su naši davni oci išli prije nas. Ondje ćeš gledati oba Kralja kako uživaju svoju svetu hranu, Boga Varuṇu i Yamu. Susretni Yamu, susretni Očeve, susretni zaslugu slobodnih ili propisanih djela, na najvišem nebu. Ostavi grijeh i zlo, potraži iznova svoje prebivalište i, sjajan slavom, nosi drugo tijelo.”
Navedeno za
Himna mrtve šalje Očevima, ali nikada ne kaže da se neće ponovo roditi. Himne su molitve i hvalospjevi, a ne potpuna izjava učenja, a šutnja nije poricanje. Opisuju prvi stupanj, boravak kod Očeva, a povratak ostavljaju neizrečenim. Kasnije knjige razjasnile su ono što su himne ostavile neizrečenim.
Odgovor
Pogrebne himne ne šute o smrti: u njima Rig Veda kaže šta biva s mrtvima. Mrtvi idu drevnim putem predaka Yami i Očevima. Susreću zaslugu svojih djela “na najvišem nebu” i tamo nose tijelo. Od Yame se traži da mrtvom čovjeku načini “trajno prebivalište”. To je učenje, a ne šutnja. Himne taj svijet nazivaju “besmrtni, nepropadljivi” i mole da budu učinjene besmrtnim u njemu. Boravak iz upanišade traje samo “dok se njihova (dobra) djela ne potroše”. Kasnije učenje ne popunjava prazninu u himnama; mijenja ono što one kažu. Upanišada to potvrđuje sa svoje strane: znanje o tome kako se mrtvi vraćaju “dosad nikada nije prebivalo ni kod jednog Brâhmane”. Učenjaci Vede se slažu. Macdonell kaže da u himnama, pa ni u kasnijim Vedama, “nema naznake” seljenja duša. Hume kaže da u Rig Vedi “nema traga metempsihozi”.
Zaključak — Himne jasno govore o mrtvima i šalju ih u besmrtni svijet, a ne natrag u rođenje. Argument ne počiva na šutnji.
Chandogya Upanišada 5.10.3-6 — poglavlje 5, odjeljak 10, stihovi 3-6
“‘Ali oni koji živeći u selu praktikuju (život) žrtava, djela javne koristi i milostinje, idu u dim, iz dima u noć, iz noći u tamnu polovinu Mjeseca, iz tamne polovine Mjeseca u šest mjeseci kad Sunce ide na jug. Ali ne dosežu godinu. ‘Iz mjeseci idu u svijet otaca, iz svijeta otaca u eter, iz etera u Mjesec. To je Soma, kralj. Ovdje ih vole (jedu) Deve, da, Deve ih vole (jedu). ‘Boraveći ondje dok se njihova (dobra) djela ne potroše, vraćaju se istim putem kojim su došli, u eter, iz etera u zrak. Tada žrtvovatelj, postavši zrak, postaje dim, postavši dim, postaje magla, ‘Postavši magla, postaje oblak, postavši oblak, pada kao kiša. Tada se rađa kao riža i žito, trave i drveće, susam i pasulj. Odatle je izlaz opterećen najvećim teškoćama. Jer ko god da su osobe koje jedu hranu i rađaju potomstvo, on od tada postaje poput njih.”
Navedeno za
Upanišade su šruti, jednako objavljene kao i himne, i one su vlastiti kraj i kruna Vede (vedanta). Ako upanišade uče ponovnom rođenju, Veda uči ponovnom rođenju. Kraljevo učenje bilo je tajno, čuvano za dostojne, a ne odsutno iz Vede.
Odgovor
Upanišade doista tome uče, i ova ih stranica navodi. Pitanje je da li je Veda tome učila prije njih, a na to odgovara sama upanišada. Ovo znanje “nije otišlo nijednom Brâhmani prije tebe” i pripadalo je samo kšatrijama. A znanje o kojem je riječ uključuje “kako se ponovo vraćaju”. Ako je to bila tajna, bila je skrivana od brahmana, čiji je poziv bio učiti i poučavati Vedu. Brahmanski dječak koji je bio poučen nije znao ništa od toga, a ni njegov otac. Po izvještaju iste upanišade, dječak je dvanaest godina proučavao Vede. Učenje koje vlastiti učitelji Vede nikada nisu primili nije bilo u Vedi koju su primili. A učenje upanišade mijenja učenje himni. Žrtvovatelji koje himne šalju Očevima sada se vraćaju s Mjeseca kada im se djela potroše. Nazivanje oba sloja šrutijem ne čini da kažu isto. Kur'an od početka do kraja daje jedan izvještaj: jedan život, prepreka, jedno proživljenje i jedan sud.
Zaključak — Upanišade uče ponovnom rođenju, ali ga po njihovim vlastitim riječima nijedan brahman prije nije primio. A ono mijenja ono što himne kažu o mrtvima.
Shatapatha Brahmana 10.4.3.10 — kanda 10, adhyaya 4, brahmana 3, kandika 10
“A oni koji to tako znaju, ili oni koji čine ovo sveto djelo, vraćaju se u život kad umru i, vraćajući se u život, dolaze u besmrtni život. Ali oni koji to ne znaju, ili ne čine ovo sveto djelo, vraćaju se u život kad umru i postaju hrana njemu (Smrti) iznova i iznova.”
Navedeno za
Veda nisu samo himne. Mnogi hinduisti i brahmane ubrajaju u Vedu, a Šatapatha brahmana već uči ponovnom rođenju. Oni kojima nedostaje znanje, kaže, “vraćaju se u život kad umru”. Postaju hrana Smrti “iznova i iznova”.
Odgovor
Ovaj odlomak Šatapathe doista govori o povratku u život poslije smrti. Ali ne kaže gdje. Oni koji znaju “dolaze u besmrtni život”; oni koji ne znaju umiru iznova i iznova. Macdonell to naziva najranijim oblikom teorije. Ali dodaje da ta ideja “ne ide dalje od ponovljenih rođenja i smrti na sljedećem svijetu”. U upanišadama je preobražena, piše, “pretpostavkom da se ponovno rođenje događa na ovom svijetu”. Hume se slaže da se ta ideja prvi put jasno pojavljuje u ovoj brahmani, a ne u himnama. Ovaj odlomak ne imenuje povratak kroz kišu i biljke, ni utrobu, ni rođenje među ljudima. Tom povratku uči Brihadaranjaka upanišada, koja čini posljednja poglavlja iste brahmane. A tu kralj kaže da ovo znanje “dosad nikada nije prebivalo ni kod jednog Brâhmane”. Tako ovaj odlomak ne pokazuje da je Veda učila ponovnom rođenju na zemlji. Pokazuje da se ideja još oblikuje, u knjizi kasnijoj od himni.
Zaključak — Ovaj odlomak brahmane govori o ponovnom umiranju na sljedećem svijetu, a ne o ponovnom rođenju na zemlji. Povratak na zemlju dolazi u upanišadi na kraju brahmane, koja kaže da ga nijedan brahman prije nije imao.
Brihadaranyaka Upanišada 3.2.13 — poglavlje 3, odjeljak 2, stih 13
“‘Yâgñavalkya’, rekao je, ‘kad govor ove mrtve osobe uđe u vatru, dah u zrak, oko u Sunce, um u Mjesec, sluh u prostor, u zemlju tijelo, u eter ja, u grmlje dlake tijela, u drveće kosa glave, kad se krv i sjeme polože u vodu, gdje je tada ta osoba?’ Yâgñavalkya je rekao: ‘Uzmi me za ruku, prijatelju. Samo ćemo nas dvojica to znati; neka se ovo naše pitanje ne (raspravlja) javno.’ Tada su njih dvojica izašli i raspravljali, a ono što su rekli bila je karman (djelo), ono što su hvalili bila je karman, naime da čovjek postaje dobar dobrim djelom, a loš lošim djelom.”
Navedeno za
Priča o kšatrijama nije cijela upanišada. U Brihadaranjaki brahman Jadžnavalkja uči da čovjek postaje dobar dobrim djelom, a loš lošim djelom. Tako su brahmani znali za karmu, a kralj je hvalio vlastitu klasu.
Odgovor
Pogledajte kako Jadžnavalkja odgovara. Pitaju ga gdje je osoba kada joj je oko otišlo u Sunce, a tijelo u zemlju. Odgovara: “Uzmi me za ruku, prijatelju. Samo ćemo nas dvojica to znati; neka se ovo naše pitanje ne (raspravlja) javno.” Tek nasamo njih dvojica govore o karmi. Tako je čak i u ovoj upanišadi karma učenje skrivano od javnosti, a ne poznato učenje himni. Macdonell “početke učenja o karmi” nalazi ovdje, u Brihadaranjaki, a ne u himnama. Upanišada također ne kaže da nijedan brahman nikada nije govorio o djelima. Kaže da znanje o tome kamo mrtvi idu i kako se vraćaju prije nije otišlo nijednom brahmanu. Niti je to samo kraljevo hvalisanje. Upanišada priču iznosi kao istinitu i pokazuje brahmanskog oca i sina kako ne znaju nijedan odgovor.
Zaključak — Jadžnavalkja o karmi govori samo nasamo, i to u upanišadi, a ne u himnama. To ne pokazuje da su himne učile ponovnom rođenju.
Bhagavad Gita 2:22 — poglavlje 2, stih 22
“Kao što čovjek, odbacujući staru odjeću, oblači drugu i novu, tako utjelovljeno (ja), odbacujući stara tijela, ide u druga i nova.”
Navedeno za
Gita jasno uči ponovnom rođenju: sopstvo odbacuje stara tijela i uzima nova, kao što čovjek mijenja odjeću. Ponovno rođenje je učenje hinduističkog spisa.
Odgovor
Gita doista uči ponovnom rođenju, i ova stranica to ne poriče. Ali Gita, tekst smrtija, ne pokazuje da su himne tome učile. Umjesto toga pokazuje promjenu. O onima koji znaju “tri (grane) znanja” i piju Somu kaže da dosežu “sveti svijet gospodara bogova”. Oni “ulaze u svijet smrtnika kad se (njihova) zasluga iscrpi”. Oni koji slijede tri Vede dobijaju “odlaženje i dolaženje”. Rig Veda je molila da bude stavljena u “besmrtni, nepropadljivi svijet” i učinjena besmrtnom u Yaminom carstvu. Gita nebo žrtvovatelja pretvara u boravak koji se završava povratkom. To nije Veda koja uči ponovnom rođenju; to je kasnija knjiga koja mijenja nadu Vede.
Zaključak — Gita uči ponovnom rođenju, ali vedsko nebo pretvara u boravak koji se završava.
Bhagavad Gita 9:20-22 — poglavlje 9, stihovi 20-22
“Oni koji znaju tri (grane) znanja, koji piju sok Some, čiji su grijesi oprani, prinose žrtve i mole mi se za prolaz u nebo; i dosežući sveti svijet gospodara bogova, uživaju u nebeskim predjelima u nebeskim užicima bogova. I nakon što su uživali u tom velikom nebeskom svijetu, ulaze u svijet smrtnika kad se (njihova) zasluga iscrpi. Tako oni koji žele predmete želje i pribjegavaju propisima tri (Vede) dobijaju (kao plod) odlaženje i dolaženje. Onim ljudima koji me obožavaju, razmišljajući o meni i ni o kome drugom, i koji su stalno predani, dajem nove darove i čuvam ono što su stekli.”
Navedeno za
Himne pripadaju obrednom dijelu Vede (karma-kanda). Njihovo nebo je nagrada za žrtvu, a mudri su uvijek znali da to nije konačni cilj. Gita to kaže: oni koji slijede tri Vede vraćaju se kada im se zasluga potroši. Upanišade daju više znanje onima koji su za njega spremni. Dva učenja za dvije vrste tragalaca nisu protivrječnost.
Odgovor
Himne svoje nebo ne nazivaju nižom stepenicom. Mole: “stavi me u taj besmrtni, nepropadljivi svijet” i “Učini me besmrtnim u tom carstvu”. Mrtvog čovjeka šalju da susretne svoju zaslugu “na najvišem nebu” i traže od Yame da mu načini “trajno prebivalište”. Ništa u njima ne kaže da će se boravak završiti. Rangiranje tog neba kao nižeg cilja dolazi iz upanišada i Gite. To su upravo knjige o čijem je učenju riječ. Tako taj odgovor himne čita kroz kasnije knjige; ne nalazi ponovno rođenje u himnama. Svijet koji himne nazivaju besmrtnim ne može biti i boravak koji se završava. Kasnije knjige ne dodaju stepenicu obećanju himni; mijenjaju ga. Kur'an od prvog do posljednjeg daje jedan izvještaj o mrtvima: jedan život, prepreka, zatim jedno proživljenje (23:99-100).
Zaključak — Himne obećavaju besmrtni svijet. Nazivati ga nižim ciljem mijenja njihovo učenje; ne dopunjuje ga.
Kur'an 2:28 — sura El-Bekare, ajet 28
“Kako ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili mrtvi pa vas je On oživio, zatim će vas usmrtiti, zatim ponovo oživiti, potom ćete Njemu biti vraćeni?!”
Navedeno za
I islam ima povratak. Kur'an kaže da vas je Allah oživio, da će vas usmrtiti i “zatim ponovo oživiti”. Na ahiretu ljudi govore: “dva si nas puta oživio”. Islam ima i boravak poslije smrti, berzah, kao što upanišada ima svijet otaca. A sam Kur'an govori o mrtvima oživljenim na ovom svijetu. Povratak u život poslije smrti jeste vrsta ponovnog rođenja.
Odgovor
Kur'an broji živote, i brojanje se završava. Bili ste bez života i On vam ga je dao; usmrtit će vas i ponovo oživiti. To su ukupno dva života: ovaj i proživljenje. Nevjernici u 40:11 daju isti broj. Ibn Kesir prenosi objašnjenje Ibn Mes'uda da je ajet kao 2:28. To naziva ispravnim gledištem, bez sumnje, i odbacuje čitanja koja bi brojala tri života. Umirućem čovjeku koji traži da se vrati rečeno je: “Nikad!” O uništenim generacijama Kur'an kaže: “od kojih im se niko vratio nije”. U 40:11 molba “ima li ikakva načina da se izađe?” jeste molba da budu vraćeni na svijet, kako objašnjava Ibn Kesir. Ona se odbija. Berzah je prepreka povratku, a ne put natrag. Za mrtve: “pred njima će prepreka biti sve do Dana kad će oživljeni biti”. Završava se proživljenjem i sudom, nikada utrobom. Kur'an doista govori o nekolicini oživljenih na ovom svijetu čudom. Allah (﷾) je jednog čovjeka učinio mrtvim stotinu godina, “a zatim ga oživi”. Narodu koji je pobjegao od smrti Allah (﷾) je rekao “Pomrite!”, a “poslije ih je oživio”. Musaovom narodu kaže: “Zatim smo vas poslije smrti vaše oživili”. Isus je oživljavao mrtve “dozvolom Allahovom”. Svaki se vratio u vlastitom tijelu, u isti život, kao znak Allahove (﷾) moći. Nijedan se nije ponovo rodio kao druga osoba da bi mu se platilo za prošli život. Ponovno rođenje je povratak na ovaj svijet, iznova i iznova, u tijelu za tijelom, da bi se žnjela prošla djela. Proživljenje je jedno oživljavanje, jednom, za sud.
Zaključak — Kur'an uči jednom proživljenju za sud, a ne krugu rođenja. Niko se ne rađa ponovo na ovaj svijet da bi mu se platilo za prošli život.
Gledišta
Ponovno rođenje je učenje Vede (vedanta)
Upanišade su šruti, objavljeni spis, i kraj Vede. Uče kamo duša ide pri smrti i kako se po svojim djelima vraća u tijelo, dok je znanje ne oslobodi (mokša). Gita uči isto. Kao što je Vivekananda rekao Svjetskom parlamentu religija, Vede izjavljuju da je čovjek duh koji je imao prošlost. Smrt je samo promjena iz jednog tijela u drugo.
Tradicija vedante i moderni učitelji poput Svamija Vivekanande
Čandogja upanišada uči da oni koji žive žrtvom i milostinjom idu na Mjesec. Kada im se dobra djela potroše, vraćaju se da se rode.
Pobijanje
Prihvatimo da Čandogja, koju hinduisti ubrajaju u šruti, uči o povratku. Ista upanišada kaže da ovo znanje “nije otišlo nijednom Brâhmani prije tebe”. I besmrtno nebo iz himni pretvara u boravak koji se završava. Kada se dva sloja jednog spisa ne slažu, Kur'an to rješava: mrtvi se ne šalju natrag (23:99-100).
Gita kaže da sopstvo u tijelu odbacuje stara tijela i ide u nova. To je kao kad čovjek oblači novu odjeću.
Pobijanje
Prihvatimo da Gita tome uči. Ali “besmrtni, nepropadljivi svijet” iz himni pretvara u boravak koji se završava “kad se (njihova) zasluga iscrpi”. To mijenja nadu iz himni; ne pokazuje da su one učile ponovnom rođenju. Kur'an odgovara da li je ponovno rođenje istina: mrtvi se ne šalju natrag (23:99-100).
Vivekananda je govorio na Parlamentu religija 1893. Rekao je da Vede uče da je čovjek duh koji je imao prošlost i da je smrt promjena tijela.
Pobijanje
Vivekananda je mislio na Vedu kako je čita vedanta, s upanišadama. Same himne mrtve šalju Očevima “na najvišem nebu”, nikada u utrobu. A upanišada kaže da njeno učenje o povratku prije nije otišlo nijednom brahmanu.
Šatapatha brahmana kaže da se oni bez znanja “vraćaju u život kad umru”. Uvijek iznova postaju hrana Smrti.
Pobijanje
Prihvatimo da Šatapatha govori o povratku u život. Macdonell kaže da ta ideja “ne ide dalje od ponovljenih rođenja i smrti na sljedećem svijetu”. Rođenje na zemlji prvi put dolazi u upanišadama, kaže on.
Sjeme ponovnog rođenja u Rig Vedi
Upanišade razvijaju ono što himne već sadrže. Pogrebna himna mrtvog čovjeka šalje u vode i biljke, kuda prolazi kasniji put povratka. Moli i da se ponovo spoji s tijelom. Stih himne-zagonetke, u Sajaninom čitanju, govori o nekome ko je, još u majčinoj utrobi, podložan mnogim rođenjima. Svami Dayananda našao je ranija rođenja i ponovna rođenja u molitvi desete knjige.
Hinduistički čitaoci himni: Svami Dayananda; o 1.164.32, srednjovjekovni komentator Sajana
Pogrebna himna mrtvog čovjeka šalje “kako ti je zasluga, na zemlju ili na nebo”. Šalje ga i u vode i u dom u biljkama.
Pobijanje
Prihvatimo da strofa imenuje vode i biljke. Prvo vraća oko Suncu, a dah vjetru. Muir “kako ti je zasluga” čita kao “prema (prirodi) (tvojih pojedinih dijelova)”. U svakom slučaju imenuje zemlju i nebo, a ne utrobu. Sljedeća strofa od Agnija traži: “ponesi ovog čovjeka u predio pobožnih”. U najboljem slučaju, kaže Macdonell, jedan odlomak “možda sadrži klice te teorije”.
Ista himna moli da se mrtvi čovjek, noseći novi život, ponovo spoji s tijelom.
Pobijanje
Prihvatimo da se spaja s tijelom. Stih počinje riječima “Opet, o Agni, Očevima pošalji”. Ista himna na isti način kaže “predaj Očevima”. Tako se tijelo nosi među Očevima, a ne uzima od majke na zemlji.
Wilson je preveo Sajanino čitanje Rig Vede 1.164.32. U njemu stih govori o nekome obavijenom u majčinoj utrobi ko prolazi kroz mnoga rođenja.
Pobijanje
Prihvatimo da ga je Sajana tako čitao. To je zagonetka, a Nirukta, rana indijska knjiga o značenju riječi, bilježi drugo čitanje: “To se odnosi na pojavu kiše”. Jasne pogrebne himne odlučuju stvar.
Svami Dayananda počeo je svoje poglavlje o ponovnom rođenju Rig Vedom 10.59.6-7. Rekao je da ovi stihovi govore o ranijim rođenjima i ponovnim rođenjima.
Pobijanje
Prihvatimo da ih je Dayananda tako čitao. Sama himna moli “neka još gledamo Sunce kako izlazi” i “učini dane koje imamo da živimo još dužima”. Moli da se ovaj život nastavi, a ne za drugi.
Stav akademske zajednice
Status: Consensus
Učenjaci Vede slažu se da Rig Veda ne uči ponovnom rođenju. Njene pogrebne himne smatraju da vatra ili grob uništavaju samo tijelo, dok mrtvi žive dalje kod Yame i Očeva. Macdonell nije našao naznaku seljenja duša čak ni u kasnijim Vedama. Priznao je samo da jedan odlomak, gdje duša ide u vode ili biljke, možda sadrži njegove klice. Hume nije našao trag metempsihoze u Rig Vedi. Obojica njen prvi jasni oblik smještaju u Šatapatha brahmanu, proznu knjigu obreda. Hume također bilježi, po Hopkinsu, američkom učenjaku sanskrta, preliminarni znak toga u Atharva Vedi, četvrtoj Vedi. Macdonell kaže da oblik iz brahmane ne ide dalje od ponovljenih rođenja i smrti na sljedećem svijetu. Upanišade su ga, kaže, učinile ponovnim rođenjem na ovom svijetu. Boravak na sljedećem svijetu u Čandogji naziva ostatkom starog vedskog vjerovanja o budućem životu.
Islamsko gledište
Svaki čovjek živi jedan život na ovom svijetu, umire i čeka iza prepreke do proživljenja. Tada se svi jednom oživljavaju i vide vlastita djela. Niko se ne rađa ponovo na ovaj svijet u drugom tijelu. Pogrebne himne Rig Vede, koje mrtve šalju dalje da susretnu svoja djela, bliže su ovome nego kasnije učenje o ponovnom rođenju. A sama upanišada kaže da njeno učenje o povratku prije nije otišlo nijednom brahmanu.
Kur'an odbija molbu umirućeg čovjeka da bude vraćen. Pred mrtve stavlja prepreku do Dana kad će biti oživljeni.
Kur'an za čovječanstvo broji dva života: ovaj i proživljenje. Ibn Kesir kaže da je čitanje 40:11 u svjetlu 2:28 ispravno gledište.
Ono malo ljudi koje je Allah (﷾) oživio na ovom svijetu vratilo se u vlastitim tijelima, kao znakovi. Nijedan se nije ponovo rodio kao neko drugi.
Svaka duša vidjet će svoja djela, do težine truna. I svi će biti dovedeni pred Allaha (﷾) da im se sudi.
Pogrebne himne Rig Vede mrtve šalju Yami i Očevima na najvišem nebu. Nikada ih ne šalju natrag da se rode.
Čandogja upanišada kaže da nijedan brahman prije toga nije znao kako se mrtvi vraćaju. Brihadaranjaka upanišada se slaže.