Kratak odgovor
Nije. Islam uči da je on jedina vjera koju Bog prima, ali muslimanima naređuje da budu tolerantni prema ljudima drugih vjerovanja. Kur'an kaže da nema prisile u vjeru. Poslaniku Muhammedu (ﷺ) govori da mu je dužnost samo objaviti poruku. Muslimani mogu uvjeravati, ali ne smiju nikoga prisiljavati da postane musliman. Poslanik (ﷺ) je upozorio da onaj ko ubije nemuslimana koji živi pod ugovorom neće osjetiti miris Dženneta. Pod muslimanskom vlašću kršćanske i jevrejske zajednice zadržale su svoj ibadet, svoje svećenstvo i vlastite sudove. Kada je Španija 1492. protjerala svoje Jevreje, mnogi su našli dobrodošlicu u Osmanskom carstvu. Ukratko, islam odbacuje lažna vjerovanja, ali štiti kršćane, Jevreje i druge koji žive pod njegovom vlašću.
Potpuno objašnjenje
Jedna prava vjera
Kur'an navodi da Bog ne prima nijednu vjeru osim islama, što znači predanost Njemu. Muslimani to ne kriju niti ublažavaju. Kršćani kažu nešto slično o svojoj vjeri, riječima Isusa u Ivanovom Evanđelju. Vjerovati da je vaša vlastita vjera istinita nije isto što i loše postupati s ljudima koji se ne slažu. Pravo pitanje je kako religija govori svojim sljedbenicima da postupaju s tim ljudima.
“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.”
“Isus mu reče: Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene.”
Nema prisile, samo poruka
Kur'an zabranjuje nametanje vjere bilo kome: nema prisile u vjeru. Samog Poslanika (ﷺ) pita da li bi nagonio ljude da vjeruju. Govori mu da je on onaj koji opominje, a ne onaj koji ih prisiljava. Njegova je dužnost samo objaviti poruku, mudro i lijepim savjetom. Isto vrijedi za svakog muslimana poslije njega. Dakle, muslimani ne smiju nikoga prisiljavati da postane musliman.
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
“Da Gospodar tvoj hoće na Zemlji bi, baš svi, bili vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?”
“Ti upozoravaj, ti samo i jesi upozoritelj, ti nisi onaj koji ih prisiljava!”
“Poslaniku je jedino dužnost objaviti, a Allah zna i ono što javno činite i ono što sakrijete.”
“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj. Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu.”
Zaštita za ljude pod ugovorom
Poslanik (ﷺ) je upozorio da onaj ko ubije osobu koja živi pod ugovorom s muslimanima neće osjetiti miris Dženneta. Slobodni odrasli muškarci nemuslimani plaćali su godišnji porez, džizju. Zauzvrat ih je država štitila i nije ih pozivala da služe u njenoj vojsci. Muslimani su plaćali zekat (godišnju milostinju koju muslimani moraju davati), koji nemuslimani nisu plaćali. Žene i djeca nisu plaćali ništa. Hanefijsko pravo (jedna od škola islamskog prava) oslobađalo je i stare, slijepe i bolesne koji nisu imali sredstava. Oslobađalo je i siromašne koji su živjeli od milostinje. Kur'an dodaje da muslimani mogu činiti dobro i biti pravedni prema onima koji se ne bore protiv njih. Uslovi džizje u Kur'anu 9:29 i značenje riječi ‘ponizni’ izloženi su na stranici o tom ajetu.
Abdullah ibn Amr prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da onaj ko ubije osobu koja ima ugovor s muslimanima neće osjetiti miris Dženneta, iako se njegov miris osjeća na udaljenosti od četrdeset godina.
Knjiga o porezima koju je za halifu Haruna er-Rešida napisao glavni sudija Bagdada. Utvrđuje da se džizja uzima od slobodnih odraslih muškaraca nemuslimana, a ne od žena ili djece, starih, slijepih i hronično bolesnih koji nemaju sredstava, ni od siromašnih koji žive od milostinje.
“Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaših nisu izgnali – Allah, zaista, voli one koji su pravični,”
Vlastiti zakon i vlastiti sudovi
Kur'an sljedbenicima Indžila (Evanđelja koje je Isus propovijedao) dopušta da sude prema onome što je Bog u njemu objavio. Islamska vlast ne pokušava kršćane, Jevreje i druge stopiti u muslimansku zajednicu. Svaka zajednica može zadržati vlastite sudije i primjenjivati vlastiti zakon. Mnogi rani učenjaci smatrali su da je jedan ajet bio prvo dopuštenje za borbu. Taj ajet imenuje manastire, crkve i havre, uz džamije, među mjestima koja Bog štiti.
“i sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je Allah objavio – baš su prema Allahu buntovni.”
“Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći, onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svog prognani samo zato što su govorili: “Gospodar naš je Allah!” A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – Allah je zaista moćan i silan,”
Vlastito bogoslužje, njihove crkve i sinagoge
Vlastite sudije i vlastiti zakon
Državna zaštita
Bez džizje za žene, djecu, stare, bolesne ili siromašne
Prisiljavanje ikoga da postane musliman
Jevreji ponovo u Jerusalemu
Pod bizantskom kršćanskom vlašću Jevrejima nije bilo dozvoljeno živjeti u Jerusalemu. Kada je grad došao pod muslimansku vlast, jevrejski vođe zatražili su od halife Omera da im dopusti povratak. Jevrejska hronika bilježi te razgovore. Pronađena je u Kairskoj genizi, skladištu starih papira u jednoj kairskoj sinagogi. Kršćanski patrijarh ponudio je pedeset domaćinstava, a Jevreji su tražili dvjesto. Omer je odlučio na sedamdeset. Sedamdeset jevrejskih porodica došlo je iz Tiberijade i nastanilo se na jugu grada. Moshe Gil, izraelski historičar koji je proučavao te papire, potvrđuje da je Omer bio taj koji je Jevrejima dopustio da se nasele u Jerusalemu.
Jevrejska hronika, na arapskom pisana hebrejskim slovima, o povratku Jevreja u Jerusalem nakon muslimanskog osvajanja. Pripovijeda da su jevrejski vođe tražili od Omera ibn el-Hattaba dozvolu da se nasele u gradu. Kršćanski patrijarh ponudio je pedeset domaćinstava, a Jevreji su tražili najmanje dvjesto. Omer je odlučio na sedamdeset, i sedamdeset domaćinstava došlo je iz Tiberijade i njene okolice i naselilo se na jugu grada, blizu voda Silvana.
Historija Palestine pod muslimanskom vlašću iz pera izraelskog historičara Kairske genize. Gil bilježi da pod bizantskom vlašću Jevrejima nije bilo dozvoljeno živjeti u Jerusalemu i da jedan fragment genize potvrđuje da je Omer bio taj koji je Jevrejima dao dozvolu da se tamo nasele, nakon cjenkanja s patrijarhom u njegovom prisustvu, tako da je sedamdeset porodica došlo iz Tiberijade.
Šta se događalo u praksi
Pod Osmanlijama je pravoslavni patrijarh stoljećima zadržao nadležnost nad vjerskim i porodičnim pravom svog naroda. On je bio poglavar Pravoslavne crkve u carstvu. Postavio ga je Mehmed II, osmanski sultan koji je osvojio Carigrad. U ovom sistemu svaka je zajednica vodila vlastite brakove, škole i sudove. Godine 1492. katolički monarsi protjerali su Jevreje iz Španije. Mnogi su pobjegli u Osmansko carstvo, gdje ih je dočekao sultan Bajezid II. Njihovi potomci i danas žive u Turskoj. Neki još govore ladino, jevrejski oblik španskog koji su njihovi preci donijeli sa sobom. Poslanik (ﷺ) je postavio pravilo, a muslimanski vladari u svom najboljem izdanju držali su ga se.
Historija pravoslavne Carigradske patrijaršije pod osmanskom vlašću: Mehmed II postavio je Genadija za patrijarha nakon osvajanja grada 1453., a Crkva je kroz osmanska stoljeća zadržala nadležnost nad vjerskim i porodičnim pravom svog naroda.
Historija Jevreja pod osmanskom i turskom vlašću. Opisuje kako je sultan Bajezid II 1492. dočekao Jevreje protjerane iz Španije, kako su se naselili u Istanbulu, Solunu i drugim osmanskim gradovima i kako je njihova zajednica španskog jezika živjela u Turskoj do modernih vremena.
Sarajevski Jevreji
Jevreji su do 1541. stigli u osmansko Sarajevo. Godine 1577. tamo su sagradili vlastitu četvrt, uz dozvolu osmanskog namjesnika, paše Sijavuša. Njihova sinagoga iz 1581. najstarija je u Bosni. I danas stoji, a u njoj je sada gradski Jevrejski muzej.
Prvi Jevreji stigli su u Sarajevo već 1541., preko Soluna. Svoju četvrt sagradili su 1577. uz dozvolu paše Sijavuša. Stara sinagoga, sagrađena 1581., najstarija je sinagoga u Bosni i Hercegovini i sada je u njoj Jevrejski muzej.
- Pod Omerom
Jerusalem
Sedamdeset jevrejskih porodica nastanjuje se u gradu, nakon što su Bizantinci zabranili Jevreje.
- 1453.
Carigrad
Mehmed II. postavlja pravoslavnog patrijarha, koji zadržava vlastiti zakon svog naroda.
- 1492.
Osmansko carstvo
Bajazit II. dočekuje Jevreje protjerane iz Španije.
- 1577.
Sarajevo
Jevreji grade svoju četvrt uz dozvolu osmanskog namjesnika.
- 1581.
Sarajevo
Gradi se sinagoga koja još stoji.
- Od 1939. do 1945.
Albanija
Muslimanske i kršćanske porodice skrivaju Jevreje; njihov broj raste s oko 200 na oko 2.000.
- 2023.
Abu Dhabi
Džamija, crkva i sinagoga otvaraju se jedna pored druge.
Albanija: muslimani koji su spasili Jevreje
U Drugom svjetskom ratu oko sedam od deset Albanaca bili su muslimani. Kada je rat počeo, u Albaniji je živjelo oko 200 Jevreja, a još nekoliko stotina došlo je kao izbjeglice. Godine 1942., na konferenciji u Wannseeu, Adolf Eichmann ubrojao je Jevreje Albanije među one koje treba ubiti. Muslimanske i kršćanske porodice Albanije krile su ih u svojim domovima i nisu ih htjele predati. Čuvali su ih i nakon što se Italija predala 1943. i Nijemci preuzeli vlast. Do kraja rata u Albaniji je živjelo oko 2.000 Jevreja. Bila je to jedina zemlja pod nacističkom okupacijom čije je jevrejsko stanovništvo poraslo. U isto vrijeme oko 30.000 Albanaca poginulo je u tom ratu. Yad Vashem, izraelski memorijal holokausta, odao je počast 75 Albanaca kao Pravednicima među narodima.
Prije nego što su komunisti preuzeli vlast 1944., oko 70% od otprilike 1.180.500 stanovnika Albanije bili su muslimani, a 30% kršćani.
Albanija je imala oko 200 Jevreja kada je počeo Drugi svjetski rat, a postala je sigurno utočište za nekoliko stotina jevrejskih izbjeglica. Na konferenciji u Wannseeu 1942. Eichmann je 200 Jevreja Albanije ubrojao među one koje treba ubiti. Jevreje su štitili muslimani i kršćani Albanije, i nakon predaje Italije u septembru 1943., a Albanija je bila jedina zemlja u Evropi pod nacističkom okupacijom čije je jevrejsko stanovništvo poraslo: oko 2.000 na kraju rata.
Ne postoji pouzdana statistika o ratnim gubicima Albanije, ali Uprava Ujedinjenih nacija za pomoć i obnovu izvijestila je o oko 30.000 poginulih Albanaca u ratu i oko 100.000 ljudi bez doma. Većina Jevreja u samoj Albaniji je spašena.
Yad Vashem, izraelski memorijal holokausta, odaje počast nejevrejima koji su rizikovali život da spase Jevreje; do 1. januara 2023. priznato ih je 28.486 iz 51 zemlje, od toga 75 iz Albanije.
- Oko 200Jevreja u Albaniji kad je rat počeo
- Oko 2.000Jevreja u Albaniji kad je rat završio
- Oko 30.000Albanaca koji su poginuli u ratu
- 75Albanaca koje je odlikovao Yad Vashem
Još su tu i danas
Jevrejske i kršćanske zajednice i dalje žive u mnogim muslimanskim zemljama. Ustav Irana imenuje zoroastrijske, jevrejske i kršćanske Irance kao priznate manjine. Slobodni su da obavljaju svoje obrede i slijede vlastita pravila u porodičnim stvarima i vjerskom poučavanju. Rezerviše im mjesta u parlamentu: jedno za Jevreje, jedno za zoroastrijce i tri za kršćane. Ustav Pakistana rezerviše deset mjesta u Nacionalnoj skupštini i mjesta u Senatu za nemuslimane, među kojima su njegovi kršćani i hinduisti. U Egiptu Koptska pravoslavna crkva živi među muslimanima od arapskog osvajanja u sedmom stoljeću. I dalje je glavna crkva u zemlji.
Član 13 imenuje zoroastrijske, jevrejske i kršćanske Irance kao priznate vjerske manjine, slobodne da u okviru zakona obavljaju svoje obrede i slijede vlastita pravila u ličnim stvarima i vjerskom obrazovanju. Član 64 rezerviše im mjesta u parlamentu: zoroastrijci i Jevreji biraju po jednog člana, asirski i kaldejski kršćani zajedno biraju jednog, a armenski kršćani na sjeveru i na jugu biraju po jednog.
Član 51 rezerviše deset mjesta u Nacionalnoj skupštini za nemuslimane, među kojima su pakistanski kršćani i hinduisti, s cijelom zemljom kao njihovom izbornom jedinicom. Član 59 rezerviše mjesta u Senatu za nemuslimane, po jedno iz svake provincije.
Koptsku pravoslavnu crkvu Aleksandrije opisuje kao glavnu kršćansku crkvu u pretežno muslimanskom Egiptu. Napominje da se nakon arapskog osvajanja Egipta u sedmom stoljeću halife, iako su bile sklone favorizovati one koji su prihvatili islam, nisu mnogo miješale u unutrašnje stvari crkve.
| Gdje | Šta se desilo |
|---|---|
| Jerusalem, pod Omerom | Sedamdeset jevrejskih porodica došlo je da živi u gradu, koji je bizantska vlast zatvorila za Jevreje |
| Osmansko carstvo | Pravoslavni patrijarh stoljećima je upravljao vjerskim i porodičnim pravom svog naroda |
| 1492. | Mnoge Jevreje protjerane iz Španije dočekao je sultan Bajazit II. |
| Iran danas | Mjesta u parlamentu: jedno jevrejsko, jedno zoroastrijsko i tri kršćanska |
| Pakistan danas | Deset mjesta u Nacionalnoj skupštini i mjesta u Senatu za nemuslimane |
| Egipat danas | Koptska pravoslavna crkva, tamo od sedmog stoljeća, i dalje je glavna crkva |
Jevreji i kršćani širom muslimanskog svijeta
Godine 1914., pod osmanskom vlašću, Palestina je imala oko 525.000 muslimana, 94.000 Jevreja i 70.000 kršćana. Danas, po zakonu, predsjednik Libana mora biti kršćanin maronit, a oko 28 posto njegovih stanovnika su kršćani. Asirski kršćani Iraka među najstarijim su kršćanskim zajednicama na svijetu. Iranski popis iz 2016. izbrojao je 9.826 Jevreja. Pakistanski popis iz 2023. izbrojao je preko tri miliona kršćana. U Zaljevu su oko 13 posto stanovnika Ujedinjenih Arapskih Emirata kršćani. U Abu Dhabiju su 2023. jedna do druge otvorene džamija, crkva i sinagoga. Vlada Katara dala je crkvama u zakup zemljište izvan Dohe, a oko 15 posto njegovih stanovnika su kršćani. Saudijska Arabija imala je 2020. oko 2,1 milion kršćana, većinom radnika s Filipina, koji obavljaju bogosluženje privatno.
Na osnovu rada Roberta Bachija, Sergio DellaPergola procijenio je stanovništvo Palestine 1914., pod osmanskom vlašću, na 689.000: 525.000 muslimana, 94.000 Jevreja i 70.000 kršćana.
Prema Nacionalnom paktu predsjednik Libana mora biti kršćanin maronit, premijer musliman sunit, a predsjednik parlamenta musliman šiit. Prema podacima Pew Research Centera iz 2020., 27,9% stanovnika Libana bili su kršćani.
Kršćani u Iraku jedna su od najstarijih neprekinutih kršćanskih zajednica. Većina su Asirci, iz crkava poput Kaldejske katoličke crkve, Asirske crkve Istoka i Sirijske pravoslavne crkve.
Prema iranskom popisu, jevrejsko stanovništvo Irana iznosilo je 9.826 u 2016.
Kršćanstvo je treća najveća religija u Pakistanu; popis iz 2023. zabilježio je preko tri miliona kršćana, 1,37% stanovništva, u odnosu na 1,27% 2017.
Prema procjenama iz 2020. kršćani su činili 12,9% stanovništva Ujedinjenih Arapskih Emirata. Zemlja ima katoličke, pravoslavne i protestantske crkve, od kojih je 2023. deset bilo katoličkih.
Kompleks na ostrvu Saadiyat u Abu Dhabiju, Ujedinjeni Arapski Emirati, svečano otvoren 16. februara 2023., a otvoren 1. marta 2023. Sadrži džamiju (džamija Njegove Eminencije Ahmeda el-Tajjiba), crkvu (crkva Svetog Franje) i sinagogu (sinagoga Mojsija ben Majmona).
Kršćani su 2023. činili oko 15,4% stanovništva Katara. Godine 2005. vlada je crkvama dala u zakup zemljište u Mesaimeeru, izvan Dohe, gdje su sagradile svoje crkve.
U Saudijskoj Arabiji bilo je oko 2,1 milion kršćana 2020., većinom stranih radnika s Filipina. Mogu obavljati bogosluženje privatno, a na kompleksima stranaca postoje kršćanske službe; 2018. tamo je služena prva javna božanska liturgija, koju je obavilo koptsko sveštenstvo.
| Gdje | Jevreji i kršćani |
|---|---|
| Osmanska Palestina, 1914. | 94.000 Jevreja i 70.000 kršćana, pored 525.000 muslimana |
| Liban | Oko 28 posto kršćana (2020); predsjednik mora biti maronitski kršćanin |
| Irak | Asirski kršćani, među najstarijim kršćanskim zajednicama na svijetu |
| Iran | 9.826 Jevreja (popis 2016.); mjesta u parlamentu za Jevreje, kršćane i zoroastrijce |
| Pakistan | Preko tri miliona kršćana (popis 2023.); mjesta u parlamentu za nemuslimane |
| Ujedinjeni Arapski Emirati | Oko 13 posto kršćana (2020); džamija, crkva i sinagoga jedna pored druge u Abu Dhabiju |
| Katar | Oko 15 posto kršćana (2023); crkve na zemlji koju je vlada dala u zakup |
| Saudijska Arabija | Oko 2,1 milion kršćana (2020), većinom radnici s Filipina |
Kršćani u Zaljevu, muslimani na Zapadu
Mnogi ljudi vjeruju da kršćani ne mogu ići u Saudijsku Arabiju. U stvari, tamo je 2020. živjelo oko 2,1 milion kršćana, većinom radnika iz inostranstva. To je oko 6 posto njenih stanovnika. Bogosluženje obavljaju privatno. Samo su Mekka i sveti centar Medine zatvoreni za nemuslimane. U Kataru je oko 15 posto ljudi kršćana, a u Ujedinjenim Arapskim Emiratima oko 13 posto; obje zemlje imaju crkve. Sada uporedite Zapad. Godine 2016. muslimani su činili oko 4,9 posto ljudi Evrope. Godine 2017. činili su oko 1,1 posto ljudi Sjedinjenih Država. Dakle, kršćani čine veći udio ovih zaljevskih zemalja nego muslimani Evrope ili Amerike.
U Saudijskoj Arabiji bilo je oko 2,1 milion kršćana 2020., većinom stranih radnika s Filipina. Mogu obavljati bogosluženje privatno, a na kompleksima stranaca postoje kršćanske službe; 2018. tamo je služena prva javna božanska liturgija, koju je obavilo koptsko sveštenstvo.
Religije Saudijske Arabije navodi kao islam 90,4%, kršćanstvo 6,04%, hinduizam 2,03%, bez religije 0,69% i ostalo 0,86%.
Nemuslimanima je zabranjen ulazak u Mekku. U Medini je nemuslimanima zabranjen samo sveti dio starog grada, mnogo manje područje nego u Mekki; izvan njega ima znatan broj nemuslimanskih radnika migranata.
Kršćani su 2023. činili oko 15,4% stanovništva Katara. Godine 2005. vlada je crkvama dala u zakup zemljište u Mesaimeeru, izvan Dohe, gdje su sagradile svoje crkve.
Prema procjenama iz 2020. kršćani su činili 12,9% stanovništva Ujedinjenih Arapskih Emirata. Zemlja ima katoličke, pravoslavne i protestantske crkve, od kojih je 2023. deset bilo katoličkih.
Procjenjuje da je sredinom 2016. oko 25,8 miliona muslimana živjelo u 28 zemalja Evropske unije te Norveškoj i Švicarskoj, oko 4,9 posto stanovništva.
Prema procjeni Pew Foruma, 2017. u Sjedinjenim Državama bilo je 3,45 miliona muslimana, oko 1,1% stanovništva.
Stih čitan na drugi način
U jednoj Isusovoj prispodobi gospodar govori svom sluzi da prisili ljude da uđu. Augustin, kršćanski biskup i pisac s početka petog stoljeća, koristio je te riječi da opravda prisiljavanje kršćanskih neistomišljenika da se vrate u Crkvu. Stoljećima su navođene u odbranu prisile. Kur'an nema takav ajet. Prisilu zabranjuje izričitim riječima.
“I reče gospodar sluzi: Izađi na puteve i uz ograde i prisili ih da uđu, da se napuni moja kuća.”
Augustin brani upotrebu carske sile da se donatisti vrate u Katoličku crkvu i riječi ‘prisili ih da uđu’ iz prispodobe u Luki 14 čita kao opravdanje za to.
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
| Tekst | Njegove riječi | Kako je korišten |
|---|---|---|
| Luka 14:23 | “prisili ih da uđu” | Augustin ga je koristio da kršćanske disidente silom vrati u Crkvu. |
| Kur'an 2:256 | Nema prisile u vjeru | Zabranjuje da se vjerovanje ikome nameće silom. |
Stih po stih
Kur'an 3:85 — sura Ali Imran, ajet 85
“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.”
Navedeno za
Kritičari kažu da, ako Bog ne prima nijednu vjeru osim islama, muslimani svakog drugog vjernika moraju smatrati neprijateljem protiv kojeg se treba boriti ili kojeg treba preobratiti.
Odgovor
Ajet govori o tome šta Bog prima na ahiretu, a ne o tome kako muslimani postupaju s ljudima sada. Isti Kur'an zabranjuje prisilu u vjeri. Poslanika (ﷺ) ograničava na objavljivanje poruke. Dopušta dobrotu i pravdu prema svima koji se ne bore protiv muslimana.
Zaključak — Tvrdnja islama da je jedina prava vjera ide zajedno sa zabranom prisilnog preobraćenja i dužnošću pravde prema nemuslimanima.
Gledišta
Čitanje kritičara
Islam uči da Bog odbacuje svaku drugu vjeru. Dakle, kaže kritičar, ne može biti tolerantan prema drugim religijama ili prema ljudima koji ih slijede.
Kur'an kaže da nijedna vjera osim islama neće biti primljena.
Pobijanje
Ajet doista kaže da Bog ne prima nijednu vjeru osim islama. Ali on govori o ahiretu. Kako s ljudima treba postupati sada odgovoreno je na drugom mjestu. Kur'an zabranjuje prisiljavanje bilo koga u vjeri (2:256). Kaže da je Poslanikova (ﷺ) dužnost samo objaviti poruku (5:99). I dopušta dobrotu i pravdu prema onima koji se ne bore protiv muslimana (60:8).
Džainist: istina ima mnogo strana
Džainisti uče anekantu, što znači da istina ima mnogo strana. Nijedna obična osoba ne može vidjeti stvar sa svih strana. Mnogi džainisti kažu da to njihovu vjeru čini otvorenijom od religija koje tvrde da posjeduju jednu istinu.
Stvarnost ima mnogostruke aspekte koje nijedna obična osoba ne može vidjeti u cjelini, pa nijedna religija ne bi trebala tvrditi da ima cijelu istinu.
Pobijanje
Jaini objašnjava da sami džainisti anekantu koriste da prosuđuju druge sisteme. Učenja drugih škola nazivaju pogrešnim jer vide samo jednu stranu. Dakle, i džainizam smatra da vidi istinitije od drugih. Islam otvoreno iznosi istu vrstu tvrdnje i spaja je s tolerancijom. Nema prisile u vjeru, a dobrota i pravda duguju se svima koji se ne bore protiv muslimana.
Jevrejski: ne tražimo obraćenike
Judaizam ne traži obraćenike. Majmonid propisuje da pobožni među narodima koji drže sedam Nuhovih zakona imaju udjela u Budućem svijetu. Mnogi Jevreji to suprotstavljaju islamu, koji svakoga poziva da ga prihvati.
Judaizam pobožnima među narodima daje udio u Budućem svijetu ne tražeći od njih da se obrate. Islam kaže da je samo islam primljen.
Pobijanje
Majmonid dodaje da se nejevrej mora držati tih zakona zato što ih je Bog zapovjedio preko Musaa. Dakle, i judaizam smatra da je jedan objavljeni zakon istinit. Smatrati svoju vjeru istinitom nije netolerancija. Islam zabranjuje prisiljavanje bilo koga u vjeri. Muslimanima dopušta da jedu hranu Jevreja i da se žene Jevrejkama. I naređuje dobrotu i pravdu prema svima koji se ne bore protiv muslimana.
Islamsko gledište
Islam smatra da je samo on istinit i odbacuje lažna vjerovanja. Ali Kur'an i Poslanik (ﷺ) zabranjuju nametanje vjere bilo kome. Štite nemuslimane koji žive pod muslimanskom vlašću. Njihove zajednice zadržavaju vlastiti ibadet, zakon i sudove.
Kur'an zabranjuje prisilu u vjeri i Poslaniku (ﷺ) govori da ne smije nagoniti ljude da vjeruju.
Kur'an kaže da je Poslanikova (ﷺ) dužnost samo objaviti poruku. On nije tu da upravlja ljudima.
Poslanik (ﷺ) je upozorio da onaj ko ubije nemuslimana pod ugovorom neće osjetiti miris Dženneta.
Kur'an sljedbenicima Indžila dopušta da sude prema vlastitom spisu.
Džizja je bila godišnji porez plaćan u zamjenu za zaštitu. Plaćali su je samo slobodni odrasli muškarci nemuslimani. Žene i djeca nisu plaćali ništa.
Pod Osmanlijama je Pravoslavna crkva zadržala nadležnost nad vjerskim i porodičnim pravom svog naroda. Jevreji protjerani iz Španije 1492. bili su dočekani.
Islam odbacuje lažne ideje, ali naređuje toleranciju i pravdu prema ljudima koji ih drže.