Kratak odgovor
Ne, iako su bliski rođaci. Oba zabranjuju svinjetinu, krv i strvinu, i oba pri klanju izlijevaju krv. Košer zakon zabranjuje više: devu, zeca, školjke i rakove, određene masti, tetivu bedra i meso s mlijekom. Islam zabranjuje vino, koje košer zakon dozvoljava. Islam zapovijeda da se nad svakom životinjom spomene Allahovo (﷾) ime. Većina muslimanskih učenjaka to traži, osim ako je zaboravljeno. Većina muslimanskih učenjaka košer meso smatra dozvoljenim (Kur'an 5:5), ali jevrejsko pravo ne prihvata halal meso. Jevrejsko pravo kaže da njegovi dodatni zakoni o hrani obavezuju samo Jevreje. Kur'an kaže da je sva hrana bila dozvoljena sinovima Izraelovim prije Tevrata. Jedan rabin iz 2. stoljeća smatrao je da su nečiste životinje još bile dozvoljene Jakovljevim sinovima. Kur'an dodaje da je Allah (﷾) kasnije ukinuo neke dodatne zakone Izraela, preko Isaa, a zatim Muhammeda (ﷺ). Zato muslimani jedu devu. Jevreji drže košer zakon kao poziv na svetost, i muslimani to trebaju poštovati.
| Hrana ili pravilo | Halal | Košer |
|---|---|---|
| Svinjetina | Zabranjena | Zabranjena |
| Krv i strv | Zabranjene | Zabranjene |
| Deva | Dozvoljena | Zabranjena |
| Školjke | Većina učenjaka ih dozvoljava | Zabranjene |
| Meso s mlijekom | Nema pravila | Zabranjeno |
| Vino | Zabranjeno | Dozvoljeno |
| Božije ime pri klanju | Većina učenjaka ga zahtijeva, osim ako se zaboravi | Izgovara se blagoslov, ali je meso košer i bez njega |
| Meso onog drugog | Košer meso je dozvoljeno, za većinu učenjaka | Halal meso nije košer |
Potpuno objašnjenje
Šta košer zakon zabranjuje, riječima Tore
Levitski zakonik 11, u Tori (jevrejskoj knjizi zakona datoj preko Mojsija), dozvoljava svaku životinju koja i ima razdvojena kopita i preživa. Deva preživa, ali nema razdvojena kopita. Zato Tora za nju kaže: “ona vam je nečista”. Stijenski jazavac i zec zabranjeni su iz istog razloga. Svinja je zabranjena iz suprotnog. Ima razdvojena kopita, ali ne preživa. Pred kraj poglavlja navodi se razlog koji Jevreji daju za držanje ovih zakona: “budite sveti, jer sam Ja svet”. Vjernički Jevreji drže kašrut, košer zakone, kao svakodnevni čin svetosti i poslušnosti Bogu.
“Recite sinovima Izraelovim: Ovo su živa bića koja smijete jesti među svim životinjama na zemlji. Sve što ima razdvojena kopita, potpuno rascijepljene papke, i preživa, među životinjama, to smijete jesti. Ipak, od onih koje samo preživaju ili koje samo imaju razdvojena kopita ne jedite ove: devu, jer preživa, ali nema razdvojena kopita, ona vam je nečista. I stijenskog jazavca, jer preživa, ali nema razdvojena kopita, on vam je nečist. I zeca, jer preživa, ali nema razdvojena kopita, on vam je nečist. I svinju, jer ima razdvojena kopita i rascijepljene papke, ali ne preživa, ona vam je nečista. Njihovo meso ne jedite i njihovih se strvina ne dotičite; nečisti su vam.”
“Jer Ja sam GOSPOD, Bog vaš; posvetite se dakle i budite sveti, jer sam Ja svet; i ne onečišćujte se nikakvim gmizavcem koji se kreće po zemlji.”
Šta islam zabranjuje i Allahovo (﷾) ime nad životinjom
Islam zabranjuje strvinu (životinju koja je sama uginula), krv koja je istekla, svinjetinu i meso prineseno bilo čemu osim Allahu (﷾). Zabranjuje vino i druga opojna pića. Zapovijeda i da se nad svakom životinjom spomene Allahovo (﷾) ime: “Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime”. Većina učenjaka islamskog prava to čini uslovom. Ebu Hanifa (umro 767.) zabranjuje meso ako je ime namjerno izostavljeno. Ako je zaboravljeno, meso je dozvoljeno. Malik (umro 795.) i Ahmed (umro 855.) smatrali su isto, u svom najpoznatijem gledištu. Ova trojica osnovala su mezhebe islamskog prava. Eš-Šafi'i (umro 820.), koji je osnovao četvrti, ime je smatrao preporučenim, a ne uslovom. Dakle, za njega je meso dozvoljeno u oba slučaja. Islam nema propis o mesu i mlijeku. Većina učenjaka dozvoljava morsku hranu, iako mezheb Ebu Hanife dozvoljava samo ribu.
“Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa, to je, doista, pogano, ili što je kao vid neposluha zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.” A bude li ko primoran, a ne želi to i ne pretjeruje u tome – pa Gospodar tvoj je, doista, Oprostitelj grijeha, Milostivi.”
“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”
“Zato, jedite ono pri čijem je klanju spomenuto Allahovo ime, ako u Njegove ajete i znakove vjerujete.”
“Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime; to je, uistinu, neposluh! A šejtani, doista, navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili – i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.”
Ibn Kesir bilježi tri gledišta o mesu zaklanom bez spominjanja Allahovog imena. Neki ga zabranjuju bilo da je ime izostavljeno namjerno ili zaboravom; to se prenosi od Ibn Omera, eš-Ša'bija i Ibn Sirina, a u jednoj predaji od Malika i Ahmeda. Eš-Šafi'i i svi njegovi sljedbenici smatraju ime preporučenim, a ne uslovom, pa je meso u oba slučaja dozvoljeno; jedna predaja od Malika i jedna od Ahmeda slažu se s tim. Najpoznatije gledište Malika i Ahmeda, koje zastupaju i Ebu Hanife i njegovi sljedbenici, zabranjuje meso samo kada je ime izostavljeno namjerno.
Košer klanje: rez, provjere i blagoslov
Tora zabranjuje jedenje krvi i zapovijeda da se izlije “na zemlju kao vodu”. Kaže i da se životinja ubija “kao što sam ti zapovjedio”. Rabin Juda Princ objašnjava taj izraz. On je krajem 2. stoljeća uredio Mišnu, najraniji zbornik jevrejskog prava. Mojsiju je, kaže on, ovdje zapovjeđeno da se presiječe jednjak i dušnik. Talmud, zapis rabinskog prava i rasprava, čuva njegovo učenje. Jevrejsko pravo zatim provjerava organe životinje. Životinja s određenim manama, poput probušenog pluća, naziva se terefah i zabranjena je. Meso se ispire, namače i soli da se izvuče krv. Nijedan stih Tore ne traži da se nad životinjom izgovori Božije ime. Jevrejska praksa dodaje blagoslov prije klanja, koji imenuje Boga. Ali Shulchan Aruch, standardni zbornik jevrejskog prava (16. stoljeće), propisuje da je meso zaklano bez njega i dalje košer. Mišna (oko 200. n. e.) propisuje da životinja koju je zaklao nejevrej nije valjano zaklana. Shulchan Aruch to drži čak i za nejevreja koji ne obožava nikakav kip. Dakle, jevrejsko pravo halal meso ne tretira kao košer, ma kako pažljivo ono bilo zaklano.
“Samo budi postojan u tome da ne jedeš krv; jer krv je život; i ne jedi život s mesom. Ne jedi je; izlij je na zemlju kao vodu.”
“Ako je mjesto koje GOSPOD, Bog tvoj, izabere da ondje stavi Svoje ime predaleko od tebe, onda koli od krupne i sitne stoke koju ti je GOSPOD dao, kao što sam ti zapovjedio, i jedi unutar vrata svojih, po svoj želji duše svoje.”
Halaha. Baraita: rabin Juda Princ (kraj 2. stoljeća) ‘kao što sam ti zapovjedio’ (Ponovljeni zakon 12:21) čita kao učenje da je Mojsiju zapovjeđeno o zakonima klanja: da se presiječe jednjak i dušnik, veći dio jednog od njih kod ptice, a oba kod stoke.
Halaha. Navodi mane koje domaću životinju čine terefa, zabranjenom čak i nakon valjanog klanja. Među njima su probušen jednjak, presječen dušnik, probušena moždana opna, srce probušeno do komore, slomljena kičma s presječenom moždinom i probušena ili manjkava pluća. Životinja koja je pala s krova ili koju je rastrgao vuk također je terefa. Pravilo: svaka povreda takva da životinja ne bi mogla nastaviti živjeti.
Halaha, u zakonima o soljenju i ispiranju mesa. Meso se mora isprati prije soljenja. Isserlesova glosa savjetuje da se najprije namače u vodi oko pola sata. Zatim se ostavi da se ocijedi, da voda ne bi otopila so prije nego što so izvuče krv.
Onaj ko kolje mora najprije izgovoriti blagoslov ‘koji nas je posvetio Svojim zapovijedima i zapovjedio nam o klanju’. Ako je zaklao bez blagoslova, životinja je košer. Jedan blagoslov obuhvata sve životinje i ptice koje zakolje (19:2). Majmonid propisuje isto (Zakoni o klanju 1:2): meso je dozvoljeno bilo da je blagoslov izostavljen greškom ili namjerno.
Halaha o tome ko smije klati. Svi smiju klati i njihovo je klanje valjano, osim gluhonijeme osobe, osobe bez razuma i maloljetnika, osim ako ih drugi nadziru. Životinja koju je zaklao nejevrej ima status nevela, životinje koja nije valjano zaklana, i Jevreji je ne smiju jesti.
Halaha. Životinja koju je zaklao nejevrej je nevela, nevaljano zaklana, čak i ako je on maloljetan, čak i ako ne obožava idola i čak i ako ga drugi nadziru. Isserlesova glosa kao primjer navodi nejevreja stanovnika (ger toshav), onoga ko se drži nuhovskih zakona.
Meso i mlijeko: jedan stih i šira pravila rabina
Tora tri puta kaže: “Ne kuhaj jare u mlijeku majke njegove”. Škola rabina Jišmaela, učitelji iz 2. stoljeća navedeni u Talmudu, ta tri stiha čita kao tri zabrane. One zabranjuju kuhanje mesa u mlijeku, njegovo jedenje i bilo kakvu korist od njega. Talmud i ‘jare’ čita kao svaku domaću životinju. Mišna dodaje perad i drži sir izvan istog stola. U istom poglavlju rabin Akiva, rabin iz 2. stoljeća, kaže da divlje životinje i perad u mlijeku “nisu iz Tore”. Dakle, velik dio razdvajanja mesa i mlijeka pravo je koje su rabini izgradili oko stiha. Abraham je pred svoje goste stavio “skute, i mlijeka, i tele”. Raši (umro 1105.), srednjovjekovni jevrejski komentator, kaže da je Abraham donosio svako jelo kad bi bilo gotovo. Ali jedan midraš, rabinsko učenje o Pismu, kaže da Bog govori anđelima da su za Abrahamovim stolom jeli meso s mlijekom. Ortodoksni i konzervativni Jevreji kašrut smatraju obaveznim. Reformski judaizam to prepušta izboru svakog čovjeka.
“Najbolje prve plodove zemlje svoje donesi u dom GOSPODA Boga svoga. Ne kuhaj jare u mlijeku majke njegove.”
Halaha. Učenje škole rabina Jišmaela (2. stoljeće): ‘Ne kuhaj jare u mlijeku njegove majke’ napisano je tri puta (Izlazak 23:19, 34:26 i Ponovljeni zakon 14:21). Jednom zabranjuje jedenje mesa kuhanog u mlijeku, jednom bilo kakvu korist od njega, a jednom njegovo kuhanje. Ranije u traktatu (113b) Talmud ‘jare’, gdje nijedan stih ne kaže ‘od koza’, čita tako da uključuje tele i jagnje.
Halaha o mesu i mlijeku. Nijedno meso ne smije se kuhati u mlijeku, osim ribe i skakavaca, i meso se ne smije iznositi na sto sa sirom. Za perad, škola Šamaja dopušta na istom stolu, ali ne da se jede sa sirom; škola Hilela zabranjuje oboje.
Halaha o dometu zapovijedi Tore. Rabin Akiva (2. stoljeće) kaže da divlje životinje i perad u mlijeku ‘nisu iz Tore’ (einam min ha-Torah), budući da stih tri puta imenuje jare. Rabin Jose Galilejac isključuje perad, koja nema majčinog mlijeka. Na drugom mjestu Talmud bilježi da su u gradu rabina Josea Galilejca jeli perad s mlijekom (Šabat 130a; Hulin 116a).
“I uze skute, i mlijeka, i tele koje je pripremio, i stavi pred njih; i stajao je kraj njih pod drvetom, a oni su jeli.”
O riječima ‘tele koje je pripremio’ Raši piše da je ono što je Abraham prvo pripremio prvo iznio pred svoje goste. Napominje i da se hljeb ne spominje i ‘jeli su’ čita kao ‘činilo se da jedu’.
Agada. Kada je Mojsije otišao po druge ploče, anđeli su prigovorili da je Izrael već prekršio ‘Nemoj imati drugih bogova osim Mene’. Bog je odgovorio da uvijek optužuju Izrael. A ipak, kada su sišli k Abrahamu, jeli su meso s mlijekom (basar be-chalav), kao što kaže Postanak 18:8. Izraelsko dijete, kojem majka da hljeb, meso i sir, kaže joj da ga je učitelj naučio ‘Ne kuhaj jare u mlijeku njegove majke’.
Smije li musliman jesti košer hranu?
Kur'an kaže: “jela onih kojima je data Knjiga dozvoljena su vam”. Sljedbenici Knjige su Jevreji i kršćani, koji su primili spis prije islama. Ibn Kesir (umro 1373.), vodeći komentator Kur'ana, prenosi da se učenjaci slažu da to znači njihovo zaklano meso. Njegov razlog je da oni kolju samo Allahu (﷾) i spominju samo Njega. Jevrejski koljač blagosilja Boga prije nego što počne, iako jedan blagoslov može obuhvatiti mnogo životinja. Zato se košer meso općenito smatra dozvoljenim muslimanima, iako neki radije biraju halal meso gdje ga ima. Vino je druga stvar. Tora dozvoljava da se desetina, deseti dio godišnjeg roda, pretvori u novac i potroši “na vino, ili na žestoko piće”. Troši se da se jede i raduje pred GOSPODOM. Košer zakon dozvoljava vino. Dakle, košer oznaka na piću ili umaku ne čini ga halalom.
“Danas vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i jela onih kojima je data Knjiga dozvoljena su vam, i vaša su jela njima dozvoljena, i čestite žene vjernice, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenčane darove njihove dadnete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko niječe propise vjere – uzalud će mu biti djela njegova, i on će, na onome svijetu među gubitnicima biti.”
Ibn Kesir prenosi od Ibn Abbasa, Mudžahida, Seida ibn Džubejra, Ikrime, Ataa, el-Hasana i drugih da ‘hrana sljedbenika Knjige’ znači životinje koje oni kolju. Kaže da se učenjaci slažu da je njihovo zaklano meso dozvoljeno muslimanima, jer oni smatraju klanje za bilo koga osim Allaha zabranjenim i nad njim spominju samo Allahovo ime. Napominje da malikije nisu dopuštali muslimanima da jedu ono što sami Jevreji smatraju zabranjenim u svom klanju, poput određenih masti, dok su drugi mezhebi to dozvoljavali.
Onaj ko kolje mora najprije izgovoriti blagoslov ‘koji nas je posvetio Svojim zapovijedima i zapovjedio nam o klanju’. Ako je zaklao bez blagoslova, životinja je košer. Jedan blagoslov obuhvata sve životinje i ptice koje zakolje (19:2). Majmonid propisuje isto (Zakoni o klanju 1:2): meso je dozvoljeno bilo da je blagoslov izostavljen greškom ili namjerno.
“I potroši novac na što god tvoja duša poželi, na volove, ili na ovce, ili na vino, ili na žestoko piće, ili na što god tvoja duša zatraži od tebe; i jedi ondje pred GOSPODOM Bogom svojim, i raduj se, ti i dom tvoj.”
“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”
Kašrut je za Izrael, a ne za svaki narod
Judaizam ne traži od nejevreja da drže košer. Nakon potopa Bog je Noi dao za hranu: “Sve što se kreće i živi”. Zabranio je samo meso s njegovom krvlju života. Majmonid (umro 1204.), rabin i pravni učenjak iz 12. stoljeća, propisuje šta obavezuje Noine potomke, to jest sve nejevreje. Obavezuje ih sedam zapovijedi, a kašrut nije među njima. Dakle, musliman koji jede devu ne krši nijedan zakon za koji judaizam smatra da ga obavezuje.
“Sve što se kreće i živi bit će vam hrana; kao i zeleno bilje, sve sam vam dao. Samo meso s njegovim životom, to jest njegovom krvlju, ne jedite.”
Majmonid navodi šest zapovijedi datih Adamu: protiv idolopoklonstva, psovanja Boga, ubistva, zabranjenih veza i krađe, te da se uspostave sudovi. Nuhu je dodana zabrana mesa žive životinje (Postanak 9:4), što čini sedam, i tako je stajalo za cijeli svijet do Abrahama. Abrahamu je zapovjeđeno obrezivanje; Izak je izdvojio desetinu; “Jakov je dodao tetivu bedra” (gid ha-nasheh); u Egiptu je Amram primio daljnje zapovijedi; dok nije došao Mojsije i Tora je dovršena preko njega. Sedam nuhovskih zapovijedi ono je što jevrejski zakon traži od nejevreja; kašrut nije među njima.
Prije Sinaja: Jakov i tetiva bedra
Postanak jedno pravilo o hrani objašnjava događajem iz Jakovljevog života, dugo prije nego što je Tora data na gori Sinaj. Nakon što se borio kod Penuela, “sinovi Izraelovi ne jedu tetivu bedrene žile”. Na hebrejskom je to gid ha-nasheh. “do dana današnjeg” je vrijeme samog pripovjedača, a ne datum prije Sinaja. Mišna bilježi spor o tome kada je pravilo počelo. Rabin Juda (bar Ilai), rabin iz 2. stoljeća, kaže da je to bilo zabranjeno Jakovljevim sinovima. Nečiste životinje su im, kaže on, još bile dozvoljene. Mudraci, većina u Mišni, odgovaraju da je to rečeno na Sinaju i zapisano na svom mjestu. Jevrejsko pravo (halaha) slijedi Mudrace. Nijedna strana u ovom sporu ne kaže da su nečiste životinje bile zabranjene prije Sinaja. Majmonidov zbornik prava tetivu ubraja među Jakovljeve dodatke prije Mojsija. Njegov komentar Mišne dodaje da je Jevreji drže jer je Bog to zapovijedio preko Mojsija, a ne zbog Jakova.
“Zato sinovi Izraelovi ne jedu tetivu bedrene žile koja je na šupljini bedra, do dana današnjeg; jer je dotaknuo šupljinu bedra Jakovljeva, baš u tetivi bedrene žile.”
Halaha o tetivi bedra (gid ha-nasheh). Mudraci propisuju da se ona odnosi na čiste životinje, a ne na nečiste. Rabin Juda (Jehuda bar Ilai, 2. stoljeće) kaže da se odnosi i na nečiste životinje. Njegov razlog: tetiva je već bila zabranjena Jakovljevim sinovima, dok su im nečiste životinje još bile dozvoljene. Mudraci odgovaraju: “rečeno je na Sinaju, ali zapisano na svom mjestu” (be-Sinai ne'emar, ela she-nikhtav bi-mkomo). Halaha slijedi Mudrace.
Majmonid navodi šest zapovijedi datih Adamu: protiv idolopoklonstva, psovanja Boga, ubistva, zabranjenih veza i krađe, te da se uspostave sudovi. Nuhu je dodana zabrana mesa žive životinje (Postanak 9:4), što čini sedam, i tako je stajalo za cijeli svijet do Abrahama. Abrahamu je zapovjeđeno obrezivanje; Izak je izdvojio desetinu; “Jakov je dodao tetivu bedra” (gid ha-nasheh); u Egiptu je Amram primio daljnje zapovijedi; dok nije došao Mojsije i Tora je dovršena preko njega. Sedam nuhovskih zapovijedi ono je što jevrejski zakon traži od nejevreja; kašrut nije među njima.
Majmonid propisuje da halaha nije kao kod rabina Jude. Odgovor Mudraca, ‘bilo je zabranjeno od Sinaja’, naziva velikim načelom. Šta god Jevreji danas drže ili izbjegavaju, drže samo po Božijoj zapovijedi preko Mojsija, a ne zato što je Bog to rekao prorocima prije njega. Jevreji izbjegavaju meso žive životinje zbog Mojsijeve zapovijedi, a ne Nuhove, i obrezuju se zbog Mojsijeve zapovijedi, a ne zato što je to činio Abraham. “Tako i tetiva bedra: ne slijedimo zabranu našeg oca Jakova, nego zapovijed našeg učitelja Mojsija.”
Kur'an: sva hrana bila je dozvoljena Izraelu prije Tevrata
Kur'an kaže da je sva hrana bila dozvoljena sinovima Israilovim prije nego što je Tevrat objavljen. Jedini izuzetak jeste ono što je Israil, to jest Jakub, sam sebi zabranio. Kur'an ne imenuje čega se odrekao. Et-Taberi (umro 923.), rani komentator Kur'ana, prenosi šta su rekli rani komentatori. Jakub je patio od 'irq al-nasa, išijasnog živca. Zavjetovao se da će se odreći žila ('uruq), ili devinog mesa, ili oboga. Et-Taberi napominje da su se Jevreji njegovog vremena još klonili oboga. Sam Kur'an ne kaže da je Jakub zabranio tetivu. Tu vezu prave komentatori. A Kur'an se poziva na sam pisani Tevrat: “Donesite Tevrat i čitajte ga”. Tora potvrđuje redoslijed događaja iz Kur'ana. Noi je dato sve što se kreće za hranu. Pravilo o tetivi ispričano je u Jakovljevoj priči. Jedan rabin Mišne, rabin Juda, smatrao je isto: jedno pravilo počelo je s Jakovom, dok su nečiste životinje još bile dozvoljene.
“Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio. Reci: “Donesite Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite!””
Et-Taberi bilježi da je Jakub (Izrael) patio od irk en-nesa, išijasa, koji ga je držao budnim noću, i zavjetovao se da će, ako ga Allah izliječi, ostaviti nešto što je jeo. Ibn Abbas, Mudžahid i Katade kažu da su to bile vene (uruk); Ata i Abdullah ibn Kesir kažu devino meso i mlijeko; el-Hasan kaže devino meso; druga predaja od Ibn Abbasa imenuje i vene i devino meso. Od Ibn Abbasa i Katade prenosi da iz tog razloga Jevreji uklanjaju vene iz mesa. Et-Taberi daje prednost predaji koja imenuje i vene i devino meso, jer se Jevreji do njegovog vremena slažu u njihovom zabranjivanju. Ajet čita tako da nikakva hrana nije bila zabranjena sinovima Izraela objavom prije Tevrata, osim onoga što je njihov otac sam sebi zabranio.
Halaha o tetivi bedra (gid ha-nasheh). Mudraci propisuju da se ona odnosi na čiste životinje, a ne na nečiste. Rabin Juda (Jehuda bar Ilai, 2. stoljeće) kaže da se odnosi i na nečiste životinje. Njegov razlog: tetiva je već bila zabranjena Jakovljevim sinovima, dok su im nečiste životinje još bile dozvoljene. Mudraci odgovaraju: “rečeno je na Sinaju, ali zapisano na svom mjestu” (be-Sinai ne'emar, ela she-nikhtav bi-mkomo). Halaha slijedi Mudrace.
“Sve što se kreće i živi bit će vam hrana; kao i zeleno bilje, sve sam vam dao. Samo meso s njegovim životom, to jest njegovom krvlju, ne jedite.”
“Zato sinovi Izraelovi ne jedu tetivu bedrene žile koja je na šupljini bedra, do dana današnjeg; jer je dotaknuo šupljinu bedra Jakovljeva, baš u tetivi bedrene žile.”
Kur'an imenuje zabrane same Tore (6:146)
Kur'an navodi šta je Allah (﷾) zabranio Jevrejima. Imenuje svaku životinju s ‘nerascijepljenim kopitom’ i loj goveda i ovaca. Et-Taberi od ranih komentatora Ibn Abbasa, Mudžahida i Katade prenosi šta znači ‘nerascijepljeno kopito’: deva i noj. To odgovara vlastitom spisku Tore. Deva “nema razdvojena kopita”, a loj goveda, ovce i koze zabranjen je. Kur'an to naziva Allahovim (﷾) zakonima, datim Izraelu.
“Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili kandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješanog s kostima. Time smo ih zbog nepravde njihove kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu.”
Et-Taberi kull zi zufur, ‘svaku (životinju) s nepodijeljenim kopitom’, objašnjava kao životinje i ptice čija stopala nisu rascijepljena, poput deve i noja. To prenosi od Ibn Abbasa, Mudžahida, Katade i es-Suddija; Ibn Zejd kaže samo deva. O masti goveda i ovce kaže da im je sva bila zabranjena osim onoga što ajet izuzima: masti na leđima, na utrobi ili pomiješane s kosti.
“Reci sinovima Izraelovim: Ne jedite nikakvog loja, ni od vola, ni od ovce, ni od koze.”
“Recite sinovima Izraelovim: Ovo su živa bića koja smijete jesti među svim životinjama na zemlji. Sve što ima razdvojena kopita, potpuno rascijepljene papke, i preživa, među životinjama, to smijete jesti. Ipak, od onih koje samo preživaju ili koje samo imaju razdvojena kopita ne jedite ove: devu, jer preživa, ali nema razdvojena kopita, ona vam je nečista. I stijenskog jazavca, jer preživa, ali nema razdvojena kopita, on vam je nečist. I zeca, jer preživa, ali nema razdvojena kopita, on vam je nečist. I svinju, jer ima razdvojena kopita i rascijepljene papke, ali ne preživa, ona vam je nečista. Njihovo meso ne jedite i njihovih se strvina ne dotičite; nečisti su vam.”
Zašto Kur'an kaže da su neka dobra jela bila zabranjena Izraelu
Kur'an za neke od ovih zakona daje razlog koji Tora ne daje. Kaže: “I zbog nepravde jevreja Mi smo im neka lijepa jela zabranili, koja su im bila dozvoljena” (4:160). Za to kaže i: “Time smo ih zbog nepravde njihove kaznili” (6:146). To je vlastita tvrdnja Kur'ana i muslimani je drže objavom. Glagoli su u prošlom vremenu. Ajeti oko 4:160 govore o historiji Izraela od Musaovog vremena. I Mojsije je na isti način korio svoj narod: “bili ste buntovni protiv GOSPODA”. Kur'an ne kaže da se Jevreji koji danas drže kašrut kažnjavaju. Isti Kur'an o Tevratu kaže da je u njemu “uputa i svjetlo”. Hvali Sljedbenike Knjige koji se zalažu za pravo. Nikada kašrut ne naziva nesvetim. Ove zakone naziva Allahovim (﷾) zapovijedima Izraelu, koje se drže iz poslušnosti Njemu.
“I zbog nepravde jevreja Mi smo im neka lijepa jela zabranili, koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali.”
“Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili kandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješanog s kostima. Time smo ih zbog nepravde njihove kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu.”
“Sjećaj se, ne zaboravi kako si razgnjevio GOSPODA, Boga svoga, u pustinji; od dana kad si izašao iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto bili ste buntovni protiv GOSPODA.”
“Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici koji su bili Allahu poslušni, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su baš nevjernici.”
“Nisu svi oni isti! Među onima kojima je Knjiga data ima ispravnih, koji po cijelu noć ajete Allahove uče i sedždu Mu čine. Oni u Allaha i onaj svijet vjeruju, naređuju da se čine dobra djela, a odvraćaju od zlih, i žure činiti dobro. Oni su među dobrima. Kakvo god dobro da urade, neće im biti negirano, a Allah dobro zna one koji se Njega boje.”
Zašto muslimani smiju jesti devu: Kur'an kaže da ju je Allah (﷾) dozvolio
U Kur'anu Isa kaže da je došao da potvrdi Tevrat. Došao je, “dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno”. Et-Taberi prenosi rane komentatore koji među tim navode devino meso i određene masti. Kur'an Muhammeda (ﷺ) opisuje kao vjerovjesnika, “koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi”. Kaže da je Allah (﷾) svakoj zajednici dao zakon i put. Muslimani slijede zakon koji je donio posljednji vjerovjesnik (ﷺ). Kur'an deve navodi među stokom koju je Allah (﷾) dao i među žrtvama prinesenim u Njegovo ime.
“Potvrđujući tako istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i dopuštajući nešto što vam je bilo zabranjeno, ja vam donosim dokaz od Gospodara vašega. Pa Allaha se bojte, a meni pokorni budite!”
Et-Taberi kaže da je Isus vjerovao u Tevrat kao Allahov i postupao po njemu, ne razlikujući se ni od jednog njegovog propisa osim tamo gdje je Allah u Indžilu olakšao ono što je u Tevratu bilo otežano. Prenosi od Katade, er-Rebi'a i Ibn Džurejdža da su stvari koje su učinjene dozvoljenim bile tevratske zabrane poput devinog mesa, određenih masti i nekih riba i ptica. Od Vehba ibn Munebbiha prenosi da je Isus slijedio Musaov zakon, držao subotu i u namazu se okretao prema Jerusalemu.
“onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. A oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – oni će baš uspjeti.”
“A tebi objavljujemo Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
“i par kamila i par goveda. Reci: “Da li je On zabranio mužjake i ženke i ono što se nalazi u utrobama ženki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?” Ima li onda većeg zulumćara od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo? Allah sigurno neće uputiti na Pravi put ljude koji su nepravedni.”
“A deve smo vam učinili jednim od Allahovih obreda hadža, i vi od njih imate koristi, zato spominjite Allahovo ime kad budu u redove poredane. A kad padnu na zemlju, preklane, jedite ih, a nahranite i onog koji ne prosi, a i onog koji prosi – tako smo vam ih potčinili da biste zahvalni bili.”
Da li bi se i islamski zakon mogao ukinuti na isti način?
Jevrejski čitalac može okrenuti argument. I islam je mijenjao propise: Kur'an kaže da Allah (﷾) jedan ajet zamjenjuje drugim. Razlika je u tekstovima. Te promjene došle su za života vjerovjesnika koji ih je donio, istom objavom. Kur'an Muhammeda (ﷺ) naziva Pečatom vjerovjesnika, to jest posljednjim od njih. Kaže i da je vjera usavršena. Tora nikada ne naziva Mojsija posljednjim prorokom. Ona obećava jednog koji će doći, s Božijim riječima u ustima. Stranica o Ponovljenom zakonu 18:18 odgovara na jevrejsko čitanje tog stiha. Majmonid je iznio poentu sličnog oblika, iako je izveo suprotan zaključak. Jevreji drže zakon o tetivi, napisao je, jer je to Bog zapovijedio preko Mojsija, a ne zato što ga je Jakov držao. Po njegovom gledištu zakon koji obavezuje dolazi od kasnijeg proroka, Mojsija. Sam Majmonid propisao je da nijedan prorok ne smije mijenjati Toru (Temelji Tore 9:1). Da li je Bog poslao nekoga nakon Mojsija pitanje je oko kojeg je spor. Muslimani drže Ibrahimovu vjeru po zakonu koji je Allah (﷾) dao preko posljednjeg vjerovjesnika (ﷺ).
“Koji god ajet promijenimo, ili ga zaboravu prepustimo, Mi bolji od njega ili sličan njemu donesemo. Zar ti ne znaš da Allah nad svime ima moć?!”
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
“Podići ću im proroka između braće njihove, kao što si ti; i stavit ću Moje riječi u njegova usta, i on će im govoriti sve što mu zapovjedim. I dogodit će se: ko god ne bude slušao Moje riječi koje će on govoriti u Moje ime, Ja ću to tražiti od njega.”
Majmonid propisuje da halaha nije kao kod rabina Jude. Odgovor Mudraca, ‘bilo je zabranjeno od Sinaja’, naziva velikim načelom. Šta god Jevreji danas drže ili izbjegavaju, drže samo po Božijoj zapovijedi preko Mojsija, a ne zato što je Bog to rekao prorocima prije njega. Jevreji izbjegavaju meso žive životinje zbog Mojsijeve zapovijedi, a ne Nuhove, i obrezuju se zbog Mojsijeve zapovijedi, a ne zato što je to činio Abraham. “Tako i tetiva bedra: ne slijedimo zabranu našeg oca Jakova, nego zapovijed našeg učitelja Mojsija.”
Halaha. Jasno je i izričito u Tori da je ona zapovijed koja stoji zauvijek, bez promjene, oduzimanja i dodavanja, kao što kaže: ‘ne dodaj tome niti oduzmi od toga’ (Ponovljeni zakon 13:1). Iz ‘Nije na nebu’ (Ponovljeni zakon 30:12) uči da nijedan prorok sada ne smije uvesti ništa novo. Dakle, ako čovjek, bilo iz naroda ili iz Izraela, pokaže znak i čudo i kaže da ga je GOSPOD poslao da doda zapovijed ili ukloni zapovijed, da objasni zapovijed na način koji nije čuven od Mojsija, ili da kaže da su zapovijedi bile samo za neko vrijeme, on je lažni prorok (navi sheker), jer dolazi da porekne Mojsijevo proroštvo.
Odgovori na jevrejske replike
Levitski zakonik 3:17 — Tora (Zakon), poglavlje 3, stih 17 (JPS 1917)
“Neka to bude vječna uredba kroz vaše naraštaje u svim vašim prebivalištima: da ne jedete ni loja ni krvi.”
Navedeno za
Tora zabranu loja i krvi naziva: “vječna uredba kroz vaše naraštaje”. Zakon koji Bog naziva vječnim ne može ukinuti nijedan kasniji prorok. Majmonid navodi upravo ovaj izraz da propiše da nijedan prorok ne smije mijenjati Toru.
Odgovor
Islam drži polovinu stiha o krvi: krv koja je istekla zabranjena je i muslimanima. O loju se Kur'an slaže da je bio zabranjen Izraelu. Pitanje je hebrejska riječ olam, ‘zauvijek’. Ona sama po sebi ne znači bez kraja. Sluga koji odluči ostati kod svog gospodara služi mu ‘zauvijek’. Raši, srednjovjekovni jevrejski komentator, slijedi Talmud i Mekhiltu, rani rabinski komentar Izlaska. On to čita “do Jubileja”, pedesete godine. Levitski zakonik 3, gdje stoji ovaj stih, izlaže žrtve mira. Leviticus Rabbah, rani rabinski komentar Levitskog zakonika, bilježi rabine 3. i 4. stoljeća. U vremenu koje dolazi, kažu oni, prestat će sve žrtve, osim žrtve zahvalnice. Jedan kasni midraš bilježi jedno gledište da će Bog tada dozvoliti nečiste životinje i drugo da neće. Jevrej će odgovoriti da to govori o budućem dobu. Čak i tako, prvo gledište dopušta da Bog može promijeniti ono što je zabranio. Sama Tora obećava proroka koji će doći, s Božijim riječima u ustima. Ako Bog govori preko njega, to je Božija vlastita granica.
Zaključak — ‘Vječna’ ne rješava da li Bog može ukinuti zakon koji je dao. To zavisi od toga da li je poslao proroka kojeg je Tora obećala.
Ponovljeni zakon 13:1 — Tora (Zakon), poglavlje 13, stih 1 (JPS 1917)
“Svu ovu riječ koju vam zapovijedam, držite i vršite; ne dodaji joj ništa, niti išta oduzimaj od nje.”
Navedeno za
Tora kaže: “ne dodaji joj ništa, niti išta oduzimaj od nje”. Majmonid propisuje da je lažni prorok svako ko kaže da je neka zapovijed bila samo za neko vrijeme. Dakle, nijedan prorok ne može ukinuti zabranu deve.
Odgovor
Stih zabranjuje Izraelu da svojom rukom dodaje ili oduzima. On ne obavezuje Boga, a Tora bilježi da Bog mijenja zakon o hrani. Adamu su za hranu date biljke. Noi je dato: “Sve što se kreće i živi”, “kao i zeleno bilje”. Rav, babilonski rabin iz 3. stoljeća, u Talmudu kaže isto: meso nije bilo dozvoljeno Adamu, ali je bilo dozvoljeno Noinim sinovima. Majmonidov propis, kao i propis rabina prije njega, čitanje je ovih stihova. Sam stih govori Izraelu. Ponovljeni zakon 13 proroka provjerava po tome da li poziva drugim bogovima (13:3). Islam poziva Bogu Šeme, jevrejske izjave da je Bog Jedan.
Zaključak — Tora pokazuje da sam Bog mijenja ono što se smije jesti. Da li je to učinio ponovo zavisi od toga da li je poslao proroka kojeg je Tora obećala.
Mišna Hulin 7:6 — traktat Hulin, poglavlje 7, mišna 6
Halaha o tetivi bedra (gid ha-nasheh). Mudraci propisuju da se ona odnosi na čiste životinje, a ne na nečiste. Rabin Juda (Jehuda bar Ilai, 2. stoljeće) kaže da se odnosi i na nečiste životinje. Njegov razlog: tetiva je već bila zabranjena Jakovljevim sinovima, dok su im nečiste životinje još bile dozvoljene. Mudraci odgovaraju: “rečeno je na Sinaju, ali zapisano na svom mjestu” (be-Sinai ne'emar, ela she-nikhtav bi-mkomo). Halaha slijedi Mudrace.
Navedeno za
Jevrejsko pravo slijedi Mudrace, a ne rabina Judu: zakon o tetivi rečen je na Sinaju. Dakle, pravilo o hrani koje datira od Jakova počiva na gledištu koje Mišna odbacuje.
Odgovor
Tvrdnji Kur'ana ne treba rabin Juda. Ona kaže samo da je sva hrana bila dozvoljena sinovima Israilovim prije nego što je Tevrat objavljen, osim onoga što je Israil sam sebi nametnuo. Mudraci smatraju da je čak i zakon o tetivi rečen na Sinaju. Nijedna strana u sporu iz Mišne ne kaže da su nečiste životinje bile zabranjene Jakovljevim sinovima. Sam Postanak tetivu vezuje za Jakovljevu povredu, a Majmonidov zbornik prava ubraja je među Jakovljeve dodatke. Kur'an ne imenuje tetivu; tu vezu prave komentatori.
Zaključak — Rabin Juda otvoreno kaže da su nečiste životinje bile dozvoljene Jakovljevim sinovima, a Mudraci ne kažu drugačije. Prije Sinaja deva im je bila dozvoljena, kako Kur'an kaže.
Mišna Kidušin 4:14 — traktat Kidušin, poglavlje 4, mišna 14
Agada. Na kraju traktata rabin Nehoraj (2. stoljeće) kaže da bi svog sina poučavao samo Tori, koja čuva čovjeka u mladosti i daje mu nadu u starosti. Završava Abrahamom, blagoslovljenim u starosti: “nalazimo da je naš otac Abraham izvršio cijelu Toru prije nego što je data”, navodeći Postanak 26:5, gdje je Abraham držao Božiju ‘odredbu’, ‘zapovijedi’, ‘propise’ i ‘zakone’.
Navedeno za
Mišna kaže da je naš otac Abraham držao cijelu Toru prije nego što je data. Dakle, patrijarsi i Jakovljevi sinovi nisu jeli devu, i tvrdnja Kur'ana pada.
Odgovor
Taj redak je agada, učenje koje nije zakon. To rabin Nehoraj, rabin iz 2. stoljeća, hvali Abrahamovu pobožnost. To nije propis o tome šta je bilo dozvoljeno. U pravnom sporu iz Hulin 7:6 rabin Juda kaže da su nečiste životinje bile dozvoljene Jakovljevim sinovima. Mudraci to ne poriču. Jakov je oženio dvije sestre, što Levitski zakonik zabranjuje, pa patrijarsi nisu živjeli pod zakonom Tore. Jedan midraš čak kaže da Bog govori anđelima da su za Abrahamovim stolom jeli meso s mlijekom. Kur'an pita zašto se Sljedbenici Knjige raspravljaju o Ibrahimu, kad je Tevrat došao poslije njega.
Zaključak — Držati zakon po izboru nije isto što i da je nešto zabranjeno. Prije Sinaja deva je bila dozvoljena.
Kur'an 5:3 — sura El-Maide, ajet 3
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
Navedeno za
Ako kasniji prorok može ukinuti zakone Tore o hrani, još kasniji može ukinuti zakone Kur'ana. Islamski argument poništava njegovu vlastitu tvrdnju da je konačan.
Odgovor
Odgovor je u riječima svake knjige. Tora nikada ne naziva Mojsija posljednjim prorokom. Ona obećava jednog koji će doći, kojeg Izrael mora slušati. Kur'an Muhammeda (ﷺ) naziva Pečatom vjerovjesnika i kaže da je vjera usavršena. Svako ko bi se kasnije proglasio vjerovjesnikom proturječio bi samom tekstu Kur'ana. Prorok nakon Mojsija, nasuprot tome, ispunjava obećanje Tore. Vlastite promjene propisa u islamu došle su za života Poslanika (ﷺ), istom objavom.
Zaključak — Tora ostavlja vrata otvorena proroku koji će doći; Kur'an ih zatvara. Razlika je u samim tekstovima.
Levitski zakonik 11:44 — Tora (Zakon), poglavlje 11, stih 44 (JPS 1917)
“Jer Ja sam GOSPOD, Bog vaš; posvetite se dakle i budite sveti, jer sam Ja svet; i ne onečišćujte se nikakvim gmizavcem koji se kreće po zemlji.”
Navedeno za
Kašrut je svetost, a ne kazna: “budite sveti, jer sam Ja svet”. Nazvati ga kaznom za grijeh vrijeđa Toru i Jevreje koji je drže.
Odgovor
Kur'an nikada ne naziva kašrut nesvetim. O Tevratu kaže da je u njemu “uputa i svjetlo”, a ove zakone naziva Allahovim (﷾) zapovijedima Izraelu. Za neke dodaje razlog, kao svoju tvrdnju, slično kao što je Mojsije korio svoj narod u Ponovljenom zakonu. Zakon može biti i disciplina i put svetosti. Jedan kasni midraš daje sličan razlog: Bog je zabranio ove životinje da vidi ko će prihvatiti Njegovu riječ. Kur'an kaže da je Allah (﷾) svakoj zajednici dao zakon jer “On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje”. Jevrej koji danas drži kašrut drži ono za šta vjeruje da je Bog zapovijedio. Muslimani to trebaju poštovati i jevrejskim gostima služiti hranu koju mogu jesti.
Zaključak — Kur'an i Tora slažu se da su to bili Božiji zakoni za Izrael. Razilaze se oko toga da li su zakoni bili namijenjeni svakom dobu.
Kur'an 3:93 — sura Ali Imran, ajet 93
“Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio. Reci: “Donesite Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite!””
Navedeno za
Kur'an kaže: “Donesite Tevrat i čitajte ga”. Ali Tora zaista zabranjuje devu i bilježi pravilo o tetivi, pa taj izazov ništa ne dokazuje.
Odgovor
Ajet pita šta je bilo dozvoljeno prije nego što je Tevrat objavljen, a sama Tora odgovara. Bog je Noi za hranu dao: “Sve što se kreće i živi”. Pravilo o tetivi ispričano je u Jakovljevoj priči. Deva je zabranjena tek u zakonu datom preko Mojsija.
Zaključak — Tora potvrđuje redoslijed iz ajeta: hrana je bila dozvoljena od Noe, jedno pravilo došlo je od Jakova, a deva je zabranjena na Sinaju.
Levitski zakonik 11:2-8 — Tora (Zakon), poglavlje 11, stih 2-8 (JPS 1917)
“Recite sinovima Izraelovim: Ovo su živa bića koja smijete jesti među svim životinjama na zemlji. Sve što ima razdvojena kopita, potpuno rascijepljene papke, i preživa, među životinjama, to smijete jesti. Ipak, od onih koje samo preživaju ili koje samo imaju razdvojena kopita ne jedite ove: devu, jer preživa, ali nema razdvojena kopita, ona vam je nečista. I stijenskog jazavca, jer preživa, ali nema razdvojena kopita, on vam je nečist. I zeca, jer preživa, ali nema razdvojena kopita, on vam je nečist. I svinju, jer ima razdvojena kopita i rascijepljene papke, ali ne preživa, ona vam je nečista. Njihovo meso ne jedite i njihovih se strvina ne dotičite; nečisti su vam.”
Navedeno za
Sam Bog nazvao je devu nečistom. Musliman koji je jede jede ono što je Bog nazvao nečistim.
Odgovor
Tora kaže “ona vam je nečista”: Izraelu. Ponovljeni zakon to ponavlja: deva, zec i stijenski jazavac, “nečisti su vam”. Jevrejsko pravo slaže se da ih nejevreji, Noini potomci, smiju jesti, jer kašrut nije među njihovih sedam zapovijedi. Kur'an deve navodi među stokom koju je Allah (﷾) dao i među žrtvama prinesenim u Njegovo ime.
Zaključak — Sam judaizam ne zabranjuje devu nejevrejima. Jedino je pitanje da li je smije jesti Jevrej koji slijedi posljednjeg vjerovjesnika (ﷺ), a Kur'an kaže da je Allah (﷾) ukinuo taj teret.
Gledišta
Ortodoksni judaizam
Kašrut je zakon Tore, dat na Sinaju i obavezan za svakog Jevreja u svakoj generaciji. To je put svetosti, a ne kazna. Nejevreje ne obavezuje. Zakon o tetivi zapisan je u Jakovljevoj priči, ali obavezuje jer je rečen na Sinaju. Nijedan kasniji prorok ne može zauvijek ukinuti zakon Tore.
Tora zabranjuje devu jer nema razdvojena kopita i ovim zakonima poziva Izrael na svetost.
Pobijanje
Tačno, i muslimani to poštuju. Tora za devu kaže “ona vam je nečista”, to jest Izraelu, a jevrejsko pravo time ne obavezuje druge narode. Kur'an se slaže da su to bili Allahovi (﷾) zakoni za Izrael i kaže da je neke kasnije ukinuo.
Zabrana loja i krvi naziva se: “vječna uredba kroz vaše naraštaje”.
Pobijanje
Muslimani drže polovinu o krvi. A hebrejsko olam, ‘zauvijek’, ne mora značiti bez kraja. Raši, srednjovjekovni jevrejski komentator, sluginu ‘zauvijek’ čita kao do Jubileja, pedesete godine. Jedan midraš bilježi gledište da će Bog jednog dana dozvoliti životinje koje je zabranio. Da li je ukinuo ovaj zakon zavisi od toga da li je poslao proroka kojeg Tora obećava.
Jevrejsko pravo (halaha) slijedi Mudrace. Zakon o tetivi, smatraju oni, rečen je na Sinaju i zapisan na svom mjestu u Jakovljevoj priči.
Pobijanje
Prihvaćeno: Mudraci zakon o tetivi datiraju u Sinaj. Ali nijedna strana u sporu iz Mišne ne kaže da su nečiste životinje bile zabranjene prije Sinaja, a rabin Juda kaže da su bile dozvoljene. Kur'an tvrdi isto: hrana je bila dozvoljena prije Tevrata.
Nejevreje obavezuje sedam Noinih zapovijedi, a ne kašrut.
Pobijanje
Prihvaćeno, i to potvrđuje Kur'an: dodatni zakoni Tore o hrani bili su zakon Izraela, a ne svakog naroda. Musliman koji jede devu ne krši nijedan zakon za koji judaizam smatra da ga obavezuje.
Meso koje je zaklao nejevrej nije košer.
Pobijanje
Tačno za Jevreje, i muslimani to poštuju. To ne obavezuje muslimane, čiji Kur'an hranu Sljedbenika Knjige čini dozvoljenom za njih.
Tora zabranjuje dodavanje njenim zapovijedima i oduzimanje od njih. Majmonid propisuje da je lažni prorok onaj ko kaže da je neka zapovijed bila samo za neko vrijeme.
Pobijanje
Stih zabranjuje Izraelu da dodaje ili oduzima. On ne obavezuje Boga, Koji je promijenio zakon o hrani od Adama do Noe. Majmonidov propis, kao i propis rabina prije njega, čitanje je stiha. Sam stih govori Izraelu. Ponovljeni zakon 13 proroka provjerava po tome da li poziva drugim bogovima, a islam ne poziva. Da li je Bog ponovo govorio zavisi od toga da li je poslao proroka kojeg Ponovljeni zakon obećava.
Islamsko gledište
Halal i košer dijele korijene u zakonu koji je Allah (﷾) dao Ibrahimovim potomcima. Dodatni zakoni Tore o hrani bili su Allahov (﷾) zakon za Izrael, za neko vrijeme. Isa je ukinuo njihov dio, a Muhammed (ﷺ), posljednji vjerovjesnik, ukinuo je teške terete. Zato muslimani jedu devu, s Allahovim (﷾) imenom.
Sva hrana bila je dozvoljena sinovima Israilovim prije Tevrata, osim onoga što je Israil sam sebi zabranio.
Kur'an imenuje dvije vlastite zabrane Tore. Jedna je o životinji s nerascijepljenim kopitom, a druga o loju goveda i ovaca.
Rabin Juda, mudrac Mišne, smatrao je da je jedno pravilo o hrani počelo s Jakovom dok su nečiste životinje još bile dozvoljene. I Kur'an kaže da je hrana bila dozvoljena prije Tevrata, osim onoga što je Israil sam sebi zabranio.
Allah (﷾) je ukinuo dio zakona Izraela o hrani preko Isaa, a njegove teške terete preko Muhammeda (ﷺ).
Meso Sljedbenika Knjige dozvoljeno je muslimanima, jer oni kolju u Allahovo (﷾) ime.
Riječ Tore olam, ‘zauvijek’, sama po sebi ne znači bez kraja.