Kratak odgovor
Ne. ‘Bog praznina’ jeste bog uveden da objasni samo ono što nauka još ne može objasniti. Islamu takav nikada nije trebao. Kur'an imenuje prirodna sredstva, uzroke kroz koje se stvari događaju: vjetrovi podižu oblake, a kišom Allah (﷾) izvodi usjeve. Allaha (﷾) imenuje kao Stvoritelja sredstava i onoga što ona donose. Dakle, svaki uzrok koji nauka nađe pokazuje puteve koje je On postavio u stvaranju i islam ništa ne košta. Ni argument za Boga ne stoji u praznini. Sve što vidimo zavisi od nečeg drugog, a lanac takvih stvari ne može objasniti zašto postoji. Za to treba nešto što ni od čega ne zavisi. Nijedno otkriće o tome kako stvari djeluju ne uklanja tu potrebu. Nauka prati kako jedna stvar vodi drugoj. Odgovor islama na to zašto išta postoji jeste Allah (﷾), Kojem ništa ne treba, dok Njega trebaju sve stvari.
Potpuno objašnjenje
Šta je bog praznina
Bog praznina jeste bog uveden samo tamo gdje nauka još nema objašnjenje. Kako nauka raste, takav bog se smanjuje. Isaac Newton, koji je smatrao da je Bog prisutan svuda u prirodi, dao je i poznat primjer. Tvrdio je da slijepa sudbina ne bi mogla pokrenuti sve planete u jednom smjeru i da će sistem jednog dana trebati popravku. Kasnije je francuski astronom Laplace pitao da li taj red dolazi iz zakona kretanja. Napisao je da se pozivanje na Božije svrhe stalno potiskuje na rub znanja. Godine 1894. kršćanski pisac Henry Drummond upozorio je vjernike da ne traže praznine koje će popuniti Bogom. Bog čuvan za praznine, rekao je, odsutan je svuda drugdje.
Newton tvrdi da slijepa sudbina nikada ne bi mogla učiniti da se sve planete kreću u istom smjeru po gotovo kružnim putanjama. Smatra da je taj poredak djelo inteligentnog Djelatnika. Dodaje da male nepravilnosti mogu rasti dok sistem ne bude trebao ponovno uređenje. U istom pitanju Boga naziva moćnim, vječno živim Djelatnikom koji je prisutan na svim mjestima.
Laplace navodi Newtonovu tvrdnju da poredak planeta ne može poticati od mehaničkih uzroka i da mora biti djelo inteligentnog Bića, te da će ga njegov Tvorac jednog dana morati ponovo urediti. Pita da li taj poredak može i sam biti posljedica zakona kretanja. Pita da li ga je vrhovna inteligencija na koju se Newton poziva mogla učiniti zavisnim od nekog općenitijeg uzroka i predlaže rašireni oblak materije. Piše da su konačni uzroci iznova potiskivani na rub onoga što ljudi znaju. U Newtonovo vrijeme, napominje, takvi su se uzroci smještali u zrak da bi se objasnili meteori. Za filozofa, kaže, oni izražavaju samo naše neznanje o pravim uzrocima.
Jedan škotski kršćanski pisac i nastavnik prirodnih nauka upozorava na vjernike koji u nauci traže praznine da ih popune Bogom. Pita gdje će vjernici biti kada se te praznine popune. Dodaje da je Bog koji se pojavljuje samo u posebnim trenucima ostalo vrijeme odsutan.
Kur'an imenuje sredstva
Kur'an Allaha (﷾) ne nudi kao zamjenu za uzroke koje niko nije našao. On imenuje uzroke i Allaha (﷾) zajedno. U 30:48 Allah (﷾) šalje vjetrove, a vjetrovi podižu oblake, dok iz njih ne padne kiša. U 7:57 vjetrovi nose teške oblake, kiša pada na mrtvu zemlju, a Allah (﷾) njome izvodi svakovrsne plodove. U 2:22 On kišom izvodi plodove. Kiša je sredstvo, a Allah (﷾) je imenovan kao njen Stvoritelj. Dakle, učiti kako vjetar, oblak i kiša djeluju ne uklanja Allaha (﷾) iz prikaza.
“Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,”
“On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvom predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; tako ćemo i mrtve oživjeti da biste se prisjetili i pouku prihvatili!”
“Koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio; Koji s neba spušta vodu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu. Zato ne pripisujte Allahu ortake, a vi znate.”
Lijekovi i pomračenja
Poslanik (ﷺ) je govorio ljudima da se liječe. Rekao je da Allah (﷾) nije spustio nijednu bolest a da nije spustio i njen lijek. Rekao je i da se, kad pravi lijek stigne do bolesti, bolesnik oporavi Allahovom (﷾) dozvolom. Dakle, lijek djeluje, a izlječenje je ipak od Allaha (﷾). Na dan kad mu je umro sin Ibrahim, Sunce je pomračeno, a ljudi su to dvoje povezali. Poslanik (ﷺ) je to odbacio. Rekao je da se Sunce i Mjesec ne pomračuju ni zbog čije smrti ni rođenja.
Usame ibn Šerik prenosi da su pustinjski Arapi upitali Poslanika (ﷺ) trebaju li se liječiti. Rekao im je da se liječe, jer Allah nije stvorio nijednu bolest a da joj nije stvorio lijek, osim jedne: starosti.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah nije spustio nijednu bolest a da nije spustio i njen lijek.
Džabir prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da za svaku bolest postoji lijek. Kada pravi lijek dospije do bolesti, bolesnik ozdravi Allahovom dozvolom.
El-Mugire ibn Šu'be prenosi da je došlo do pomračenja Sunca na dan kad je umro Poslanikov (ﷺ) sin Ibrahim, i ljudi su rekli da se pomračilo zbog Ibrahimove smrti. Poslanik je rekao da se Sunce i Mjesec ne pomračuju zbog nečije smrti ili rođenja, i rekao im je da klanjaju i mole Allaha kad vide pomračenje.
Allah (﷾), Tvorac sredstava
Saznanje kako neko sredstvo djeluje ne uklanja Ga iz objašnjenja.
Vjetrovi podižu oblake
i iz njih pada kiša.
Kiša pada na mrtvu zemlju
i s njom izlazi svaka vrsta roda.
Pravi lijek dopire do bolesti
i bolesnik ozdravlja, Allahovom (﷾) dozvolom.
Kiša je sredstvo, a Allah (﷾) je imenovan kao njen Tvorac.
Muslimanski učenjak o astronomima
Oko 1095. muslimanski učenjak el-Gazali pisao je protiv filozofa svog vremena. Ipak je njihov prikaz pomračenja izložio bez prigovora. Pri pomračenju Mjeseca Zemljina sjena pada na Mjesec. Pri pomračenju Sunca Mjesec dolazi između Sunca i promatrača. Rekao je da onaj ko smatra vjerskom dužnošću poricati takve dokazane stvari čini nepravdu vjeri i slabi je. Dodao je da Poslanikove (ﷺ) riječi o pomračenjima ne proturječe astronomima.
U drugom predgovoru djela Nesuvislost filozofa el-Gazali iznosi izvještaj astronoma o pomrčinama. Pomrčina Mjeseca je sjena Zemlje koja pada na Mjesec, a pomrčina Sunca je prolazak Mjeseca između Sunca i posmatrača. Kaže da to neće osporavati, jer se ne sukobljava s vjerom i počiva na dokazu. Ko misli da je vjerska dužnost poricati takve stvari, čini nepravdu vjeri i slabi je. Dodaje da Poslanikove (ﷺ) riječi o pomrčinama ne proturječe astronomima. One samo poriču svaku vezu sa smrću neke osobe i naređuju namaz.
El-Mugire ibn Šu'be prenosi da je došlo do pomračenja Sunca na dan kad je umro Poslanikov (ﷺ) sin Ibrahim, i ljudi su rekli da se pomračilo zbog Ibrahimove smrti. Poslanik je rekao da se Sunce i Mjesec ne pomračuju zbog nečije smrti ili rođenja, i rekao im je da klanjaju i mole Allaha kad vide pomračenje.
Argument za Boga ne stoji u praznini
Argument za Boga počinje od onoga što znamo, a ne od onoga što ne znamo. Sve što vidimo zavisi od nečeg drugog da bi sada postojalo. Biljka živi samo dok je održavaju voda, svjetlost i zrak. Sunce sija samo dok traju njegovo gorivo i gravitacija. Nauka prati te veze i radi to dobro. Ali svaka veza koju nađe još je jedna stvar koja zavisi. Ovdje nije riječ o tome šta je došlo prvo. Čak ni beskrajan lanac takvih stvari ne bi objasnio zašto uopće postoji neki lanac. To može objasniti samo nešto što ni od čega ne zavisi. Što nauka više objašnjava, to više lanca pokazuje. Nikada ne stiže do karike koja objašnjava zašto cijeli lanac postoji. Stranica o tome ko je stvorio Boga izlaže ovaj argument.
Dijeli sve što postoji na ono što je samo po sebi tek moguće (mumkin el-vudžud), kojem je potreban uzrok, i ono što je samo po sebi nužno (vadžib el-vudžud), kojem uzrok nije potreban. Dokazuje da lancu mogućih stvari, ma koliko bio dug, treba nužno biće izvan njega, i da je to biće jedno i nema dijelova.
Dokazuje da se dovoljan razlog za cijeli niz kontingentnih stvari mora nalaziti izvan tog niza, u nužnoj supstanciji, koju Leibniz naziva Bogom.
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
Početak je podrška, a ne temelj
Godine 1929. Edwin Hubble izvijestio je da se daleke galaksije udaljavaju od nas. To je postalo dokaz za svemir koji se širi. Mnogi to uzimaju kao znak da je svemir imao početak. Neki fizičari predlažu modele bez prvog trenutka, poput prijedloga bez granice Hartlea i Hawkinga. Argument iz zavisnosti stoji u oba slučaja. Svemir bez prvog trenutka i dalje bi bio sačinjen od dijelova koji zavise. Dakle, početak podupire argument, ali argument ne počiva na njemu.
Izvještava da se galaksija udaljava od nas utoliko brže ukoliko je dalje: to je opažanje postalo dokaz da se svemir širi.
Predlaže stanje svemira ‘bez granice’, model u kojem vrijeme nema prvi rub. To je prijedlog, a ne utvrđen rezultat.
Dijeli sve što postoji na ono što je samo po sebi tek moguće (mumkin el-vudžud), kojem je potreban uzrok, i ono što je samo po sebi nužno (vadžib el-vudžud), kojem uzrok nije potreban. Dokazuje da lancu mogućih stvari, ma koliko bio dug, treba nužno biće izvan njega, i da je to biće jedno i nema dijelova.
Odgovor islama: proučavajte stvaranje i spoznajte njegovog Stvoritelja
Kur'an traži od ljudi da pogledaju devu, nebo, planine i zemlju i vide kako je svako stvoreno. Hvali one koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje. Poučava Poslanika (ﷺ), a preko njega svakog vjernika, da moli za više znanja. Dakle, za muslimana je svaki uzrok koji nauka nađe još jedan znak. Odgovor islama na to zašto išta postoji jeste Allah (﷾), Kojem ništa ne treba, dok Njega trebaju sve stvari. Taj odgovor oblikuje cijeli način života: ibadet, zahvalnost i ponašanje zajedno.
“Pa, zašto oni ne gledaju kamilu – kako je stvorena, i nebo – kako je uzdignuto, i planine – kako su postavljene, i Zemlju – kako je prostrta?!”
“U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti i sačuvaj nas od patnje u Vatri!”
“Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s učenjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi, i reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!””
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
Odgovor po odgovor
Laplace, Exposition du système du monde (1835), knjiga V, pogl. 6
Laplace navodi Newtonovu tvrdnju da poredak planeta ne može poticati od mehaničkih uzroka i da mora biti djelo inteligentnog Bića, te da će ga njegov Tvorac jednog dana morati ponovo urediti. Pita da li taj poredak može i sam biti posljedica zakona kretanja. Pita da li ga je vrhovna inteligencija na koju se Newton poziva mogla učiniti zavisnim od nekog općenitijeg uzroka i predlaže rašireni oblak materije. Piše da su konačni uzroci iznova potiskivani na rub onoga što ljudi znaju. U Newtonovo vrijeme, napominje, takvi su se uzroci smještali u zrak da bi se objasnili meteori. Za filozofa, kaže, oni izražavaju samo naše neznanje o pravim uzrocima.
Navedeno za
Svaki bog kojim su ljudi objašnjavali oluje i nebo zamijenjen je prirodnim uzrokom. Vaš je sljedeći.
Odgovor
To je tačno za boga korištenog umjesto uzroka. Kur'an imenuje vjetar, oblak i kišu i Allaha (﷾) imenuje kao njihovog Stvoritelja. Poslanik (ﷺ) je odbacio praznovjerje o pomračenju i uputio ljude da traže lijekove.
Zaključak — Nalaženje uzroka uklanja boga korištenog umjesto uzroka, a ne Stvoritelja uzroka.
Laplace, Exposition du système du monde (1835), knjiga V, pogl. 6
Laplace navodi Newtonovu tvrdnju da poredak planeta ne može poticati od mehaničkih uzroka i da mora biti djelo inteligentnog Bića, te da će ga njegov Tvorac jednog dana morati ponovo urediti. Pita da li taj poredak može i sam biti posljedica zakona kretanja. Pita da li ga je vrhovna inteligencija na koju se Newton poziva mogla učiniti zavisnim od nekog općenitijeg uzroka i predlaže rašireni oblak materije. Piše da su konačni uzroci iznova potiskivani na rub onoga što ljudi znaju. U Newtonovo vrijeme, napominje, takvi su se uzroci smještali u zrak da bi se objasnili meteori. Za filozofa, kaže, oni izražavaju samo naše neznanje o pravim uzrocima.
Navedeno za
Nauka stalno objašnjava ono što je nekada bila misterija. Na kraju Bogu neće ostati ništa da čini.
Odgovor
Nauka objašnjava jednu zavisnu stvar drugom. Ma koliko dug lanac bio, svaka karika i dalje zavisi. Čak ni beskrajan lanac ne objašnjava zašto uopće postoji neki lanac. Za to treba nešto što ni od čega ne zavisi. Stranica o tome zašto postoji nešto umjesto ničega ide dalje u tome.
Zaključak — Više objašnjenja čini lanac dužim. Ne čini da lanac sam sebe objasni.
David Hume, Dialogues concerning Natural Religion (1779), dio IX
U dijelu IX Humeov lik Kleant odgovara na argument za nužno Biće. U beskonačnom lancu, kaže on, svaki dio ima uzrok u onom prethodnom. Spajanje dijelova u cjelinu samo je čin uma. Ako se pokaže uzrok svake od dvadeset čestica materije, nerazumno je potom tražiti uzrok svih dvadeset zajedno. Objašnjenje dijelova objašnjava i cjelinu.
Navedeno za
Objasnite svaku stvar onom prije nje i objasnili ste cjelinu. Ili svemir jednostavno postoji, bez razloga. Vaše ‘zašto’ samo je posljednja praznina.
Odgovor
Objašnjavanje svake karike drugom govori nam kako je svaka nastala, uz postojanje drugih. Ne govori nam zašto uopće postoje karike. Humeovih dvadeset čestica objašnjavaju uzroci izvan tih dvadeset. Lanac svega što zavisi nema izvan sebe ništa zavisno da ga objasni. Nazvati svemir golom činjenicom ne odgovara na pitanje. Pitamo zašto za svaki dio, pa je zaustavljanje kod cjeline izbor, a ne nalaz. Ni više podataka ne može popuniti ovu prazninu, jer bi svaki novi podatak bio još malo lanca.
Zaključak — Gola činjenica okončava pitanje a da na njega ne odgovori. Nešto što ni od čega ne zavisi odgovara na njega.
Laplace, Exposition du système du monde (1835), knjiga V, pogl. 6
Laplace navodi Newtonovu tvrdnju da poredak planeta ne može poticati od mehaničkih uzroka i da mora biti djelo inteligentnog Bića, te da će ga njegov Tvorac jednog dana morati ponovo urediti. Pita da li taj poredak može i sam biti posljedica zakona kretanja. Pita da li ga je vrhovna inteligencija na koju se Newton poziva mogla učiniti zavisnim od nekog općenitijeg uzroka i predlaže rašireni oblak materije. Piše da su konačni uzroci iznova potiskivani na rub onoga što ljudi znaju. U Newtonovo vrijeme, napominje, takvi su se uzroci smještali u zrak da bi se objasnili meteori. Za filozofa, kaže, oni izražavaju samo naše neznanje o pravim uzrocima.
Navedeno za
‘Bog je to učinio’ samo imenuje naše neznanje o pravim uzrocima, pa ništa ne objašnjava. A ako nijedno otkriće nikada ne bi moglo govoriti protiv Boga, tvrdnja je prazna.
Odgovor
Taj test stvoren je za teorije o onome što ćemo sljedeće promatrati. Zašto išta uopće postoji nije takva vrsta pitanja. Na njega se odgovara razmišljanjem, korak po korak, a svaki korak može se provjeriti. Pravilo da samo nauka daje znanje nije samo nalaz nauke. A islam ne kaže ‘Bog je to učinio’ umjesto uzroka. Imenuje uzrok, a zatim pita zašto uopće postoje uzroci.
Zaključak — Argument se može provjeriti po svojim koracima, a ne samo eksperimentom. Čitalac koji ga odbacuje mora reći koji korak pada.
Augustus De Morgan, A Budget of Paradoxes (1872)
Matematičar De Morgan objavljuje priču za koju kaže da je dobro poznata u Parizu, ali nikad štampana u cijelosti. Napoleon je rekao Laplaceu da njegova velika knjiga o svemiru nigdje ne spominje njegovog Stvoritelja. Laplace je navodno odgovorio da mu ta hipoteza nije bila potrebna. De Morgan dodaje da ništa u Laplaceovim djelima ne pokazuje da je bio ateist.
Navedeno za
Laplace, francuski astronom, rekao je Napoleonu da mu ta hipoteza nije trebala.
Odgovor
Te poznate riječi u cijelosti je prvi objavio De Morgan, decenijama kasnije. Ali astronom William Herschel zabilježio je sličan razgovor između njih dvojice, koji je vidio 1802. godine. Laplace je tvrdio da bi lanac prirodnih uzroka objasnio kako su nebesa izgrađena i kako se održava njihov red. Newton je rekao da Bog mora popravljati planete, a Laplaceov odgovor uklonio je tu prazninu. On ne govori ništa o tome zašto uopće postoje zakoni i materija. Sam Herschel napisao je da spajanje oba argumenta vodi do prirode i Boga prirode.
Zaključak — Laplaceova poenta odnosila se na to kako su planete stekle i čuvaju svoj red, a ne na to zašto išta postoji.
Hartle i Hawking, Physical Review D (1983)
Predlaže stanje svemira ‘bez granice’, model u kojem vrijeme nema prvi rub. To je prijedlog, a ne utvrđen rezultat.
Navedeno za
Veliki prasak možda nije stvarni početak. Fizika se može promijeniti, pa je i vaš argument iz početka argument praznine.
Odgovor
Argumentu iz zavisnosti ne treba prvi trenutak. Čak bi i svemir bez početka bio sačinjen od dijelova koji zavise. Dakle, ne počiva ni na jednom rezultatu fizike.
Zaključak — Argument ne počiva na početku. Početak samo dodaje podršku.
Kur'an 3:47 — sura Ali Imran, ajet 47
“Ona reče: “Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije dodirnuo?!” “Eto, tako”, reče, “Allah stvara šta On hoće. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' i to biva.””
Navedeno za
Vaš Kur'an ima sina rođenog bez oca. To je Bog umjesto uzroka, a to je bog praznina.
Odgovor
Islam smatra da Allah (﷾) nije vezan sredstvima koja je postavio. On može djelovati bez njih, kao u znakovima koje je dao Svojim vjerovjesnicima. Čudo je rijedak znak koji dolazi s porukom. Ljudi su znali da je to znak jer su znali uobičajen tok stvari. Ono ne objašnjava kako priroda obično djeluje. Bog praznina je suprotno: zamjena za uzrok koji još niko nije našao.
Zaključak — Čudo je znak uz poznat red, a ne objašnjenje za nepoznat.
Sahih el-Buhari 1043 — Kitab el-Kusuf (Knjiga o pomračenjima), hadis 1043
El-Mugire ibn Šu'be prenosi da je došlo do pomračenja Sunca na dan kad je umro Poslanikov (ﷺ) sin Ibrahim, i ljudi su rekli da se pomračilo zbog Ibrahimove smrti. Poslanik je rekao da se Sunce i Mjesec ne pomračuju zbog nečije smrti ili rođenja, i rekao im je da klanjaju i mole Allaha kad vide pomračenje.
Navedeno za
Muslimani i dalje klanjaju pri pomračenju. Dakle, prirodni događaj i dalje tretiraju kao poruku od Boga.
Odgovor
Isti hadis poriče svaku vezu između pomračenja i smrti. Ne daje suparnički prikaz uzroka. Kur'an Sunce i Mjesec naziva Allahovim (﷾) znakovima. To se odnosi na ono što pomračenje znači, a ne na to kako se događa. El-Gazali se bavio upravo ovom tačkom. Prihvatio je prikaz astronoma i nije vidio sukob u namazu pri pomračenju, kao što su i dnevni namazi vezani za kretanje Sunca.
Zaključak — Namaz pri pomračenju ibadet je kod znaka čiji je uzrok poznat. Nije objašnjenje kako se događa.
Sahih el-Buhari 3199 — Kitab Bed' el-Halk (Početak stvaranja), hadis 3199
Ebu Zerr prenosi da ga je pri zalasku Sunca Poslanik (ﷺ) upitao zna li kamo Sunce ide, a on je odgovorio da Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Rekao je: ide dok ne padne na sedždu ispod Arša i zatraži dopuštenje, i dopuštenje mu se da. Dolazi vrijeme kada njegova sedžda neće biti primljena i dopuštenje neće biti dato. Bit će mu rečeno da se vrati putem kojim je došlo, i izaći će s mjesta na kojem zalazi. Rekao je da je to značenje Kur'ana 36:38.
Navedeno za
Vaši vlastiti tekstovi prirodu vezuju za nevidljivo: Sunce koje čini sedždu ispod Arša, zvijezde bačene na šejtane. To je Bog umjesto uzroka.
Odgovor
Ti tekstovi govore o nevidljivoj strani stvaranja: Sunce je Allahov (﷾) rob, i svaka stvar Ga veliča na načine koje ne razumijemo. Ne nude se kao fizički mehanizam i ne zamjenjuju ga. Isti Kur'an imenuje vjetrove, oblake i kišu. Na svaki od ovih tekstova odgovara se na njegovoj stranici.
Zaključak — Islam govori o onome što stvorenja čine pred Allahom (﷾) i o sredstvima koja nauka proučava. Jedno ne poništava drugo.
Kur'an 30:48 — sura Er-Rum, ajet 48
“Allah je Taj Koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune,”
Navedeno za
Ako Bog djeluje samo kroz sredstva, ne čini ništa što sredstva ne čine. Takav Bog ne pravi razliku.
Odgovor
Sama sredstva moraju postojati i djelovati u svakom trenutku. Ništa u lancu ne održava samo sebe u postojanju. Bog koji bi djelovao samo povremeno bio bi odsutan između toga. U islamu sve stvari trebaju Allaha (﷾) u svakom trenutku i ništa se ne događa osim Njegovom voljom.
Zaključak — Stvoritelj sredstava potreban je da bi sredstva uopće postojala, pa On pravi svu razliku.
El-Gazali, Tahafut al-Falasifa, sedamnaesta rasprava (o uzrocima)
El-Gazali tvrdi da veza između onoga što se smatra uzrokom i njegove posljedice nije nužna sama po sebi. Kada pamuk izgori pri dodiru s vatrom, posmatranje pokazuje samo da se gorenje događa uz dodir, a ne da se događa njime. To dvoje spaja Allahova odredba, a Allah je činitelj gorenja. Allah nam je dao znanje da se On drži ovog reda, iako ga može prekinuti za vjerovjesnikovo čudo. U drugom odgovoru priznaje da je vatra stvorena da spali svaki pamuk koji dotakne i kaže da Allah može vatri ili osobi dati novo svojstvo.
Navedeno za
El-Gazali je poricao da vatra pali pamuk. Njegove ideje okončale su nauku u muslimanskom svijetu.
Odgovor
El-Gazali nije poricao da pamuk gori kad ga vatra dotakne. Poricao je da je ta veza nužna sama po sebi. Smatrao je da Allah (﷾) stvara gorenje s dodirom i drži se tog reda. Vjerovjesnikovo čudo rijedak je izuzetak. Svijet koji tako djeluje izgleda upravo kao svijet koji nauka proučava. Astronomi u muslimanskim zemljama nastavili su s novim napretkom od trinaestog do šesnaestog stoljeća.
Zaključak — El-Gazali je Allaha (﷾) imenovao kao Stvoritelja veze između uzroka i posljedice. Nije poricao tu vezu, a nauka je nastavila nakon njega.
Gledišta
Ateist: Bog je privremeno rješenje koje nauka stalno zamjenjuje
Ljudi su nekada munju, bolest i pomračenja objašnjavali bogovima. Nauka je za svako od toga našla prirodne uzroke, i bogovi više nisu bili potrebni. Priča o Laplaceu sažima ovo gledište: nije mu trebala ta hipoteza. Po ovom gledištu Bog je ime za ono što još ne znamo. Svako otkriće ostavlja manje prostora, i s vremenom ga neće biti.
Ljudi su nekada oluje i druge događaje na nebu objašnjavali uzrocima izvan prirode. Nauka ih je zamijenila prirodnim uzrocima.
Pobijanje
To je tačno za bogove korištene umjesto uzroka. Kur'an imenuje uzroke i njihovog Stvoritelja zajedno. Poslanik (ﷺ) je odbacio praznovjerje o pomračenju i rekao ljudima da svaka bolest ima lijek.
Nauka stalno zatvara praznine, pa će s vremenom objasniti sve, i Bog neće imati mjesta.
Pobijanje
Nauka objašnjava jednu zavisnu stvar drugom i radi to dobro. Čak ni beskrajan lanac zavisnih stvari ne objašnjava zašto uopće postoji neki lanac. Dakle, pitanje zašto išta postoji ostaje, ma koliko se praznina zatvorilo.
Svaki put kad su se prirodni i natprirodni uzrok takmičili, pobijedio je prirodni, a nikada obrnuto. Dakle, sigurna oklada uvijek je na prirodu.
Pobijanje
Taj zapis govori protiv bogova nuđenih umjesto uzroka. Islam Allaha (﷾) nikada nije nudio kao suparnika vjetru ili lijeku, pa nijedno otkriće za njega nije bilo gubitak. Zašto uopće postoje uzroci nije još jedan mehanizam koji čeka da bude nađen.
Priča o Laplaceu kaže da je Napoleonu rekao da mu ta hipoteza nije trebala.
Pobijanje
Kakve god bile njegove tačne riječi, Laplaceova poenta odnosila se na planete. Newton je rekao da će ih Bog jednog dana morati popraviti, a Laplace je tvrdio da zakoni kretanja čuvaju njihov red. To uklanja boga praznina, koji islamu ne treba, ali ne i pitanje zašto uopće postoje zakoni.
Veliki prasak možda nije pravi početak, pa je i argument iz početka argument praznine.
Pobijanje
Argumentu iz zavisnosti ne treba prvi trenutak. Svemir bez početka i dalje bi bio sačinjen od dijelova koji zavise. Početak je podrška, a ne temelj.
Reći ‘Bog je to učinio’ zaustavlja ljude da traže uzroke, pa vjerovanje u Boga koči nauku.
Pobijanje
Poslanik (ﷺ) je govorio ljudima da se liječe, jer je Allah (﷾) stvorio lijek za svaku bolest. El-Gazali je rekao da poricanje dokazane astronomije šteti vjeri. Imenovanje Stvoritelja ne zaustavlja traženje sredstava.
Islamsko gledište
Allah (﷾) nije objašnjenje čuvano za ono što nauka još ne može objasniti. On je Stvoritelj sredstava i onoga što ona donose. Argument za Njega počiva na zavisnosti, koju nijedno otkriće ne uklanja.
Kur'an imenuje prirodna sredstva, poput vjetrova koji podižu oblake i kiše kojom Allah (﷾) izvodi usjeve. Kaže da je Allah (﷾) njihov Stvoritelj.
Poslanik (ﷺ) je rekao da svaka bolest ima lijek i da lijek liječi Allahovom (﷾) dozvolom.
Poslanik (ﷺ) je odbacio vjerovanje da je pomračenje povezano sa smrću njegovog sina.
El-Gazali je prihvatio prikaz pomračenja kod astronoma i rekao da poricanje takvih dokazanih stvari slabi vjeru.
Lanac zavisnih stvari, ma koliko dug, ne može objasniti zašto postoji. Dakle, treba mu nešto što ni od čega ne zavisi, a nijedno otkriće o tome kako stvari djeluju ne uklanja tu potrebu.
Allah (﷾) je Onaj Kojem ništa ne treba, dok Njega trebaju sve stvari.