Kratak odgovor
Da. Riječi “Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je” dodane su 1 Ivanovoj dugo nakon što je napisana. To su jedine riječi u Bibliji koje Oca, Riječ i Svetog Duha navode zajedno i nazivaju ih jednim. Nijedan grčki prijepis nema ih u svom tekstu prije četrnaestog stoljeća. Nema ih nijedan stari prijevod osim latinskog. Grčki crkveni oci nikada ih nisu naveli, čak ni dok su se sporili o Trojstvu. Te riječi prvi put se pojavljuju kao dio poslanice u jednoj latinskoj knjizi s kraja četvrtog stoljeća. Erazmo ih je izostavio iz svoja prva dva grčka Novog zavjeta, a zatim ih je 1522. unio nakon što su ga kritičari napali. Većina savremenih Biblija ih izostavlja. Islam uči da je Bog jedan, a Kur'an govori kršćanima da ne kažu “Trojica su”.
Potpuno objašnjenje
Stih kako ga štampa King James Version
King James Version je engleska Biblija iz 1611. Njen 7. stih govori o troje što “svjedoči na nebu”: Ocu, Riječi i Svetom Duhu. Dodaje: “ovo troje jedno je”. Stih je preuzela iz štampanog grčkog teksta koji seže do Erazma, holandskog učenjaka iz 1500-tih godina. Ovo je jedino mjesto u Bibliji gdje su Otac, Riječ i Sveti Duh navedeni zajedno i nazvani jednim.
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
Šta pokazuju grčki prijepisi
Bruce Metzger, vodeći stručnjak za tekst svoje generacije, navodi samo osam grčkih rukopisa (rukom pisanih grčkih prijepisa) s tim riječima. Svih osam su kasni, a četiri ih imaju samo na margini. Najraniji koji ih ima u tekstu potiče iz četrnaestog ili petnaestog stoljeća. Nema ih nijedan stari prijevod osim latinskog. Nijedan grčki crkveni otac ih ne navodi. A oci su se o Trojstvu sporili veći dio četvrtog stoljeća.
O 1 Ivanovoj 5:7-8 izvještava da riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu nema ni u jednom poznatom grčkom rukopisu osim u osam kasnih, od kojih ih četiri imaju upisane na margini kao kasniji dodatak; da ih nijedan grčki crkveni otac ne navodi; i da ih nema ni u jednom starom prijevodu osim latinskog.
Izvještava da je najraniji poznati navod tih riječi kao dijela 1 Ivanove u jednoj latinskoj raspravi iz 4. stoljeća, Liber Apologeticus; da ih nema kod ranih latinskih pisaca Tertulijana, Ciprijana i Augustina, ni u Jeronimovoj Vulgati kako je prvi put izdana; da najraniji grčki rukopis s tim riječima u tekstu (629) potiče iz 14. ili 15. stoljeća; i da se na grčkom prvi put pojavljuju u grčkoj verziji akata Lateranskog sabora iz 1215. Te riječi vjerovatno su počele kao bilješka na margini latinskih prijepisa, koja je tri svjedoka iz stiha 8 čitala kao Trojstvo, a koju su kasniji pisari prepisali u tekst.
Odakle su došle te riječi
Te riječi prvi put se pojavljuju kao dio 1 Ivanove u jednoj latinskoj knjizi s kraja četvrtog stoljeća. Nema ih kod ranih latinskih pisaca. Nema ih ni u Jeronimovoj Vulgati, latinskoj Bibliji, kako ju je on izdao. Učenjaci zaključuju da su te riječi vjerovatno nastale kao bilješka na margini latinskih prijepisa. Jedan čitalac tri svjedoka iz 8. stiha shvatio je kao Trojstvo. Kasniji prepisivači premjestili su bilješku u tekst. Na grčki su te riječi stigle tek u trinaestom stoljeću, prevedene s latinskog.
Izvještava da je najraniji poznati navod tih riječi kao dijela 1 Ivanove u jednoj latinskoj raspravi iz 4. stoljeća, Liber Apologeticus; da ih nema kod ranih latinskih pisaca Tertulijana, Ciprijana i Augustina, ni u Jeronimovoj Vulgati kako je prvi put izdana; da najraniji grčki rukopis s tim riječima u tekstu (629) potiče iz 14. ili 15. stoljeća; i da se na grčkom prvi put pojavljuju u grčkoj verziji akata Lateranskog sabora iz 1215. Te riječi vjerovatno su počele kao bilješka na margini latinskih prijepisa, koja je tri svjedoka iz stiha 8 čitala kao Trojstvo, a koju su kasniji pisari prepisali u tekst.
Kako su te riječi ušle u štampane Biblije
Erazmo je 1516. objavio prvi grčki Novi zavjet koji je išao u prodaju. Izostavio je te riječi, jer ih nije imao nijedan grčki rukopis koji je poznavao. Kritičari su ga zbog toga napali. Zatim je predočen grčki prijepis napravljen oko 1520. On je te riječi unio u svoje treće izdanje iz 1522. Odatle su prešle u King James Version.
Pripovijeda da je Erazmo izostavio riječi o tri nebeska svjedoka iz prvog (1516) i drugog (1519) izdanja svog grčkog Novog zavjeta, jer ih nije našao ni u jednom grčkom rukopisu. Napadnut je zbog tog izostavljanja i stavio ih je u svoje treće izdanje (1522) nakon što je predočen grčki rukopis koji ih sadrži. Taj rukopis prepisan je oko 1520., s riječima preuzetim iz latinskog, a sam Erazmo je sumnjao da je njegov tekst izmijenjen kako bi se slagao s latinskim; Metzger i Ehrman sugeriraju da je primjerak načinjen po narudžbi.
- Kraj 300-tih godina
U jednoj latinskoj knjizi
Riječi se prvi put pojavljuju kao dio 1 Ivanove, u jednoj latinskoj raspravi.
- 1200-te godine
U grčki
Riječi stižu u grčki, prevedene s latinskog.
- 1300-te ili 1400-te godine
Jedan grčki primjerak ih ima
Najraniji grčki rukopis s tim riječima u tekstu.
- 1516. i 1519.
Erazmo ih izostavlja
Njegova prva dva grčka Novog zavjeta izostavljaju ih: nijedan grčki primjerak koji je poznavao nije ih imao.
- 1522.
Erazmo ih stavlja
Nakon što su ga kritičari napali i nakon što je predočen grčki primjerak načinjen oko 1520.
- 1611.
King James verzija
Štampa riječi, prema grčkom tekstu koji seže do Erazma.
- Od 1881.
Ponovo izbačene
Revised Version i gotovo svaki veći prijevod od tada izostavljaju ih.
Šta čine savremene Biblije
Od Revised Version iz 1881. gotovo svaki veći prijevod uklonio je te riječi. Izostavljaju ih i grčka izdanja kojima se prevodioci danas služe. World English Bible prikazuje stihove 7 i 8 onako kako ih imaju najstariji rukopisi: tri svjedoka, Duh, voda i krv. Isaac Newton, engleski naučnik, već je 1690. dokazivao da je taj stih iskrivljenje.
Engleski Revised Version (1881) i American Standard Version (1901) uklonili su riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu, a RSV, NASB, NIV, NRSV i ESV štampaju stih 7 bez njih, neki s fusnotom. Kritička grčka izdanja kojima se prevodioci danas služe (Nestle-Aland i tekst Ujedinjenih biblijskih društava) ih izostavljaju.
“Jer je troje koji svjedoče: Duh, voda i krv; i troje se slaže kao jedno.”
Isaac Newton je u raspravi poslanoj Johnu Lockeu 1690. pratio historiju 1 Ivanove 5:7 kroz rukopise, verzije i crkvene pisce i dokazivao da su riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu kasnija iskrivljenost teksta, kao i ‘Bog’ u 1 Timoteju 3:16.
Šta Kur'an kaže
Kur'an govori sljedbenicima Knjige (Jevrejima i kršćanima) da o Allahu (﷾) govore samo istinu i da ne kažu “Trojica su”. Jedini stih koji Oca, Riječ i Svetog Duha naziva jednim upisan je u Bibliju stoljećima nakon poslanice. Nijedan pisac Biblije to nije rekao tim riječima. Islam uči da je Bog jedan.
“O vi kojima je data Knjiga, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Njegova Riječ, koju je Merjemi dostavio, i duh Njegov; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, uzvišen neka je On, zar da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.”
Stih po stih
Ciprijan, O jedinstvu Crkve 6 (oko 251.)
Ciprijan, biskup Kartage, piše da Gospod kaže ‘Ja i Otac jedno smo’ i da je o Ocu, Sinu i Svetom Duhu napisano ‘i ovo troje jedno je’.
Navedeno za
Ciprijan je oko 251. godine navodio 1 Ivanovu 5:7, pa je stih morao biti u njegovoj Bibliji.
Odgovor
Ciprijan navodi Oca, Sina i Svetog Duha, a ne ‘Riječ’, kao što to čini stih. U latinskoj Bibliji i 8. stih o Duhu, vodi i krvi završava se sa ‘ovo troje jedno je’. Metzger te riječi objašnjava kao čitanje ta tri svjedoka kao Trojstva. Rani latinski pisci, uključujući Ciprijana, ne pokazuju da poznaju stih kako ga štampa King James Version.
Zaključak — Ciprijanova rečenica najvjerovatnije čita 8. stih kao Trojstvo. Navodi Sina, a ne Riječ, i ne pokazuje da su dodane riječi bile u njegovoj Bibliji.
1 Ivanova 5:7 — poglavlje 5, stih 7 (KJV)
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
Navedeno za
Stih je u King James Version i u grčkom tekstu iza nje, dakle on je Božija riječ.
Odgovor
Grčki tekst iza King James Version seže do Erazma. On nije imao grčki rukopis s tim riječima dok jedan nije napravljen oko 1520. Tih riječi nema ni u jednom ranom grčkom rukopisu. Nema ih ni u jednom starom prijevodu osim latinskog.
Zaključak — Stih je u King James Version zbog štampanog izdanja iz šesnaestog stoljeća, a ne zato što ga je napisao pisac poslanice.
Gledišta
Branioci isključivosti King James Biblije
Manjina kršćana smatra da su King James Version i njen grčki tekst sačuvana Božija riječ. Zato kažu da je stih izvoran i da su ga savremene Biblije uklonile.
Stih stoji u King James Version i u štampanom grčkom tekstu iza nje.
Pobijanje
Stih je u King James Version. Ali grčki tekst iza nje seže do Erazma, koji nije znao ni za jedan grčki rukopis s tim riječima dok jedan nije napravljen oko 1520. Najstariji grčki prijepisi i svi stari prijevodi osim latinskog nemaju ih.
Ciprijan iz Kartage napisao je oko 251. o Ocu, Sinu i Svetom Duhu: “ovo troje jedno je”. Oni to shvataju kao navod tog stiha.
Pobijanje
Ciprijan navodi Oca, Sina i Svetog Duha, a ne ‘Riječ’. Latinski tekst 8. stiha također se završava sa ‘ovo troje jedno je’, pa je on najvjerovatnije 8. stih čitao kao Trojstvo. Metzger utvrđuje da tih riječi nema kod ranih latinskih pisaca, uključujući Ciprijana.
Glavni tok kršćanske nauke
Većina kršćanskih učenjaka i crkava prihvata da pisac 1 Ivanove nije napisao te riječi. Smatraju da se Trojstvo uči na drugim mjestima u Bibliji.
Kršćanski stručnjaci za tekst zaključuju da su te riječi kasniji dodatak, a kritički grčki tekst ih izostavlja.
Pobijanje
Islam se slaže da te riječi nisu izvorne. Kršćani odgovaraju da se Trojstvo uči na drugim mjestima, kao u Mateju 28:19. Taj stih navodi troje, ali ne kaže da su jedan Bog; to su vjerovanja kasnije izričito rekla. Carigradski sabor 381. postavio je Svetog Duha uz Oca i Sina u obožavanju. Kur'an kaže da je Bog jedan.
Stav akademske zajednice
Status: Consensus
Stručnjaci za tekst slažu se da riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu nisu bile dio 1 Ivanove kako je prvobitno napisana. Grčka izdanja kojima se prevodioci danas služe izostavljaju ih.
Islamsko gledište
Jedini stih koji Oca, Riječ i Svetog Duha naziva jednim dodale su kasnije ruke. Sami biblijski rukopisi pokazuju ono što uči Kur'an: Bog je jedan, a Trojstvo nije bilo učenje vjerovjesnika.
Nijedan grčki rukopis nema te riječi u svom tekstu prije četrnaestog stoljeća. Od osam koje navodi Metzger, četiri ih imaju samo na margini.
Nijedan grčki crkveni otac ne navodi te riječi, čak ni u sporovima o Trojstvu u četvrtom stoljeću. A one bi riješile pitanje.
Nema ih nijedan stari prijevod osim latinskog. Prvi put se pojavljuju kao dio poslanice u jednom latinskom djelu s kraja četvrtog stoljeća.
Erazmo je te riječi izostavio iz svoja prva dva izdanja. Dodao ih je 1522. tek nakon što je predočen grčki prijepis napravljen oko 1520.
Revised Version iz 1881. i gotovo svaki savremeni prijevod od tada uklonili su te riječi.
Kur'an zabranjuje da se kaže “Trojica su” i uči da je Bog jedan, bez sina.