Kratak odgovor
Zato što nije bilo uskrslog čovjeka na kojeg bi se reagovalo. Djela kažu da je Isus viđen živ četrdeset dana, nakon javnog pogubljenja u Jerusalemu. Takva vijest trebala je izazvati metež. Ipak, nijedan tekst ne kaže da ga je Pilat, rimski namjesnik, pokušao ponovo uhapsiti ili da su ga veliki svećenici tražili. Kod Mateja je jedina reakcija vlasti novac plaćen stražarima. Apostoli su kasnije hapšeni zbog propovijedanja toga, ali nijedan izvještaj ne kaže da je vijeće provjerilo tu tvrdnju. Izvan crkve, nijedan pisac tog stoljeća ne bilježi da je Isus viđen živ. Jedini izuzetak je redak kod Josipa Flavija za koji učenjaci naširoko smatraju da je kršćanski dodatak. Kur'an daje odgovor koji odgovara: Isa nije ubijen ni razapet, a Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi.
Potpuno objašnjenje
Šta Djela kažu da se dogodilo
Djela kažu da se Isus nakon svog stradanja pokazivao živ svojim sljedbenicima četrdeset dana, “mnogim nepogrešivim dokazima”. Rekao im je da ne napuštaju Jerusalem. Zatim je uznesen s Maslinske gore, nedaleko od grada.
“Njima se i pokaza živ poslije svoga stradanja, s mnogim nepogrešivim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o kraljevstvu Božijem. I sabravši se s njima, zapovjedi im da ne odlaze iz Jerusalema, nego da čekaju obećanje Očevo, koje ste, reče, čuli od mene.”
“I rekavši to, dok su gledali, bi uznesen; i oblak ga uze ispred očiju njihovih. I dok su netremice gledali u nebo kako odlazi, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći, koji i rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je od vas uznesen na nebo, doći će isto tako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalem s gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalema, udaljena koliko je subotnji put.”
Šta se trebalo dogoditi
U Evanđeljima Pilat daje javno razapeti Isusa na Pashu, jevrejski proljetni praznik. Optužba glasi: “Kralj jevrejski”. Kod Luke i u Djelima isti čovjek zatim je viđen živ u istom gradu i oko njega šest sedmica. Takva vijest izazvala bi metež i strah među narodom. Rimski vladari bili bi uzbunjeni, a tako i svećenici. Svako bi očekivao potrage, hapšenja i pitanja. Ipak, kako ostatak ove stranice pokazuje, nijedan izvještaj ne kaže da ga je iko na vlasti tražio.
“I postaviše iznad glave njegove optužbu njegovu napisanu: OVO JE ISUS, KRALJ JEVREJSKI.”
“Njima se i pokaza živ poslije svoga stradanja, s mnogim nepogrešivim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o kraljevstvu Božijem. I sabravši se s njima, zapovjedi im da ne odlaze iz Jerusalema, nego da čekaju obećanje Očevo, koje ste, reče, čuli od mene.”
Pilat, koji je gušio mase, nije učinio ništa
Pilat je više puta koristio smrtonosnu silu. Luka spominje Galilejce koje je Pilat dao ubiti dok su prinosili žrtve. Josip Flavije, jevrejski historičar koji je pisao kasnije u tom stoljeću, bilježi još jedan slučaj. Naoružana masa Samarićana, naroda koji je živio sjeverno od Judeje, okupljala se na gori Gerizim. Pilat je protiv njih poslao konjanike i pješake. Neki su ubijeni, mnogi zarobljeni, a Pilat je dao pogubiti vođe. Nakon što su se Samarićani požalili, naređeno mu je da ode u Rim da odgovara caru. Kod Mateja su svećenici već bili rekli Pilatu da je Isus kazao da će ustati nakon tri dana. Ipak, nijedno Evanđelje i nijedan dio Djela ne kaže da su Pilat ili njegovi službenici čuli za osuđenog čovjeka viđenog živog. Nijedan ga ne prikazuje kako traži, hapsi ikoga ili šalje trupe. Namjesnik tako brz na silu ne bi zanemario osuđenog ‘kralja jevrejskog’ viđenog živog. Ta šutnja nema smisla.
“U to vrijeme bijahu tu neki koji mu pričahu o Galilejcima, čiju krv Pilat pomiješa s njihovim žrtvama.”
Bilježi da je jedan čovjek nagovorio Samarićane da se okupe, naoružani, na gori Gerizim, obećavajući da će im pokazati svete posude koje je tamo zakopao Mojsije. Pilat je zaposjeo puteve konjanicima i pješacima, koji su napali mnoštvo u selu Tiratabi. Neki su ubijeni, drugi su pobjegli, a mnogi su zarobljeni živi, i Pilat je dao pogubiti vođe. Samarijsko vijeće optužilo ga je za ubistvo pred Vitelijem, upraviteljem Sirije. Vitelije je naredio Pilatu, nakon deset godina u Judeji, da ode u Rim i odgovara pred carem; Tiberije je umro prije njegovog dolaska.
“Govoreći: Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica, dok je još bio živ, rekao: Poslije tri dana ustat ću.”
“I postaviše iznad glave njegove optužbu njegovu napisanu: OVO JE ISUS, KRALJ JEVREJSKI.”
Svećenici su znali tu izreku i samo su platili stražarima
Samo Matej ima stražu kod groba. U njegovom Evanđelju svećenici su rekli Pilatu da je Isus kazao da će ustati nakon tri dana. Stražari glavarima svećeničkim javljaju “sve što se dogodilo”. Svećenici ne traže Isusa i nikoga ne ispituju. Plaćaju vojnicima da kažu da su učenici ukrali tijelo. Obećavaju i da će vojnike zaštititi ako namjesnik za to čuje. To je jedina reakcija neke vlasti koju Evanđelja bilježe. Da su svećenici vjerovali da je tijelo ukradeno, tragali bi za njim i za lopovima. Da su se bojali da je živ, tražili bi ga. Nisu učinili ni jedno ni drugo. Samo su platili za priču.
“Govoreći: Gospodaru, sjetili smo se da je onaj varalica, dok je još bio živ, rekao: Poslije tri dana ustat ću.”
“A kad oni odoše, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. I kad se sabraše sa starješinama i održaše vijeće, dadoše vojnicima mnogo novca, Govoreći: Recite: Njegovi učenici dođoše noću i ukradoše ga dok smo spavali. I ako to dođe do ušiju upravitelju, mi ćemo ga umiriti, a vas osigurati. A oni uzeše novac i učiniše kako ih naučiše: i ova se priča pronosi među Jevrejima sve do danas.”
Rečeno im je u lice, a vijeće nikada nije provjerilo
Ubrzo nakon toga hramske vlasti uhapsile su Petra i Ivana, dvojicu Isusovih najbližih sljedbenika, zbog propovijedanja uskrsnuća. Kasnije je veliki svećenik ponovo dao uhapsiti apostole. Pred vijećem, jevrejskim sudom Jerusalema, rekli su da su svjedoci da je Bog podigao Isusa. Vijeće nije istražilo tu tvrdnju. Željelo ih je ubiti. Gamaliel, ugledni učitelj zakona u vijeću, savjetovao je čekanje. Ako je pokret od ljudi, propast će; ako je od Boga, niko ga ne može zaustaviti. Zato ih je vijeće dalo istući, naredilo im da ne govore u Isusovo ime i pustilo ih. Vijeću je u lice rečeno da je čovjek kojeg je osudilo živ. Nije učinilo ništa da provjeri tu tvrdnju. Samo je pokušalo ušutkati ljude koji su je iznosili.
“A dok su govorili narodu, navališe na njih svećenici, i zapovjednik hrama, i saduceji, Ljuteći se što uče narod i propovijedaju kroz Isusa uskrsnuće iz mrtvih. I digoše ruke na njih i baciše ih u zatvor do sutradan: jer već bijaše veče. Ali mnogi od onih koji čuše riječ povjerovaše; i broj muževa bijaše oko pet hiljada.”
“Govoreći: Nismo li vam strogo zapovjedili da ne učite u ovo ime? I gle, napunili ste Jerusalem svojom naukom i hoćete na nas navući krv ovog čovjeka.”
“Bog otaca naših podiže Isusa, kojeg vi ubiste objesivši ga na drvo. Njega Bog uzvisi svojom desnicom za Kneza i Spasitelja, da dade Izraelu pokajanje i oproštenje grijeha. I mi smo mu svjedoci ovih stvari; a tako i Sveti Duh, kojeg Bog dade onima koji mu se pokoravaju. A oni, kad to čuše, razjariše se u srcu i dogovarahu se da ih ubiju.”
“Tada ustade u vijeću jedan farizej, po imenu Gamaliel, učitelj zakona, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostole malo izvedu; I reče im: Ljudi Izraelci, pazite šta namjeravate učiniti s ovim ljudima. Jer prije ovih dana ustade Teuda, govoreći za sebe da je neko; k njemu pristade oko četiri stotine ljudi: on je ubijen; i svi, koliko ih mu se pokoravalo, razbjegoše se i propadoše. Poslije njega ustade Juda Galilejac u dane popisa i odvuče mnogo naroda za sobom: i on pogibe; i svi, koliko ih mu se pokoravalo, rasuše se. I sad vam kažem: Odstupite od ovih ljudi i ostavite ih: jer ako je ova namjera ili ovo djelo od ljudi, propast će: Ali ako je od Boga, ne možete ga srušiti; da se možda ne nađete kako se borite protiv Boga.”
“I poslušaše ga; i dozvavši apostole, istukoše ih, zapovjediše im da ne govore u ime Isusovo i pustiše ih. A oni odoše iz vijeća radosni što su se udostojili podnijeti sramotu za ime njegovo. I svaki dan u hramu i po kućama nisu prestajali poučavati i propovijedati Isusa Krista.”
Nikada pokazan ljudima koji su ga osudili
U Evanđeljima veliki svećenik i vijeće osuđuju Isusa, a Pilat naređuje njegovu smrt. Oni su bili ljudi u najboljem položaju da potvrde uskrsnuće i oni koje se ono najviše ticalo. Nijedan izvještaj ne kaže da se Isus pojavio ijednom od njih. Djela jasno kažu da nije pokazan svemu narodu. Jedno pojavljivanje pred sudijama riješilo bi stvar za jedan dan. Ipak, upravo su to ljudi kojima se nikada ne pokazuje.
“I postaviše iznad glave njegove optužbu njegovu napisanu: OVO JE ISUS, KRALJ JEVREJSKI.”
“Njega Bog podiže treći dan i dade mu da se javno pokaže; Ne svemu narodu, nego svjedocima koje Bog unaprijed izabra, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto je ustao iz mrtvih.”
Hiljade vjernika trebale su ostaviti zapis
Djela kažu da je u jednom danu kršteno oko tri hiljade ljudi. Ubrzo je broj muškaraca bio oko pet hiljada. Veliki svećenik žali se da su apostoli svojim učenjem ispunili Jerusalem. Godinama kasnije Jakov i starješine govore Pavlu da mnoge hiljade Jevreja vjeruju. Pavle govori kralju da se to, “nije dogodilo u nekom kutu”. Pokret toliko velik, izgrađen na čovjeku viđenom živom u glavnom gradu, trebao je ostaviti vanjske izvještaje o Isusu viđenom živom. Kako pokazuje odjeljak o piscima tog vremena, jedini takav naširoko se smatra kršćanskim dodatkom.
“Tada oni koji rado primiše riječ njegovu krstiše se: i toga dana pridruži se oko tri hiljade duša.”
“A dok su govorili narodu, navališe na njih svećenici, i zapovjednik hrama, i saduceji, Ljuteći se što uče narod i propovijedaju kroz Isusa uskrsnuće iz mrtvih. I digoše ruke na njih i baciše ih u zatvor do sutradan: jer već bijaše veče. Ali mnogi od onih koji čuše riječ povjerovaše; i broj muževa bijaše oko pet hiljada.”
“Govoreći: Nismo li vam strogo zapovjedili da ne učite u ovo ime? I gle, napunili ste Jerusalem svojom naukom i hoćete na nas navući krv ovog čovjeka.”
“A oni, čuvši to, slavljahu Gospoda i rekoše mu: Vidiš, brate, koliko ima hiljada Jevreja koji su povjerovali, i svi su revnitelji za zakon.”
“Jer kralj zna za ove stvari, pred kojim i slobodno govorim: jer sam uvjeren da mu ništa od ovoga nije skriveno; jer ovo se nije dogodilo u nekom kutu.”
Mrtvi sveci u gradu, a nijedno drugo Evanđelje to ne bilježi
Matej kaže da su se grobovi otvorili kad je Isus ispustio duh. Matej kaže da su nakon njegovog uskrsnuća mnogi mrtvi sveci izašli, ušli u Jerusalem i pojavili se mnogima. Grad je bio prepun zbog praznika Pashe. Mrtvi ljudi koji hodaju njegovim ulicama izazvali bi strah i metež. Rimski vojnici i hramska straža morali bi djelovati. Marko, Luka i Ivan govore o toj istoj sedmici u tom istom gradu i nijedan to ne spominje. Da su mnogi ljudi u glavnom gradu vidjeli povratak mrtvih, ti pisci to ne bi izostavili. Michael Licona, evangelički učenjak koji brani uskrsnuće, smatra da je taj odlomak najbolje čitati kao pjesničko sredstvo, a ne kao historiju. Zatim pita da li je i samo uskrsnuće možda više isto i tvrdi da nije.
“I gle, zavjesa hrama razdera se nadvoje, odozgo do dolje; i zemlja se potrese, i stijene se raspukoše; i grobovi se otvoriše; i mnoga tijela svetih koji su bili usnuli ustaše, i izađoše iz grobova poslije njegovog uskrsnuća, i uđoše u sveti grad, i javiše se mnogima.”
Odbrana uskrsnuća kao historije iz pera evangelikalnog učenjaka. O svetima podignutim pri Isusovoj smrti u Mateju 27:52-53, Licona ocjenjuje da je najbolje čitati odlomak kao pjesničko sredstvo, ‘specijalne efekte’ koji trebaju pokazati da je Sin Božiji umro i da Izrael čeka sud. Zatim pita, ako su neka od čuda pri Isusovoj smrti pjesnička, ne bi li uskrsnuće moglo biti više isto, i tvrdi da nije.
Osim jednog spornog retka, pisci tog vremena ne govore ništa o Isusu viđenom živom
Pisci često prelaze preko djela nekog učitelja po selima. Osuđen čovjek za kojeg se kaže da je živ u glavnom gradu, a o čemu je obaviješteno i vijeće, druga je stvar. Filon Aleksandrijski, jevrejski pisac živ u to vrijeme, pisao je o Pilatovoj vladavini u Jerusalemu. Nikada ne spominje Isusa. Josip Flavije, rođen oko 37. godine, detaljno je pisao o drugim vođama i njihovim sljedbenicima. Bilježi jednog Teudu i Judu Galilejca, imena koja Gamaliel navodi u Djelima. Josip Flavije Isusa spominje dvaput. Kratki odlomak Jakova imenuje kao brata Isusa zvanog Krist, bez riječi o uskrsnuću. Duži odlomak kaže da se Isus treći dan pojavio živ. Učenjaci naširoko smatraju da su taj redak i druge poput njega dodali kršćanski prepisivači, pisari koji su knjige prepisivali rukom. Rimski historičar Tacit, pišući oko 116. godine, bilježi pogubljenje pod Pilatom. Ne govori ništa o pojavljivanju. Dakle, tvrdnja koja je trebala ispuniti njihove stranice nije u njima ostavila traga osim tog jednog retka.
Napisano početkom 40-ih godina n. e. U pismu kralja Agripe I caru Gaju, koje Filon donosi, Pilat postavlja pozlaćene štitove u Herodovu palatu u Jerusalemu. Narod prosvjeduje, s četvoricom kraljevih sinova na čelu, a car Tiberije naređuje da se štitovi premjeste u Augustov hram u Cezareji. Filon ovdje ne govori ništa o Isusu, kao ni bilo gdje u svojim djelima.
Juda Galilejca imenuje kao osnivača četvrte škole jevrejske misli, čiji sljedbenici govore da je samo Bog njihov Vladar i Gospodar i da nijednog čovjeka neće nazvati gospodarem.
Bilježi da je za vrijeme upravitelja Fada (oko 44-46. n. e.) čovjek po imenu Teuda poveo veliko mnoštvo do Jordana, tvrdeći da je prorok. Upraviteljeva konjica ubila je mnoge od njih, a Teudi je odrubljena glava, koja je odnesena u Jerusalem.
Bilježi da je veliki svećenik Anan dao kamenovati Jakova, kojeg Josip Flavije imenuje kao brata Isusa zvanog Krist, oko 62. n. e. Odlomak ne govori ništa o uskrsnuću.
Odlomak o Isusu kako stoji u sačuvanim rukopisima, napisan 90-ih godina n. e. Naziva ga mudrim čovjekom i činiteljem čudesnih djela, kaže da ga je Pilat osudio na krst, naziva ga Kristom i kaže da se trećeg dana živ javio svojim sljedbenicima.
Tvrdi da odlomak Josipa Flavija o Isusu (Starine 18.63-64), kako sada stoji, sadrži tri kršćanska dodatka: sumnju treba li Isusa nazvati čovjekom, tvrdnju da je bio Mesija i tvrdnju da se trećeg dana živ javio svojim sljedbenicima, kako su proroci prorekli. Uklanjanjem tih dodataka ostaje kraća jezgra za koju Meier smatra da potiče od Josipa Flavija. Kratko spominjanje Jakova, Isusovog brata (Starine 20.200), smatra autentičnim.
Napisano oko 116. n. e. Objašnjavajući ime kršćana koje je Neron okrivio za požar Rima, Tacit kaže da je Krist pogubljen za vrijeme Tiberija od prokuratora Poncija Pilata i da je ono što on naziva praznovjerjem, na trenutak suzbijeno, ponovo izbilo. Ne govori ništa o tome da je Isus viđen živ.
Pilat ga je tražio ili nekoga uhapsio
Svećenici su tražili tijelo ili njegaSamo su platili stražarima da ispričaju priču.
Vijeće je provjerilo tvrdnju apostolaSamo ih je pokušalo ušutkati.
Pokazan je ljudima koji su ga osudili
Druga Evanđelja bilježe mrtve svece u gradu
Pisci tog vremena bilježe da je viđen živJedan redak kod Josipa Flavija, za koji učenjaci uveliko smatraju da su ga dodali kršćanski prepisivači.
- Ništa nije zabilježeno
- Jedan sporan redak
Pet stotina svjedoka, a nijedan imenovan
Pavle kaže da je više od pet stotina ljudi vidjelo Isusa odjednom, a većina ih je bila živa kad je pisao. Ne imenuje nijednog od njih, i nijedno Evanđelje ne govori o tom pojavljivanju. Toliko velika masa trebala je ostaviti neki trag. Ipak, o tome govori samo Pavle.
“Zatim se javi odjednom više od pet stotina braće, od kojih je većina još živa, a neki su usnuli.”
Njegovi vlastiti sljedbenici to nisu očekivali
Čak i prije nego što ga je iko vidio, njemu najbliži nisu reagovali kao ljudi koji očekuju da ustane. Marko kaže da im je Isus jasno rekao, više puta, da će biti ubijen, “i nakon tri dana ustati” (8:31). Ipak, Marko dodaje: “oni nisu razumjeli tu riječ” (9:32). Nakon subote žene su došle da pomažu mrtvo tijelo (Marko 16:1). Kad su ispričale za prazan grob, “njihove riječi im se učiniše kao prazne priče, i ne povjerovaše im” (Luka 24:11). Ivan kaže: “još nisu razumjeli Pismo, da on treba ustati iz mrtvih” (20:9). Dakle, ili su jasna predskazanja dodana kasnije, ili po njima niko nije postupio. U oba slučaja izvještaji se ne uklapaju.
“I poče ih učiti da Sin čovječiji mora mnogo postradati, i biti odbačen od starješina, i glavara svećeničkih, i književnika, i biti ubijen, i nakon tri dana ustati.”
“Jer je učio svoje učenike i govorio im: Sin čovječiji bit će predan u ruke ljudi, i ubit će ga; i nakon što bude ubijen, ustat će treći dan. Ali oni nisu razumjeli tu riječ i bojali su se pitati ga.”
“I kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija, majka Jakovljeva, i Saloma kupiše mirisa da dođu i pomažu ga.”
“I njihove riječi im se učiniše kao prazne priče, i ne povjerovaše im.”
“Jer još nisu razumjeli Pismo, da on treba ustati iz mrtvih.”
Čak su i neki od jedanaestorice sumnjali
Matej kaže da su neki sumnjali kad su ga jedanaest učenika vidjeli na gori u Galileji. Dva najstarija potpuna grčka rukopisa Marka završavaju time što žene bježe od groba i nikome ne govore. Nemaju nikakvo pojavljivanje. Lukino Evanđelje uznesenje u Betaniji priča bez spominjanja proteklog vremena. Djela, od istog autora, prvo stavljaju četrdeset dana. Stranica o tome da li se izvještaji o uskrsnuću slažu izlaže te razlike u cijelosti. Ako čak ni njegovi najbliži sljedbenici nisu svi bili sigurni, a izvještaji se razlikuju o četrdeset dana, tvrdnja počiva na slabom tlu.
“A jedanaest učenika ode u Galileju, na goru kamo im je Isus odredio.”
“I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše.”
“I izašavši brzo, pobjegoše od groba, jer ih uhvati drhtanje i zaprepaštenje; i nikome ništa ne rekoše, jer su se bojale.”
O završetku Marka izvještava da stihova 9-20 nema u dva najstarija grčka rukopisa, Sinaiticusu i Vaticanusu, ni u nekim ranim prijevodima; da Klement Aleksandrijski i Origen ne pokazuju da ih poznaju; i da Euzebije i Jeronim kažu da tog odlomka nije bilo u gotovo svim grčkim prijepisima koje su poznavali.
“I izvede ih do Betanije i podiže ruke svoje i blagoslovi ih. I dogodi se, dok ih je blagosiljao, da se odvoji od njih i bi uznesen na nebo.”
“Njima se i pokaza živ poslije svoga stradanja, s mnogim nepogrešivim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o kraljevstvu Božijem. I sabravši se s njima, zapovjedi im da ne odlaze iz Jerusalema, nego da čekaju obećanje Očevo, koje ste, reče, čuli od mene.”
Jedini izvještaj koji odgovara: Kur'an
Kur'an kaže da Isa nije ubijen ni razapet, nego da im se tako pričinilo. Kaže da ga je Allah (﷾) uzdigao Sebi. Ako se nijedan pogubljeni čovjek nije vratio, Pilat nije imao koga ponovo uhapsiti. Svećenici nisu imali šta istražiti. Nije bilo pojavljivanja koje bi vidjeli grad ili njegovi pisci. Šutnja zapisa upravo je ono što se po ovom izvještaju može očekivati.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
Uobičajeni odgovori
Djela apostolska 10:40-41 — poglavlje 10, stih 40-41
“Njega Bog podiže treći dan i dade mu da se javno pokaže; Ne svemu narodu, nego svjedocima koje Bog unaprijed izabra, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto je ustao iz mrtvih.”
Navedeno za
Bog je odlučio da uskrslog Isusa ne pokaže svima. Pojavio se izabranim svjedocima, koji su zatim prenijeli poruku.
Odgovor
Djela to zaista kažu. Ali tada ga niko izvan njegovog kruga nije vidio, pa svaki izvještaj počiva samo na njegovim sljedbenicima. A kad su apostoli rekli vijeću da ga je Bog podigao, ono nikada nije istražilo tu tvrdnju.
Zaključak — Ovaj odgovor objašnjava zašto oni izvana nisu vidjeli ništa samo priznajući da niko izvana nije vidio ništa.
Djela apostolska 1:3-4 — poglavlje 1, stih 3-4
“Njima se i pokaza živ poslije svoga stradanja, s mnogim nepogrešivim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o kraljevstvu Božijem. I sabravši se s njima, zapovjedi im da ne odlaze iz Jerusalema, nego da čekaju obećanje Očevo, koje ste, reče, čuli od mene.”
Navedeno za
Pojavljivanja su bila privatna, a učenici su šutjeli do Pedesetnice. Dok su počeli propovijedati, Isus je otišao, pa Pilat nije imao koga uhapsiti.
Odgovor
Matej kaže da su stražari rekli glavarima svećeničkim već prvog dana, a svećenici su planirali za slučaj da namjesnik čuje. Pavle kaže da ga je pet stotina vidjelo odjednom, a Matej ima svece koji izlaze iz grobova i pojavljuju se mnogima u gradu. Nijedan izvještaj ne kaže da je iko na vlasti išta od toga istražio.
Zaključak — Po vlastitom pričanju Novog zavjeta, vijest je odmah stigla do vlasti, a ipak niko nije tražio.
Josip Flavije, Starine 18.63-64
Odlomak o Isusu kako stoji u sačuvanim rukopisima, napisan 90-ih godina n. e. Naziva ga mudrim čovjekom i činiteljem čudesnih djela, kaže da ga je Pilat osudio na krst, naziva ga Kristom i kaže da se trećeg dana živ javio svojim sljedbenicima.
Navedeno za
Drevni historičari rijetko su primjećivali male vjerske skupine. Šutnja ne dokazuje ništa, a Josip Flavije spominje Isusa.
Odgovor
Sama Djela ne opisuju malu skupinu. Hiljade su krštene, Jerusalem je bio ispunjen učenjem, a ništa se “nije dogodilo u nekom kutu”. Filon je pisao o Pilatu i ne govori ništa o Isusu. Josip Flavije zabilježio je Teudu i Judu Galilejca, a ipak se njegov redak o Isusu koji se pojavio živ naširoko smatra kršćanskim dodatkom.
Zaključak — Po vlastitom izvještaju Djela događaj je bio javan, pa šutnja pisaca tog vremena ima težinu.
Djela apostolska 5:40-42 — poglavlje 5, stih 40-42
“I poslušaše ga; i dozvavši apostole, istukoše ih, zapovjediše im da ne govore u ime Isusovo i pustiše ih. A oni odoše iz vijeća radosni što su se udostojili podnijeti sramotu za ime njegovo. I svaki dan u hramu i po kućama nisu prestajali poučavati i propovijedati Isusa Krista.”
Navedeno za
Apostoli su tučeni i nastavili su propovijedati, a crkva je brzo rasla. Mora da su vidjeli nešto stvarno.
Odgovor
Njihova hrabrost pokazuje da su vjerovali. Ne pokazuje da je Isus četrdeset dana živ hodao Jerusalemom, a to je tvrdnja o kojoj je riječ. Crkva je rasla propovijedanjem, a Matej kaže da su čak i neki koji su ga vidjeli sumnjali.
Zaključak — Iskreno vjerovanje objašnjava rast. Ne daje javne dokaze koji nedostaju.
Matej 28:11-15 — poglavlje 28, stih 11-15
“A kad oni odoše, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. I kad se sabraše sa starješinama i održaše vijeće, dadoše vojnicima mnogo novca, Govoreći: Recite: Njegovi učenici dođoše noću i ukradoše ga dok smo spavali. I ako to dođe do ušiju upravitelju, mi ćemo ga umiriti, a vas osigurati. A oni uzeše novac i učiniše kako ih naučiše: i ova se priča pronosi među Jevrejima sve do danas.”
Navedeno za
Priča stražara pokazuje da su njegovi protivnici priznali da je grob prazan i raspravljali samo o tome zašto.
Odgovor
Straža i podmićivanje pojavljuju se samo kod Mateja. Dakle, to je izvještaj jednog Evanđelja o tome šta su protivnici rekli, a ne njihov vlastiti zapis. Po Matejevom vlastitom pričanju, svećenici su čuli sve i to sakrili, umjesto da traže Isusa.
Zaključak — Izvještaj jednog Evanđelja o protivnicima nije njihovo priznanje, a i dalje pokazuje da niko ne traži Isusa.
Luka 16:31 — poglavlje 16, stih 31
“A on mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće se uvjeriti ni ako ko ustane iz mrtvih.”
Navedeno za
Isus je rekao da oni koji odbacuju Mojsija ne bi vjerovali čak ni da neko ustane iz mrtvih. Pojaviti se neprijateljima bilo bi beskorisno.
Odgovor
U prispodobi o bogatašu i Lazaru te riječi izgovara Abraham. Djela pojavljivanja nazivaju: “mnogim nepogrešivim dokazima”. Pavle, kršćanski misionar prvog stoljeća, progonio je crkvu i kaže da je promijenio stranu nakon što je vidio Isusa.
Zaključak — Po vlastitom izvještaju Novog zavjeta, pojavljivanja su zaista uvjeravala neprijatelje, pa odgovor ne objašnjava zašto nijedno nije učinjeno vlastima.
Gledišta
Izabrani svjedoci i crkva koja raste
Isus se pokazao samo svjedocima koje je Bog izabrao, kako kažu Djela. Propovijedanje je počelo tek nakon što je otišao, a Pavle prenosi rani spisak svjedoka. Drevni pisci zanemarivali su male sekte. Rast crkve i patnja apostola pokazuju da su ga vidjeli. Matej pokazuje da su protivnici priznali da je grob prazan. Javno pojavljivanje ionako ne bi uvjerilo njegove neprijatelje.
Djela kažu da je Isus pokazan: “Ne svemu narodu, nego svjedocima koje Bog unaprijed izabra”. Dakle, nedostatak javnih pojavljivanja bio je namjeran.
Pobijanje
Djela to zaista kažu. Ali tada svaki izvještaj o četrdeset dana dolazi od njegovih vlastitih sljedbenika. Kad su apostoli rekli vijeću da ga je Bog podigao, ono nikada nije istražilo tu tvrdnju.
Tokom četrdeset dana pojavljivanja su bila privatna, a učenici su čekali u Jerusalemu kako im je rečeno. Propovijedanje je počelo na Pedesetnicu, nakon što je otišao, pa Pilat nije imao po čemu postupiti.
Pobijanje
Kod Mateja su stražari rekli glavarima svećeničkim prvog dana, a svećenici su se pripremili za to da namjesnik čuje. Pavle kaže da ga je pet stotina vidjelo odjednom. Nijedan izvještaj ne kaže da ga je iko na vlasti tražio.
Pavle prenosi rani spisak pojavljivanja, koji mnogi učenjaci datiraju u roku od nekoliko godina od događaja. On uključuje pet stotina odjednom, većinom živih, koje su čitaoci mogli pitati.
Pobijanje
Rani spisak od vjernika i dalje ne imenuje nijednog svećenika, člana vijeća ni Rimljanina. Pet stotina je neimenovano i ne pojavljuje se ni u jednom Evanđelju. Dakle, šutnja vlasti ostaje.
Drevni historičari malo su pažnje posvećivali malim jevrejskim sektama, pa njihova šutnja o uskrsnuću ne dokazuje ništa.
Pobijanje
Djela ne opisuju malu sektu. Hiljade su se obratile, Jerusalem je bio ispunjen, a to se “nije dogodilo u nekom kutu”. Josip Flavije zabilježio je Teudu i Judu Galilejca, a ipak se njegov jedini redak o Isusu koji se pojavio živ naširoko smatra kršćanskim dodatkom.
Brz rast crkve i spremnost apostola da budu tučeni zbog svoje poruke pokazuju da su zaista nešto vidjeli.
Pobijanje
Patnja pokazuje da su iskreno vjerovali. Ne pokazuje da se dogodio javni događaj. Crkva je rasla propovijedanjem, a Djela kažu da nije pokazan svemu narodu. Matej kaže da su čak i neki od jedanaestorice sumnjali. Kur'an objašnjava kako su iskreni ljudi mogli u to vjerovati: “već im se pričinilo” (4:157).
Matej 28:15 pokazuje da su čak i protivnici priznali da je grob prazan i raspravljali samo o tome kako.
Pobijanje
Samo Matej govori o straži i podmićivanju. Dakle, to je Matejev izvještaj o protivnicima, a ne njihovo vlastito priznanje. Pokazuje i da su vlasti skrivale stvar, a ne tražile Isusa.
Isus je rekao da se oni koji odbacuju Mojsija neće uvjeriti, “ni ako ko ustane iz mrtvih”. Dakle, javna pojavljivanja ne bi ništa promijenila.
Pobijanje
Djela pojavljivanja nazivaju: “mnogim nepogrešivim dokazima”. Pavle, kršćanski misionar prvog stoljeća, bio je neprijatelj crkve i promijenio je stranu nakon što je, kako kaže, vidio Isusa. Po vlastitom izvještaju Novog zavjeta, pojavljivanja su zaista uvjeravala. Dakle, skrivanje od vlasti i dalje traži objašnjenje.
Isus je predskazao svoju smrt i ustajanje treći dan. To što je to unaprijed znao pokazuje da je uskrsnuće bilo Božiji plan.
Pobijanje
Da je to rekao tako jasno, njegovi sljedbenici čekali bi kod groba. Umjesto toga žene su došle da pomažu mrtvo tijelo (Marko 16:1). Učenici su njihov izvještaj nazvali: “prazne priče” (Luka 24:11). Ivan kaže da još nisu znali da on mora ustati (20:9).
Islamsko gledište
Evanđelja kažu da su Isusa javno pogubili Rimljani. Čovjek viđen živ sedmicama nakon toga pokrenuo bi namjesnika, svećenike i pisce tog vremena. Zapisi ne pokazuju takvu reakciju. Ta šutnja odgovara onome što Kur'an kaže: Isa nije ubijen ni razapet, a Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi.
Djela kažu da je Isus viđen četrdeset dana nakon pogubljenja i da je rekao svojim sljedbenicima da ne napuštaju Jerusalem.
Matej bilježi samo jednu reakciju vlasti. Podmitili su stražare i obećali da će srediti stvar s namjesnikom.
Apostoli su rekli vijeću da su svjedoci da je Bog podigao Isusa. Ono nije istražilo njihovu tvrdnju, a Gamaliel je savjetovao čekanje.
Nijedan izvještaj ne kaže da se Isus pojavio velikom svećeniku, vijeću ili Pilatu. Djela kažu da nije pokazan svemu narodu.
Samo Matej izvještava o mrtvim svecima koji su ustali i pojavili se mnogima u Jerusalemu.
Filon, koji je pisao o Pilatovoj vladavini, nikada ne spominje Isusa. Tacit bilježi samo pogubljenje, a odlomak Josipa Flavija o Jakovu ne govori ništa o uskrsnuću.
Redak kod Josipa Flavija koji kaže da se Isus treći dan pojavio živ naširoko se smatra kršćanskim dodatkom.
Marko kaže da je Isus predskazao da će ustati nakon tri dana. Ipak, žene su došle da pomažu mrtvo tijelo, a učenici su njihov izvještaj nazvali praznim pričama.
Kur'an kaže da Isa nije ubijen ni razapet, nego da im se tako pričinilo. Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi.