Kratak odgovor
Ne. Kur'an kaže da Isus nije ni ubijen ni razapet. To se samo pričinilo, a Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi. Čak i Evanđelja daju slabiji dokaz o tome ko je bio na krstu nego što kršćani pretpostavljaju. Ljudima koji su ga uhapsili trebao je Judin poljubac da znaju koji je to čovjek, a njegovi učenici su pobjegli. Ako se prihvati priča novozavjetnih Evanđelja, njeni detalji njegovu smrt ostavljaju pod sumnjom. Visio je samo nekoliko sati, iako je razapinjanje bilo sporo. Pilat se iznenadio kad je čuo da je mrtav i pitao je stotnika. Dvojica pored njega još su bila živa, a njemu golijeni nisu prebijeni. Samo Ivanovo Evanđelje, u standardnom tekstu, spominje koplje, i to nakon što su ga vojnici smatrali mrtvim. Dakle, čak ni po vlastitim detaljima Evanđelja niko ne može biti siguran da je umro, a kršćanska vjera počiva na toj smrti. Odgovor islama je odgovor Kur'ana.
Potpuno objašnjenje
Šta Evanđelja kažu o njegovoj smrti
Kršćani smatraju da je Isus zaista umro na krstu. Marko i Ivan kažu da je izdahnuo. Marko kaže da je stotnik, rimski oficir zadužen za vojnike, potvrdio smrt Pilatu prije nego što je tijelo predato. Ivan kaže i da mu je jedan vojnik probo rebra kopljem i da su izašle krv i voda. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, kaže da su kršćansko propovijedanje i vjera uzaludni ako Krist nije uskrsnuo.
“A Isus povika iza glasa i izdahnu.”
“A kad Isus uze ocat, reče: Svršeno je! I priklonivši glavu, predade duh.”
“A Pilat se začudi da je već umro; i dozvavši stotnika, upita ga je li davno umro. I saznavši od stotnika, dade tijelo Josipu.”
“Ali jedan od vojnika probode mu kopljem rebra, i odmah iziđe krv i voda.”
“A ako Krist nije uskrsnuo, onda je uzaludno naše propovijedanje, a uzaludna je i vaša vjera.”
Ko je bio na krstu?
Kršćani kažu da su svi mogli vidjeti da je na krstu Isus. Evanđelja pričaju manje sigurnu priču. Ljudima koji su ga noću došli uhapsiti trebao je znak da znaju koji je to čovjek. Juda im je rekao: “Koga poljubim, taj je”. Kod Marka su svi njegovi učenici pobjegli, a žene su krst gledale izdaleka. Kod Luke su svi koji su ga poznavali stajali izdaleka. Samo Ivan, najkasnije Evanđelje, stavlja jednog učenika kod krsta, i nikada ga ne imenuje. U izvještaju Evanđelja, čovjek na krstu bio je pretučen, popljuvan i okrunjen trnjem. Kršćani na njega primjenjuju Izaijine riječi: “lice mu bijaše izobličeno više nego ikojem čovjeku”. To znači da mu je lice bilo unakaženo više nego ikome. A Luka govori o dvojici učenika koji su, kako kaže, kasnije hodali s Isusom, a “im oči bijahu zadržane da ga ne poznaju”: bili su spriječeni da ga prepoznaju. Dakle, po vlastitim uslovima Evanđelja, Bog može spriječiti ljude da znaju ko je pred njima.
Ni samo ime nikoga nije izdvajalo. Isus, na hebrejskom Ješua, bilo je često jevrejsko ime. Pavle je imao saradnika po imenu “Isus, koji se zove Just” (Kološanima 4:11). Neki rani prijepisi Mateja zatvorenika puštenog umjesto njega nazivaju “Isus Baraba”. Josip Flavije, jevrejski historičar iz prvog stoljeća, imenuje mnoge druge ljude po imenu Isus. Dvojica od njih bili su veliki svećenici, jedan za drugim.
“A izdajnik njegov dao im je znak govoreći: Koga poljubim, taj je; uhvatite ga i odvedite sigurno.”
“I svi ga ostaviše i pobjegoše.”
“Bijahu i žene koje gledahu izdaleka, među njima Marija Magdalena, i Marija, majka Jakova Mlađeg i Josije, i Saloma;”
“A svi njegovi poznanici i žene koje su pošle za njim iz Galileje stajahu izdaleka gledajući to.”
“A kod krsta Isusova stajahu majka njegova, i sestra majke njegove, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Isus, vidjevši majku i učenika kojeg je ljubio kako stoji uz nju, reče majci svojoj: Ženo, evo ti sina!”
“I obukoše ga u purpur, i spletoše trnov vijenac, i staviše mu ga na glavu,”
“I udarahu ga trskom po glavi, i pljuvahu na njega, i kleknuvši klanjahu mu se.”
“Kao što su se mnogi zapanjili nad tobom; lice mu bijaše izobličeno više nego ikojem čovjeku, i oblik njegov više nego sinovima ljudskim:”
“Ali im oči bijahu zadržane da ga ne poznaju.”
“I Isus, koji se zove Just, koji su od obrezanja. Samo su ovi moji saradnici za kraljevstvo Božije, koji su mi bili utjeha.”
Izvještava da nekoliko svjedoka zatvorenika naziva ‘Isus Baraba’, među njima rukopis Koridethi, rukopisi porodice 1 i sinajski sirijski prijevod. Origenov komentar na Mateja, sačuvan na latinskom, kaže da mnogi primjerci nisu imali ime Isus. Većina odbora smatrala je da je dvostruko ime izvorno i da je ispušteno u većini primjeraka iz poštovanja. Budući da je podrška relativno slaba, ‘Isus’ je štampano u uglastim zagradama.
Imenuje dvojicu velikih svećenika po imenu Isus u godinama prije rata s Rimom: kralj Agripa “učinio je Isusa, sina Damnejeva, velikim svećenikom” (20.203), a kasnije “Isus, sin Gamalielov, postao je nasljednik Isusa, sina Damnejeva, u velikom svećeništvu” (20.213).
| Gdje | Ko |
|---|---|
| Kološanima 4:11 | Isus, koji se zove Just, Pavlov saradnik |
| Matej 27:16-17 | Isus Baraba, u nekim ranim prijepisima |
| Josip Flavije, Jevrejske starine 20.203 | Isus, sin Damnejev, veliki svećenik |
| Josip Flavije, Jevrejske starine 20.213 | Isus, sin Gamalielov, sljedeći veliki svećenik |
Ko je nosio krst i ko je pušten
Evanđelja se razlikuju i oko toga ko je nosio krst. Marko, Matej i Luka kažu da su vojnici prisilili jednog prolaznika da ga nosi. To je bio Šimun, čovjek iz Kirene, “dolazeći s polja”. Ivan o Šimunu ne kaže ništa. Kod Ivana Isus je izašao “noseći svoj krst”. I zatvorenik kojeg je Pilat pustio otvara pitanje. U većini prijepisa Mateja on je jednostavno “Baraba”. Ali nekoliko prijepisa i jedan stari sirijski prijevod nazivaju ga “Isus Baraba”. Origen, kršćanski učenjak iz trećeg stoljeća, napisao je da mnogi primjerci nisu imali ime Isus. Dakle, neki primjerci u njegovo vrijeme jesu. Bruce Metzger izvještava da je većina odbora za standardni grčki tekst smatrala da je duže ime izvorno. Oni ‘Isus’ štampaju u uglastim zagradama, jer ga ima u malo primjeraka. Po tom čitanju, Pilat je tražio od mnoštva da bira između dvojice ljudi po imenu Isus. Ništa od ovoga ne pokazuje ko je bio na krstu. Ali pokazuje da su se detalji Evanđelja pričali i prepisivali na više načina.
“I prisiliše nekog Šimuna Kirenca, koji je prolazio dolazeći s polja, oca Aleksandrova i Rufova, da nosi njegov krst.”
“I izlazeći nađoše čovjeka iz Kirene, po imenu Šimuna; njega prisiliše da nosi njegov krst.”
“I dok su ga odvodili, uhvatiše nekog Šimuna Kirenca, koji je dolazio s polja, i staviše na njega krst da ga nosi za Isusom.”
“I noseći svoj krst izađe na mjesto zvano Lubanja, koje se na hebrejskom zove Golgota,”
“A imali su tada znamenitog sužnja, zvanog Baraba. Kad su se dakle sabrali, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa, koji se zove Krist?”
Izvještava da nekoliko svjedoka zatvorenika naziva ‘Isus Baraba’, među njima rukopis Koridethi, rukopisi porodice 1 i sinajski sirijski prijevod. Origenov komentar na Mateja, sačuvan na latinskom, kaže da mnogi primjerci nisu imali ime Isus. Većina odbora smatrala je da je dvostruko ime izvorno i da je ispušteno u većini primjeraka iz poštovanja. Budući da je podrška relativno slaba, ‘Isus’ je štampano u uglastim zagradama.
| Evanđelje | Ko ga je nosio | Riječi |
|---|---|---|
| Marko 15:21 | Šimun Cirenac | ‘da nosi krst njegov’ |
| Matej 27:32 | Šimun Cirenac | ‘njega prisiliše da nosi krst njegov’ |
| Luka 23:26 | Šimun Cirenac | ‘da ga nosi za Isusom’ |
| Ivan 19:17 | Sam Isus | “noseći svoj krst” izađe |
Allah (﷾) je činio da ljudi vide ono čega nije bilo
Sama Biblija govori o tome kako Bog čini da ljudi vide i čuju ono čega nije bilo. U Drugoj knjizi o kraljevima, GOSPOD je učinio da sirijska vojska čuje “buku kola i buku konja, buku velike vojske”. Mislili su da je izraelski kralj unajmio kraljeve hetitske i egipatske protiv njih. Zato su pobjegli da spase život i ostavili svoj tabor kakav je bio. Takve vojske nije bilo. Kad su Sirijci došli po proroka Jeliseja, Bog ih je na njegovu molitvu udario sljepilom. Jelisej im je rekao: “Nije ovo put, niti je ovo grad” i odveo ih u Samariju prije nego što su im se oči otvorile. U Postanku su ljudi na Lotovim vratima udareni sljepilom, “tako da su se umorili tražeći vrata”. Dakle, kad Kur'an kaže “već im se pričinilo” (4:157), on opisuje nešto za što Biblija kaže da je Bog već činio. Ljudi mogu biti dugo zavedeni i bez čuda. Godine 1912. objavljeno je da su u Piltdownu u Engleskoj pronađeni lobanja i čeljust. Oko četrdeset godina učenjaci su o njima raspravljali kao o pravim fosilima. Godine 1953. naučnici iz Oxforda i Britanskog muzeja pokazali su da čeljust potiče od modernog majmuna, obojena i izbrušena da izgleda drevno, i da su ugledni učenjaci na iskopavanju bili žrtve razrađene prevare. Ako učeni ljudi mogu četrdeset godina biti zavedeni onim što im se stavi pred oči, Allah (﷾) može učiniti da se stvar ljudima pričini kako On hoće.
“Jer je GOSPOD učinio da vojska sirijska čuje buku kola i buku konja, buku velike vojske; i rekoše jedni drugima: Gle, kralj Izraelov unajmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da dođu na nas. Zato ustadoše i pobjegoše u sumrak i ostaviše svoje šatore, i svoje konje, i svoje magarce, sav tabor kakav je bio, i pobjegoše da spase život.”
“A kad siđoše k njemu, Jelisej se pomoli GOSPODU i reče: Udari, molim te, ovaj narod sljepilom. I on ih udari sljepilom po riječi Jelisejevoj. I Jelisej im reče: Nije ovo put, niti je ovo grad: pođite za mnom, i odvest ću vas čovjeku koga tražite. Ali ih odvede u Samariju. I kad dođoše u Samariju, Jelisej reče: GOSPODE, otvori oči ovim ljudima, da vide. I GOSPOD im otvori oči, i vidješe; i gle, bijahu usred Samarije.”
“I udariše sljepilom ljude koji su bili na vratima kuće, i male i velike, tako da su se umorili tražeći vrata.”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
Pokazuje da je čeljust iz Piltdowna čeljust modernog majmuna, obojena i izbrušena da izgleda drevno, i da je nalaz bio namjeran falsifikat. Napominje da se o ostacima, objavljenim oko četrdeset godina ranije, cijelo to vrijeme raspravljalo kao o pravim fosilima i da su ugledni paleontolozi i arheolozi koji su učestvovali u iskopavanjima bili žrtve vrlo razrađene i pažljivo pripremljene prevare.
Koliko je dugo trajalo razapinjanje
Razapinjanje je smišljeno kao spora smrt. Kod Marka je Isus na krstu od trećeg do devetog sata, oko šest sati. Josip Flavije je bio jevrejski historičar iz prvog stoljeća. On bilježi tri čovjeka koje je poznavao, a koji su živi skinuti s krstova po naredbi Tita, rimskog vojskovođe. Jedan od njih se oporavio.
Sabire stare grčke i latinske dokaze o razapinjanju i pokazuje da je to bio namjerno okrutan i dugotrajan način umiranja, primjenjivan prije svega na robove, pobunjenike i nasilne zločince.
“A bijaše treći sat kad ga razapeše.”
“A u deveti sat povika Isus iza glasa govoreći: Eloi, Eloi, lama sabahtani? Što znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
Josip Flavije piše da je, poslan od Tita u selo Tekou, na povratku vidio mnoge razapete zarobljenike i prepoznao tri čovjeka koje je poznavao. Zamolio je Tita za njih, a Tit je naredio da se skinu i da im se pruži najveća njega. Dvojica su umrla pod rukama ljekara; treći se oporavio.
Skinut rano, golijeni neprebijeni
Kod Marka se Pilat, rimski namjesnik, iznenadio kad je čuo da je Isus već mrtav. Morao je pitati stotnika. Kod Ivana su vojnici prebili golijeni dvojici razapetih s njim, što pokazuje da su ta dvojica još bila živa. Njemu golijeni nisu prebili, jer su ga smatrali već mrtvim.
“A Pilat se začudi da je već umro; i dozvavši stotnika, upita ga je li davno umro. I saznavši od stotnika, dade tijelo Josipu.”
“Jevreji pak, budući da je bio petak, da tijela ne ostanu na krstu u subotu (jer ona subota bijaše veliki dan), zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvome i drugome koji bijaše s njim razapet. A kad dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni;”
Koplje
Samo Ivan govori o koplju. Marko, Matej i Luka opisuju isti čas i o njemu ne kažu ništa. Nekoliko ranih prijepisa Mateja također ima ubod kopljem. Tekstualni učenjaci, koji upoređuju stare prijepise Evanđelja, procjenjuju da je to prepisano iz Ivana. Kod Ivana koplje dolazi nakon što su vojnici već odlučili da je Isus mrtav. Dakle, ono ne pokazuje kako su došli do te procjene.
“Ali jedan od vojnika probode mu kopljem rebra, i odmah iziđe krv i voda.”
“Jevreji pak, budući da je bio petak, da tijela ne ostanu na krstu u subotu (jer ona subota bijaše veliki dan), zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvome i drugome koji bijaše s njim razapet. A kad dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni;”
Čak i prema kazivanju samih Evanđelja
- Kur'an kaže da Isus nije ni ubijen ni razapet: samo se tako učinilo. Tačke koje slijede prihvataju priču iz Evanđelja samo radi argumenta.
- Razapinjanje je bilo spora smrt, a ipak ga Marko drži na krstu samo oko šest sati.
- Pilat ‘se začudi da je već umro’ i morao je pitati stotnika.
- Dvojica razapetih s njim još su bila živa, pa su im vojnici prebili noge. Njemu ih nisu prebili.
- Samo Ivan govori o koplju, a kod Ivana ono dolazi nakon što su ga vojnici već proglasili mrtvim.
- Historičar Josip Flavije bilježi tri čovjeka skinuta živa s krstova. Jedan od njih se oporavio.
Šta Kur'an kaže
Kur'an kaže da Isus nije ni ubijen ni razapet i da se to pričinilo. Kaže da su oni koji se oko toga razilaze u sumnji, da slijede samo nagađanje. Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi. Sumnje na ovoj stranici odgovaraju Evanđeljima po njihovim vlastitim uslovima. One nisu muslimanski izvještaj o onome što se dogodilo. Muslimani ne smatraju da je Isus visio na krstu i preživio. Kur'an kaže da mu je Allah (﷾) rekao: “kada sam od tebe sinove Israilove odbio” (5:110). Kur'an ne poriče da su ljudi vjerovali da je razapet. Kaže “već im se pričinilo”. Dakle, samo to vjerovanje je ono što ajet opisuje, i ono ne može opovrgnuti ajet. Vlastiti nesigurni dokazi Evanđelja, o tome ko je bio na krstu i je li umro, uklapaju se u taj ajet. Ona se ne slažu čak ni oko časa. Marko kaže da je razapet u treći sat. A kod Ivana je oko šestog sata još pred Pilatom. Isusov vlastiti znak, znak Jone, bio je znak čovjeka koji nije umro. Kur'an kaže isto o Isusu: nije ni ubijen ni razapet, i Allah (﷾) ga je uzdigao. Pogledajte stranicu o znaku Jone.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
“A bijaše treći sat kad ga razapeše.”
“A bila je priprema za Pashu, i oko šestog sata: i reče Jevrejima: Evo vašeg Kralja!”
“A on odgovori i reče im: Pokvareno i preljubničko pokoljenje traži znak; ali mu se neće dati znak osim znaka proroka Jone. Jer kao što je Jona bio tri dana i tri noći u trbuhu kita, tako će i Sin čovječiji biti tri dana i tri noći u srcu zemlje.”
“Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj kada sam te Duhom Blagoslovljenim pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo čovjek, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, dozvolom Mojom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, dozvolom Mojom, postala ptica; i kada si, dozvolom Mojom, od rođenja slijepa i gubava iscijelio; i kada si, dozvolom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ”Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina,”
Stih po stih
Marko 14:49 — poglavlje 14, stih 49
“Svaki dan bijah s vama u hramu učeći, i ne uhvatiste me: ali treba da se ispune pisma.”
Navedeno za
Isus je svaki dan učio u hramu, pa su svećenici i mnoštvo poznavali njegovo lice. Niko nije mogao drugog čovjeka zamijeniti za njega.
Odgovor
Zašto je onda ljudima poslanim da ga uhapse trebao Judin poljubac da ga pokaže? I dalje im je trebao znak da budu sigurni da je to pravi čovjek. Kur'an ne kaže da su ljudi napravili nemarnu grešku. Kaže da je Allah (﷾) učinio da im se to pričini. Naspram toga, poznavanje njegovog lica ne bi ništa riješilo.
Zaključak — Ljudima koji su ga uhapsili ipak je trebao znak, a poznavanje lica ne može riješiti ono što je Allah (﷾) učinio da se pričini.
Ivan 19:25-26 — poglavlje 19, stih 25-26
“A kod krsta Isusova stajahu majka njegova, i sestra majke njegove, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Isus, vidjevši majku i učenika kojeg je ljubio kako stoji uz nju, reče majci svojoj: Ženo, evo ti sina!”
Navedeno za
Ivan kaže da su njegova majka i učenik kojeg je ljubio stajali kod krsta, pa su oni njemu najbliži vidjeli da je to Isus.
Odgovor
Kod Marka su svi učenici pobjegli kad je uhapšen, a žene su gledale izdaleka. Luka kaže da su svi koji su ga poznavali stajali izdaleka. Samo Ivan, najkasnije od četiri Evanđelja, stavlja njegovu majku, druge žene i jednog učenika kod krsta. Tog učenika nikada ne imenuje. A odgovor Kur'ana obuhvata i one blizu i one daleko: “već im se pričinilo”.
Zaključak — Jedno kasno Evanđelje stavlja neimenovanog učenika kod krsta; u ranijim su njegovi sljedbenici pobjegli ili gledali izdaleka.
Marko 15:44-45 — poglavlje 15, stih 44-45
“A Pilat se začudi da je već umro; i dozvavši stotnika, upita ga je li davno umro. I saznavši od stotnika, dade tijelo Josipu.”
Navedeno za
Rimski stotnik, koji je znao prepoznati smrt, potvrdio je da je Isus mrtav, i tek tada je Pilat predao tijelo.
Odgovor
Marko prvo bilježi da se Pilat iznenadio. Smrt nakon nekoliko sati nije bila ono što je namjesnik očekivao od krsta. Isti vojnici su Isusa smatrali mrtvim dok su dvojica pored njega još bila dovoljno živa da im se prebiju golijeni.
Zaključak — Samo Markovo Evanđelje bilježi da se namjesnik iznenadio što je Isus tako brzo umro, a jedina provjera bila je riječ jednog vojnika.
Ivan 19:34 — poglavlje 19, stih 34
“Ali jedan od vojnika probode mu kopljem rebra, i odmah iziđe krv i voda.”
Navedeno za
Ubod kopljem učinio je njegovu smrt sigurnom.
Odgovor
Samo Ivanovo Evanđelje, u standardnom tekstu, bilježi koplje. Marko i Luka opisuju isti čas i o njemu ne kažu ništa. Kod Marka se i sam namjesnik začudio da je Isus tako brzo umro. Ivan kaže da su ga vojnici već smatrali mrtvim prije uboda.
Zaključak — Izvještaj jednog Evanđelja o koplju, nakon što su ga vojnici već smatrali mrtvim, ništa ne dodaje smrti koja je iznenadila namjesnika.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kršćani vjeruju da je Isus umro na krstu u petak i tjelesno ustao u nedjelju. Kažu da oboje uče Evanđelja i Pavle i da na tome počiva kršćanska vjera.
Evanđelja kažu da je Isus izdahnuo na krstu.
Pobijanje
Kur'an kaže da se to samo pričinilo. Evanđelja bilježe ono što su ljudi vjerovali da su vidjeli. Čak i po njihovom vlastitom izvještaju, namjesnik se iznenadio da je tako brzo umro.
Rimski stotnik potvrdio je smrt Pilatu prije nego što je tijelo dato Josipu.
Pobijanje
Kod Marka se namjesnik iznenadio kad je čuo da je tako brzo umro. Marko navodi samo stotnikovu riječ. Kod Ivana su vojnici zatekli dvojicu pored njega još žive.
Ivan bilježi da mu je jedan vojnik probo rebra kopljem i da su izašle krv i voda.
Pobijanje
Samo Ivan bilježi koplje. Marko i Luka o njemu ne kažu ništa. Vojnici su ga već smatrali mrtvim prije nego što je došlo, tako da nisu po njemu zaključili da je mrtav.
Pavle uči da je kršćanska vjera uzaludna ako Krist nije ustao iz mrtvih.
Pobijanje
Pavle sve vezuje za ustajanje, a za ustajanje je potrebna smrt. Ipak, vlastiti detalji Evanđelja tu smrt ostavljaju pod sumnjom, a Kur'an je poriče.
Evanđelja čitana po njihovim vlastitim uslovima
Islamski stav je da Isus nije razapet. Ovaj argument radi rasprave prihvata priču novozavjetnih Evanđelja. Čak i tada, vlastiti detalji Evanđelja ostavljaju nesigurnim je li umro. Ahmed Deedat, muslimanski propovjednik, zastupao je ovaj argument na javnoj debati u Durbanu 1981.
Kod Marka se Pilat iznenadio kad je čuo da je Isus mrtav nakon nekoliko sati. Morao je pitati stotnika.
Kod Ivana su dvojica razapetih s njim još bila živa, jer su im vojnici prebili golijeni. Isusu golijeni nisu prebijeni.
Razapinjanje je bilo spora smrt, a zabilježeno je da je bar jedan čovjek skinut s krsta preživio.
Samo Ivan bilježi koplje, a kod Ivana ono dolazi nakon što su ga vojnici već smatrali mrtvim.
Uzeti zajedno, vlastiti detalji Evanđelja ostavljaju nesigurnim je li Isus umro na krstu.
Islamsko gledište
Isus nije ni ubijen ni razapet. To se pričinilo, a Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi. Sumnje u vlastitom zapisu Evanđelja jesu ono što Kur'an opisuje.
Kur'an uči da Isus nije ubijen ni razapet i da ga je Allah (﷾) uzdigao Sebi.
Kur'an ne poriče da su ljudi vjerovali da je Isus razapet. Kaže “već im se pričinilo”. Dakle, to vjerovanje je ono što ajet opisuje, a ne dokaz protiv njega.
Ljudima koji su uhapsili Isusa trebao je Judin poljubac da znaju koji je to čovjek. Kod Marka su svi njegovi učenici pobjegli. Kod Luke su svi koji su ga poznavali gledali izdaleka.
Biblija kaže da je Bog učinio da sirijska vojska čuje veliku vojsku koje nije bilo. Udario je ljude sljepilom, tako da nisu vidjeli ono što je pred njima.
Kur'an kaže da su oni koji se razilaze oko njegove smrti u sumnji i da slijede samo nagađanje.