Kratak odgovor
Razmotrite islam zato što je Onaj koji je stvorio svijet progovorio, a Kur'an je Njegov govor. Konfucije je godišnja doba navodio kao tiho učenje Neba. Kur'an upućuje na znakove iste vrste: nebesa, Zemlju i noć koja slijedi dan. Kaže da je Onaj koji ih je stvorio također progovorio, u Knjizi koja se može provjeriti. Islam naređuje dobrotu prema roditeljima i držanje date riječi, a hvali znanje. I Konfucije je učio te dužnosti. U islamu je svaka od njih Allahova (﷾) zapovijed i svako za nju odgovara Njemu. Gdje su stari obredi prinosili žrtve duhovima i mrtvima, islam sav ibadet čuva samo za Allaha (﷾). Islam je potpun način života, u kojem su vjerovanje, ibadet, porodica i karakter zajedno. Pročitajte Kur'an i provjerite ga.
Potpuno objašnjenje
Šta je Konfucije rekao o šutnji Neba
Konfucije (Kongzi) jednom je rekao da bi radije ne govorio. Njegov učenik Zigong upitao je šta bi učenici onda imali zapisati. (Legge to ime piše Tsze-kung. James Legge je prevodilac iz 19. stoljeća kojim se ova stranica služi.) Konfucije je odgovorio pitanjem: da li Nebo govori? Pokazao je na četiri godišnja doba i na sve što raste. U Analektima je Nebo (Tian, ili T'ien u Leggeovom pisanju) najviša sila. Za Konfucija ono uči svojim redom, a ne riječima. Analekti (Lunyu) to bilježe u 17. knjizi, 19. poglavlju, što se piše 17.19.
“Učitelj je rekao: ‘Radije ne bih govorio.’ Tsze-kung je rekao: ‘Ako vi, Učitelju, ne govorite, šta ćemo mi, vaši učenici, imati da zabilježimo?’ Učitelj je rekao: ‘Govori li Nebo? Četiri godišnja doba slijede svoj tok, a sve se stvari neprestano rađaju, ali govori li Nebo išta?’”
Znakovi iste vrste i Stvoritelj koji je progovorio
I Kur'an upućuje na red svijeta. Govori o nebesima i Zemlji i o smjeni noći i dana kao znakovima za ljude razumne. Takvi znakovi pokazuju da postoji Stvoritelj i da sve ovo nije stvorio uzalud (3:191). Ne govore čovjeku potanko kako da Mu čini ibadet ni šta će od njega tražiti na posljednji dan. Kur'an kaže da je Allah (﷾) i progovorio. Ljudima govori nadahnućem, iza zastora ili slanjem poslanika. Kur'an tvrdi da je taj govor i poziva na provjeru. Stranica “Da li je iko odgovorio na izazov Kur'ana da se napiše poglavlje slično njemu?” izlaže tu provjeru.
“U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti i sačuvaj nas od patnje u Vatri!”
“Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim objavom, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika, pa s dozvolom Njegovom objavi ono što On hoće. On je, zaista, uzvišen i mudar.”
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
Dužnosti koje islam naređuje, a učio ih je i Konfucije
Konfucije je rekao da je sinovska odanost, dužnost prema roditeljima, više od izdržavanja. Čak i psi i konji mogu dobiti neku vrstu izdržavanja. Bez poštovanja, pitao je, u čemu je razlika (2.7)? Kur'an naređuje dobrotu prema roditeljima odmah nakon ibadeta Allahu (﷾). Kaže da im se ne govori nijedna riječ prezira i da im se obraća s poštovanjem. Konfucije je rekao da ne zna kako bi čovjek bez istinoljubivosti mogao napredovati (2.22). Kur'an govori vjernicima da ispunjavaju svaku obavezu, jer će se za svaku obavezu odgovarati. Analekti počinju radošću učenja (1.1). Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) da moli svoga Gospodara da mu poveća znanje. Pita da li su jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju. U islamu je svaka dužnost Allahova (﷾) zapovijed i svako za nju odgovara Njemu.
“Sinovska pobožnost današnjice znači izdržavanje roditelja. Ali i psi i konji su u stanju učiniti nešto u pogledu izdržavanja; bez poštovanja, šta razlikuje jedno izdržavanje od drugog?”
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!””
“Učitelj je rekao: ‘Ne znam kako će napredovati čovjek bez istinoljubivosti. Kako se velika kola mogu pokrenuti bez poprečne grede za upregnuće volova, ili mala kola bez naprave za upregnuće konja?’”
“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”
“Nije li ugodno učiti sa stalnom ustrajnošću i marljivošću?”
“Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s učenjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi, i reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!””
“Zar je takav onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tlo i stojeći, strahujući od onog svijeta i nadajući se milosti Gospodara svog? Reci: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!””
Gdje se islam razlikuje: ibadet samo Allahu (﷾)
Konfucije je rekao da mrtvim roditeljima treba prinositi žrtve po pravilima pristojnosti, što znači po obredima (li). To je rekao kad su ga pitali o sinovskoj odanosti (2.5). Analekti također bilježe kako su se žrtve prinosile mrtvima i duhovima, kao da su prisutni (3.12). Islam ne prinosi te žrtve. Uči da namaz, žrtva, život i smrt pripadaju Allahu (﷾), koji nema sudruga. Mjesta ibadeta su Allahova (﷾), pa niko ne smije biti prizivan uz Njega. Kur'an kaže da oni koji se prizivaju mimo Allaha (﷾) ne mogu uslišati molbu. Mnoge porodice kažu da su ti obredi sjećanje, a ne ibadet. Islam zadržava sjećanje. Gleda šta se čini: žrtva i molitva su samo za Allaha (﷾), ma kako se obred zvao. Tu se islam odvraća od obreda. Čast koja se duguje roditeljima ostaje: dobrota cijeli njihov život, čak i kad se protive vjeri svoga djeteta (31:15).
“Da se roditeljima, dok su živi, služi u skladu s pristojnošću; da se, kad umru, ukopaju u skladu s pristojnošću; i da im se žrtvuje u skladu s pristojnošću.”
“Prinosio je žrtvu mrtvima kao da su prisutni. Prinosio je žrtvu duhovima kao da su duhovi prisutni.”
“Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su zarad Allaha, Gospodara svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.”
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
“Ako im se molite, ne čuju vašu molbu. A da i čuju, ne bi vam se odazvali. Na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna.”
“A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onog o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onog koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onom što ste radili obavijestiti.”
| Dužnost | Analekti | Kur'an |
|---|---|---|
| Roditelji | Izdržavanje nije dovoljno bez poštovanja. | Dobrota prema roditeljima, odmah poslije obožavanja Allaha (﷾). |
| Istinoljubivost | Kako čovjek bez istinoljubivosti može napredovati? | Ispunjavajte svaku obavezu. |
| Učenje | Počinju zadovoljstvom učenja. | Molite svog Gospodara da vam poveća znanje. |
| Žrtva | Mrtvim roditeljima i duhovima, prema obredima. | Namaz i kurban pripadaju samo Allahu (﷾). |
Roditelji koji su umrli
Islam ne kaže da djetetova ljubav završava smrću. Za roditelja koji je umro kao vjernik dijete moli Allaha (﷾) i daje sadaku. Poslanik (ﷺ) je rekao da čovjekova djela prestaju smrću, osim tri. Jedno je dobro dijete koje moli za njega. Jedan čovjek pitao je da li će sadaka data za njegovu majku, koja je iznenada umrla, njoj donijeti nagradu. Poslanik (ﷺ) je rekao da hoće. O onima koji su umrli izvan islama Kur'an je pažljiv. Musliman ne traži od Allaha (﷾) oprost za njih. Ajet navodi svoj uslov: “kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti” (9:113). To je pravilo za njegove vlastite molitve. Nije presuda o ničijim roditeljima. Allah (﷾) nikoga ne kažnjava “dok poslanika nismo poslali” (17:15). On “ni trunku nepravde ne čini” (4:40). Nijedan musliman ne smije objaviti sudbinu nijednog čovjeka. To pripada samo Allahu (﷾). Stranice “Kako treba poštovati svoje pretke?” i “Sinovska odanost: da li i islam poštuje roditelje?” daju potpun odgovor.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da, kada čovjek umre, njegova djela prestaju osim tri: trajna sadaka, znanje od kojeg ljudi imaju koristi i dobro dijete koje za njega moli.
Aiša prenosi da je jedan čovjek rekao Poslaniku (ﷺ) da mu je majka iznenada umrla. Mislio je da bi dala sadaku da je poživjela i upitao je hoće li ona dobiti nagradu ako on da sadaku za nju. Poslanik (ﷺ) je rekao da hoće.
“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.”
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
Potpun način života
Islam vjerovanje ne drži u jednom kutku života. Kur'an poziva vjernike da u islam uđu potpuno. Kaže da im je Allah (﷾) usavršio vjeru i upotpunio Svoju blagodat prema njima. Islam spaja vjerovanje, ibadet, porodični život i karakter u jedan put, a svaki dio počiva na Allahovoj (﷾) zapovijedi. Stranica “Šta je islam?” to izlaže.
“O vi koji vjerujete, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni!”
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
Šta islam traži od čitaoca
Islam traži dvije stvari zajedno. Činite ibadet samo Allahu (﷾) i slijedite Muhammeda (ﷺ). Kur'an ga naziva Allahovim (﷾) Poslanikom i Pečatom vjerovjesnika, posljednjim od njih. Naređuje mu da kaže da je poslan svim ljudima. Ajet završava pozivom da se vjeruje u Allaha (﷾) i Njegovog Poslanika i da se on slijedi, da biste bili upućeni. Pročitajte stranicu o izazovu Kur'ana. Pročitajte Kur'an u prijevodu kojem vjerujete. Zatim se zapitajte da li je to poruka od Gospodara svjetova, koji je progovorio.
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim objavom, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika, pa s dozvolom Njegovom objavi ono što On hoće. On je, zaista, uzvišen i mudar.”
Stih po stih
Analekti 17.19 — knjiga 17, poglavlje 19
“Učitelj je rekao: ‘Radije ne bih govorio.’ Tsze-kung je rekao: ‘Ako vi, Učitelju, ne govorite, šta ćemo mi, vaši učenici, imati da zabilježimo?’ Učitelj je rekao: ‘Govori li Nebo? Četiri godišnja doba slijede svoj tok, a sve se stvari neprestano rađaju, ali govori li Nebo išta?’”
Navedeno za
Konfucije je hvalio šutnju Neba. Nebo uči godišnjim dobima i ništa ne govori, pa knjiga riječi ništa ne dodaje.
Odgovor
Konfucije je zaista rekao da Nebo uči svojim godišnjim dobima. I Kur'an nebesa i Zemlju, noć i dan naziva znakovima (3:190-191). Znakovi pokazuju Stvoritelja i svrhu (3:191). Ne govore potanko kako Mu činiti ibadet ni šta će tražiti na posljednji dan. Kur'an kaže da je Allah (﷾) i progovorio: nadahnućem, iza zastora ili putem poslanika (42:51).
Zaključak — Ta izreka govori o tome kako Nebo uči godišnjim dobima. Kur'an govori tamo gdje godišnja doba šute i poziva čitaoca da ga provjeri.
Mencius 5A.5 — knjiga 5, dio 1, poglavlje 5, odlomak 4
“Nebo ne govori. Ono je svoju volju jednostavno pokazalo njegovim ličnim ponašanjem i njegovim vođenjem poslova.”
Navedeno za
Mencije je rekao da Nebo ne govori. Svoju volju pokazalo je Shunovim ponašanjem i njegovim vođenjem poslova. Volju Neba čitamo u samom životu, pa nam Knjiga ne treba.
Odgovor
Mencije se slaže s Konfucijem da Nebo ne govori. Pitali su ga da li je Nebo drevnom mudracu Shunu dalo prijesto s utvrđenim uputama, a on je rekao da nije. Po njegovom čitanju, volja Neba čita se naknadno, iz ponašanja i događaja. Ali ljudi iste događaje čitaju na suprotne načine. Događaji ne mogu potanko reći kako činiti ibadet Allahu (﷾) ni šta će On tražiti. Kur'an kaže da je Stvoritelj progovorio riječima (42:51). Tvrdi da je taj govor i poziva na provjeru (2:23).
Zaključak — Čitanje volje Neba iz događaja čitanje je koje čine ljudi. Kur'an tvrdi da je Allahov (﷾) vlastiti govor i može se provjeriti.
Shih King, Velike ode, Dekada Wan Wanga, oda 7 — Hwang I
U Leggeovom prijevodu oda Huang yi (kod Leggea Hwang I) govori kako je Gospodar na visini pogledao na svijet, izabrao kuću Zhou da vlada i obratio se kralju Wenu (kod Leggea Wan). Legge Shangdi i Di iz ode prevodi kao ‘God’ (Bog). Leggeov naslov opisuje odu kao prikaz uspona kuće Zhou Božijom naklonošću. U jednom govoru u odi Bog kaže Wenu da je zadovoljan njegovom vrlinom.
Navedeno za
Nebo je već govorilo našim mudracima. U odi Huang yi (Hwang I) Bog govori kralju Wenu i kaže da je zadovoljan njegovom vrlinom. Ne treba nam arapski vjerovjesnik.
Odgovor
Kur'an se slaže da je Allah (﷾) svakom narodu poslao opominjača (35:24; 16:36). Kaže da nije ispričao priču o svakom poslaniku (40:78). Oda Huang yi pjesma je u Knjizi oda (Shijing, Leggeov Shih King), jednom od najstarijih konfucijanskih klasika. Kralj Wen (Leggeov Wan) bio je otac prvog kralja kraljevske kuće Zhou u staroj Kini. Oda je pjesma o usponu kuće Zhou. Ne tvrdi da je Knjiga objavljena poslaniku i niko danas ne može imenovati kineske opominjače. Kur'an tvrdi da je Allahov (﷾) govor i poziva na provjeru (2:23). Raniji poslanici dolazili su svojim narodima. Kur'an kaže da je Muhammed (ﷺ) poslan svim ljudima (34:28), pa je njegova poruka i za Kinu. Napomena o riječi: Legge, kršćanski misionar, Shangdija i Dija iz ode prevodi kao ‘Bog’. Ova stranica ne kaže da oda govori o Allahu (﷾).
Zaključak — Oda govori o tome kako je Gospodar na visini bio naklonjen kralju Wenu, ali nije Knjiga objavljena poslaniku. Kur'an tvrdi da jeste i poziva na provjeru.
Analekti 2.5 — knjiga 2, poglavlje 5
“Da se roditeljima, dok su živi, služi u skladu s pristojnošću; da se, kad umru, ukopaju u skladu s pristojnošću; i da im se žrtvuje u skladu s pristojnošću.”
Navedeno za
Konfucije je žrtvu mrtvim roditeljima ubrajao u sinovsku odanost. Napustiti je znači biti neodan.
Odgovor
Konfucije ju je zaista naveo u svom odgovoru o sinovskoj odanosti. Islam drži dobrotu prema roditeljima uz ibadet Allahu (﷾) (17:23). Vjernik se s roditeljima koji se protive njegovoj vjeri druži lijepo i pravedno (31:15). Islam ibadet i svaku žrtvu prenosi samo na Allaha (﷾) (6:162-163). Za roditelja koji je umro kao vjernik dijete moli Allaha (﷾) i daje sadaku (Muslim 1631; Buhari 1388).
Zaključak — Islam ibadet prenosi samo na Allaha (﷾). Čast koja se duguje roditeljima zadržava.
Kur'an 9:113 — sura Et-Tevba, ajet 113
“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.”
Navedeno za
Dakle, islam mi zabranjuje da molim za roditelje i djedove i nane i kaže da su u Vatri.
Odgovor
Za one koji su umrli izvan islama, musliman ne traži od Allaha (﷾) oprost (9:113). To je pravilo za njegove vlastite dove. To nije presuda o vašim roditeljima, djedovima i nanama. Ajet navodi svoj uslov: “kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti”. Kur'an kaže i da Allah (﷾) ne šalje kaznu, “dok poslanika nismo poslali” (17:15). On “ni trunku nepravde ne čini” (4:40). Nijedan musliman ne smije objaviti ničiju sudbinu. To pripada Allahu (﷾).
Zaključak — Islam otvoreno iznosi svoje pravilo o molitvi, a sudbinu svake osobe ostavlja Allahu (﷾), koji nikome ne čini nepravdu.
Kur'an 2:185 — sura El-Bekare, ajet 185
“U ramazanu je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate jer vas je uputio, te da zahvalni budete.”
Navedeno za
Islam traži dnevne namaze, post i utvrđen zakon. Konfucijanski put je blaži.
Odgovor
Konfucije nije sudio o putu po tome koliko je lak: “Savladati sebe i vratiti se pristojnosti, to je savršena vrlina” (12.1). Kur'an kaže da Allah (﷾) ljudima želi olakšanje i ne želi ih staviti u teškoće (2:185). Bolesni mogu post nadoknaditi kasnije. Kaže i da Allah (﷾) nikoga ne opterećuje preko njegove mogućnosti (2:286). Stranica “Šta je islam?” pokazuje cijeli put.
Zaključak — Islam traži stvaran trud, ali u granicama onoga što svaka osoba može podnijeti.
Gledišta
Konfucijanski čitalac
Konfucijanski čitalac može reći nekoliko stvari. Nebo uči svojim redom. Stare knjige već pričaju o tome kako Nebo govori. Put je već cijeli život. Obredi za mrtve roditelje dio su sinovske odanosti i oni su sjećanje, a ne ibadet. Nekima se islam čini i prezahtjevnim.
Konfucije je rekao da Nebo uči godišnjim dobima i da ne govori (17.19). Ako Nebu ne trebaju riječi, ni meni ne treba knjiga.
Pobijanje
Prihvatimo da godišnja doba uče. Ona pokazuju Stvoritelja i svrhu (3:191), ali ne pokazuju potanko kako Mu činiti ibadet ni šta će tražiti. Kur'an kaže da Allah (﷾) i govori, putem poslanika (42:51).
Oda Huang yi (Hwang I) kaže da je Bog govorio kralju Wenu. (“Bog” je Leggeova riječ za Shangdija i Dija iz ode.) Nebo je već govorilo Kini, pa mi ne treba arapski vjerovjesnik.
Pobijanje
I sam Kur'an kaže da je svaki narod imao opominjača (35:24). Ali oda je pjesma o usponu kuće Zhou, a ne Knjiga objavljena poslaniku. Muhammed (ﷺ) je poslan svim ljudima, i Kinezima i Arapima (34:28). Kur'an tvrdi da je Allahov (﷾) govor i poziva na provjeru (2:23).
Konfucijev Put već je cijeli način života, s porodicom, učenjem, obredima i vladanjem.
Pobijanje
Prihvatimo da zahvata cijeli život. Pitanje je čija je to zapovijed. Islam kaže da je cijeli njegov put Allahova (﷾) zapovijed, objavljena riječima koje se mogu provjeriti (2:23). Kaže da ga je Allah (﷾) usavršio (5:3; 2:208).
Konfucije je žrtvu mrtvim roditeljima ubrajao u sinovsku odanost (2.5), pa bi njeno napuštanje bilo neodanost.
Pobijanje
Konfucije ju je zaista tako ubrajao. Islam zadržava čast koja se duguje roditeljima, s dobrotom cijeli njihov život, čak i kad se protive vjeri svoga djeteta (31:15). Žrtvu i ibadet prenosi samo na Allaha (﷾) (6:162-163).
Naši obredi za mrtve su poštovanje i sjećanje, a ne ibadet.
Pobijanje
Islam zadržava sjećanje i poštovanje. Gleda šta se čini, a ne kako se to zove. Žrtva i molitva pripadaju samo Allahu (﷾) (6:162-163) i niko ne smije biti prizivan uz Njega (72:18). Oni koji se prizivaju mimo Njega ne mogu uslišati molbu (35:14).
Islam traži previše, s dnevnim namazima, postom i utvrđenim zakonom. Konfucijanski put je blaži.
Pobijanje
Prihvatimo da islam traži pravi trud. I Konfucije ga je tražio: “Savladati sebe i vratiti se pristojnosti, to je savršena vrlina” (12.1). U islamu se trud duguje Onome koji nas je stvorio. Allah (﷾) ne želi ljudima teškoću (2:185) i nikoga ne opterećuje preko njegove mogućnosti (2:286).
Islamsko gledište
Islam kaže da znakovi svijeta upućuju na jednog Stvoritelja, da je On progovorio i da je sav ibadet Njegov. Dobrotu prema roditeljima i držanje date riječi naređuje kao Allahove (﷾) zapovijedi. Sudbinu svakog čovjeka ostavlja Allahu (﷾) i potpun je način života.
Kur'an govori o redu nebesa i Zemlje i o smjeni noći i dana. Naziva ih znakovima za ljude razumne.
Allah (﷾) ljudima govori i nadahnućem, iza zastora ili slanjem poslanika.
Islam naređuje dobrotu prema roditeljima uz ibadet Allahu (﷾) i ispunjavanje svake obaveze. Hvali znanje i molbu za više znanja.
Namaz, žrtva, život i smrt samo su za Allaha (﷾) i niko ne smije biti prizivan uz Njega.
Musliman ne traži od Allaha (﷾) oprost za one koji su umrli izvan islama (9:113). Niko se ne kažnjava prije nego što mu dođe poslanik (17:15), Allah (﷾) nikada nije nepravedan (4:40), i nijedan musliman ne smije objaviti sudbinu neke određene osobe.
Islam je cjelovit način života, koji spaja vjerovanje, ibadet, porodicu i karakter.
Muhammed (ﷺ), Pečat vjerovjesnika, poslan je svim ljudima. Poziv je da se vjeruje u Allaha (﷾) i Njegovog Poslanika i da se slijedi.