Kratak odgovor
Biti dobar je potrebno, ali to nije sve što dugujemo. Konfucije je učio da je dobrota voljeti druge i ne činiti drugima ono što ne bismo željeli da se nama čini. I islam naređuje dobrotu: prema roditeljima, rodbini, siromasima i komšijama, bliskim i dalekim. Naređuje pravdu prema svima. Traži i ihsan (savršenstvo): da Allahu (﷾) činite ibadet kao da Ga vidite. Ono što sama dobrota izostavlja jeste Onaj koji nas je stvorio i kojem se vraćamo. Kur'an traži vjerovanje u Allaha (﷾) i Njegovog Poslanika i kaže da nijedna druga vjera neće biti primljena (3:85). Kaže i da Allah (﷾) ne šalje kaznu dok ne dođe poslanik (17:15). Dakle, vjerovanje se traži kad poruka dopre do čovjeka.
Potpuno objašnjenje
Šta je Konfucije učio o dobroti
Konfucije je učio ren, potpunu dobrotu čovjeka, što se često izražava kao ‘čovječnost’. Legge, čiji se engleski prijevod iz 1861. ovdje navodi, to prevodi kao ‘dobrohotnost’ ili ‘savršena vrlina’. Upitan o dobrohotnosti, Konfucije je rekao da je to “voljeti sve ljude” (12.22). Upitan o savršenoj vrlini, naveo je, između ostalog, da se drugima ne čini ono što ne bismo željeli da se nama čini (12.2). Upitan za jednu riječ koja vodi cijeli život, odgovorio je uzajamnošću, na kineskom shu (15.23). Čovjek lijepog karaktera je junzi, Leggeov ‘plemeniti čovjek’. Um tog čovjeka usmjeren je na pravednost, a ne na dobit (4.16). On također stoji sa strahopoštovanjem pred odredbama Neba (Tian) (16.8). Tian je Konfucijeva riječ i ova stranica ne tretira je kao drugo ime za Allaha (﷾).
“Fan Ch'ih upita o dobroti. Učitelj reče: ‘To je voljeti sve ljude.’”
“Chung-kung upita o savršenoj vrlini. Učitelj reče: ‘To je, kada izađete, ponašati se prema svakome kao da primate velikog gosta; zapošljavati ljude kao da pomažete pri velikoj žrtvi; ne činiti drugima ono što ne biste željeli da se učini vama; da nema mrmljanja protiv vas u zemlji, a ni u porodici.’”
“Tsze-kung upita govoreći: ‘Postoji li jedna riječ koja može služiti kao pravilo ponašanja za cijeli život?’ Učitelj reče: ‘Nije li UZAJAMNOST takva riječ? Ono što ne želite da se učini vama, ne činite drugima.’”
“Učitelj je rekao: ‘Um plemenitog čovjeka upućen je u pravednost; um prostog čovjeka upućen je u dobit.’”
“Tri su stvari pred kojima plemenit čovjek stoji u strahopoštovanju. Stoji u strahopoštovanju pred odredbama Neba. Stoji u strahopoštovanju pred velikim ljudima. Stoji u strahopoštovanju pred riječima mudraca.”
I islam naređuje dobrotu i pravdu
Kur'an ibadet Allahu (﷾) spaja s činjenjem dobra roditeljima, rodbini, siromasima i dalekim komšijama (4:36). Naređuje pravdu čak i prema ljudima koje mrzimo (5:8). Allah (﷾) ne zabranjuje dobar i pravedan odnos prema onima koji se ne bore protiv muslimana zbog vjere i ne protjeruju ih (60:8). Poslanik (ﷺ) je rekao da niko od vas istinski ne vjeruje dok svom bratu ne poželi ono što želi sebi. Prenosilac nije bio siguran da li je rekao ‘svom bratu’ ili ‘svom komšiji’ (Muslim 45a). Rekao je i da su među najboljima od vas oni s najljepšim ahlakom (Buhari 3559). Kur'an kaže da je on bio na uzvišenoj razini karaktera (68:4).
“I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu. Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu.”
“O vi koji vjerujete, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite. Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha. Allah, doista, u potpunosti zna ono što činite.”
“Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaših nisu izgnali – Allah, zaista, voli one koji su pravični,”
Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da niko od vas istinski ne vjeruje dok ne bude volio svom bratu ono što voli sebi. Riječ je ‘svom bratu’, a prenosilac dodaje da je Poslanik (ﷺ) možda umjesto toga rekao ‘svom komšiji’.
Abdullah ibn Amr prenosi da Poslanik (ﷺ) nikada nije bio nepristojan u govoru, niti je to nastojao biti, i da je govorio da su među najboljima od vas oni s najboljim ahlakom.
“I ti si, zaista, najljepše ćudi,”
Kad vam neko učini nepravdu
Konfucija su pitali da li povredu treba uzvratiti dobrotom. Odgovorio je da se povreda uzvraća pravdom, a dobrota dobrotom (14.36). Kur'an dopušta jednaku naknadu za povredu. Dodaje da onaj ko oprosti i pomiri se ima nagradu kod Allaha (﷾) (42:40). Kaže i da se zlo uzvrati onim što je bolje, pa će onaj ko vas je mrzio postati kao blizak prijatelj (41:34).
“Neko reče: ‘Šta kažete o načelu da povredu treba uzvratiti dobrotom?’ Učitelj reče: ‘Čime ćete onda uzvratiti dobrotu? Povredu uzvratite pravdom, a dobrotu uzvratite dobrotom.’”
“Kazna za zlo je slično zlo, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli nepravedne.”
“Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.”
Ihsan: savršenstvo u ibadetu
Islam traži više od ispravnih postupaka. U poznatom izvještaju (hadisu) melek Džibril došao je kao stranac i pitao Poslanika (ﷺ) o ihsanu. Poslanik je rekao da je to činiti ibadet Allahu (﷾) kao da Ga vidiš. Dodao je da, iako Ga ti ne vidiš, On tebe vidi (Muslim 8). Iz toga izrasta lijep karakter. Kur'an kaže da dobročinstvo nije u okretanju lica prema istoku ili zapadu. Ono je vjerovati u Allaha (﷾), Sudnji dan, meleke, Knjigu i poslanike. Ono je i davanje iz ljubavi prema Njemu, namaz, zekat, držanje obećanja i strpljenje (2:177). Kur'an kaže i da je Allah (﷾) s vama gdje god bili i da vidi šta radite (57:4).
Omer ibn el-Hattab prenosi da je stranac u veoma bijeloj odjeći pitao Poslanika (ﷺ) o islamu, imanu i ihsanu (izvrsnosti). Upitan o ihsanu, Poslanik je rekao da je to obožavati Allaha kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi. Poslije je Poslanik rekao Omeru da je stranac bio Džibril, koji je došao da ih pouči njihovoj vjeri.
“Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je pravo dobročinstvo – dobročinstvo onih koji vjeruju u Allaha, u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, te onih koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, i onih koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te onih koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni su, uistinu, bogobojazni.”
“On je Onaj Koji je i nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio; On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.”
Šta sama dobrota izostavlja
I Konfucije je učio strahopoštovanju prema Nebu (16.8). Ali nije učio da je Nebo poslalo poruku riječima. Jednom, kad je rekao da radije ne bi govorio, pitao je: “Govori li Nebo?” (17.19). Islam kaže da je Onaj koji nas je stvorio progovorio, slanjem poslanika (42:51). Ajet o dobroti na prvo mjesto stavlja Njegovo pravo. Kaže da se čini ibadet Allahu (﷾) i da Mu se ništa ne pridružuje, a zatim da se čini dobro roditeljima i drugima (4:36). Kur'an kaže da se Allahu (﷾) čini ibadet s iskrenom predanošću (39:2). Kaže i da će svaka duša okusiti smrt i da se Allahu (﷾) vraćamo (21:35). Islam ne kaže da ljudi drugih vjera, ili bez vjere, ne mogu činiti dobro. Kaže da dobra djela i vjerovanje idu zajedno. Ko čini dobra djela, a vjernik je, ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni najmanja nepravda (4:124).
“Tri su stvari pred kojima plemenit čovjek stoji u strahopoštovanju. Stoji u strahopoštovanju pred odredbama Neba. Stoji u strahopoštovanju pred velikim ljudima. Stoji u strahopoštovanju pred riječima mudraca.”
“Učitelj je rekao: ‘Radije ne bih govorio.’ Tsze-kung je rekao: ‘Ako vi, Učitelju, ne govorite, šta ćemo mi, vaši učenici, imati da zabilježimo?’ Učitelj je rekao: ‘Govori li Nebo? Četiri godišnja doba slijede svoj tok, a sve se stvari neprestano rađaju, ali govori li Nebo išta?’”
“Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća, osim objavom, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika, pa s dozvolom Njegovom objavi ono što On hoće. On je, zaista, uzvišen i mudar.”
“I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu. Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu.”
“Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato obožavaj samo Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru!”
“Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.”
“a onaj koji čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u Džennet i nikome, ni koliko udubljenje na hurminoj košpici, nepravda neće biti nanesena.”
| Tema | Konfucije (Analekti) | Islam |
|---|---|---|
| Dobrota prema drugima | ‘voljeti sve ljude’ | Činite dobro roditeljima, rodbini, siročadi, nevoljnicima i komšijama. |
| Odnositi se prema drugima kao prema sebi | Ne činite drugima ono što ne biste željeli da se vama čini. | Niko ne vjeruje dok ne bude volio svom bratu ono što voli sebi. |
| Kad vam neko učini nepravdu | Uzvratite za štetu pravdom, a za dobrotu dobrotom. | Jednak uzvrat je dozvoljen; ko oprosti i izmiri se, ima nagradu od Allaha (﷾). |
| Nebo i Bog | Strahopoštovanje prema Nebu, a ipak je pitao da li Nebo govori. | Allah (﷾) je govorio, šaljući poslanike. |
Islam kaže da dobra djela i vjerovanje idu zajedno.
Šta islam traži, tačno rečeno
Kur'an kaže da onome ko želi vjeru drugu mimo islama ona nikada neće biti primljena. Na ahiretu će biti među onima koji su izgubili (3:85). Kaže i da Allah (﷾) ne bi poslao kaznu dok ne pošalje poslanika (17:15). Dakle, vjerovanje u Allaha (﷾) i Njegovog Poslanika traži se kad poruka dopre do čovjeka. Muslimani ne traže oprost za one koji su umrli izvan islama (9:113). Ipak, nijedan musliman ne smije objaviti sudbinu nijednog određenog čovjeka. To pripada Allahu (﷾), koji ni trunku nepravde ne čini (4:40). Stranica o ljudima koji nikada nisu čuli poruku vodi ovo dalje.
“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.”
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.”
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
Odgovor islama: cijeli način života
Islam je cijeli način života: vjerovanje, ibadet, zakon, porodica i karakter zajedno. Kur'an kaže da je Allah (﷾) usavršio vjeru i izabrao vam islam (5:3). Poziva vjernike da u islam uđu potpuno (2:208). Stranica pod nazivom Šta je islam? prikazuje ga u cjelini. Čitajte Kur'an u prijevodu kojem vjerujete i provjerite ga (2:23). Zatim se zapitajte da li je Muhammed (ﷺ) posljednji vjerovjesnik kojeg je Allah (﷾) poslao (33:40).
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
“O vi koji vjerujete, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni!”
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
Odgovori, jedan po jedan
Kur'an 3:85 — sura Ali Imran, ajet 85
“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.”
Navedeno za
Vaš Kur'an kaže da su dobri ljudi drugih vjera izgubljeni. Dakle, moja dobra nana je u Džehennemu.
Odgovor
Nijedan musliman ne smije objaviti sudbinu nijednog određenog čovjeka, pa ni vaše nane. To pripada samo Allahu (﷾), koji ni trunku nepravde ne čini (4:40). On ne šalje kaznu dok ne dođe poslanik (17:15). Muslimani ne traže oprost za one koji su umrli izvan islama (9:113). To je pravilo za vlastite molitve muslimana, a ne presuda o njoj. Stranice o poštovanju predaka i o ljudima koji nikada nisu čuli poruku govore više.
Zaključak — Islam otvoreno iznosi svoje pravilo. Traži vjerovanje kad poruka dopre do čovjeka, a sudbinu svakog čovjeka ostavlja Allahu (﷾), koji nikome ne čini nepravdu.
Kur'an 3:85 — sura Ali Imran, ajet 85
“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.”
Navedeno za
Ako sam dobar i pošten, pravedan Bog me ne bi odbacio zato što sam pogriješio u vjerovanju.
Odgovor
Islam se slaže da je Allah (﷾) pravedan. On ni trunku nepravde ne čini (4:40) i ne šalje kaznu prije nego što dođe poslanik (17:15). Samo Allah (﷾) zna da li je Njegova poruka zaista doprla do čovjeka. A vjerovanje nije slijepo nagađanje. Kur'an daje svoje dokaze i traži da bude provjeren (2:23). Zahvalnost Onome koji nam je dao život stavlja i uz zahvalnost roditeljima: “Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim” (31:14). Dobar čovjek ne bi zanemario vlastite roditelje. Islam od njega traži da ne zanemari svog Stvoritelja.
Zaključak — Allah (﷾) svakom čovjeku sudi pravedno. Poruka daje svoje razloge, a okretanje od Onoga koji nam je sve dao nije mala stvar.
Sahih Muslim 45a — Kitab al-Iman (Knjiga o vjerovanju), hadis 45a
Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da niko od vas istinski ne vjeruje dok ne bude volio svom bratu ono što voli sebi. Riječ je ‘svom bratu’, a prenosilac dodaje da je Poslanik (ﷺ) možda umjesto toga rekao ‘svom komšiji’.
Navedeno za
Zlatno pravilo islama samo je za muslimane. Izvještaj kaže ‘svom bratu’, pa su svi ostali izostavljeni.
Odgovor
Prenosilac nije bio siguran da li je riječ bila ‘brat’ ili ‘komšija’, pa samo ovaj izvještaj ne rješava ko je mišljen. Dužnost prema svima nalazi se u samom Kur'anu. Naređuje dobro dalekim komšijama (4:36) i pravdu čak i prema ljudima koje mrzimo (5:8). Dopušta dobar i pravedan odnos prema onima koji se ne bore protiv muslimana zbog vjere, jer Allah (﷾) voli pravedne (60:8).
Zaključak — Sam Kur'an naređuje dobro dalekim komšijama i pravdu prema svima. Dopušta dobar odnos prema miroljubivim ljudima drugih vjera (4:36; 5:8; 60:8).
Analekti 4.16 — knjiga 4, poglavlje 16
“Učitelj je rekao: ‘Um plemenitog čovjeka upućen je u pravednost; um prostog čovjeka upućen je u dobit.’”
Navedeno za
Islam je dobar radi Dženneta. Konfucijev plemeniti čovjek dobar je samo radi pravednosti, što je čistije.
Odgovor
Islam se slaže da dobro učinjeno radi dobiti malo vrijedi. Kur'an hvali one koji hrane siromahe. Oni kažu: “Mi vas samo zarad Allahova Lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!” (76:9). Ihsan je činiti ibadet Allahu (﷾) kao da Ga vidiš (Muslim 8). Cilj je sam Allah (﷾), a ne trgovčeva zarada.
Zaključak — Oboje odbacuju dobrotu radi dobiti. Islam kaže kome se iskrenost duguje.
Analekti 16.8 — knjiga 16, poglavlje 8
“Tri su stvari pred kojima plemenit čovjek stoji u strahopoštovanju. Stoji u strahopoštovanju pred odredbama Neba. Stoji u strahopoštovanju pred velikim ljudima. Stoji u strahopoštovanju pred riječima mudraca.”
Navedeno za
Konfucije je već učio strahopoštovanju prema Nebu. Konfucijanac ima ono što islam traži.
Odgovor
Pobožnost je zajedničko tlo. Islam se razlikuje u tome koga poštuje i kako: samo Allaha (﷾), u ibadetu koji je On propisao, a da se ništa drugo ne obožava pored Njega (4:36; 2:177).
Zaključak — Strahopoštovanje je zajedničko objema stranama. Islam kaže kome se ibadet duguje i kako se pokazuje.
Gledišta
Konfucijanac: čovjek od karaktera
Konfucije je učio ljubavi prema drugima, pravilu uzajamnosti i karakteru koji pokreću pravednost i strahopoštovanje prema Nebu. Konfucijanac može reći da je čovjek koji tako živi već ono što dobar čovjek treba biti.
Ren je voljeti sve ljude (12.22), a jedna riječ, uzajamnost, može voditi cijeli život (15.23). Čovjeku koji po tome živi ništa više ne treba.
Pobijanje
Prihvatimo: to je stvarna dobrota. Islam naređuje pravdu prema svima i dobro dalekim komšijama (5:8; 4:36). Ali pravilo među ljudima ne kaže šta dugujemo Onome koji nas je stvorio. Kur'anski ajet o dobroti počinje upravo tu: “I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte” (4:36).
Čovjeka od karaktera pokreće pravednost, a ne dobit (4.16). Dakle, dobrota je sama sebi nagrada.
Pobijanje
Islam se slaže da dobro učinjeno radi dobiti malo vrijedi. Kur'an hvali one koji hrane siromahe. Oni kažu: “Mi vas samo zarad Allahova Lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!” (76:9). Traženje Allahovog (﷾) zadovoljstva nije trgovčeva dobit. To je iskrenost prema Onome koji nas je stvorio.
Čovjek od karaktera stoji sa strahopoštovanjem pred odredbama Neba (16.8). Dakle, konfucijanska dobrota već uključuje pobožnost.
Pobijanje
Prihvatimo: pobožnost je dio dobrote. Islam uči da je Allah (﷾), koji nas je stvorio, progovorio preko Svojih poslanika i rekao nam šta traži (42:51). Uči i kako se ta pobožnost pokazuje: u ibadetu onako kako ga je On propisao, a da se ništa ne obožava pored Njega (4:36; 39:2; 2:177).
Povreda se uzvraća pravdom, a dobrota dobrotom (14.36). To je pravedno pravilo za dobre ljude.
Pobijanje
I islam dopušta jednaku naknadu, a hvali opraštanje (42:40). Uči da se zlo uzvrati onim što je bolje (41:34). Nijedno pravilo samo po sebi ne kaže kome odgovaramo za to kako se ponašamo prema drugima. Islam kaže da se svaka duša vraća Allahu (﷾) (21:35).
Važno je dobro srce
Mnogi ljudi, vjernici ili ne, smatraju da je važno biti dobar i pravedan. Neki dodaju da nikakvo vjerovanje o Bogu uopće nije potrebno. Drugi kažu da Bog prima svakog dobrog čovjeka, šta god da vjeruje.
Dobrota je dovoljna. Pravilu kao što je Konfucijeva uzajamnost (15.23) ne treba vjerovanje u Boga iza njega.
Pobijanje
Islam se slaže da je dobrota dužnost i naređuje je (4:36). Otvoreno pitanje nije zašto ste dobri, nego šta dobrotu čini obavezujućom, a ne stvarom sklonosti. Islam odgovara da je Onaj koji nas je stvorio odredio dobro i zlo i da Mu se svaka duša vraća (21:35).
Kao Konfucijev čovjek od karaktera (4.16), dobar sam jer je to ispravno, a ne zato što me neko gleda. Dobroti ne treba više razloga od toga.
Pobijanje
Islam se slaže da su dobro i zlo stvarni. Ali ‘to je ispravno’ treba temelj: šta to čini obavezujućim za svakoga, a ne samo osjećajem koji dijelimo? Islam kaže da nas dobro obavezuje jer ga je odredio Onaj koji nas je stvorio. On nikada nije nepravedan ni prema jednom učinjenom dobru (4:40).
Allah nikada nije nepravedan (4:40). Zato mora primiti dobre ljude svake vjere, ili bez vjere, šta god da vjeruju.
Pobijanje
Islam se slaže da Allah (﷾) nikada nije nepravedan (4:40) i ne kaže da ljudi drugih vjera, ili bez vjere, ne mogu činiti dobro. Kaže da nijedna vjera osim islama neće biti primljena (3:85). Kazna dolazi tek nakon što dođe poslanik (17:15), a nijedan musliman ne smije objaviti sudbinu nijednog određenog čovjeka.
Islamsko gledište
Islam naređuje pravdu prema svima i dobrotu prema komšijama i strancima, traži ihsan i tačno kaže šta sama dobrota izostavlja. To je cijeli način života i poziva vas da provjerite Kur'an.
Kur'an naređuje dobro roditeljima, rodbini, siromasima i dalekim komšijama. Dopušta dobar i pravedan odnos prema onima koji se ne bore protiv muslimana zbog vjere.
Poslanik (ﷺ) je rekao da niko istinski ne vjeruje dok svom bratu ne poželi ono što želi sebi. Prenosilac nije bio siguran da li je rekao ‘bratu’ ili ‘komšiji’.
Lijep karakter stoji visoko u islamu. Kur'an govori o uzvišenoj razini karaktera Poslanika (ﷺ), a on je rekao da su među najboljima od vas oni s najljepšim ahlakom.
Poslanik (ﷺ) je ihsan odredio kao činjenje ibadeta Allahu (﷾) kao da Ga vidiš, znajući da On tebe vidi.
Dobročinstvo je vjerovanje, ibadet, davanje i lijepo ponašanje zajedno, prineseno s iskrenom predanošću Allahu (﷾).
Dobra djela računaju se na ahiretu zajedno s vjerovanjem.
Vjerovanje u Allaha (﷾) i Njegovog Poslanika traži se kad poruka dopre do čovjeka. Allah (﷾) ne šalje kaznu dok ne dođe poslanik.
Muslimani ne traže oprost za one koji su umrli izvan islama. Ipak, nijedan musliman ne smije objaviti sudbinu nijednog određenog čovjeka. Ona pripada Allahu (﷾), koji nikada nije nepravedan.
Islam je cijeli način života, a Kur'an poziva onoga ko sumnja da ga provjeri.