Kratak odgovor
Da. Kur'an dobrotu prema roditeljima stavlja pored obožavanja Allaha (﷾). Kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite” (17:23). I Konfučije (Kongzi) je učio da sinovskoj pobožnosti (xiao, djetetovoj ljubavi i poštovanju prema roditeljima) treba poštovanje. Učio je da dijete smije blago prigovoriti kada roditelj griješi. Islam se slaže da se niko ne sluša u zlu protiv Allaha (﷾). Najteže zlo je pridruživati Mu druge. Dijete u tome ne smije slušati roditelje, a ipak se prema njima mora velikodušno ponašati (31:15). Islam umjesto žrtve roditeljima daje dovu Allahu (﷾) za roditelje vjernike. Musliman ne moli oprost za one koji su umrli izvan islama (9:113). Ipak, ničiju sudbinu ne objavljuje. Allah (﷾) ne kažnjava nikoga dok ne dođe poslanik (17:15) i nikada nije nepravedan (4:40).
Potpuno objašnjenje
Šta sinovska pobožnost znači u konfucijanskim knjigama
Sinovska pobožnost (xiao) jeste djetetova ljubav, poštovanje i briga za roditelje. Klasik sinovske pobožnosti (Xiaojing; Legge piše Hsiao King) naziva je korijenom vrline. U Analektima (Lunyu) Konfučije kaže da samo izdržavanje nije dovoljno. Čak i psi i konji mogu dati neku vrstu izdržavanja. Bez poštovanja, pita, koja je razlika? To je zajedničko tlo i stvarno je.
“sinovska pobožnost je korijen (svake) vrline”
“Sinovska pobožnost današnjice znači izdržavanje roditelja. Ali i psi i konji su u stanju učiniti nešto u pogledu izdržavanja; bez poštovanja, šta razlikuje jedno izdržavanje od drugog?”
Šta Kur'an naređuje
Kur'an dužnost prema roditeljima spaja s obožavanjem Allaha (﷾) u jednoj rečenici. Zabranjuje čak i riječ prezira prema roditelju u starosti. Djetetu govori da se obraća s poštovanjem, da bude ponizno i da moli za svoje roditelje. Čovjeku govori i da zahvali Allahu (﷾) i svojim roditeljima. Tako i islam traži poštovanje, a ne samo izdržavanje.
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!””
“Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.”
Šta je Poslanik (ﷺ) učio
Jedan čovjek upitao je Poslanika (ﷺ) ko najviše zaslužuje njegovo lijepo društvo. Poslanik (ﷺ) je imenovao majku tri puta, a zatim oca. Upitan koje djelo Allah (﷾) najviše voli poslije namaza klanjanog u svoje vrijeme, naveo je dobrotu i poslušnost prema roditeljima.
Ebu Hurejre prenosi da je jedan čovjek upitao Poslanika (ﷺ) ko najviše zaslužuje njegovo lijepo društvo. Poslanik je rekao: tvoja majka. Čovjek je još tri puta pitao ko je sljedeći, a odgovor je bio tvoja majka, zatim tvoja majka, a zatim tvoj otac.
Abdullah ibn Mes'ud je upitao Poslanika (ﷺ) koje djelo Allah najviše voli. Rekao je: namaz klanjan u svoje vrijeme. Upitan šta je sljedeće, rekao je: biti dobar i poslušan prema roditeljima.
Kada roditelj griješi: konfucijanske knjige
Konfucijanske knjige ne traže od djeteta da sluša roditelja u svemu. U Analektima sin smije prigovoriti, ali blago. Ako ga roditelji ne poslušaju, pokazuje više poštovanja i ne odustaje od svoje namjere. Ako ga kazne, ne žali se. Klasik sinovske pobožnosti ide dalje. Kada otac čini zlo, kaže, sin mora prigovoriti. Kako se onda puka poslušnost može smatrati sinovskom pobožnošću? Tako obje tradicije dopuštaju djetetu da prigovori zlu.
“Služeći svojim roditeljima, sin ih može opomenuti, ali blago; kada vidi da nisu skloni slijediti njegov savjet, pokazuje im povećano poštovanje, ali ne napušta svoju namjeru; a ako ga kazne, ne dopušta sebi da mrmlja.”
“Stoga, kada se radi o nepravednom ponašanju, sin nikako ne smije propustiti da opomene svog oca, niti ministar da opomene svog vladara. Dakle, budući da se opomena zahtijeva u slučaju nepravednog ponašanja, kako se (puka) poslušnost očevim naredbama može smatrati sinovskom pobožnošću?”
Gdje islam povlači granicu
Poslanik (ﷺ) je rekao da nema pokornosti u činjenju zla: pokornost je samo u onome što je dobro. Tako se niko, pa ni roditelj, ne sluša u zlu protiv Allaha (﷾). Kur'an imenuje najteži slučaj. Ako roditelji nagovaraju dijete da Allahu (﷾) pridružuje druge u obožavanju, dijete ih ne smije slušati. U istom ajetu, i dalje se prema njima mora velikodušno ponašati na ovom svijetu. Njegova dobrota se nastavlja. Poslanik (ﷺ) je Esmi rekao da održava dobre odnose sa svojom majkom, koja nije bila muslimanka.
Alija prenosi da je zapovjednik kojeg je Poslanik (ﷺ) postavio zapalio vatru i naredio svojim ljudima da uđu u nju. Kad je Poslanik to čuo, rekao je da bi, da su ušli, u njoj ostali do Sudnjeg dana i da nema pokornosti u činjenju zla: pokornost je samo u onome što je dobro. Sahih Muslim 1840 ima istu predaju.
“A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onog o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onog koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onom što ste radili obavijestiti.”
“Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekog ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onom što ste radili obavijestiti.”
Esma, kći Ebu Bekra, prenosi da ju je njena majka, koja je još bila mnogobožac (mušrika), došla posjetiti za Poslanikovog (ﷺ) života, nadajući se kćerinoj dobroti. Esma je upitala Poslanika (ﷺ) treba li održavati dobre odnose s majkom. On je rekao da: održavaj dobre odnose sa svojom majkom.
Obredi za umrle roditelje
Za Konfučija se sinovska pobožnost nije završavala smrću. U Analektima kaže da se roditeljima treba služiti, ukopati ih i žrtvovati im “u skladu s pristojnošću”. Pristojnost (li) ovdje znači obrede. Tu se islam razlikuje.
“Da se roditeljima, dok su živi, služi u skladu s pristojnošću; da se, kad umru, ukopaju u skladu s pristojnošću; i da im se žrtvuje u skladu s pristojnošću.”
Šta islam daje umjesto žrtve
Islam sav ibadet okreće samo Allahu (﷾). Ne prinosi žrtvu roditeljima i od vjernika traži da pored Allaha (﷾) ne moli nikoga. Djetetova ljubav prema roditeljima nastavlja se na drugi način. Moli Allaha (﷾) za njih. Poslanik (ﷺ) je rekao da djela čovjeka prestaju smrću, osim tri. To su trajna sadaka, korisno znanje i dobro dijete koje za njega moli. Može dati i sadaku za njih. Jedan čovjek rekao je Poslaniku (ﷺ) da mu je majka iznenada umrla i upitao hoće li joj sadaka data za nju donijeti nagradu. Poslanik (ﷺ) je rekao da hoće. To vrijedi za roditelja koji je umro kao vjernik. Prema živim roditeljima, koje god vjere bili, dijete se ponaša pravedno i dobro. Moli da ih Allah (﷾) uputi i blago s njima dijeli tu uputu. Ebu Hurejre je zamolio Poslanika (ﷺ) da se pomoli za uputu njegove majke i ona je postala muslimanka. Nakon smrti roditelja dijete i dalje može biti dobro prema ljudima koje su voljeli.
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da, kada čovjek umre, njegova djela prestaju osim tri: trajna sadaka, znanje od kojeg ljudi imaju koristi i dobro dijete koje za njega moli.
Aiša prenosi da je jedan čovjek rekao Poslaniku (ﷺ) da mu je majka iznenada umrla. Mislio je da bi dala sadaku da je poživjela i upitao je hoće li ona dobiti nagradu ako on da sadaku za nju. Poslanik (ﷺ) je rekao da hoće.
“A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onog o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onog koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onom što ste radili obavijestiti.”
“Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekog ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onom što ste radili obavijestiti.”
Ebu Hurejre prenosi da je pozivao u islam svoju majku, koja još nije bila muslimanka, a ona je odbila. Došao je Poslaniku (ﷺ) uplakan i zamolio ga da se pomoli da je Allah uputi. Poslanik (ﷺ) se pomolio za njenu uputu. Kada je Ebu Hurejre stigao kući, njegova majka je posvjedočila da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.
Abdullah ibn Omer je dao svog magarca i svoj turban jednom pustinjskom Arapu čiji je otac bio Omerov prijatelj. Objasnio je da je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže da je među najljepšim dobrim djelima da čovjek održava veze s ljudima koje je njegov otac volio, nakon što otac ode.
| Tačka | Konfucijanske knjige | Islam |
|---|---|---|
| Izdržavanje nije dovoljno | Bez poštovanja izdržavanje se ne razlikuje od onoga što dobijaju psi i konji | Dobrota prema roditeljima uz obožavanje Allaha (﷾), i ni riječi prezira |
| Kad roditelj nije u pravu | Sin blago prigovara | Nema pokornosti u grijehu, a ipak se dobrota nastavlja |
| Poslije smrti | Služi im se, ukopavaju se i prinose im se žrtve prema obredima | Dova i sadaka za njih; ibadet samo Allahu (﷾) |
Roditelji i preci koji su umrli izvan islama
Mnogi čitaoci imaju djedove, nene i pretke koji nikada nisu čuli za islam. Ovdje je Kur'an pažljiv. Govori o onima koji su Allahu (﷾) pridruživali druge u obožavanju, čak i o bliskoj rodbini. Kaže da nije dopušteno Vjerovjesniku (ﷺ) i vjernicima da mole oprost za njih. Ajet dodaje uslov: “kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti”. Ibn Kesir od Ibn Abbasa prenosi kako su se prvi muslimani toga držali. Prestali su tražiti oprost za rodbinu koja je umrla pridružujući Allahu (﷾) druge. Nastavili su moliti za žive. Tako musliman ne moli Allahov (﷾) oprost za rođaka koji je umro izvan islama. To je pravilo za njegove vlastite molitve. To nije presuda o toj osobi. Kur'an kaže i da Allah (﷾) ne kažnjava “dok poslanika nismo poslali”. Dodaje da “Allah ni trunku nepravde ne čini”. Nijedan musliman ne smije objaviti gdje neka određena osoba stoji pred Allahom (﷾). To pripada samo Allahu (﷾). Stranice “Kako trebamo poštovati svoje pretke?” i “Šta se dešava s ljudima koji nikada nisu čuli za islam ili za Isusa?” daju cijeli odgovor.
“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.”
Ibn Kesir prenosi od Ibn Abbasa da su vjernici tražili oprost za svoju rodbinu dok nije objavljen 9:113. Tada su prestali tražiti oprost za svoje mrtve koji su umrli pripisujući Allahu druga, ali im nije bilo zabranjeno da se mole za žive dok ne umru. Prenosi i riječi Ibn Abbasa da musliman sin treba moliti za dobro svog oca nemuslimana dok je otac živ.
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
Odgovor islama: cjelovit način života, s roditeljima u njemu
Islam je din, cjelovit način života. Vjerovanje, ibadet, porodica i karakter idu zajedno. Poštovanje roditelja jedan je dio te cjeline, stavljen pored obožavanja Allaha (﷾) u jednoj rečenici. U islamu ova dužnost ima jasan izvor i jasan razlog. Naređuje je Allah (﷾), Koji je stvorio i roditelja i dijete (31:14). Njemu će se svi vratiti i On će svakoga obavijestiti o onome što je radio (31:15). Jedna promjena u korijenu jeste da sav ibadet ide samo Allahu (﷾). Kur'an sve poziva da ga provjere. Muhammeda (ﷺ) naziva Allahovim (﷾) Poslanikom i posljednjim Vjerovjesnikom. Čitajte ga, provjerite ga, a zatim se zapitajte da li je on posljednji poslanik kojeg je Allah (﷾) poslao. Stranica “Šta je islam?” prikazuje cijeli način života na jednom mjestu.
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
“O vi koji vjerujete, uđite u islam potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, doista, neprijatelj otvoreni!”
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!””
“Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.”
“A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onog o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onog koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onom što ste radili obavijestiti.”
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
Tri pitanja i odgovora
Kur'an 9:113 — sura Et-Tevba, ajet 113
“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprost za višebošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.”
Navedeno za
Znači, islam mi zabranjuje da se molim za svoje djedove i nene i kaže da su u Vatri.
Odgovor
Islam doista traži od muslimana da ne moli Allahov (﷾) oprost za nekoga ko je umro izvan islama (9:113). Prvi muslimani prestali su ga tražiti za rodbinu koja je umrla pridružujući Allahu (﷾) druge, a nastavili su moliti za žive (Ibn Kesir). Za vaše žive roditelje musliman moli da ih Allah (﷾) uputi. To pravilo je za njegove vlastite molitve. To nije presuda o vašim djedovima i nenama. Musliman postupa po onome što može vidjeti. Šta je stiglo do svake osobe, zna samo Allah (﷾). Allah (﷾) ne kažnjava “dok poslanika nismo poslali” (17:15). “Allah ni trunku nepravde ne čini” (4:40). Nijedan musliman ne smije objaviti sudbinu ijedne osobe. To pripada Allahu (﷾).
Zaključak — Islam otvoreno iznosi svoje pravilo o molitvi, a sudbinu svake osobe ostavlja Allahu (﷾), koji nikome ne čini nepravdu.
Analekti 2.5 — knjiga 2, poglavlje 5
“Da se roditeljima, dok su živi, služi u skladu s pristojnošću; da se, kad umru, ukopaju u skladu s pristojnošću; i da im se žrtvuje u skladu s pristojnošću.”
Navedeno za
Bez žrtve mrtvima nema prave sinovske pobožnosti. Izvadili ste joj srce.
Odgovor
Islam ne kaže da ljubav završava smrću. Sav ibadet okreće samo Allahu (﷾) (17:23; 72:18). Djetetu daje dovu Allahu (﷾) i sadaku za roditelja vjernika (Muslim 1631; Buhari 1388). Tu islam ne slijedi obrede.
Zaključak — Islam se razilazi s obredima kod žrtve mrtvima i na njeno mjesto stavlja dovu Allahu (﷾).
Analekti 4.18 — knjiga 4, poglavlje 18
“Služeći svojim roditeljima, sin ih može opomenuti, ali blago; kada vidi da nisu skloni slijediti njegov savjet, pokazuje im povećano poštovanje, ali ne napušta svoju namjeru; a ako ga kazne, ne dopušta sebi da mrmlja.”
Navedeno za
Konfučije je već učio da dijete ne mora slušati roditelja koji griješi. Islam tu ništa ne dodaje.
Odgovor
Tačno je da konfucijanske knjige sinu dopuštaju da prigovori (Analekti 4.18; Hsiao King 15). Islam ne tvrdi da je ta dužnost nova. Jedan Bog ju je već učio kroz Svoje poslanike, kao kod potomaka Israilovih (2:83). Niko se ne sluša u zlu protiv Allaha (Buhari 7257). U islamu granicu postavlja Allahova (﷾) naredba, a i roditelj i dijete odgovaraju Njemu (31:15). Islam imenuje najteži slučaj, nagovaranje da se Allahu (﷾) pridružuju drugi. Tada dijete odbija, a ipak se prema roditeljima ponaša pravedno (31:15).
Zaključak — Obje tradicije dopuštaju djetetu da prigovori zlu. U islamu Allah (﷾) postavlja granicu, a i roditelj i dijete odgovaraju Njemu.
Gledišta
Konfucijanac
Sinovska pobožnost je korijen vrline. Traži poštovanje i brigu za roditelje u životu i blag prigovor kada roditelj griješi. Poslije smrti traži ukop i žrtvu u skladu s pristojnošću. Dijete koje to čuva poštuje svoje roditelje i svoju porodicu.
Sinovska pobožnost je korijen svake vrline (Hsiao King 1) i traži poštovanje, a ne samo izdržavanje (Analekti 2.7). Dijete koje je istinski pobožno prema roditeljima već je našlo način da živi.
Pobijanje
Islam se slaže da je ta dužnost teška i stavlja je pored obožavanja Allaha (﷾) (17:23). Ali u toj istoj rečenici obožavanje dolazi prvo. Dijete može biti vjerno svojim roditeljima, a ipak svoj ibadet davati nekome drugom, a ne svom Tvorcu. Islam traži oboje, jer će se svi Allahu (﷾) vratiti (31:14), i roditelj i dijete jednako (31:15).
Konfucijanske knjige već uče da dijete ne mora jednostavno slušati roditelja koji griješi (Analekti 4.18; Hsiao King 15). Tako pravilo islama o ibadetu nije novo.
Pobijanje
Islam ne tvrdi da je ova dužnost nova. Jedan Bog ju je učio kroz Svoje poslanike prije Muhammeda (ﷺ). Uzeo je o njoj zavjet od potomaka Israilovih: “da ćete jedino Allahu u ibadetu biti, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti” (2:83). Islam se slaže da se niko ne sluša u zlu protiv Allaha (Buhari 7257). U islamu granicu postavlja Allahova (﷾) naredba, a i roditelj i dijete odgovaraju Njemu (31:15). Islam imenuje najteži slučaj: nagovaranje da se Allahu (﷾) pridružuju drugi. Tada dijete odbija, a ipak se prema roditeljima ponaša pravedno (31:15; 29:8).
Sinovska pobožnost uključuje žrtvu umrlim roditeljima u skladu s pristojnošću (Analekti 2.5). Dijete koje prestane prestalo je poštovati svoje roditelje.
Pobijanje
Konfučije je to doista mislio. Za žive roditelje bilo koje vjere musliman moli da ih Allah (﷾) uputi (Muslim 2491). Poslije smrti islam čuva djetetovu ljubav u drugom obliku: dovom Allahu (﷾) i sadakom za roditelja vjernika (Muslim 1631; Buhari 1388). Ibadet daje samo Allahu (﷾) (72:18).
Naši obredi za mrtve su poštovanje i sjećanje, a ne obožavanje. Klanjanje i prinosi poštuju pretke, kao što to čini cvijeće na grobu.
Pobijanje
Islam čuva sjećanje i poštovanje. Gleda na ono što se čini, a ne na ime koje mu je dato. Klanjanje pred nekim, davanje prinosa njemu i prizivanje njega za pomoć čini su obožavanja. Pripadaju samo Allahu (﷾). Kur'an kaže: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su zarad Allaha” (6:162). Kaže i: “ne molite, pored Allaha, nikoga!” (72:18). Oni koji se prizivaju pored Njega “ne bi vam se odazvali” (35:14). Stranica “Kako trebamo poštovati svoje pretke?” pokazuje šta musliman čuva.
Sinovska pobožnost znači čuvanje porodičnih obreda za mrtve. Dijete koje ih neće čuvati napušta svoju porodicu.
Pobijanje
Islam djetetu ne govori da napusti svoju porodicu. Mora se prema roditeljima na ovom svijetu ponašati pravedno (31:15). Poslanik (ﷺ) je Esmi rekao da održava dobre odnose sa svojom majkom, koja nije bila muslimanka (Buhari 2620). Kur'an dopušta dobrotu i pravdu prema svima koji se protiv muslimana ne bore zbog vjere i ne izgone ih iz njihovih domova (60:8).
Kineska tradicija: sinovska pobožnost uključuje porodične obrede
Za mnoge kineske porodice poštovanje roditelja ne završava smrću. Čuvanje obreda za mrtve, s prinosima, tamjanom i posjetama grobovima, dio je toga da se bude dobar sin ili kćerka.
Napuštanje porodičnih obreda obeščastilo bi moje roditelje i moje pretke.
Pobijanje
Islam naređuje dobrotu prema roditeljima čak i kada nisu muslimani i pravedno ponašanje prema njima na ovom svijetu. Musliman ih poštuje svaki dan: dobrotom dok su živi, a poslije održavanjem njihovih veza i njihovog dobrog imena. Održavanje veza s ljudima koje je čovjekov otac volio među najljepšim je djelima.
Islamsko gledište
Poštovanje roditelja je Allahova (﷾) zapovijed, stavljena pored Njegovog obožavanja. Dijete im služi s poštovanjem i dobrotom cijeli život. Ne sluša ih u zlu protiv Allaha (﷾), prije svega ako ga nagovaraju da Allahu (﷾) pridružuje druge. Čak i tada ostaje dobro. Sav ibadet okreće Allahu (﷾), a moli i daje sadaku za roditelja vjernika. Za žive roditelje bilo koje vjere moli za njihovu uputu. Ne moli oprost za one koji su umrli izvan islama, a njihovu sudbinu prepušta Bogu Koji nikada nije nepravedan.
Kur'an naređuje dobrotu prema roditeljima pored obožavanja Allaha (﷾). Zabranjuje čak i riječ prezira i djetetu govori da zahvali Allahu (﷾) i svojim roditeljima.
Poslanik (ﷺ) je majku tri puta, a zatim oca imenovao kao one koji najviše zaslužuju lijepo društvo. Dobrotu prema roditeljima stavio je odmah poslije namaza klanjanog u svoje vrijeme.
Dijete ne smije slušati roditelja koji ga nagovara da Allahu (﷾) pridružuje druge u obožavanju. I dalje se prema njima mora pravedno i velikodušno ponašati na ovom svijetu, čak i ako nisu muslimani.
Sav ibadet ide samo Allahu (﷾). Islam ne prinosi žrtvu roditeljima, a umjesto toga daje dovu Allahu (﷾) i sadaku za roditelja koji je umro kao vjernik.
Musliman ne moli oprost za one koji su umrli izvan islama. Kur'an daje pravilo riječima “kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti” (9:113). To je pravilo za molitvu, a ne presuda ni o jednoj osobi. Allah (﷾) ne kažnjava dok ne dođe poslanik i nikada nije nepravedan. Nijedan musliman ne objavljuje ničiju sudbinu.
Islam je din, cjelovit način života, s poštovanjem roditelja u njemu. Kur'an sve poziva da ga provjere, a Muhammeda (ﷺ) imenuje posljednjim Vjerovjesnikom.