Kratak odgovor
Islam uči o jednom Bogu na kojeg upućuju upanišade i Gita, čisto i bez protivrječnosti. Kena upanišada kaže da Brahman nije “ovo što ljudi ovdje obožavaju”. Krišna kaže da oni koji obožavaju bogove idu bogovima, a njihova nagrada ne traje. Islam ne traži novog Boga, nego samo da se Jedan obožava sam. Hinduistička zakonska knjiga propisuje rastopljeni kalaj ili smolu za uši šudre koji namjerno sluša Vedu. Kur'an muslimanima govori da zaštite čak i neprijateljskog višebošca kako bi ga mogao čuti. Umjesto beskrajnog ponovnog rođenja, islam nudi jedan život i čist list svakome ko se okrene Allahu (﷾). Zabranjuje grdnju tuđih bogova, a njegov spis je jedna knjiga, sačuvana cijela. Islam je potpun način života (din). Razmotrite Kur'an i posljednjeg Poslanika (ﷺ) koji ga je donio.
Potpuno objašnjenje
Hinduistički odgovor: zašto uopće mijenjati?
Mnogi hinduisti odgovaraju da nema šta da se mijenja. Rig Veda kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno. U Giti, hinduističkom spisu u kojem Krišna poučava ratnika Ardžunu, Krišna kaže da na svaki način ljudi slijede njegov put. Na Parlamentu religija u Chicagu 1893. Svami Vivekananda, hinduistički monah, naveo je himnu koju je ponavljao od djetinjstva. Ona kaže da različiti putevi kojima ljudi idu svi vode Gospodu. Gandhi, indijski vođa dvadesetog stoljeća, poštovao je Poslanika Muhammeda (ﷺ) i hvalio islamsko vjerovanje u jednog Boga, a ipak je ostao hinduist. Muhammeda (ﷺ) je smatrao božanskim koliko i Krišnu i Ramu. Po ovom gledištu, dobar hinduist već ima Boga i nema razloga da napusti vjeru svoje porodice.
“Zovu ga Indra, Mitra, Varuṇa, Agni, a on je nebeski Garutmân plemenitih krila. Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva: zovu ga Agni, Yama, Mâtariṣvan.”
“Služim ljude na način na koji mi pristupaju. Na svaki način, o sine Prithâ! ljudi slijede moj put.”
“Navest ću vam, braćo, nekoliko redaka iz himne koju se sjećam da sam ponavljao od najranijeg djetinjstva, koju svakog dana ponavljaju milioni ljudskih bića: ‘Kao što različite rijeke koje imaju izvore na različitim mjestima sve miješaju svoju vodu u moru, tako, o Gospode, različiti putevi kojima ljudi idu kroz različite sklonosti, koliko god izgledali raznoliki, krivi ili pravi, svi vode tebi.’”
U poglavlju Gandhijevih riječi o drugim vjerama njegovi urednici skupljaju tri relevantna odlomka, sve iz intervjua. U intervjuu s dr. Craneom, američkim svećenikom, objavljenom u Harijanu (6. mart 1937), rekao je da je Isus bio božanski koliko i Krišna, Rama, Muhammed (ﷺ) ili Zaratustra, te da ne smatra svaku riječ Biblije, Veda ili Kur'ana nadahnutom. U intervjuu s američkim novinarom Andrewom Freemanom, štampanom u Harijanu (17. novembar 1946), rekao je da bi se Muhammed (ﷺ), kada bi danas došao u Indiju, odrekao mnogih svojih takozvanih sljedbenika i prepoznao samog Gandhija kao pravog muslimana. U intervjuu s dr. Johnom Mottom, štampanom u Young India (21. mart 1929), naveo je kao poseban doprinos islama kulturi Indije njegovo čisto vjerovanje u jednost Boga. Dodao je da praktični hinduizam, za razliku od njegove filozofije, u tome nije toliko beskompromisan kao islam.
Poštovanje: opominjač svakom narodu
Islam ne traži od hinduista da prezre svoje pretke. Kur'an kaže da nikada nije bilo naroda bez opominjača, poslanika koji opominje ljude da obožavaju samo Allaha (﷾). I Indija je imala svoje opominjače, iako ih Kur'an ne imenuje. Muslimanima zabranjuje da grde bogove koje drugi prizivaju. Govori im da pozivaju mudro i lijepim savjetom i da raspravljaju na najljepši način. Kaže da nema prisile u vjeru. Ono što traži jeste da hinduist dovrši potragu svojih predaka za Jednim: da obožava samo Njega. Stranica o tome da li je Allah (﷾) slao vjerovjesnike u Indiju objašnjava kako muslimani procjenjuju šta se u indijskim spisima može vratiti na učenje nekog poslanika.
“Mi smo te poslali s istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”
“Ne grdite one koje oni, pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. Kao i njima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.”
“Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj. Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravom putu.”
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
Vaša vlastita upanišada: “ovo što ljudi ovdje obožavaju”
Kena upanišada govori o Jednom kojim oko vidi i um misli. Navodimo prijevod Svamija Paramanande, hinduističkog monaha. Pet puta kaže: znaj da je samo to Brahman, najviša stvarnost, “a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju” (nedam yad idam upasate). Švetašvatara upanišada kaže da se niko ne vidi sličan njemu, da nema njegove slike i da se njegov oblik ne može vidjeti. Kur'an isto kaže o Allahu (﷾): ništa nije kao On, i pogledi do Njega ne mogu doprijeti. Tako islam obožava Jednog do kojeg pogledi ne mogu doprijeti i ne pravi Njegovu sliku. Šankara, učitelj vedante iz oko osmog stoljeća, pripjev čita još šire. Šta god se obožava kao nešto drugo od vlastitog Sopstva nije Brahman. To čitanje počiva na njegovom učenju da je vlastito Sopstvo Brahman, što islam ne dijeli. Ramanudža, još jedan veliki učitelj jedanaestog i dvanaestog stoljeća, odgovara da iznad Gospoda nema ‘čisto Biće’. A ista upanišada kaže o Brahmanu: “Treba ga obožavati pod imenom Tadvanam”: imenom, a ne slikom. Stranice o murtiju (slici koja se koristi u obožavanju) i o jednom Bogu hinduističkih spisa iznose to u cijelosti.
“Ono što govor ne obasjava, ali što obasjava govor: znaj da je samo to Brahman (Vrhovno Biće), a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što se umom ne može misliti, ali čime, kažu, um može misliti: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što oko ne vidi, ali čime oko može vidjeti: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što se uhom ne može čuti, ali čime uho može čuti: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što niko ne diše dahom, ali čime se dah udiše: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju.”
“Ne zna se za njega ni učinak ni uzrok, niko se ne vidi sličan njemu ili bolji; njegova visoka moć objavljena je kao mnogostruka, kao svojstvena, djelujući kao sila i znanje.”
“Niko ga nije obuhvatio iznad, ni popreko, ni u sredini. Nema slike onoga čije je ime Velika Slava. Njegov oblik ne može se vidjeti, niko ga ne opaža okom. Oni koji ga srcem i umom tako znaju kako prebiva u srcu, postaju besmrtni.”
“Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.”
“Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je Dobrostiv i Onaj Koji sve u potpunosti zna.”
“Zanemarujući to, znaj da je sam Atman neuvjetovani Brahman. To je značenje. Brahman nije ono što ljudi ovdje obožavaju, kao što je Iswara, koji nije Atman, koji je uslovljen i na kojeg se upućuje kao na ‘ovo’.”
“Jer Pismo, Smriti, Itihâsa i Purâna podjednako uče da postoji jedan vrhovni uzrok, tj. Brahman: biće koje je Gospodar svih Gospodara, sveznajuće, svemoćno, koje trenutno ostvaruje sve svoje naume, slobodno od svake mane, neograničeno ni mjestom ni vremenom, koje uživa vrhovno nenadmašno blaženstvo. Niti se može smatrati da iznad Gospodara postoji ‘čisto Biće’ čiji je Gospodar samo dio.”
“Taj Brahman zove se Tadvanam (predmet obožavanja). Treba ga obožavati pod imenom Tadvanam. Onoga ko tako zna Brahmana vole sva bića.”
Krišnino vlastito rangiranje obožavanja više bogova
Gita obožavanje bogova ne naziva jednakim obožavanju Gospoda. Krišna kaže da drugim božanstvima pristupaju oni kojima su želje oduzele znanje. Njihov plod “prolazan je”: oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima. Poklonici drugih bogova koji obožavaju s vjerom obožavaju njega, ali “nepravilno” (avidhi-purvakam). Ne poznaju ga istinski, “zato padaju”. Vjernik kojeg stavlja najviše predan je “samo jednom (Biću)”. Obećava da će izbaviti one čija je predanost “ni prema kome osim meni”. Pobožni hinduist već tu jedinstvenu predanost smatra idealom. U Giti je taj Jedan sam Krišna. Stranica “Da li je Bog postao čovjek kao Rama ili Krišna?” odmjerava tu tvrdnju. Islam tu predanost daje jednom Bogu, koji nije nalik ničemu drugom. Allah (﷾) kaže da je blizu, i On Sam čuje svakog pozivatelja. Stranica “Da li Bhagavad Gita odobrava obožavanje više bogova?” navodi Šankaru, Ramanudžu i Madhvu, tri velika hinduistička učitelja, o ovim stihovima.
“Oni koji su raznim željama lišeni znanja pristupaju drugim božanstvima, držeći se raznih propisa, vođeni vlastitom naravi. Koji god oblik (božanstva) neki vjernik želi obožavati s vjerom, tom obliku ja činim njegovu vjeru postojanom. Imajući tu vjeru, on nastoji umilostiviti (božanstvo u) tom (obliku) i od njega dobija one korisne stvari koje želi, (iako ih) zapravo dajem ja. Ali plod koji tako (dobiju) oni koji imaju malo rasuđivanja prolazan je. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.”
“Čak i oni, o sine Kuntî! koji su poklonici drugih božanstava i obožavaju s vjerom, obožavaju samo mene, (ali) nepravilno. Jer ja sam uživalac kao i gospodar svih žrtava. Ali oni me istinski ne poznaju, zato padaju. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima; oni koji čine zavjete precima idu precima; oni koji obožavaju Bhûte idu Bhûtama; a oni koji isto tako obožavaju mene idu meni.”
“Od njih se najviše cijeni onaj koji ima znanje, koji je uvijek predan i čije je obožavanje (upućeno) samo jednom (Biću). Jer čovjeku znanja dragi sam iznad svih stvari, a i on je drag meni.”
“A što se tiče onih, o sine Prithâ! koji, posvećujući sva svoja djela meni i (držeći) mene svojim najvišim (ciljem), obožavaju me, razmišljajući o meni s predanošću ni prema kome osim meni, i čiji su umovi usmjereni na mene, ja im, bez odgađanja, dolazim kao izbavitelj iz okeana ovog svijeta smrti.”
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli.”
Veda zatvorena, Kur'an otvoren
Gautamina zakonska knjiga kaže da će šudri koji namjerno sluša Vedu uši biti napunjene rastopljenim kalajem ili smolom. Šudra pripada četvrtoj od četiri klasične kaste, kasti služenja. Brahma sutra jedan je od tri temelja vedante, škole mišljenja izgrađene na upanišadama. Šudri zabranjuje znanje o Brahmanu, jer mu smriti zabranjuje da sluša ili proučava Vedu. Smriti znači zapamćena predaja, zakonske knjige. Šankara navodi kazne, a isključenje šudre iz Vede naziva “utvrđena stvar”. Dopušta svim četirima kastama da uče epove i purane, ali ne i samu Vedu. Ramanudža, njegov veliki suparnik, slaže se: “Šudri je posebno zabranjeno da sluša i proučava Vedu”. Kur'an naređuje suprotno. Višebožac koji zatraži zaštitu, čak i onaj u ratu s muslimanima, treba je dobiti. Razlog je “da bi saslušao Allahove riječi”. Njegova poruka je za svakoga, a za sebe kaže da je lahak za razumijevanje i pamćenje. Stranice o hinduističkim zakonskim knjigama i o kasti po rođenju donose ove tekstove u cijelosti.
“E, ako namjerno sluša (recitovanje) Vede, uši će mu se napuniti (rastopljenim) kalajem ili smolom. Ako recituje (vedske tekste), jezik će mu se odsjeći. Ako ih pamti, tijelo će mu se rascijepiti nadvoje.”
“I zbog zabrane, u Smriti, (Sûdrama) slušanja i proučavanja (Vede) i (znanja i izvršavanja) (vedskih) stvari.”
“Zabrana slušanja Vede iskazana je sljedećim odlomcima: ‘Uši onoga ko sluša Vedu treba napuniti (rastopljenim) olovom i smolom’ i ‘Jer šudra je (poput) groblja, stoga se (Veda) ne smije čitati u blizini šudre.’ Iz ovog potonjeg odlomka odmah proizlazi zabrana proučavanja Vede; jer kako da proučava Pismo onaj u čijoj se blizini ono ne smije ni čitati? Osim toga, postoji izričita zabrana (da šudre proučavaju Vedu). ‘Jezik mu treba rasjeći ako je izgovori; tijelo mu treba presjeći ako je sačuva.’”
“Međutim, onim šudrama koji, poput Vidure i ‘pobožnog lovca’, stiču znanje zbog naknadnih učinaka ranijih djela, plod njihovog znanja ne može se uskratiti, budući da znanje u svim slučajevima donosi svoj plod. Smriti, štaviše, izjavljuje da su sve četiri kaste podobne za sticanje znanja o itihasama i puranama; uporedite odlomak: ‘On treba poučavati četiri kaste’ (Mahabh.). — Ipak, ostaje utvrđena stvar da oni nemaju nikakvu takvu podobnost u pogledu Vede.”
“Šudri je posebno zabranjeno da sluša i proučava Vedu i da vrši ono što je u njoj naređeno. ‘Jer šudra je poput groblja, stoga se Veda ne smije čitati u blizini šudre’; ‘Stoga je šudra poput životinje, nepodoban za žrtve.’ A onaj ko ne sluša recitovanje Vede ne može je naučiti tako da razumije i vrši ono što Veda nalaže. Zabrana slušanja tako podrazumijeva zabranu razumijevanja i svega što od toga zavisi.”
“Ako te neki od višebožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To je zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.”
“A Mi smo Kur’an lahkim za opomenu učinili, pa ima li ikoga ko bi se prisjetio?”
Slijepi čovjek
Manu, hinduistička zakonska knjiga, kaže da se oni koji se rode mentalno ometeni, nijemi, slijepi, gluhi ili izobličeni tako rađaju zbog ranijih zločina. Oni su, kaže, ljudi “koje čestiti (svi) preziru”. Kur'an priča priču o slijepom čovjeku koji je došao Poslaniku (ﷺ) da ga pouči. Poslanik (ﷺ) je razgovarao s prvacima Kurejša, vodećeg plemena Mekke, pa se namrštio i okrenuo. Kur'an ga zbog toga kori, u ajetima koje muslimani uče od tada. Kaže da slijepcu nije grijeh. Poslanik (ﷺ) je prenio da Allah (﷾) obećava Džennet robu koji izgubi vid i bude strpljiv. U jednom učenju sljepoća je kazna za zločine kojih se niko ne sjeća. U drugom je kušnja koja završava počašću. Stranica “Da li je karma pravedna?” opširno govori o ovome. Karma je hinduističko učenje da svako djelo donosi svoj rezultat, u ovom ili kasnijem životu.
“Tako se zbog ostatka (krivice ranijih) zločina rađaju idioti, nijemi, slijepi, gluhi i izobličeni ljudi, koje čestiti (svi) preziru.”
“Namrštio se i okrenuo zato što je slijepi čovjek njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji, ti njega zanemaruješ.”
“Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu! Vama nije grijeh jesti u kućama vašim, ili kućama očeva vaših, ili u kućama matera vaših, ili u kućama braće vaše, ili u kućama sestara vaših, ili u kućama amidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po ocu, ili u kućama daidža vaših, ili u kućama tetaka vaših po materi, ili u onih čiji su ključevi u vas ili u prijatelja vašeg – nije vam grijeh jesti zajednički ili pojedinačno. A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!”
Enes ibn Malik čuo je Poslanika (ﷺ) kako kaže da je Allah rekao: kad iskušam Svog roba kroz njegove dvije voljene stvari, misleći na njegove oči, i on bude strpljiv, dat ću mu Džennet umjesto njih. El-Buhari je to stavio pod naslov ‘vrijednost onoga ko je izgubio vid’.
Čist list umjesto beskrajne karme
Karma, kako je uči vedanta, lanac je života bez početka. Svako rođenje plaća djela učinjena u životima kojih se niko ne sjeća. Islam uči jednom životu i jednom sudu na kojem svako čita vlastiti zapis. Niko ne nosi tuđe breme. A islam otvara vrata koja karma nema. Allah (﷾) kaže onima koji su se ogriješili prema sebi: “ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta”. Sljedeći ajet im govori da se povrate svom Gospodaru i pokore Mu se. Kada je Amr ibn el-As, ashab Poslanika (ﷺ), došao da primi islam, prvo je tražio da mu bude oprošteno. Poslanik (ﷺ) je upitao zar ne zna da islam briše sve što je bilo prije njega. Svako dijete, rekao je, rađa se čisto, na fitri, prirodnoj vjeri u Allaha (﷾). Niko se ne rađa noseći dug.
“Od njega (tj. Gospoda, dolazi) plod (djela); jer je (samo to) moguće.”
“Ako se prigovori da je to (tj. Gospodovo obaziranje na zaslugu i nezaslugu) nemoguće zbog nerazlikovanja (zasluge i nezasluge, prije prvog stvaranja), pobijamo prigovor na osnovu toga što je (svijet) bez početka.”
“I svakom ćemo čovjeku ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu knjigu ćemo mu otvorenu pokazati: “Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!””
“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
“Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah, sigurno, sve grijehe oprašta. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.””
“I povratite se Gospodaru svom i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti.”
Amr ibn el-As je pred smrt rekao da mu prije islama niko nije bio mrži od Poslanika (ﷺ) i da ga je želio ubiti. Ispričao je kako je došao Poslaniku da primi islam. Zamolio je Poslanika da pruži desnu ruku kako bi dao prisegu, a zatim povukao svoju ruku. Upitan zašto, rekao je da želi uslov: da mu bude oprošteno. Poslanik je upitao zar ne zna da islam briše sve što je bilo prije njega.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se svako dijete rađa na fitri, pravoj vjeri, a roditelji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što životinja rađa cijelo mladunče: vidite li da se ijedno od njih rodi unakaženo?
Čuvanje: tada mnoge grane, sada nekoliko
Ono što je od Vede preživjelo čuvano je s izuzetnom pažnjom. Veda ima četiri zbirke: Rig, Jadžur, Sama i Atharva Vedu. Svećenici su Rig Vedu prenosili riječ po riječ, a učenjaci je nazivaju izuzetno dobro sačuvanom. Ali oko 150. p. n. e. gramatičar Patandžali, učenjak sanskrta, nabrojao je 21 granu Rig Vede i 101 Jadžur Vede. Sama Vedi je dao hiljadu “puteva”, a Atharva Vedi 9. Michael Witzel, savremeni učenjak Veda, popis smatra djelimično nerealnim. Ipak, čak i bez hiljadu Sama Vede to je 131 grana. Mnoge su imale vlastite tekstove. Preživjelo je oko desetak vedskih zbirki, i samo jedna Rig Vede. Kasniji tekst, Muktika upanišada, daje vlastiti broj: jedna upanišada u svakoj grani, ukupno 1.180, od kojih imenuje 108. Što se tiče Kur'ana, Allah (﷾) kaže da će ga čuvati. Melek Džibril prelazio ga je s Poslanikom (ﷺ) svake godine. Ono što je Allah (﷾) htio da u njemu ostane sačuvano je potpuno: jedna knjiga od 114 poglavlja, ista za svakog muslimana, na jeziku koji se još govori. Stranica o tome da li su Vede sačuvane daje detalje.
Jamison i Witzel pišu da je Rig Veda u osnovi došla do nas u samo jednoj izuzetno dobro sačuvanoj školi, onoj Šakalje, čija je analiza teksta riječ po riječ (Padapatha) također prenesena; zbirke Bashkala i Mandukeya su izgubljene. Njihova tabela vedskih tekstova navodi sačuvane zbirke: jednu Rig Vede, tri Sama Vede, šest Jadžur Vede (jedna od njih djelimična) i dvije Atharva Vede, za koje kažu da se znatno međusobno razlikuju. Tabela označava druge tekstove kao izgubljene, poput Brahmane škole Paippalada, čiji tekst nije sačuvan.
Witzel Patandžalijev popis škola (21 Rig Vede, 101 Jadžur Vede, 1.000 Sama Vede, 9 Atharva Vede) smatra djelimično očito nerealnim (str. 259, bilj. 10). Primjećuje da su druge verzije Rig Vede, sada izgubljene, poput one škole Bashkala, imale više himni i završavale se drugom himnom; samo Šakala Rig Veda završava se himnom koju ima danas (str. 265, bilj. 32). Tamo ih poredi s apokrifnim himnama Rig Vede (zbirka Khila), koje na str. 284-285 opisuje kao prenesene kao zasebna zbirka samo u Kašmiru. Opisuje i rane tekstove Jadžur Vede poznate samo po fragmentima, među njima sada izgubljenu Caraka samhitu (str. 298).
U uvodu svog velikog komentara na Paninijevu gramatiku Patandžali objašnjava koliko je široka upotreba riječi. Među područjima njihove upotrebe navodi četiri Vede, s njihovim pomoćnim naukama i tajnim učenjima, “podijeljene na mnogo načina”: 101 granu svećenika adhvarju (Jadžur Veda), Sama Vedu “s hiljadu puteva”, Rig Vedu “na 21 način” i Atharva Vedu “na 9 načina”.
Rama kaže Hanumanu da Rig Veda ima 21 granu, Jadžur Veda 109, Sama Veda 1.000 i Atharva Veda 50, te da u svakoj grani postoji jedna upanišada (ukupno 1.180 po tom računu). Zatim mu kaže da radi oslobođenja proučava samo Mandukju, ili pak 10, ili 32, ili 108 upanišada, čija imena navodi.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Ebu Hurejre prenosi da je Džibril s Poslanikom (ﷺ) prelazio Kur'an jednom svake godine, a dva puta u godini kad je umro.
Poslanik (ﷺ): poslan “svima vama”
Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) da kaže: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik”. Kaže da je poslan “svim ljudima”. On je rekao da je svaki raniji vjerovjesnik bio poslan samo svom narodu, a on svim ljudima. Tako njegova poruka nije samo za Arape. Većina muslimana danas nisu Arapi, a Indija ima jednu od najvećih muslimanskih populacija na svijetu. Prije nego što je išta tvrdio, vlastiti narod ga je zvao el-Emin, povjerljivi. Kur'an koji je donio izaziva svakoga da sačini poglavlje slično njemu. Prorekao je pobjedu Rimljana (Bizantinaca) nad Perzijom za nekoliko godina, i to se obistinilo. Četiri stranice iznose argument. Pitaju da li je Muhammed (ﷺ) stvarno bio Allahov (﷾) poslanik i šta je izazov Kur'ana. Pitaju i koja su se proročanstva obistinila i da li je islam samo za Arape. Od hinduista koji poštuje istinoljubive mudrace traži se samo da tvrdnju ovog čovjeka odmjeri jednako pažljivo kao što bi odmjerio njihovu.
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
“Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.”
Džabir ibn Abdullah prenosi da je Poslanik (ﷺ) naveo pet stvari koje su mu date, a koje nije dobio nijedan vjerovjesnik prije njega. Posljednja od njih: svaki raniji vjerovjesnik bio je poslan samo svom narodu, a on je poslan svim ljudima.
Procjena po zemljama o muslimanima svijeta 2009.: oko 1,57 milijardi. Oko jedan od pet živio je na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi, regiji koja uključuje Tursku i Iran, a više od šest od deset živjelo je u Aziji. Četiri najveće muslimanske populacije bile su u Indoneziji, Pakistanu, Indiji i Bangladešu.
Izvještava da je prije poslanstva Muhammed (ﷺ) među Kurejšijama bio poznat kao el-Emin, povjerljivi. Kad su se rodovi posvađali oko toga ko će tokom obnove Kabe vratiti Crni kamen na mjesto, dogovorili su se da prihvate sud prvog čovjeka koji uđe, a to je bio on. Stanovnici Mekke ostavljali su svoje dragocjenosti kod njega, a pri Hidžri je ostavio Aliju da ih vrati vlasnicima.
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Bizantinci su pobijeđeni, u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza, sigurno, pobijediti za nekoliko godina – samo Allahu pripada odluka i prije i poslije – i tad će se vjernici radovati”
Kalki i Pečat vjerovjesnika: suprotnost
Višnu purana, hinduistička sveta historija, kaže da će pred kraj doba Kali sići dio božanskog bića. Doba Kali je posljednje od četiri doba u hinduističkom učenju. Rodit će se kao Kalki, u porodici uglednog brahmana iz sela Sambhala. I Bhagavata purana Kalkija imenuje posljednjeg među Gospodovim silascima. U ovim tekstovima, dakle, Kalki je Bog koji silazi, i on tek treba doći. Kur'an o Muhammedu (ﷺ) govori na suprotan način. On je “Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik”: čovjek, i posljednji od vjerovjesnika, koji je već došao. Rekao je svojim sljedbenicima da ga ne hvale pretjerano kao što su kršćani hvalili Isusa: “zato me zovite Allahovim robom i Njegovim Poslanikom”. Neki su tvrdili da je Kalki Muhammed (ﷺ); ova lokacija to ne tvrdi. Islam od nikoga ne traži da čeka silazak Boga. Traži da provjeri poslanika koji je došao.
“Kada prakse koje uče Vede i propisi zakona gotovo prestanu i kada se približi kraj doba Kali, dio tog božanskog bića koje postoji po vlastitoj duhovnoj prirodi u liku Brahme, koje je početak i kraj i koje obuhvata sve stvari, sići će na zemlju: rodit će se u porodici Višnujaša, uglednog brahmana iz sela Sambhala, kao Kalki, obdaren s osam nadljudskih sposobnosti.”
Poglavlje po redu broji Gospodova silaženja. Među dvadeset i dva koja imenuje su vepar koji je podigao Zemlju iz voda, riba koja je spasila Manua u potopu, kornjača koja je na leđima nosila planinu Mandara, Mohini (ženski oblik koji je očarao demone), čovjek-lav Narasimha i patuljak. Imenuje i mudrace i kraljeve, među njima boga-kralja (Dutt: ‘Naradeva’) koji je ukrotio more, kojeg njegovi komentatori poistovjećuju s Ramom, a zatim Balaramu i Krishnu, rođene među Vrishnijima. Najavljuje Budu i, posljednjeg, Kalkija.
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
Omer prenosi da je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže: ne hvalite me pretjerano kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina; ja sam samo rob, zato me zovite Allahovim robom i Njegovim Poslanikom.
| Pitanje | U hinduističkim tekstovima | U Kur'anu |
|---|---|---|
| Ko smije čuti spis? | Gautamina knjiga zakona: rastopljeni kalaj ili lak u uši Šudre koji namjerno sluša Vedu. | Dajte utočište paganinu koji ga zatraži, čak i onome ko ratuje protiv muslimana, da bi saslušao Allahove (﷾) riječi. |
| Zašto se neko rodi slijep? | Manu: zbog ranijih zločina, a takve ljude čestiti preziru. | Slijepi nisu krivi. Gubitak vida podnesen strpljivo nagrađuje se Džennetom. |
| Šta je s prošlim djelima? | Vedanta: lanac života bez početka; svako rođenje plaća za djela kojih se niko ne sjeća. | Jedan život. Islam briše sve što je došlo prije njega. |
| Ko dolazi posljednji? | Višnu purana: Kalki, dio božanskog bića, koji tek treba sići. | Muhammed (ﷺ), čovjek i Pečat vjerovjesnika, koji je već došao. |
Šta islam traži
Islam od hinduista ne traži novog Boga. Traži da obožavanje dâ Jednom kojeg opisuju njegovi vlastiti najviši tekstovi, i to samo Njemu. Kur'an tog Jednog jasno uči: “On je Allah – Jedan!” Islamska izjava vjere, šehadet, glasi: ‘Nema boga osim Allaha, a Muhammed (ﷺ) je Allahov Poslanik.’ Islam je potpun način života (din), a ova izjava je mjesto gdje počinje. Kur'an poziva svakog čitaoca da o tome pažljivo razmisli, jer bi knjiga od nekog drugog, a ne od Allaha (﷾), sadržavala mnoge protivrječnosti. Jedan ajet poziva sljedbenike Knjige, Jevreje i kršćane, na zajedničke riječi. Njegove riječi vrijede za svakog čitaoca: da nikoga osim Allaha (﷾) ne obožavamo i da pored Njega ne uzimamo gospodare. Tako je poziv jednostavan. Čitajte Kur'an i odmjerite tvrdnju Muhammeda (ﷺ), posljednjeg od vjerovjesnika.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
“Reci: “O vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo uz riječi koje mi i vi podjednako dijelimo: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!” Pa, ako se oni okrenu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!””
“Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.”
Odgovori, i odgovor na njih
Svami Vivekananda, odgovor na dobrodošlicu, Svjetski parlament religija, Chicago, 11. septembar 1893.
“Navest ću vam, braćo, nekoliko redaka iz himne koju se sjećam da sam ponavljao od najranijeg djetinjstva, koju svakog dana ponavljaju milioni ljudskih bića: ‘Kao što različite rijeke koje imaju izvore na različitim mjestima sve miješaju svoju vodu u moru, tako, o Gospode, različiti putevi kojima ljudi idu kroz različite sklonosti, koliko god izgledali raznoliki, krivi ili pravi, svi vode tebi.’”
Navedeno za
Svi putevi vode istom Bogu. Rig Veda kaže da mudraci daju mnogo naziva Jednom, a Krišna kaže da na svaki način ljudi slijede njegov put. Vivekananda je naveo himnu koja kaže da putevi kojima ljudi idu, krivi ili pravi, svi vode Gospodu. Zašto bi iko mijenjao svoj put?
Odgovor
Sama Gita ne kaže da svaki put vodi na isto mjesto. Čak i 4.11 počinje riječima “Služim ljude na način na koji mi pristupaju”: svako dobija ono što odgovara njegovom putu. Krišna kaže: “Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.” Obožavatelji drugih bogova, kaže, “padaju”. Kena o onome što ljudi ovdje obožavaju kaže da to nije Brahman. Religije također daju suprotne odgovore na najveća pitanja. Jedna kaže da se Bog rađa kao čovjek, druga da se nikada ne rađa. Jedna uči beskrajnom ponovnom rođenju, druga jednom životu pa sudu. Suprotni odgovori ne mogu svi biti istiniti. Himna koju je Vivekananda naveo pobožna je pjesma, a ne Veda. Islam se slaže da Allah (﷾) ima mnogo imena, iako među njih ne ubraja Indru, Agnija i Yamu, koje stih imenuje. Traži da se Jedan koji nosi Svoja imena obožava sam. Stranica o tome da li sve religije vode istom Bogu odgovara na ovo u cijelosti.
Zaključak — Sama Gita kaže da različito obožavanje vodi različitim krajevima. Islam se slaže da Allah (﷾) ima mnogo imena i traži da se samo On obožava.
Kur'an 3:85 — sura Ali Imran, ajet 85
“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.”
Navedeno za
Islam je isključiv. Kur'an kaže da se nijedna vjera osim islama neće primiti i naziva nas nevjernicima. Vjera koja osuđuje sve druge ne može biti put do Boga ljubavi.
Odgovor
Tvrdnja islama je tvrdnja o istini, a Kur'an je iznosi bez prisile i prezira. Kur'an kaže da nema prisile u vjeru. Muslimanima zabranjuje da grde bogove koje drugi prizivaju. Dopušta dobrotu i pravednost prema svima koji se ne bore protiv njih. Kaže da je opominjač došao svakom narodu i da Allah (﷾) nikoga ne kažnjava prije nego što do njega stigne poslanik. Riječ kafir, ‘nevjernik’, opisuje ono što osoba odbacuje. Kur'an to odbacivanje ozbiljno ocjenjuje, ali riječ je presuda o vjerovanju, a ne pogrdan izraz. Njegova sura upućena nevjernicima završava ostavljajući svakoga njegovom: “vama vaša vjera, a meni moja”. Svaka religija koja tvrdi da ima istinu negdje povlači granicu. Gita kaže da obožavatelji drugih bogova “padaju”. Madhvina škola, kako ju je sažeo Madhava, govorila je da advaitisti zbog vrijeđanja Višnua moraju ući u “pakao slijepe tame”. Ono što islam traži jeste obožavanje samo Allaha (﷾), jedinstvena predanost koju sam Krišna stavlja najviše.
Zaključak — Isključivost islama tiče se istine, a drži se bez prisile i prezira. ‘Nevjernik’ je presuda o vjerovanju, a ne pogrdan izraz, a i hinduistički tekstovi kažu da drugo obožavanje nije dovoljno.
Gandhi, u The Mind of Mahatma Gandhi, pogl. 17
U poglavlju Gandhijevih riječi o drugim vjerama njegovi urednici skupljaju tri relevantna odlomka, sve iz intervjua. U intervjuu s dr. Craneom, američkim svećenikom, objavljenom u Harijanu (6. mart 1937), rekao je da je Isus bio božanski koliko i Krišna, Rama, Muhammed (ﷺ) ili Zaratustra, te da ne smatra svaku riječ Biblije, Veda ili Kur'ana nadahnutom. U intervjuu s američkim novinarom Andrewom Freemanom, štampanom u Harijanu (17. novembar 1946), rekao je da bi se Muhammed (ﷺ), kada bi danas došao u Indiju, odrekao mnogih svojih takozvanih sljedbenika i prepoznao samog Gandhija kao pravog muslimana. U intervjuu s dr. Johnom Mottom, štampanom u Young India (21. mart 1929), naveo je kao poseban doprinos islama kulturi Indije njegovo čisto vjerovanje u jednost Boga. Dodao je da praktični hinduizam, za razliku od njegove filozofije, u tome nije toliko beskompromisan kao islam.
Navedeno za
Možemo poštovati Muhammeda (ﷺ) kao velikog učitelja, kao što je činio Gandhi, i ostati hinduisti. Gandhi ga je smatrao božanskim koliko i Krišnu i Ramu. Rekao je da bi ga Poslanik (ﷺ) prepoznao kao pravog muslimana, a nikada nije napustio vlastitu vjeru. Niti je svaku riječ Kur'ana smatrao nadahnutom. Čovjek može biti iskren, a ipak pogriješiti o objavi.
Odgovor
Muhammed (ﷺ) je doista poučavao: Kur'an kaže da je poslan da svoj narod nauči “Knjizi i mudrosti”. Ali poučavao je kao Allahov (﷾) Poslanik, a ne kao mudrac s vlastitim gledištima. Kur'an mu nalaže da kaže: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje”. Rekao je svojim sljedbenicima da ga ne hvale pretjerano: “zato me zovite Allahovim robom i Njegovim Poslanikom”. Kur'an ga naziva “Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik”, poslan “svima vama”. Poštovati ga, a odbaciti tu tvrdnju, znači reći da je pogriješio u onome što je najjasnije rekao. Neki odgovaraju da je bio iskren, ali se prevario. To je tvrdnja koju treba provjeriti, a ne pretpostaviti, a dokazi su pri ruci. Sam Gandhi je rekao američkom svećeniku da ima više historijskih podataka o Muhammedu (ﷺ) nego o Isusu, Budi, Rami ili Krišni. Vlastiti narod ga je zvao el-Emin, povjerljivi, prije nego što je išta tvrdio. Kur'an koji je učio kori ga što se namrštio na slijepog čovjeka i izaziva svakoga da sačini poglavlje slično njemu. Gandhi je kao dar islama Indiji naveo njegovo čisto vjerovanje u jednost Boga. Priznao je da praktični hinduizam u tome nije toliko beskompromisan. Islam traži to vjerovanje, držano bez kompromisa, i pošteno saslušanje za Poslanika (ﷺ) koji mu je učio. Argument za njegovu tvrdnju nalazi se na stranici o tome da li je stvarno bio Allahov (﷾) poslanik.
Zaključak — Poslanik (ﷺ) je tvrdio da je Allahov (﷾) Poslanik i posljednji od vjerovjesnika. Poštovati ga znači odmjeriti tu tvrdnju, a ne ostaviti je po strani.
Bhagavad Gita 3:35 — poglavlje 3, stih 35
“Vlastita dužnost, makar i manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene. Smrt u (vršenju) vlastite dužnosti je poželjnija; (vršenje) dužnosti drugih je opasno.”
Navedeno za
Krišna kaže da je vlastita dužnost, čak i nesavršeno izvršena, bolja od tuđe dužnosti dobro izvršene i da je tuđa dužnost opasna. Hinduizam je živa tradicija, starija od islama i ukorijenjena u Indiji. Zašto bi hinduist napustio vjeru svojih predaka i svoje zemlje radi strane religije iz Arabije?
Odgovor
Gita stihu daje vlastito značenje. Krišna ga govori Ardžuni, ratniku koji želi napustiti bitku. U poglavlju 18 gotovo iste riječi zatvaraju odlomak o dužnostima četiri kaste, čiji se popis završava služenjem šudre. Stih govori o dužnosti vlastite kaste, a ne o tome kojeg Boga obožavati. Niti je islam stran u smislu koji je važan. Njegov Poslanik (ﷺ) poslan je svim ljudima. Većina muslimana nisu Arapi, a Indija ima jednu od najvećih muslimanskih populacija na svijetu. Islam od onoga ko ga prihvati traži da promijeni svoje obožavanje, a ne porodicu, narod ili jezik koji govori kod kuće. Kur'an mu govori: “prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj”, čak i prema roditeljima koji ga pritišću da obožava druge. Starost ne čini učenje istinitim, a novost ga ne čini lažnim. U učenju islama, najstariji dom svake osobe jeste obožavanje jednog Boga, i svako dijete se na tome rađa. Stranica o tome treba li slijediti vjeru u kojoj je čovjek rođen odgovara na ovo u cijelosti.
Zaključak — Stih Gite govori o dužnosti vlastite kaste, a ne o vjeri. Islam mijenja koga osoba obožava, a ne njenu porodicu, narod ili jezik koji govori kod kuće.
Bhagavad Gita 4:13 — poglavlje 4, stih 13
“Četverostruku podjelu kasta stvorio sam ja prema raspodjeli svojstava i dužnosti. Ali iako sam njen začetnik, znaj da sam neiscrpan i da nisam začetnik.”
Navedeno za
Kasta po rođenju je iskrivljenje. Krišna kaže da je četiri kaste stvorio prema svojstvima i dužnostima, a ne prema rođenju. Manu i Gautama su samo zakonske knjige koje se više ne slijede, a indijski Ustav ukinuo je nedodirljivost.
Odgovor
Svaki hinduist koji odbacuje kastu po rođenju s pravom to čini, i Kur'an se s njim slaže. Ali vlastiti primjeri Gite jesu dužnosti u koje se ljudi rađaju. Svojstva opisuje kao “rođenim iz prirode”. Kaže da “za kšatriju nema ničega boljeg od pravedne bitke”, a da prirodna dužnost šudra “sastoji se u služenju”. A pravilo protiv šudre nije samo kod Manua i Gautame. Sama Brahma sutra mu zabranjuje znanje o Brahmanu, jer mu smriti zabranjuje da sluša Vedu. Šankara to naziva “utvrđena stvar”, a Ramanudža se slaže. Čandogja upanišada, koja je šruti, nisko rođenje čini kaznom za zlo ponašanje. Nedodirljivost je pravno okončana Ustavom iz 1950., a ne spisima. Kur'anu takav ispravak nije potreban: njegov vlastiti tekst kaže da je kod Allaha (﷾) najugledniji onaj ko Ga se najviše boji. Neki južnoazijski muslimani doista drže kastinske običaje, a stranica o kasti među muslimanima pokazuje da time krše vlastiti spis. Musliman koji drži kastu ne sluša svoju knjigu. Hinduist koji je odbacuje dobro čini, iako odstupa od nekih svojih klasičnih učitelja.
Zaključak — Pravilo protiv šudre stoji u vlastitoj sutri vedante i kod njenih velikih učitelja. Vlastiti tekst Kur'ana ljude rangira samo po pobožnosti.
Brahma Sutra 3.2.38 — adhyaya 3, pada 2, sutra 38
“Od njega (tj. Gospoda, dolazi) plod (djela); jer je (samo to) moguće.”
Navedeno za
Karma je savršena pravda. Brahma sutra kaže da plod svakog djela dolazi od Gospoda. Dijete rođeno slijepo žanje vlastita prošla djela. I među muslimanima se djeca rađaju slijepa, a islam ne daje razlog; karma barem kaže da je to zasluženo. Oprost dat svakome ko ga zatraži dopušta zlima da izbjegnu ono što zaslužuju.
Odgovor
I pravda islama je tačna: ko god uradi koliko trun dobra ili zla vidjet će ga, i svako čita vlastiti zapis. Niko ne nosi tuđe breme. Ali pravedna kazna traži optužbu koju optuženi može znati. Dijete rođeno slijepo ne sjeća se nikakvog zločina i nije mu pokazan nikakav zapis. Islam ne kaže da služi kaznu: nijedan grijeh ne stavlja se na novorođenče. Kako raste, njegova sljepoća je kušnja, a kušnja gleda naprijed, ka nagradi, a ne natrag, ka zločinu. Poslanik (ﷺ) je rekao da Allah (﷾) daje Džennet robu koji izgubi vid i bude strpljiv. Oprost u islamu nije bijeg od pravde. On je za one koji se okreću: ajet poslije “Allah, sigurno, sve grijehe oprašta” kaže da se povratite svom Gospodaru i pokorite Mu se. Islam briše ono što je bilo prije za onoga ko u njega uđe. Svako dijete rađa se čisto, i niko se ne rađa noseći dug. Stranica “Da li je karma pravedna?” odgovara na klasične odgovore, uključujući lanac života bez početka.
Zaključak — Islam čuva tačnu pravdu i dodaje ono što karmi nedostaje: zapis koji se može čitati, kušnju koja se nagrađuje i milost za sve koji se okrenu.
Sahih el-Buhari 4986 — Kitab Fedail el-Kur'an (Vrijednosti Kur'ana), hadis 4986
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Navedeno za
Ni Kur'an nije savršeno sačuvan. Ljudi su ga sakupili i prepisali nakon Poslanikove (ﷺ) smrti, a vaši vlastiti hadisi govore o ajetima kojih više nema u Kur'anu. Vede nisu ništa gore.
Odgovor
Zejd ibn Sabit zapisivao je objavu za Poslanika (ﷺ). Sakupio je Kur'an za Ebu Bekra iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi. Manje od dvadeset godina nakon Poslanikove (ﷺ) smrti, Osman, treći halifa, poslao je primjerke tog istog sveska u svaku pokrajinu. Alija je rekao da je postupio tek nakon savjetovanja s ashabima. Muslimani svuda od tada uče istih 114 poglavlja. Stranice o Osmanovim primjercima i o tome kako je Kur'an sačuvan daju zapis. Ajeti koje je Allah (﷾) povukao za Poslanikovog (ﷺ) života, kao što sam Kur'an kaže da čini, nisu grane koje je tradicija izgubila tokom stoljeća. Stranica o derogaciji ih objašnjava. Ono što je Allah (﷾) htio da ostane u Kur'anu sačuvano je potpuno. Nasuprot tome, Patandžali je nabrojao 131 granu Vede čak i bez hiljadu “puteva” Sama Vede. Mnoge su imale vlastite tekstove, a od Rig Vede je u osnovi preživjela samo jedna zbirka. Ono što je od Vede preživjelo čuvano je s izuzetnom pažnjom. Briga za ono što je preživjelo ne vraća ono što je izgubljeno.
Zaključak — Kur'an je jedan tekst za svakog muslimana. Preživjeli dio Vede pažljivo je čuvan, ali većina njenih grana je izgubljena.
Višnu purana 4.24 — knjiga 4, poglavlje 24
“Kada prakse koje uče Vede i propisi zakona gotovo prestanu i kada se približi kraj doba Kali, dio tog božanskog bića koje postoji po vlastitoj duhovnoj prirodi u liku Brahme, koje je početak i kraj i koje obuhvata sve stvari, sići će na zemlju: rodit će se u porodici Višnujaša, uglednog brahmana iz sela Sambhala, kao Kalki, obdaren s osam nadljudskih sposobnosti.”
Navedeno za
Naši spisi već obećavaju onoga ko će obnoviti pravednost. Pred kraj doba Kali Višnu će sići kao Kalki. Hinduist može čekati Kalkija i ne treba mu vjerovjesnik iz Arabije.
Odgovor
Višnu purana Kalkija opisuje kao dio božanskog bića. Treba se roditi u brahmanskoj porodici iz Sambhale, pred kraj doba Kali. On je silazak Boga, i tek treba doći. Ova lokacija ne tvrdi da je Kalki Muhammed (ﷺ), a tekstovi to i ne dopuštaju. Tvrdnja islama je druge vrste. Ne govori o silasku Boga: ništa nije kao On, i rođen nije. Govori o čovjeku, “Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik”, koji je sebe nazivao Allahovim (﷾) robom. Već je došao, i njegova se tvrdnja može provjeriti sada: njegovim životom, izazovom Kur'ana i proročanstvima koja su se obistinila. Čekanje budućeg silaska ne odgovara na pitanje da li je Poslanik (ﷺ) koji je došao govorio istinu.
Zaključak — Kalki je budući silazak Boga; Kur'an predstavlja ljudskog poslanika koji je već došao i čija se tvrdnja može provjeriti sada.
Bhagavad Gita 16:23-24 — poglavlje 16, stihovi 23-24
“Ko, napuštajući propise svetog spisa, djeluje pod porivom želje, ne dostiže ni savršenstvo, ni sreću, ni najviši cilj. Zato u razlikovanju onoga što treba činiti od onoga što ne treba činiti vaš autoritet (mora biti) sveti spis. I znajući šta objavljuju propisi svetog spisa, trebate djelovati na ovom svijetu.”
Navedeno za
Sedam stotina stihova Gite jesu suština, i meni su dovoljni. Ostalo mi ne treba: pravila o kasti, postu, braku i hrani.
Odgovor
Sama Gita to ne kaže. Na kraju svog šesnaestog poglavlja Krišna govori o onome ko napušta “propise svetog spisa”. Ko “djeluje pod porivom želje”, kaže, ne dostiže “najviši cilj”. Zatim dodaje: “u razlikovanju onoga što treba činiti od onoga što ne treba činiti vaš autoritet (mora biti) sveti spis”. Ista knjiga svakoj od četiri klase daje dužnosti, koje se “razlikuju prema svojstvima rođenim iz prirode”. Pri svom kraju Gita doista kaže: napusti sve dužnosti i dođi Krišni kao “(svom) jedinom utočištu”. Njeni učitelji taj poziv čitaju na različite načine. Ali isto poglavlje kaže: “Odricanje od propisanog djelovanja nije ispravno”. Dodaje da “čovjek ne treba napuštati prirodnu dužnost”. Kako god se posljednji poziv čitao, Gita je sveti spis već učinila autoritetom. Tako vlastitog čitaoca šalje natrag pravilima, a ne samo svojim stihovima. Islam svoju uputu za svakodnevni život daje u jednoj sačuvanoj knjizi i u primjeru jednog Poslanika. Kur'an kaže: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor”.
Zaključak — Gita ne stoji sama: sveti spis čini autoritetom za to šta činiti. Islam tu uputu daje u jednoj knjizi i jednom primjeru.
Šankara, komentar na Brahma sutru 1.1.2, o intuiciji — Sacred Books of the East 34, str. 17-18
“Tekst Pisma itd. nisu, u istraživanju Brahmana, jedino sredstvo spoznaje, kao što su to u istraživanju djelatne dužnosti (tj. u Purva Mimamsi), nego se, već prema prilici, treba s jedne strane obraćati tekstovima Pisma, a s druge strane intuiciji itd.: prvo, zato što je intuicija konačni rezultat istraživanja Brahmana; drugo, zato što je predmet istraživanja postojeća (ostvarena) supstanca.”
Navedeno za
Moja vjera ne počiva na knjigama, nego na ostvarenju: na mom vlastitom iskustvu Krišne. Čak i Šankara kaže da je intuicija “konačni rezultat istraživanja Brahmana”.
Odgovor
Šankara doista kaže da spis nije jedino sredstvo spoznaje Brahmana. Intuiciji daje mjesto, ali kao cilju do kojeg vode tekstovi. U istom odlomku kaže kako se taj cilj dostiže. “shvatanje Brahmana ostvaruje se utvrđivanjem, nakon rasprave, smisla tekstova Vedante”. Za njega iskustvo kruniše tekstove; ne nadglasava ih. Gita isto kaže o djelovanju: “vaš autoritet (mora biti) sveti spis”. Iskustvo može zavesti, a poklonici suparničkih bogova svi se osjećaju sigurnima. Kur'an traži znanje, a ne osjećaj: “Ne govori ono što ne znaš!” Nudi provjeru koju svako može izvršiti javno, samu knjigu. “da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” Muslimani ni od koga ne traže da vjeruje zbog osjećaja, njihovog ili bilo čijeg. Pozivaju svakog čitaoca da provjeri knjigu koju je donio Poslanik (ﷺ).
Zaključak — Iskustvo je stvarno, ali ne može samo sebe provjeriti. Šankara i Gita upućuju na spis, a Kur'an traži da se provjeri vlastitim tekstom.
Gledišta
Mnogo puteva, jedna istina: ostati hinduist
Jedan se zove mnogim imenima, i svaki iskreni put vodi do Njega. Mnogi hinduisti već poštuju Poslanika Muhammeda (ﷺ) kao velikog učitelja, kao što je činio Gandhi. Hinduist koji voli Boga nema šta dobiti promjenom vjere, a može mnogo izgubiti u porodici i kulturi.
Svami Vivekananda, M. K. Gandhi i mnogo modernog hinduističkog učenja
Rig Veda kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno.
Pobijanje
Islam se slaže da Allah (﷾) ima mnogo imena. Sam stih među njima imenuje Indru, Agnija i Yamu, a islam ih ne ubraja u Allahova (﷾) imena. Traži da se Jedan koji nosi Svoja imena obožava sam.
Krišna kaže da na svaki način ljudi slijede njegov put.
Pobijanje
Stih počinje riječima “Služim ljude na način na koji mi pristupaju”: svako dobija ono što odgovara njegovom putu. Kasnije Krišna kaže da oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima i da obožavatelji drugih bogova “padaju”.
Vivekananda je 1893. rekao Parlamentu religija da različiti putevi kojima ljudi idu svi vode Gospodu.
Pobijanje
Himna je pobožna pjesma, a ne Veda. Religije također daju suprotne odgovore na najveća pitanja: Bog rođen kao čovjek ili nikada rođen, beskrajno ponovno rođenje ili jedan život pa sud. Suprotni odgovori ne mogu svi biti istiniti.
Gandhi je poštovao Muhammeda (ﷺ) i hvalio islamsko vjerovanje u jednog Boga, a ostao je hinduist.
Pobijanje
Muslimani pozdravljaju poštovanje koje je Gandhi iskazao Poslaniku (ﷺ) i njegovu pohvalu jednom Bogu. Ali Poslanik (ﷺ) je tvrdio da je Allahov (﷾) Poslanik i posljednji od vjerovjesnika. Poštovati ga znači odmjeriti tu tvrdnju, a ne ostaviti je po strani.
Krišna kaže da je vlastita dužnost, čak i nesavršeno izvršena, bolja od tuđe dužnosti dobro izvršene.
Pobijanje
Krišna to govori Ardžuni, ratniku koji želi napustiti bitku. U poglavlju 18 gotovo iste riječi zatvaraju odlomak o dužnostima četiri kaste. Stih govori o dužnosti vlastite kaste, a ne o tome kojeg Boga obožavati.
Islamsko gledište
Islam uči o jednom Bogu na kojeg upućuju upanišade i Gita, čisto i bez protivrječnosti. Svoj spis otvara svakoj osobi, kakvog god rođenja bila. Daje jedan život, jedan pravedan sud i čist list. Poštuje opominjače svakog naroda i svoju objavu čuva cijelu. Njegov Poslanik (ﷺ) poslan je svim ljudima kao posljednji od vjerovjesnika.
Kena upanišada kaže da ono što ljudi ovdje obožavaju nije Brahman. Kur'an kaže da ništa nije kao Allah (﷾) i da pogledi do Njega ne mogu doprijeti.
Gita obožavanje drugih bogova naziva nepravilnim, a njegov plod prolaznim, i najviše stavlja predanost samo jednom.
Hinduističke zakonske knjige i učitelji vedante šudri su zabranili Vedu. Kur'an muslimanima govori da čak i neprijateljskom višebošcu dopuste da ga čuje.
Manu kaže da se slijepi tako rađaju zbog ranijih zločina. Kur'an kori Poslanika (ﷺ) što se namrštio na slijepog čovjeka.
Allah (﷾) oprašta sve grijehe onima koji Mu se okrenu, a islam briše ono što je bilo prije njega.
Svakom narodu poslan je opominjač, a muslimanima je zabranjeno da grde tuđe bogove.
Od mnogih drevnih grana Vede preživjelo je samo nekoliko, dok je Kur'an jedna knjiga za svakog muslimana.
Muhammed (ﷺ) poslan je svim ljudima kao Allahov (﷾) Poslanik i Pečat vjerovjesnika.