Kratak odgovor
Kur'an je Allahov (﷾) govor, koji se uči tačno onako kako ga je donio melek Džibril. Hadisi su riječi i djela Poslanika (ﷺ), koje su prenijeli ljudi koji su ga čuli i vidjeli. To dvoje zvuči različito. Hadisi se čitaju kao govor čovjeka: jednostavan, praktičan i prilagođen pitanju pred njim. Kur'an ima svoj ritam i rimu i Poslaniku (ﷺ) se obraća izvana. Govori mu šta da kaže, a ponekad ga i ispravlja. Treća vrsta govora, hadis kudsi (sveti hadis), daje Allahovo (﷾) značenje riječima Poslanika (ﷺ). Hadisi kudsi nikada nisu stavljeni u Kur'an. A kad je njegova žena Aiša bila lažno optužena, čekao je objavu mjesec dana. Nijedan ajet nije došao dok ga Allah (﷾) nije poslao. Dakle, islam uči da je Kur'an Allahov (﷾) govor i ničiji drugi.
Potpuno objašnjenje
Tri vrste govora
Muslimani su oduvijek razlikovali tri vrste govora. Kur'an je Allahov (﷾) vlastiti govor, koji Poslanik (ﷺ) nije govorio iz svoje želje. Hadisi su njegove vlastite izreke i djela. Muslimani smatraju da je Allah (﷾) i njih vodio, ali se ne uče kao Njegov govor. Hadisi kudsi (sveti hadisi) izreke su u kojima on svojim riječima prenosi ono što Allah (﷾) kaže. Čuvaju se u zbirkama hadisa, nikada u Kur'anu. Dva od njih prikazana su niže.
“On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.”
Ebu Zerr prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah kaže: Robovi Moji, zabranio sam nepravdu Sebi i učinio je zabranjenom među vama, pa ne činite nepravdu jedni drugima; svi ste vi u zabludi osim onih koje uputim, zato tražite od Mene uputu; griješite noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, zato tražite od Mene oprost. Hadis kudsi: značenje se pripisuje Allahu, a riječi su Poslanikove.
Poslanik (ﷺ) prenosi da Allah kaže: Ja sam onakav kakvim Me Moj rob smatra i s njim sam kad Me spominje; ako Mi se približi za pedalj, Ja Mu se približim za lakat, a ako Mi dođe hodajući, Ja mu dolazim trčeći. Također u Sahih Muslim 2675.
| Pitanje | Kur'an | Hadisi kudsi | Hadis |
|---|---|---|---|
| Čije riječi? | Allahova (﷾) vlastita riječ | Allahovo (﷾) značenje, Poslanikovim (ﷺ) riječima | Poslanikove (ﷺ) vlastite izreke i djela |
| Ko govori? | Allah (﷾), često govoreći Poslaniku (ﷺ) šta da kaže | Poslanik (ﷺ), prenoseći šta Allah (﷾) kaže | Poslanik (ﷺ), u svoje ime |
| Da li se uči kao Allahova (﷾) riječ? | Da | Ne | Ne |
| Gdje se čuva | U Kur'anu | U zbirkama hadisa | U zbirkama hadisa |
Kur'an govori njemu, a ne umjesto njega
Kur'an se Poslaniku (ﷺ) obraća izvana. Iznova počinje sa “Reci”, govoreći mu šta da kaže. Kad su njegovi protivnici tražili drugačije učenje, rekao mu je da odgovori da ga ne može mijenjati sam od sebe. Čak mu je rekao da ne žuri jezikom dok se objavljuje. Cijelo vrijeme glas je Allahov (﷾), a Poslanik (ﷺ) je onaj kome se obraća.
“Reci: On je Allah – Jedan!”
“A kad im se uče ajeti Naši jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati: “Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga izmijeni!” Reci: “Nije moje da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako svome Gospodaru nepokoran budem, patnje na Velikom danu.””
“Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo ga dužni sakupiti da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo ga dužni objasniti.”
Dva različita stila
Hadisi Poslanika (ﷺ) jednostavna su, praktična proza. Mijenjaju se s prilikom: odgovor na pitanje, uputa, priča, upozorenje. Kur'an ima vlastiti ritam i rimovane završetke ajeta, koji se često protežu kroz duge odlomke. Svaki ajet sure el-Ihlas (112. sura), naprimjer, završava se istim glasom: ahad, as-samad, yulad, ahad. Dvadeset i tri godine isti je čovjek učio oboje i svako je zadržalo svoj stil.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, ne smije uznemiravati svog komšiju, mora počastiti svog gosta i mora govoriti dobro ili šutjeti.
Kur'an ga ispravlja
Kur'an ponekad ispravlja Poslanika (ﷺ), riječima koje je on zatim učio svojim sljedbenicima. Kori ga što se namrštio na slijepca koji je došao da uči. Pita ga zašto je sebi zabranio ono što je Allah (﷾) učinio dozvoljenim. Pita zašto je ljude oslobodio pohoda na Tebuk, vojne na dalekom sjeveru Arabije. Kaže da je to učinio prije nego što su se iskreni mogli razlikovati od lažova. Njegove vlastite izreke nikada mu se ne obraćaju izvana niti ga kore Allahovim (﷾) glasom.
“Namrštio se i okrenuo zato što je slijepi čovjek njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji, ti njega zanemaruješ.”
“O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio – želeći zadovoljstvo svojih supruga? A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
“Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu! Inače bi ti se obznanili oni koji govore istinu, a znao bi i one koji lažu.”
Mjesec bez objave
Kad je Aiša, žena Poslanika (ﷺ), bila lažno optužena, glasina se proširila Medinom. Bio je u teškoj muci i tražio je savjet od svojih ashaba. Čovjek koji sastavlja svetu knjigu imao bi sve razloge da odmah proizvede ajet i očisti ime svoje žene. Umjesto toga, po Aišinim vlastitim riječima, prošao je cijeli mjesec bez ikakve objave o njenom slučaju. Tek tada su došli ajeti o njenoj nevinosti.
Aišin vlastiti izvještaj o kleveti koja je širena protiv nje. Kaže da Poslanik (ﷺ) cijeli mjesec nije primio nikakvu objavu o njenom slučaju, dok se glasina širila i on se savjetovao sa svojim ashabima, prije nego što su objavljeni ajeti koji proglašavaju njenu nevinost. Kad ju je Safvan ibn el-Muattal našao zaostalu i prepoznao je, jer ju je vidio prije nego što je pokrivanje propisano, ona kaže: pokrila sam lice svojom odjećom.
“Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas. Ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onog od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.”
Ljudi koji su ga najbolje poznavali
Kur'an se učio ljudima koji su Poslanika (ﷺ) poznavali cijeli njegov život. Podsjeća ih da je među njima živio cijeli život prije nego što je on došao. Podsjeća ih i da nije znao ni čitati knjigu ni pisati je. Poznavali su njegov svakodnevni govor i čuli su da Kur'an nije poput njega.
“Reci: “Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih učio niti bi vas On njime podučio. Ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio – zar ne razumijete?””
“Ti prije nje nijednu knjigu nisi kazivao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače posumnjali bi oni što laži govore.”
Gledišta
Islamsko gledište
Kur'an je Allahov (﷾) govor, objavljen preko Džibrila. Hadisi su riječi Poslanika (ﷺ), a hadisi kudsi nose Allahovo (﷾) značenje njegovim riječima. Cijeli život držao je to troje odvojeno, a glas Kur'ana očito nije njegov.
Kur'an kaže da ga Poslanik (ﷺ) nije govorio iz svoje želje. Bio je objava poslana njemu.
Kur'an se Poslaniku (ﷺ) obraća izvana i govori mu šta da kaže.
Kur'an ispravlja Poslanika (ﷺ) u ajetima koje je on učio svojim sljedbenicima.
Izreke u kojima Poslanik (ﷺ) prenosi Allahove (﷾) riječi čuvane su u zbirkama hadisa, odvojeno od Kur'ana.
Kad je Aiša bila lažno optužena, prošao je mjesec dana bez objave o njenom slučaju.
Kur'an ima vlastiti ritam i rimovane završetke ajeta. Vlastite izreke Poslanika (ﷺ) jednostavna su proza koja se mijenja.
Čovjek koji sam sastavlja svetu knjigu ne bi čekao ajet mjesec dana dok mu se žena kleveće.