Kratak odgovor
Polako, tokom sati ili dana, dok tijelo ne bi otkazalo. Rim je koristio razapinjanje da bi smrt trajala. Ciceron, rimski državnik, nazvao ga je najokrutnijom kaznom. Seneka, rimski filozof, pitao je ko bi izabrao da bude prikovan za ‘prokleto drvo’ i da ispušta život kap po kap. Ljekari opisuju spor slom, dok su disanje, gubitak krvi i iscrpljenost trošili tijelo. To nije bilo nimalo nalik brzom iskrvarenju životinje na oltaru. Nije uvijek ubijalo: Josip Flavije, jevrejski historičar, dao je skinuti trojicu prijatelja, a jedan od njih je preživio. Markovo evanđelje, novozavjetno kazivanje o Isusovom životu, kaže da se rimski namjesnik Pilat začudio kada je čuo da je Isus već mrtav. Dakle, brza smrt koju opisuju Evanđelja bila je neobična za krst. Islam ne uči da je Isus preživio krst. Kur'an kaže da Isus nije ni ubijen ni razapet i da ga je Allah (﷾) uzdigao Sebi.
Potpuno objašnjenje
Šta su govorili rimski pisci
Razapinjanje je bilo određeno za robove, pobunjenike i nasilne zločince. Trebalo je da zastraši druge. Ciceron, rimski državnik iz prvog stoljeća p. n. e., nazvao ga je najokrutnijom i najstrašnijom kaznom. Seneka, rimski filozof iz prvog stoljeća n. e., pitao je ko bi izabrao da bude prikovan za ‘prokleto drvo’. Rekao je da žrtva ispušta život kap po kap, dišući kroz dugotrajnu agoniju. Augustin je bio kršćanski biskup iz četvrtog i petog stoljeća, koji je pisao nakon što je ta kazna prestala. Rekao je da je smrt na krstu namjerno produžavana kako bi bol trajala.
Optužujući rimskog namjesnika koji je razapeo rimskog građanina, Ciceron razapinjanje naziva ‘najokrutnijom i najstrašnijom kaznom’ i ‘krajnjom i posljednjom kaznom robova’.
Seneka pita bi li iko izabrao da kopni u bolu, umirući ud po ud i ispuštajući život kap po kap, umjesto da umre odjednom. Zatim pita ko bi izabrao da bude prikovan za ‘prokleto drvo’, već slomljen i unakažen, i da diše kroz dugotrajnu agoniju.
Augustin piše da su oni koji su visili na krstu, prikovani za drvo, ubijani sporom, dugom smrću. Razapeti su dugo živjeli na krstu, ne zato što su to izabrali, nego zato što je sama smrt bila produžena da bol ne bi prebrzo prestala.
Sabire stare grčke i latinske dokaze o razapinjanju i pokazuje da je to bio namjerno okrutan i dugotrajan način umiranja, primjenjivan prije svega na robove, pobunjenike i nasilne zločince.
Šta kažu ljekari
Pierre Barbet, francuski hirurg, dokazivao je 1950. da čovjek koji visi na rukama može izdahnuti samo ako se podigne. Smatrao je da su razapeti umirali od gušenja (nemogućnosti disanja) kako su ih hvatali grčevi i iscrpljenost. Pregled iz 1986. u Journal of the American Medical Association slaže se o glavnom učinku. To je bilo ometanje disanja. Pregled navodi dva uzroka smrti. Jedan je šok od gubitka krvi i tekućine nakon bičevanja. Drugi je gušenje od iscrpljenosti.
Studija jednog francuskog hirurga o razapinjanju. Barbet je dokazivao da čovjek koji visi na rukama može izdahnuti samo ako se podigne, i da su razapeti umirali od gušenja kako su ih hvatali grčevi i iscrpljenost.
Medicinski pregled napisan na osnovu izvještaja iz evanđelja. Kaže da je glavni učinak razapinjanja bio ometanje normalnog disanja, da je bičevanje izazvalo veliki gubitak krvi i pripremilo šok, i da je smrt nastupila uglavnom od hipovolemijskog šoka i gušenja od iscrpljenosti. Autori zaključuju da je Isus bio mrtav kad je skinut.
Nije uvijek ubijalo
Josip Flavije bio je jevrejski historičar iz prvog stoljeća. Tokom rimskog rata vidio je mnoge razapete zarobljenike i prepoznao tri čovjeka koje je poznavao. Zamolio je rimskog zapovjednika Tita za njih, pa su skinuti i pružena im je najbolja njega. Dvojica su umrla, ali se treći oporavio. Čovjek skinut na vrijeme mogao je preživjeti. Ovo se tiče razapinjanja općenito. Islam ne uči da je Isus preživio krst: Kur'an kaže da uopće nije razapet.
Josip Flavije piše da je, poslan od Tita u selo Tekou, na povratku vidio mnoge razapete zarobljenike i prepoznao tri čovjeka koje je poznavao. Zamolio je Tita za njih, a Tit je naredio da se skinu i da im se pruži najveća njega. Dvojica su umrla pod rukama ljekara; treći se oporavio.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
Koliko je, po Evanđeljima, trajalo
Marko kaže da je Isus razapet u treći sat, a da je povikao u deveti, oko šest sati kasnije. Marko kaže i da se Pilat začudio kada je čuo da je Isus već mrtav. Pitao je stotnika (oficira rimske vojske) je li Isus davno umro. Dvojica razapeta s njim još su bila živa, pa su im vojnici prebili golijeni da ubrzaju njihovu smrt. Po kazivanju samih Evanđelja, smrt je došla od samog krsta, a ne od krvi prolivene na oltaru.
“A bijaše treći sat kad ga razapeše.”
“A u deveti sat povika Isus iza glasa govoreći: Eloi, Eloi, lama sabahtani? Što znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
“A Pilat se začudi da je već umro; i dozvavši stotnika, upita ga je li davno umro.”
“Jevreji pak, budući da je bio petak, da tijela ne ostanu na krstu u subotu (jer ona subota bijaše veliki dan), zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvome i drugome koji bijaše s njim razapet. A kad dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni;”
- Treći sat
Razapet
Marko navodi sat.
- Deveti sat
Vapaj
Oko šest sati kasnije.
- Te večeri
Pilat iznenađen
Pita stotnika da li je Isus dugo mrtav.
- Istog dana
Druga dvojica još živa
Vojnici im lome noge da ubrzaju njihovu smrt.
Da li krst odgovara krvnoj žrtvi?
Kršćani uče da Kristova prolivena krv uklanja grijeh. Poslanica Hebrejima, poslanica u Novom zavjetu, kaže da bez prolijevanja krvi nema oproštenja. U Mojsijevom zakonu žrtva se klala pred GOSPODOM. Njena krv škropljena je po oltaru, jer je život u krvi. Razapinjanje je doista izazivalo krvarenje, od bičevanja i čavala. Ali nije ubijalo onako kako je ubijao oltar. Bilo je napravljeno da ubija polako, tokom sati ili dana, dok tijelo ne otkaže. Islamu nije potrebna krv za oprost. Kur'an kaže da do Allaha (﷾) ne dopire meso ili krv prinosa, nego bogobojaznost. Smrt koju kršćani opisuju ne odgovara žrtvi s kojom je porede.
“I gotovo se sve po zakonu krvlju čisti; i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.”
“Jer je život tijela u krvi: i ja sam vam je dao na oltaru da se učini pomirenje za duše vaše: jer krv je ta koja čini pomirenje za dušu.”
“I neka zakolje junca pred GOSPODOM; a svećenici, sinovi Aronovi, neka donesu krv i poškrope krvlju uokolo žrtvenik koji je na vratima šatora sastanka.”
“Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša. Tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!”
| Tačka | Žrtva na oltaru | Razapinjanje |
|---|---|---|
| Kako je ubijalo | Zaklana pred GOSPODOM, njena krv poškropljena po oltaru | Dok su disanje, gubitak krvi i iscrpljenost trošili tijelo |
| Koliko dugo | Brzo | Satima ili danima |
| Čemu je služilo | Prinos | Kazna za robove, pobunjenike i nasilne zločince, da zastraši druge |
Šta Kur'an kaže
Kur'an kaže da Isusa nisu ubili ni razapeli, nego im se pričinilo. Oni koji se o tome spore samo se za nagađanjem povode. Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
Stih po stih
Ivan 19:34 — poglavlje 19, stih 34
“Ali jedan od vojnika probode mu kopljem rebra, i odmah iziđe krv i voda.”
Navedeno za
Kršćani kažu da ubod kopljem pokazuje da je Isus bio mrtav, a da krv i voda pokazuju da mu je srce otkazalo.
Odgovor
Kur'an kaže da uopće nije razapet. Čak i ako priču iz Evanđelja prihvatimo radi argumenta, koplje je došlo nakon što su ga vojnici već procijenili mrtvim. Bio je dan prije subote (jevrejskog dana odmora) i tijela su morala biti skinuta s krstova. Marko kaže da se Pilat začudio i da je morao pitati stotnika. Razapinjanje je bilo napravljeno da bude sporo i često je trajalo mnogo duže od ovoga. Zato se namjesnik začudio.
Zaključak — Čak je i vlastita priča Evanđelja manje sigurna nego što kršćani tvrde. Odgovor islama ne počiva na njoj: Kur'an kaže da Isus uopće nije razapet.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kršćani kažu da je Isus umro na krstu nakon nekoliko sati. Kažu da ga je bičevanje već bilo oslabilo, a da je ubod kopljem učinio njegovu smrt sigurnom.
Jedan medicinski pregled iz 1986. tvrdio je da je bičevanje izazvalo veliki gubitak krvi. Rekao je da je Isus umro od šoka i gušenja od iscrpljenosti (nemogućnosti disanja zbog iscrpljenosti).
Pobijanje
Pregled je stvaran i opisuje kako razapinjanje ubija. Ali ne može znati šta se dogodilo jednom čovjeku jednog dana, a njegova tvrdnja o Isusu počiva na priči iz Evanđelja. Čak se i u toj priči Pilat začudio, a Kur'an kaže da Isus nije ni ubijen ni razapet.
Ivan bilježi da mu je jedan vojnik kopljem probo rebra i da su izašle krv i voda.
Pobijanje
Ivan to doista priča, ali ne navodi nikakav medicinski razlog za krv i vodu. Po njegovom kazivanju vojnici su već bili procijenili da je čovjek mrtav, dok Marko navodi oko šest sati i kaže da se Pilat začudio. A Kur'an kaže da Isus uopće nije razapet.
Šta pokazuju dokazi
Razapinjanje je bila spora smrt, napravljena da traje, dok tijelo ne otkaže. Moglo se preživjeti ako bi žrtva bila skinuta na vrijeme. Islam ne uči da je Isus preživio krst: Kur'an kaže da uopće nije razapet.
Rimski i kršćanski pisci opisuju razapinjanje kao najokrutniju kaznu i namjerno dugotrajnu smrt.
Hirurg Pierre Barbet (1950) i pregled u JAMA iz 1986. kao glavni učinak opisuju ometanje disanja.
Josip Flavije bilježi čovjeka koji je preživio razapinjanje nakon što je skinut i liječen.
Marko izvještava da se Pilat začudio kada je čuo da je Isus već mrtav.
Islamsko gledište
Kur'an kaže da Isus nije ni ubijen ni razapet. Pričinilo im se, a Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi. Čak i po vlastitom kazivanju kršćana, spora smrt od iscrpljenosti na krstu nije krvna žrtva kakvu njihovo vjerovanje zahtijeva.
Kur'an kaže da Isus nije ni ubijen ni razapet i da ga je Allah (﷾) uzdigao Sebi.
Spora smrt na krstu ne odgovara prinosima iz Zakona. Oni su klani pred GOSPODOM, a njihova krv škropljena je po oltaru.