Kratak odgovor
Samo onoliko koliko je obznani Allah (﷾), koji jedini zna sve. Džainističko učenje smatra da cijelu istinu vidi samo onaj ko zna sve. Kaže da je Mahavira, posljednji tirthankara (učitelj), postao takav znalac. Spis švetambara, jedne od glavnih džainističkih tradicija, kaže: “znao je i vidio sva stanja svih živih bića na svijetu”. Džainističko učenje o mnogim vidovima, anekantavada, dodaje da svako ko nema to znanje vidi samo dio. Ali džainisti smatraju da u ovom dijelu svijeta niko u ovom dobu ne dostiže to znanje. Oslanjaju se na knjige za koje obje džainističke tradicije kažu da su djelimično izgubljene i koje nisu zajedničke. Islam uči da nijedno stvorenje, čak ni vjerovjesnik, ne zna sve. Allah (﷾) je objavio Kur'an Poslaniku Muhammedu (ﷺ), koji ga je prenio, a Allah (﷾) je obećao da će ga čuvati.
Potpuno objašnjenje
Džainističko polazište: onaj ko zna sve
Džainisti smatraju da je Mahavira, posljednji tirthankara ili Džina, postao kevalin, sveznajući. Kalpa sutra je spis švetambara, jedne od dvije glavne džainističke tradicije. Kaže da je “znao je i vidio sva stanja svih živih bića na svijetu”. Acaranga, također švetambarska, kaže isto. Digambare, druga glavna tradicija, ovo učenje drže iz svojih knjiga. Džainistički učenjak Padmanabh Jaini ovo znanje opisuje kao svijest o svakoj postojećoj stvari u svim njenim svojstvima i stanjima. Navodi digambarsko djelo, Amritacandrin Tattvarthasara. Dakle, džainističko učenje smatra da cijela istina postoji i da je vidi onaj ko zna sve.
“on, Arhat, za kojeg nema tajne, znao je i vidio sva stanja svih živih bića na svijetu, šta su mislila, govorila ili činila u bilo kojem trenutku.”
“vidio je i poznavao sva stanja u cijelom svijetu svih živih bića.”
Jaini opisuje kevalu, najvišu od pet vrsta znanja u džainskom učenju, kao apsolutno sveznanje, koje uključuje svijest o svakoj postojećoj stvari u svim njenim svojstvima i modusima (stanjima) (str. 122). Za to navodi, na sanskritu, jedno digambarsko djelo, Amritacandrinu Tattvarthasaru 1.30-31, čije riječi opisuju znanje kevala kao nepotpomognuto (asahaya), neometano (niravarana) i kao ono koje doseže sve stvari (sarvabhavaga) (str. 122, bilj. 43). Objašnjava da je sveznanje (kevalajnana) usavršeno stanje vlastitog svojstva znanja duše (str. 91).
Mnogi vidovi: zašto djelimično gledište nije dovoljno
Džainistički učitelji smatraju da svaka stvar ima bezbroj svojstava i promjenjivih stanja. Zato običan čovjek, koji nije sveznajući, ne može vidjeti stvar u cjelini. To je anekantavada, učenje o mnogim vidovima. Djelimično gledište naziva se naja, stajalište. Naja je valjana kao djelimično gledište. Postaje lažna kad se drži kao cijela istina, što džainisti nazivaju ekanta, jednostranost. Siddhasena Divakara, kojeg svojataju obje tradicije, napisao je raspravu o tome. Syadvada izjavi dodaje riječ syat, “u nekom pogledu”, da pokaže u kojem pogledu izjava vrijedi.
Jaini objašnjava da je, u džainskom učenju, svaka postojeća stvar supstanca sa svojstvima, a svojstva prolaze kroz promjenljive moduse. Budući da su svojstva nebrojena, a njihovi modusi beskonačni, običnoj osobi koja nije sveznajuća nije moguće opaziti postojeću stvar u cjelini. Džainski izraz anekanta, mnogostruki aspekti, izražava tu složenost (str. 91). Džainisti tvrde da su nedžainski sistemi manjkavi jer na biće gledaju samo u jednom aspektu (ekanta), na primjer kao samo vječno ili samo promjenljivo (str. 91-92). Učenja drugih škola bez izuzetka se opisuju kao pogrešna jer su jednostrana, premda džainisti smatraju da se iz ispravne perspektive mogu uklopiti u džainski sistem (str. 90).
Jaini piše da, osuđujući druge škole kao jednostrane, džainist ne kaže da su njihova gledišta potpuno pogrešna. Ona su valjana kada se posmatraju kao naje, djelimični izrazi istine, a postaju lažna tek kada se smatra da imaju apsolutnu i isključivu valjanost (str. 93). Njegova bilješka navodi, na sanskritu, komentar švetambare Mallisene na stih 28 Hemacandrine Anyayogavyavacchedike. Njegove riječi kažu da je ‘postoji’ (sat) naja, dok je ‘samo postoji’ (sad eva) durnaja, manjkava naja, koja odbacuje druga svojstva stvari (str. 93, bilj. 8). Syadvada ograničava izjavu riječju syat, koju je najbolje prevesti ‘u nekom pogledu’, i eva, ‘zapravo’ (str. 94).
Jaini piše da je Siddhasena Divakara (peto stoljeće), pisac kojeg podjednako prisvajaju obje džainske tradicije, napisao Sanmati-sutru. Ova kratka rasprava na prakritu nastoji utvrditi da su različita gledišta (naja) valjana kada im se pristupi u duhu syadvade, a nevaljana kada se iznose na apsolutistički (ekanta) način nedžainskih sistema. Jaini dodaje da su se mimamsaki, hinduistički branioci Veda, snažno protivili džainskoj tvrdnji da su ljudski Džine sveznajući (str. 83).
Nije učenje da je svaka religija u pravu
Anekantavada se danas često sažima kao ‘svako gledište je djelimično tačno, pa je svaka religija u pravu’. Klasični džainistički učitelji zaista su dopuštali da suparnička gledišta sadrže dio istine, kao djelimična gledišta. Jaini piše da takva gledišta postaju lažna kad se drže kao cijela istina. Paul Dundas, učenjak džainizma, piše da je ovo učenje djelimično izraslo iz tvrdnje da su tirthankare bili potpuno sveznajući. Džainistički logičari koristili su ga da pokažu da su hinduistički i budistički sistemi jednostrani. Švetambarski komentator Mallisena gledište koje tvrdi samo jedan vid naziva manjkavim gledištem. Dundas dodaje da je čitanje ovog učenja kao tolerancije prema svakom mišljenju moderno. Piše da je džainizam dosljedno smatrao svoj put nadmoćnim nad drugima.
Jaini piše da, osuđujući druge škole kao jednostrane, džainist ne kaže da su njihova gledišta potpuno pogrešna. Ona su valjana kada se posmatraju kao naje, djelimični izrazi istine, a postaju lažna tek kada se smatra da imaju apsolutnu i isključivu valjanost (str. 93). Njegova bilješka navodi, na sanskritu, komentar švetambare Mallisene na stih 28 Hemacandrine Anyayogavyavacchedike. Njegove riječi kažu da je ‘postoji’ (sat) naja, dok je ‘samo postoji’ (sad eva) durnaja, manjkava naja, koja odbacuje druga svojstva stvari (str. 93, bilj. 8). Syadvada ograničava izjavu riječju syat, koju je najbolje prevesti ‘u nekom pogledu’, i eva, ‘zapravo’ (str. 94).
Dundas piše da je džainsko učenje o višestranosti (anekantatva) izraslo iz dva činioca: tvrdnje o potpunom sveznanju Tirthankara, učitelja koji neprosvijetljenima prenose ispravno razumijevanje stvarnosti, i gledišta da stvarnost uključuje i trajnost i promjenu. Svaki sud duše koja nije sveznajuća dovoljan je za svakodnevne potrebe, ali je neizbježno manjkav. Svaka naja, ili stajalište, sama po sebi je nepotpuna. Syadvada, učenje o ‘možda’, za džainske filozofe nije bila oblik skepticizma. U džainskim rukama ta je metoda postala oružje rasprave, kojim se pokazivalo da su hinduistički i budistički sistemi jednostrani. Prema džainskom argumentu, takvi sistemi zaista sadrže djelimične verzije istine, ali ne mogu u potpunosti obuhvatiti višestranu prirodu svijeta. Švetambarski učitelj Haribhadra napisao je jednu od njenih najpoznatijih rasprava i nikada nije odustao od zastupanja nadmoći džainizma.
Dundas piše da su u moderno doba mnogi džainisti višestranost počeli čitati kao proširenje nenasilja na toleranciju prema tuđim mišljenjima. To naziva dobronamjernim pogrešnim čitanjem učenja koje nije bilo zamišljeno da promiče univerzalnu vjersku toleranciju. Napominje da su indijske religije bile veoma kritične prema sistemima svojih suparnika. Digambarski učenjak Todarmal (osamnaesto stoljeće) smatrao je da niko iz druge vjerske tradicije ne može doseći ispravan stav (samyaktva) potreban za oslobođenje. Dosljedan stav džainizma, piše Dundas, jeste da se on na najdubljoj razini razlikuje od drugih puteva i da je nadmoćan nad njima.
Kako Džinino znanje danas stiže do ljudi
Jaini piše da autoritet džainističkog učenja počiva na činjenici da ga je propovijedalo sveznajuće biće. Ali Mahavira, posljednji Džina ovog doba u ovom dijelu svijeta, otišao je izvan preporoda i više ne uči. Švetambarski spis kaže da usavršene duše borave na vrhu svijeta. Džainisti smatraju da dvadeset drugih Džina uči sada, ali samo u dalekim područjima kao što je Mahavideha. Najpoznatiji od njih je Simandhara. Švetambarski spisi opisuju ponovno rođenje u Mahavidehi i dostizanje sveznanja tamo. Ali džainisti su došli do stava da poslije Mahavirinog učenika Džambua niko u ovom dijelu svijeta u ovom dobu ne dostiže sveznanje. Zato džainisti ovdje Džinino učenje znaju samo preko predanih knjiga. Obje tradicije kažu da su najstarije od tih knjiga, četrnaest Purva, izgubljene. Digambare smatraju da su izgubljene i Ange, glavne knjige.
Jaini piše da autoritet džainskih učenja u konačnici počiva na činjenici da ih je propovijedalo sveznajuće biće. Džainski učitelji tvrde da samo učenja Džine mogu izdržati ispitivanje razuma (str. 89).
“Tamo na vrhu svijeta borave blagoslovljene savršene duše, oslobođene svakog seljenja, koje su stigle u izvrsno stanje savršenstva.”
Dundas piše da, kako je džainska tradicija došla do prihvatanja da prosvjetljenje više nije moguće u oblasti Bharata (Indija) nakon smrti Mahavirinog učenika Džambua, švetambarski spisi počeli su opisivati ponovno rođenje u dalekoj oblasti Mahavideha i dostizanje prosvjetljenja tamo. Jedan švetambarski spis, Izlaganje objašnjenja, kaže da je vrijeme u Mahavidehi stabilno, bez pokvarenog svjetskog doba, i da tamo propovijedaju tvorci gazova (Tirthankare). Džainisti smatraju da u ovom trenutku dvadeset tvoraca gazova, ‘lutalica’ (viharamana), živi i poučava u dalekim oblastima Srednjeg svijeta, dijela svemira u kojem žive ljudi; četvorica od njih su u Mahavidehi. Najpopularniji je Simandhara. Odanost njemu raširena je među švetambarama, a digambara Devasena iz desetog stoljeća bio je prvi pisac koji je rekao da je Kundakunda svoje znanje stekao izravno od njega.
Dundas piše da su do otprilike početka nove ere džainisti priznali da niz naprednih duhovnih dostignuća, među kojima je i prosvjetljenje (puno sveznanje), više nije moguć u ovoj eri nakon smrti učenika Džambua. Vjerska praksa tada je bila usmjerena ne samo na spaljivanje karme nego, sve više, i na sticanje zasluge za dobar preporod (poglavlje 6, početna stranica, str. 94).
“i švetambari i digambari govore nam da su pored Anga postojala i druga, vjerovatno starija djela, zvana Purve, kojih je izvorno bilo četrnaest. Znanje o tim Purvama postepeno se gubilo, dok na kraju nije potpuno izumrlo.”
“i digambari su izgubili Purve, a uz to i Ange”
Odgovor islama: od Sveznajućeg, pod Njegovom zaštitom
U islamu samo Allah (﷾) zna sve. “U Njega su ključevi onoga što je čulima nedokučivo, samo ih On zna” (6:59). Nijedno stvorenje ne zna sve, čak ni vjerovjesnik. Poslaniku (ﷺ) je naređeno da kaže da ne zna nevidljivo (7:188). Allah (﷾) od Svog nevidljivog obznanjuje šta hoće “onome za koga je zadovoljan da poslanik bude” (72:26-27). Dakle, Poslanik (ﷺ) je od nevidljivog znao samo ono čemu ga je Allah (﷾) poučio i to je prenio. Ljudima je dato samo ‘malo’ znanja (17:85). Od Njegovog znanja ne obuhvataju ništa “osim koliko On želi” (2:255). Allah (﷾) je objavio Kur'an i obećao da će ga čuvati (15:9). Poslanik (ﷺ) je umro, ali Onaj koji čuva Knjigu živi zauvijek. Kad je Poslanik (ﷺ) umro, Ebu Bekr je rekao ljudima da je Allah (﷾) živ i da nikada ne umire. Džainist koji traži cijelu istinu pozvan je da čita Kur'an. Pozvan je i da upozna posljednjeg Poslanika (ﷺ), kojem je on objavljen.
“U Njega su ključevi onoga što je čulima nedokučivo, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On ne zna za njega; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, a da nije u jasnoj Knjizi.”
“Reci: “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.””
“Poznavatelj je On onoga što je čulima nedokučivo i On to ne otkriva nikome, osim onome za koga je zadovoljan da poslanik bude; On, zaista, i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati,”
“Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.””
“Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegova Kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Aiša prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) umro, Omer tvrdio da nije mrtav. Ebu Bekr je došao, poljubio Poslanikovo lice, a zatim rekao ljudima da onaj ko je obožavao Muhammeda neka zna da je Muhammed mrtav, a onaj ko je obožavao Allaha neka zna da je Allah živ i da nikada ne umire. Proučio je 39:30 i 3:144, da Muhammed nije ništa više od poslanika, i ljudi su zaplakali.
| Pitanje | Džainističko učenje | Islam |
|---|---|---|
| Ko zna sve | Mahavira, sveznajući. | Samo Allah (﷾). Čak ni vjerovjesnik. |
| Da li iko sada? | Niko u ovom dijelu svijeta, u ovom dobu. | Ljudima je dato samo malo znanja. |
| Kako stiže do nas | Preko predatih knjiga. | Obznanjeno poslaniku kojeg je Allah (﷾) izabrao. |
| Knjige | Četrnaest Purvi je izgubljeno. Digambare smatraju da su i Ange izgubljene. | Allah (﷾) je obećao da će čuvati Kur'an. |
Odgovori, i odgovor na njih
Kur'an 7:188 — sura El-A'raf, ajet 188
“Reci: “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.””
Navedeno za
Džainističko učenje počiva na učitelju koji je znao sve. Poslanik islama (ﷺ) rekao je da ne zna nevidljivo. Dakle, Džinino učenje stoji na čvršćem temelju.
Odgovor
Islam uči da nijedno stvorenje, čak ni vjerovjesnik, ne zna sve. Kur'an kaže da niko na nebesima ni na Zemlji, osim Allaha (﷾), ne zna skriveno (27:65). Allah (﷾) od Svog nevidljivog obznanjuje šta hoće poslaniku kojeg je odabrao (72:26-27). Dakle, Poslanik (ﷺ) je od nevidljivog znao samo ono čemu ga je Allah (﷾) poučio. Kur'an kaže da nije govorio po svom hiru: “To je samo Objava koja mu se obznanjuje” (53:3-4). Autoritet Kur'ana počiva na samom Sveznajućem, a ne na znanju ijednog čovjeka.
Zaključak — U islamu je izvor poruke Allah (﷾), koji zna sve. Poslanik (ﷺ) ju je prenio onako kako mu je objavljena.
Kur'an 2:106 — sura El-Bekare, ajet 106
“Koji god ajet promijenimo, ili ga zaboravu prepustimo, Mi bolji od njega ili sličan njemu donesemo. Zar ti ne znaš da Allah nad svime ima moć?!”
Navedeno za
Kritičari kažu da su i iz Kur'ana izgubljeni ajeti, derogacijom, pa muslimani imaju isti problem kao džainisti.
Odgovor
U 2:106 Allah (﷾) kaže da koji god ajet derogira ili učini da se zaboravi, zamjenjuje ga boljim ili sličnim. U 87:6-7 On govori Poslaniku (ﷺ) da neće zaboraviti, osim što Allah (﷾) hoće. Dakle, svako uklanjanje Allahovo (﷾) je vlastito djelo, navedeno u samoj Knjizi. Džainističke tradicije izvještavaju o gubitku među sljedbenicima, nakon što je Mahavira umro. Zejd je pisao Objavu za Poslanika (ﷺ), a Džibril je s njim svake godine preslušavao Kur'an.
Zaključak — Ono što je Allah (﷾) uklonio, uklonio je za života Poslanika (ﷺ), Svojim vlastitim govorom. To nije učenje izgubljeno među sljedbenicima nakon učiteljeve smrti.
Jaini, The Jaina Path of Purification (1979), str. 93-94
Jaini piše da, osuđujući druge škole kao jednostrane, džainist ne kaže da su njihova gledišta potpuno pogrešna. Ona su valjana kada se posmatraju kao naje, djelimični izrazi istine, a postaju lažna tek kada se smatra da imaju apsolutnu i isključivu valjanost (str. 93). Njegova bilješka navodi, na sanskritu, komentar švetambare Mallisene na stih 28 Hemacandrine Anyayogavyavacchedike. Njegove riječi kažu da je ‘postoji’ (sat) naja, dok je ‘samo postoji’ (sad eva) durnaja, manjkava naja, koja odbacuje druga svojstva stvari (str. 93, bilj. 8). Syadvada ograničava izjavu riječju syat, koju je najbolje prevesti ‘u nekom pogledu’, i eva, ‘zapravo’ (str. 94).
Navedeno za
Tvrdnja islama da je samo on istinit upravo je ona jednostranost (ekanta) koju džainistička logika naziva lažnom.
Odgovor
U džainističkoj logici ekanta je djelimično gledište koje se drži kao da je cjelina. Džainistički učitelji tu su manu nalazili u suparničkim sistemima, a ne u Džininom učenju. Smatrali su da samo Džinino učenje može izdržati provjeru razuma. Dakle, sama džainistička logika dopušta da jedno učenje bude istinito, ako dolazi od onoga ko zna sve. Tvrdnja islama je te vrste: Kur'an dolazi od Allaha (﷾), koji zna sve (6:59). A Kur'an poziva na provjeru: knjiga od nekog drugog osim Allaha (﷾) sadržavala bi mnogo protivrječnosti (4:82).
Zaključak — Tvrditi istinu nije ekanta kad se tvrdi da riječ dolazi od Onoga koji zna sve. Pitanje je da li je Kur'an ta riječ, a Kur'an poziva na provjeru.
Kalpa sutra §121 — Životi Džina, §121
“on, Arhat, za kojeg nema tajne, znao je i vidio sva stanja svih živih bića na svijetu, šta su mislila, govorila ili činila u bilo kojem trenutku.”
Navedeno za
Džinino znanje stiže do nas preko njegovih učenika i učitelja koji su došli poslije njih.
Odgovor
Preko kojih knjiga? Obje tradicije kažu da je četrnaest Purva izgubljeno. Digambare smatraju da su izgubljene i Ange. Ne priznaju da su švetambarske Ange sačuvane u vjerodostojnom obliku. Obje prihvataju Umasvatijevu Tattvartha sutru, ali to je učiteljev sažetak. Zajednički sažetak nije zajednički zapis Džininih riječi. Znanje koje je nekad bilo cijelo sigurno je samo onoliko koliko i zapis koji ga nosi.
Zaključak — Džinino znanje do današnjih džainista stiže preko kanona koji su djelimično izgubljeni i koje dvije tradicije ne dijele.
Dundas, The Jains (2002), poglavlje 6
Dundas piše da su do otprilike početka nove ere džainisti priznali da niz naprednih duhovnih dostignuća, među kojima je i prosvjetljenje (puno sveznanje), više nije moguć u ovoj eri nakon smrti učenika Džambua. Vjerska praksa tada je bila usmjerena ne samo na spaljivanje karme nego, sve više, i na sticanje zasluge za dobar preporod (poglavlje 6, početna stranica, str. 94).
Navedeno za
Džainistu ne treba poslanik. Svaka duša može vlastitim trudom dostići sveznanje, a živi Džine kao što je Simandhara uče i sada u Mahavidehi.
Odgovor
Džainisti su došli do stava da poslije Mahavirinog učenika Džambua niko u ovom dijelu svijeta u ovom dobu ne dostiže sveznanje. U džainističkom vjerovanju živi Džine uče samo u dalekim područjima, a džainist se može nadati ponovnom rođenju tamo. Dakle, svaki džainist koji živi ovdje zavisi od predanog učenja, a obje tradicije kažu da su te knjige djelimično izgubljene. Kur'an je danas svima u rukama, a Allah (﷾) ga čuva (15:9).
Zaključak — Nijedan džainist ovdje ne sluša živog Džinu niti sam vidi cijelu istinu. Kur'an se može čitati danas, a njegov izvor je Onaj koji zna sve.
Jaini, The Jaina Path of Purification (1979), str. 93-94
Jaini piše da, osuđujući druge škole kao jednostrane, džainist ne kaže da su njihova gledišta potpuno pogrešna. Ona su valjana kada se posmatraju kao naje, djelimični izrazi istine, a postaju lažna tek kada se smatra da imaju apsolutnu i isključivu valjanost (str. 93). Njegova bilješka navodi, na sanskritu, komentar švetambare Mallisene na stih 28 Hemacandrine Anyayogavyavacchedike. Njegove riječi kažu da je ‘postoji’ (sat) naja, dok je ‘samo postoji’ (sad eva) durnaja, manjkava naja, koja odbacuje druga svojstva stvari (str. 93, bilj. 8). Syadvada ograničava izjavu riječju syat, koju je najbolje prevesti ‘u nekom pogledu’, i eva, ‘zapravo’ (str. 94).
Navedeno za
Svako gledište je djelimično tačno, pa svaka religija drži dio istine. Niko ne treba birati među njima.
Odgovor
Džainistički učitelji zaista kažu da suparnička gledišta drže dio istine, kao djelimična gledišta. Ali svako od njih nazivaju lažnim kad se drži kao cijela istina. Koristili su ovo učenje da pokažu da su suparnički sistemi jednostrani i smatrali su svoj put nadmoćnim. Ta parola i sama sebe pobija: ako je svako gledište samo djelimično tačno, onda je takvo i ono.
Zaključak — Džainistička logika svako gledište sudi prema cijeloj istini. Ne čini svaku religiju ispravnom.
Dundas, The Jains (2002), poglavlje 8, Učenje o višestranosti
Dundas piše da su u moderno doba mnogi džainisti višestranost počeli čitati kao proširenje nenasilja na toleranciju prema tuđim mišljenjima. To naziva dobronamjernim pogrešnim čitanjem učenja koje nije bilo zamišljeno da promiče univerzalnu vjersku toleranciju. Napominje da su indijske religije bile veoma kritične prema sistemima svojih suparnika. Digambarski učenjak Todarmal (osamnaesto stoljeće) smatrao je da niko iz druge vjerske tradicije ne može doseći ispravan stav (samyaktva) potreban za oslobođenje. Dosljedan stav džainizma, piše Dundas, jeste da se on na najdubljoj razini razlikuje od drugih puteva i da je nadmoćan nad njima.
Navedeno za
Anekantavada uči poniznosti i toleranciji. Islam tvrdi da drži jedinu istinu, pa je islam netolerantan.
Odgovor
Tvrditi istinu nije isto što i nametati je. Kur'an kaže: “Nema prisile u vjeru” (2:256). Dundas napominje da su klasični džainistički učitelji svoj put smatrali nadmoćnim nad drugima. Napominje i da je čitanje anekantavade kao tolerancije prema svakom mišljenju moderno.
Zaključak — Svako ozbiljno učenje tvrdi da je istinito. Islam svoju tvrdnju iznosi otvoreno. Muslimani smiju uvjeravati, ali ne smiju nikoga prisiljavati da postane musliman.
Kur'an 17:85 — sura El-Isra, ajet 85
“Pitaju te o duši. Reci: “Šta je duša samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.””
Navedeno za
I sam Kur'an kaže da ljudi znaju samo malo. Dakle, i muslimanovo gledište je djelimično i ne može tvrditi cijelu istinu.
Odgovor
Kur'an to zaista kaže. Nijedan musliman ne tvrdi da zna sve. Zato se musliman ne oslanja na vlastito djelimično gledište. Oslanja se na ono što je objavio Onaj koji zna sve (6:59; 72:26-27). Allah (﷾) kaže da je usavršio vjeru (5:3) i On čuva Knjigu (15:9).
Zaključak — Nijedan musliman ne zna sve. Musliman se drži onoga što je objavio Sveznajući, a Allah (﷾) kaže da je to vjera učinjena potpunom.
Gledišta
Džina zna cijelu istinu
Mahavira je postao kevalin, sveznajući, i vidio je sve stvari u svim njihovim stanjima. Njegovo učenje sigurna je uputa za svakoga ko još nije sveznajući.
Švetambarsko i digambarsko učenje podjednako
Mahavira je postao kevalin i znao je i vidio sva stanja svih živih bića na svijetu.
Pobijanje
Kur'an kaže da niko na nebesima ni na Zemlji, osim Allaha (﷾), ne zna skriveno. Čak je i posljednjem Poslaniku (ﷺ) naređeno da kaže da ne zna nevidljivo. U islamu znanje o svemu pripada samo Allahu (﷾). Poslanik od nevidljivog zna samo ono što mu Allah (﷾) obznani.
Učenje sveznajućeg Džine sigurna je uputa i samo ono može izdržati provjeru razuma.
Pobijanje
Onda sve zavisi od zapisa njegovih riječi. Obje tradicije kažu da su Purve izgubljene, a digambare smatraju da su izgubljene i Ange.
Anekantavada: mnogi vidovi stvarnosti
Svaka stvar ima bezbroj vidova, pa svako bez sveznanja vidi samo njen dio. Djelimično gledište (naja) valjano je u svom pogledu, a postaje lažno kad se drži kao cijela istina.
Džainistički logičari: Siddhasena Divakara (svojataju ga obje tradicije), Hemacandra i Mallisena (švetambare)
Svaka stvar ima bezbroj svojstava i stanja, pa niko bez sveznanja ne vidi stvar u cjelini.
Pobijanje
Kur'an kaže da je ljudima dato samo malo znanja. Zato niko ne dostiže cijelu istinu vlastitim gledištem. Ljudi znaju istinu koja im treba samo onako kako je Allah (﷾) obznani, a On ju je obznanio u Svojoj Knjizi.
Djelimično gledište (naja) valjano je u svom pogledu. Postaje lažno samo kad se drži kao cijela istina (ekanta).
Pobijanje
Dakle, džainistička logika ne čini svako gledište tačnim onako kako ga drže njegovi pristalice. Svako gledište sudi prema cijeloj istini, koju nijedno djelimično gledište ne može dati.
Mnogi vidovi kao tolerancija
Anekantavada proširuje nenasilje na um. Uči poniznosti i poštovanju tuđih gledišta, pa nijedna religija ne bi trebala tvrditi da drži cijelu istinu.
Moderno čitanje koje drže mnogi džainisti
Anekantavada proširuje nenasilje na tuđa mišljenja, pa nijedna religija ne bi trebala tvrditi cijelu istinu.
Pobijanje
Dundas ovo čitanje naziva modernim; klasični džainistički učitelji smatrali su svoj put nadmoćnim. Islam otvoreno tvrdi istinu. Kur'an kaže da nema prisile u vjeru, pa muslimani smiju uvjeravati, ali ne smiju nikoga prisiljavati da postane musliman.
Šta pokazuje zapis
Džainističko učenje smatra da cijelu istinu vidi samo onaj ko zna sve. Džainistički logičari prema njoj sude djelimična gledišta. Džainisti smatraju da u ovom dijelu svijeta niko u ovom dobu ne dostiže sveznanje. Knjige koje nose Džinino učenje djelimično su izgubljene i sporne.
Švetambarski spisi kažu da je Mahavira, kad je postao kevalin, znao i vidio sva stanja svih živih bića na svijetu.
Džainistički logičari smatraju da djelimično gledište postaje lažno kad se drži kao cijela istina.
Čitanje anekantavade kao tolerancije prema svakom mišljenju moderno je čitanje.
Džainisti su došli do stava o Mahavirinom učeniku Džambuu. Poslije njega niko u ovom dijelu svijeta u ovom dobu ne dostiže sveznanje.
Džainisti smatraju da dvadeset Džina uči sada u dalekim područjima svijeta, kao što je Mahavideha. Najpoznatiji od njih je Simandhara.
Obje tradicije kažu da je četrnaest Purva izgubljeno, a digambare smatraju da su izgubljene i Ange.
Islamsko gledište
Samo Allah (﷾) zna sve, a ljudi znaju samo ono što On hoće. Od Svog nevidljivog obznanjuje šta hoće poslaniku kojeg je odabrao i čuva Knjigu koju je poslao. Čitalac koji traži cijelu istinu pozvan je da ispita Kur'an i život posljednjeg Poslanika (ﷺ).
Samo Allah (﷾) zna nevidljivo. Poslaniku (ﷺ) je naređeno da kaže da ga ne zna.
Ljudi od Allahovog (﷾) znanja ne obuhvataju ništa osim koliko On hoće, a dato im je samo malo znanja.
Allah (﷾) od Svog nevidljivog obznanjuje šta hoće poslaniku kojeg je odabrao.
Poslanik (ﷺ) nije govorio po svom hiru; ono što je prenio bila je Objava poslana njemu.
Allah (﷾) je objavio Kur'an i obećao da će ga čuvati.
Kur'an poziva svoje čitaoce da ga ispitaju. Kaže da bi knjiga od nekog drugog osim Allaha (﷾) sadržavala mnogo protivrječnosti.
Nema prisile u vjeru.