Kratak odgovor
Rangiraju ljude po rođenju i šudru, klasu slugu, strože kažnjavaju za isto djelo. Manu kaže da će se šudri koji uvrijedi čovjeka viših kasta odsjeći jezik, “jer je niskog porijekla”. Brahman koji uvrijedi šudru plaća malu novčanu kaznu. Ubistvo brahmana je smrtni grijeh, a ubistvo šudre samo manji prijestup. Čandale, najniži izopćenici, moraju živjeti izvan sela i nositi odjeću mrtvih. Gautamina zakonska knjiga kaže da će šudri koji namjerno sluša Vedu uši biti napunjene rastopljenim kalajem ili smolom. Šankara i Ramanudža, dva najutjecajnija učitelja vedante, ponovili su to pravilo. Kur'an čini suprotno. Muslimanima govori da zaštite čak i neprijateljskog višebošca, “da bi saslušao Allahove riječi”.
Potpuno objašnjenje
Koje su to knjige i kakav im je položaj
Manusmriti (Manuovi zakoni) i Gautama dharmasutra zakonske su knjige, zvane dharmašastra. Pripadaju smritiju, zapamćenoj predaji. On je ispod šrutija, objavljene Vede. Među zakonskim knjigama Manu stoji prvi. Brihaspati smriti, druga zakonska knjiga, kaže da prvo mjesto pripada Manuu, jer je utjelovio bit Vede. Zakonska knjiga suprotna Manuu, kaže, nije odobrena. Šankara je bio hinduistički učitelj iz oko 8. stoljeća i najpoznatiji učitelj advaita vedante. I on je podržavao Manua. Gdje smritiji proturječe jedni drugima, rekao je, slijedimo one koji slijede Vedu. Manua je suprotstavio Kapili, učitelju škole mišljenja sankhja. Naveo je vlastite riječi Vede: “Šta god je Manu rekao, lijek je”. Za Manuovo učenje rekao je da je ono “koje slijedi Vedu”. Šankara taj vedski redak koristi da Manua stavi iznad suparničkog smritija, i ovdje se navodi samo kako ga je on koristio.
“(Međutim,) prvo mjesto (među zakonodavcima) pripada Manuu, jer je u svom djelu utjelovio bit Vede; ona Smriti (ili tekst zakona) koja je suprotna duhu Manuovih zakona nije odobrena.”
“S druge strane, imamo odlomak Šrutija koji proglašava izvrsnost Manua, naime: ‘Šta god je Manu rekao, lijek je’ (Taitt. Samh. II, 2, 10, 2). Sam Manu, tamo gdje slavi viđenje jednog Sopstva u svemu (‘ko jednako vidi Sopstvo u svim bićima i sva bića u Sopstvu, on kao žrtvovatelj Sopstvu dostiže samosvjetlost’, tj. postaje Brahman, Manu smriti XII, 91), posredno kudi Kapilino učenje.”
“Sve to dokazuje da Kapilin sistem protivriječi Vedi i Manuovom učenju, koje slijedi Vedu, i svojom hipotezom o mnoštvu Sopstava, a ne samo pretpostavkom nezavisnog pradhane. Mjerodavnost Vede u pogledu stvari koje ona iznosi nezavisna je i neposredna, kao što je sunčeva svjetlost neposredno sredstvo naše spoznaje oblika i boje; mjerodavnost ljudskih izreka, s druge strane, potpuno je drugačije vrste, jer zavisi od vanjskog osnova (naime Vede) i (nije neposredna nego) posredovana je lancem učitelja i predaje.”
Kažnjen za riječi, po rođenju
Manuovo poglavlje o kleveti, odnosno uvredljivom govoru, kaznu određuje prema kasti obojice ljudi. Kšatrija, vladar i ratnik, koji okleveta brahmana plaća sto pana, vrsta novca. Vaišja, zemljoradnik i trgovac, plaća do dvjesta. Šudra trpi tjelesnu kaznu. Brahman koji okleveta šudru plaća dvanaest. Šudri koji uvrijedi dvaput rođenog čovjeka grubom pogrdom odsijeca se jezik. Dvaput rođeni su tri gornje kaste. Stih daje razlog: “jer je niskog porijekla”. Medhatithi je napisao najstariji sačuvani komentar na Manua. On izraz objašnjava: šudra je rođen iz Brahminih stopala. Ako šudra više kaste spomene s prezirom, usijani željezni klin zabada mu se u usta. Ako oholo poučava brahmane njihovoj dužnosti, kralj mu sipa vrelo ulje u usta i uši. Bühlerove bilješke upućuju na usporedne zakone o kleveti u pet drugih zakonskih knjiga. Georg Bühler bio je učenjak 19. stoljeća koji je preveo Manua.
“Kšatrija koji okleveta brahmana bit će kažnjen sa sto (pana); vaišja sa sto pedeset ili dvjesta; šudra će pretrpjeti tjelesnu kaznu. Brahman će biti kažnjen s pedeset (pana) ako okleveta kšatriju; u (slučaju) vaišje kazna će biti dvadeset pet (pana); u (slučaju) šudre dvanaest.”
“Jednom rođenom čovjeku (šudri), koji uvrijedi dvaput rođenog čovjeka grubom pogrdom, neka se odsiječe jezik; jer je niskog porijekla.”
“‘Jednom rođena osoba’ — šudra; ako ‘vrijeđa’ — psuje — više kaste — ‘grubom pogrdom’ — oštrim riječima koje pripisuju teške prijestupe — trpi ‘odsijecanje jezika’. ‘Niskog je porijekla’ — budući da je rođen iz Brahminih stopala. To je razlog naveden za posebnu kaznu; a to služi i da se ista kazna odredi i za osobe obrnutog miješanog porijekla; budući da su i ove potonje ‘niskog porijekla’; posebno s obzirom na izjavu da ‘nema pete kaste’.”
“Ako s prezirom spomene imena i kaste (džati) (dvaput rođenih), usijani željezni klin, dug deset prstiju, bit će mu zaboden u usta.”
“Ako oholo poučava brahmane njihovoj dužnosti, kralj će narediti da mu se vrelo ulje sipa u usta i u uši.”
| Ko koga vrijeđa | Kazna |
|---|---|
| Kšatrija vrijeđa brahmana | 100 pana |
| Vaišja vrijeđa brahmana | Do 200 pana |
| Šudra vrijeđa brahmana | Tjelesna kazna |
| Šudra teško vrijeđa dvaput rođenog čovjeka | Odsijeca mu se jezik |
| Brahman vrijeđa šudru | 12 pana |
Život cijenjen po rođenju
Manuovo poglavlje o pokorama ubistvo brahmana navodi prvo među smrtnim grijesima. Pokora je djelo kojim se iskupljuje grijeh. Ubijanje žena, šudra, vaišja ili kšatrija stoji među manjim prijestupima. Komentatori to pravilo ograničavaju na žrtve koje ne žive po svetom zakonu. Ipak, čak i za čestitog šudru pokora za namjerno ubistvo jeste jedna šesnaestina pokore za ubistvo brahmana. Sljedeći stihovi počinju brahmanom koji nenamjerno ubije kšatriju. Dva komentatora slučaj šudre čitaju na isti način: šest mjeseci pokore ili deset bijelih krava i bik dati brahmanu. Zatim Manu pokoru za ubistvo šudre daje kao pokoru za ubistvo mačke, žabe, psa ili vrane. Većina komentatora to primjenjuje na namjerno ubistvo bilo koje od ovih životinja. Medhatithi to primjenjuje samo na ubistvo svih njih. Nekoliko njih tu pokoru imenuje kao mjesečevu pokoru ili govratu. Mjesečeva pokora je post u kojem dnevna količina hrane raste i opada s Mjesecom. Govrata je pokora življenja s kravama i služenja njima. Bühlerova bilješka to daje kao pokore za ubistvo šudre kao manji prijestup. I kraljev vlastiti zakon rangiran je po rođenju. Nikada ne smije pogubiti brahmana, kakve god zločine počinio. Može ga samo protjerati, s nepovrijeđenom imovinom i tijelom.
“Ubistvo brahmana, pijenje (alkoholnog pića zvanog) sura, krađa (brahmanovog zlata), preljuba sa ženom gurua i druženje s takvim (prijestupnicima) proglašavaju se smrtnim grijesima (mahapataka).”
“Krađa žita, običnih metala ili stoke, odnosi sa ženama koje piju alkoholna pića, ubijanje žena, šudra, vaišja ili kšatrija i ateizam, (sve su to) manji prijestupi, koji uzrokuju gubitak kaste (upapataka).”
“Jedna četvrtina (pokore) za ubistvo brahmana propisana je (kao iskup) za (namjerno) ubistvo kšatrije, jedna osmina za ubistvo vaišje; znajte da je jedna šesnaestina za ubistvo čestitog šudre.”
“Ko je ubio šudru obavit će cijelu tu pokoru tokom šest mjeseci, ili može dati brahmanu deset bijelih krava i jednog bika. Ko ubije mačku, ihneumona, plavu šojku, žabu, psa, iguanu, sovu ili vranu, obavit će pokoru za ubistvo šudre;”
“Neka nikada ne ubije brahmana, makar počinio sve (moguće) zločine; neka takvog (prijestupnika) protjera, ostavljajući (mu) svu njegovu imovinu i (njegovo tijelo) nepovrijeđeno.”
Veda zatvorena za šudru
Gautama dharmasutra propisuje da će šudri koji namjerno sluša Vedu uši biti napunjene rastopljenim kalajem ili smolom. Ako recituje Vedu, jezik će mu se odsjeći. Ako je pamti, tijelo će mu se rascijepiti nadvoje. To nije zaboravljeno pravilo. Brahma sutra jedan je od tri temelja vedante, škole mišljenja izgrađene na upanišadama. Šudri zabranjuje znanje o Brahmanu, najvišoj stvarnosti. Njen razlog je to što mu smriti zabranjuje da sluša ili proučava Vedu. Šankara navodi kazne da objasni sutru, a isključenje naziva “utvrđena stvar”. I Ramanudža, drugi veliki učitelj, navodi ih. Živio je u 11. i 12. stoljeću. Navodi i tekst koji šudru naziva “poput životinje, nepodoban za žrtve”. Šankara dopušta da šudra može učiti epove i purane. Nekolicina, poput Vidure, stekla je znanje djelima u ranijim životima, i njegov plod im se ne može uskratiti. Sama Veda ostaje zatvorena.
“E, ako namjerno sluša (recitovanje) Vede, uši će mu se napuniti (rastopljenim) kalajem ili smolom. Ako recituje (vedske tekste), jezik će mu se odsjeći. Ako ih pamti, tijelo će mu se rascijepiti nadvoje.”
“I zbog zabrane, u Smriti, (Sûdrama) slušanja i proučavanja (Vede) i (znanja i izvršavanja) (vedskih) stvari.”
“Zabrana slušanja Vede iskazana je sljedećim odlomcima: ‘Uši onoga ko sluša Vedu treba napuniti (rastopljenim) olovom i smolom’ i ‘Jer šudra je (poput) groblja, stoga se (Veda) ne smije čitati u blizini šudre.’ Iz ovog potonjeg odlomka odmah proizlazi zabrana proučavanja Vede; jer kako da proučava Pismo onaj u čijoj se blizini ono ne smije ni čitati? Osim toga, postoji izričita zabrana (da šudre proučavaju Vedu). ‘Jezik mu treba rasjeći ako je izgovori; tijelo mu treba presjeći ako je sačuva.’”
“Međutim, onim šudrama koji, poput Vidure i ‘pobožnog lovca’, stiču znanje zbog naknadnih učinaka ranijih djela, plod njihovog znanja ne može se uskratiti, budući da znanje u svim slučajevima donosi svoj plod. Smriti, štaviše, izjavljuje da su sve četiri kaste podobne za sticanje znanja o itihasama i puranama; uporedite odlomak: ‘On treba poučavati četiri kaste’ (Mahabh.). — Ipak, ostaje utvrđena stvar da oni nemaju nikakvu takvu podobnost u pogledu Vede.”
“Šudri je posebno zabranjeno da sluša i proučava Vedu i da vrši ono što je u njoj naređeno. ‘Jer šudra je poput groblja, stoga se Veda ne smije čitati u blizini šudre’; ‘Stoga je šudra poput životinje, nepodoban za žrtve.’ A onaj ko ne sluša recitovanje Vede ne može je naučiti tako da razumije i vrši ono što Veda nalaže. Zabrana slušanja tako podrazumijeva zabranu razumijevanja i svega što od toga zavisi.”
“Smriti također izjavljuje tu zabranu slušanja itd. ‘Uši onoga ko sluša Vedu treba napuniti rastopljenim olovom i smolom; ako je izgovara, jezik mu treba rasjeći; ako je čuva, tijelo mu treba presjeći.’ I: ‘Ne treba ga poučavati svetim dužnostima ni zavjetima.’ — Tako je utvrđena stvar da šudre nisu podobne za meditacije o Brahmanu.”
Izvan četiri kaste: nedodirljivi
Ispod šudre Manu stavlja narode rođene iz miješanih kasta. Najniži su čandale i švapake. Moraju živjeti izvan sela. Njihovo bogatstvo su psi i magarci, njihova odjeća je odjeća mrtvih, a jedu iz razbijenog posuđa. Niko ko ispunjava vjersku dužnost ne smije imati posla s njima. Noću ne smiju hodati po selima ni gradovima. To je obrazac koji je kasnije nazvan nedodirljivošću.
“Ali nastambe čandala i švapaka bit će izvan sela, moraju biti učinjeni apapatrama, a njihovo bogatstvo (bit će) psi i magarci. Njihova odjeća (bit će) odjeća mrtvih, (jest će) svoju hranu iz razbijenog posuđa, crno željezo (bit će) njihov nakit i moraju stalno lutati od mjesta do mjesta. Čovjek koji ispunjava vjersku dužnost neće tražiti druženje s njima; njihovi poslovi (bit će) među njima samima, a njihovi brakovi s njima ravnima. Hranu će im davati drugi (a ne arijski darovatelj) u razbijenoj posudi; noću neće hodati po selima i gradovima.”
Nedodirljivost u današnjoj Indiji
Indijski Ustav ukinuo je nedodirljivost 1950. Zabranio je njenu praksu, a njeno provođenje učinio krivičnim djelom. Promjena je došla iz sekularnog ustava, a ne iz revizije zakonskih knjiga. Indijska policija još uvijek krivična djela protiv registrovanih kasta, bivših nedodirljivih kasta, bilježi kao zasebnu klasu. Registrovala je 55.698 takvih slučajeva 2024., izvještava Nacionalni biro za evidenciju kriminala.
Ukida ‘nedodirljivost’ i zabranjuje njenu praksu u bilo kojem obliku; provođenje bilo kakve nepravde koja iz nje proizlazi krivično je djelo kažnjivo po zakonu.
Policija u Indiji registrovala je 55.698 slučajeva krivičnih djela protiv registrovanih kasta 2024., 3,6 posto manje od 57.789 u 2023.; stopa je bila 27,7 slučajeva na 100.000 pripadnika registrovanih kasta. Registrovane kaste (Scheduled Castes) pravni je naziv za dalitske kaste koje su se nekada tretirale kao nedodirljive.
Kur'an: otvoren svakom slušaocu
Kur'an kaže da muslimani moraju dati zaštitu višebošcu u ratu ako je zatraži, “da bi saslušao Allahove riječi”. Zatim ga moraju otpremiti na sigurno. Kaže da je Allah (﷾) Kur'an učinio lahkim za razumijevanje i pamćenje i pita ko će se opomenuti. Poslanik (ﷺ) je njegove riječi napisao Herakliju, kršćanskom caru Bizanta, pozivajući ga da obožava samo Allaha (﷾). Nikome se zbog rođenja ne zabranjuje da ga sluša ili uči. Pred Allahom (﷾), Kur'an ljude rangira po vjerovanju i djelima, nikada po rođenju. Kaže: “Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji”.
“Ako te neki od višebožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To je zato što oni pripadaju narodu koji ne zna.”
“A Mi smo Kur’an lahkim za opomenu učinili, pa ima li ikoga ko bi se prisjetio?”
Ibn Abbas prenosi vlastitu priču Ebu Sufjana, iz vremena kada je još bio neprijatelj Poslanika (ﷺ). U Siriji ga je ispitivao Heraklije, bizantski car, koji je zatim dao da se pročita Poslanikovo (ﷺ) pismo. Ono je pozivalo Heraklija u islam i završavalo se riječima Kur'ana 3:64, pozivajući sljedbenike Knjige da ne obožavaju nikoga osim Allaha. El-Buhari ga stavlja u svoje poglavlje o 3:64.
“Reci: “O vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo uz riječi koje mi i vi podjednako dijelimo: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!” Pa, ako se oni okrenu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani!””
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”
| Tekst | Šta kaže |
|---|---|
| Gautama Dharmasutra | Šudri koji namjerno sluša Vedu: rastopljeni kalaj ili lak u uši |
| Brahma sutra, sa Šankarom i Ramanudžom | Šudra je isključen iz Vede: “utvrđena stvar” |
| Kur'an | Čak i neprijatelj koji zatraži zaštitu dobija utočište, da bi saslušao Allahove (﷾) riječi |
| Poslanik (ﷺ) | Napisao je kur'anski poziv caru Herakliju |
Jedan zakon za plemenite i slabe
Žena iz plemenitog roda Mahzum jednom je ukrala. Kurejšije su zamolili Usamu ibn Zejda da se zauzme za nju. Poslanik (ﷺ) je to odbio. Raniji narodi uništeni su, rekao je, jer su puštali plemenitog lopova, a kažnjavali slabog. Kada bi njegova vlastita kći Fatima ukrala, odsjekao bi joj ruku. Kur'an naređuje pravednost, “pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine. Bude li onaj o kome svjedočite bogat ili siromah”. Bilježi i zakon dat sinovima Izraelovim. Ko ubije osobu, osim zbog ubistva ili nereda na Zemlji, kao da je sve ljude poubijao. Škole islamskog prava razlikuju se o odmazdi. Hanefijska škola, koja se slijedila u muslimanskoj Indiji, muslimana pogubljuje za ubistvo zimmije, nemuslimana koji živi pod muslimanskom vlašću.
Aiša prenosi da su Kurejšije bili zabrinuti zbog žene iz plemenitog roda Mahzum koja je ukrala i zamolili su Usamu ibn Zejda da se zauzme za nju. Poslanik (ﷺ) je upitao da li se zauzima u vezi s jednom od kazni koje je Allah odredio. Zatim je propovijedao da su narodi prije njih uništeni jer su puštali plemenitog lopova, a kažnjavali slabog, i zakleo se da bi, kada bi Fatima, njegova vlastita kći, ukrala, odsjekao njenu ruku.
“O vi koji vjerujete, budite uvijek pravedni, svjedočite radi Allaha, pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine. Bude li onaj o kome svjedočite bogat ili siromah, pa Allah je preči njima! I ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, pa Allah, zaista, u potpunosti zna ono što radite.”
“Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, zaista, na Zemlji sve granice zla prelazili.”
“Argument naših učenjaka je da odmazda počiva samo na jednakosti u pogledu zaštite krvi (drugim riječima, zavisi od toga da je krv obje strane pod trajnom zaštitom, a nikad u neutralnom stanju); i prema tome se zdrava osoba pogubljuje za bolesnika, odrasla osoba za dijete, a umobolna za onoga ko je pri zdravoj pameti, jer su obje strane na istom položaju u pogledu zaštite. Ta je zaštita posljedica ili vjere ili zemlje; a kako rob i slobodan čovjek u tim pogledima na nju imaju jednako pravo, slobodan čovjek se stoga može pogubiti za roba. Musliman se pogubljuje za zimmiju.”
Odgovori, i odgovor na njih
Manusmriti 8.270 — poglavlje 8, stih 270
“Jednom rođenom čovjeku (šudri), koji uvrijedi dvaput rođenog čovjeka grubom pogrdom, neka se odsiječe jezik; jer je niskog porijekla.”
Navedeno za
Manu je samo smriti, ljudska zakonska knjiga. Hinduisti su vezani Vedom, a ne Manuom, i nijedan današnji hinduist ne mora slijediti ove stihove.
Odgovor
Sama tradicija Manuu je dala prvo mjesto među zakonskim knjigama. Brihaspati kaže da zakonska knjiga suprotna Manuu nije odobrena. Šankara je morao odlučiti koje smritije slijediti. Izabrao je Manua kao onoga koji slijedi Vedu i naveo pohvalu Manuu iz Vede. Isključenje šudre iz Vede također stoji odvojeno od Manua. Brahma sutra, temelj vedante, iznosi ga vlastitim riječima. Šankara ga također temelji na Vedi. Vedska izjava da je šudra nepodoban za žrtve pokazuje, kaže on, da je nepodoban i za znanje. Ostavite Manua po strani, i isključenje ostaje u temeljnim tekstovima same vedante.
Zaključak — Manu je bio vodeća zakonska knjiga tradicije, a isključenje šudre ne ovisi samo o Manuu.
Manusmriti 8.270 — poglavlje 8, stih 270
“Jednom rođenom čovjeku (šudri), koji uvrijedi dvaput rođenog čovjeka grubom pogrdom, neka se odsiječe jezik; jer je niskog porijekla.”
Navedeno za
Manusmriti je postala poznata tek kada su je Britanci preveli i koristili kao hinduističko pravo. Ovi surovi stihovi kasniji su dodaci, a reformatori su pokazali da je veliki dio knjige umetnut.
Odgovor
Hinduistički pravnici komentirali su Manua stoljećima prije dolaska Britanaca. Medhatithi je pisao oko devetog ili desetog stoljeća. On 8.270 objašnjava riječ po riječ i daje razlog: šudra je rođen iz Brahminih stopala. Bühlerove bilješke pokazuju kasnije komentatore kako čitaju iste stihove. Pokazuju i usporedne zakone o kleveti u pet drugih zakonskih knjiga. Pravilo o Vedi stoji kod Gautame, a Šankara i Ramanudža ga navode. Ništa od ovoga ne ovisi o engleskom prijevodu Williama Jonesa iz 1794. Moderna izdanja koja izbacuju ove stihove izbacuju ono što su srednjovjekovni komentatori imali pred sobom. Neki kažu da zakonske knjige nikada nisu bile državni zakonik i da su kraljevi slijedili lokalne običaje. Stranica ne tvrdi drugačije. Tvrdi ono što tekstovi uče i što su njihovi veliki učitelji nazvali utvrđenim.
Zaključak — Ove stihove hinduistički učenjaci čitali su, objašnjavali i primjenjivali dugo prije britanske vlasti.
Manusmriti 11.127 — poglavlje 11, stih 127
“Jedna četvrtina (pokore) za ubistvo brahmana propisana je (kao iskup) za (namjerno) ubistvo kšatrije, jedna osmina za ubistvo vaišje; znajte da je jedna šesnaestina za ubistvo čestitog šudre.”
Navedeno za
Varna se određuje svojstvima i ponašanjem, a ne rođenjem. Šudra u ovim stihovima znači čovjeka niskog karaktera, pa zakon kažnjava ponašanje, a ne kastu.
Odgovor
Stihovi šudru imenuju po rođenju. Stih kaže “Jednom rođenom čovjeku”, a njegova kazna je stroža, “jer je niskog porijekla”. Medhatithi to objašnjava kao rođenje iz Brahminih stopala. Manu čak govori o ubistvu “čestitog šudre”, a njegova čestitost ne mijenja njegovu klasu. Reformatori navode Manua 2.168: dvaput rođeni čovjek koji zanemari Vedu pada u stanje šudre. To čovjeku dopušta da padne. Da bi se šudra uzdigao, Manu gleda na njegove potomke ili njegov sljedeći život. Manu 10.65 kaže da “šudra dostiže položaj brahmana”, ali stih prije njega pokazuje kako. Loza rođena od brahmana i žene šudre mora se ženiti u najvišu kastu. Vrh dostiže “u sedmom koljenu”. A 9.335 vjernom šudri obećava višu kastu “(u svom sljedećem životu)”. Brahma sutra i priču o Satjakami čita po rođenju. Njegov učitelj posvetio ga je tek pošto je, po njegovoj istinoljubivosti, zaključio da nije šudra. Na stih Gite o svojstvima i dužnostima (4.13) odgovara se na stranici o kasti po rođenju.
Zaključak — Kod Manua ponašanje može spustiti dvaput rođenog čovjeka, ali šudra se uzdiže samo kroz svoje potomke ili u kasnijem životu.
Manusmriti 8.337-338 — poglavlje 8, stihovi 337-338
“U (slučaju) krađe krivnja šudre bit će osmerostruka, vaišje šesnaesterostruka, kšatrije trideset dvostruka, a brahmana šezdeset četverostruka, ili čak stostruka, ili (čak) dvaput šezdeset četverostruka; (svaki od njih) poznaje prirodu prijestupa.”
Navedeno za
Manu čini da brahman plaća više, a ne manje. Za krađu je krivnja šudre osmerostruka, a brahmana šezdeset četverostruka ili više, jer zna bolje. Rang donosi dužnost, a ne povlasticu.
Odgovor
Stih je stvaran. Za krađu učinjenu svjesno Manu brahmana kažnjava novčano mnogo više nego šudru. Bühlerova bilješka krivnju objašnjava kao novčanu kaznu. Ali gdje šudra plaća, često plaća svojim tijelom. Za uvredu drugoga brahman plaća dvanaest pana, dok šudra koji koristi grubu pogrdu gubi jezik. Kralj nikada ne smije pogubiti brahmana, kakvi god bili njegovi zločini. A za slušanje Vede kažnjava se samo šudra. Veća novčana kazna za višeg čovjeka ne uravnotežuje zakon koji siječe tijelo nižeg čovjeka.
Zaključak — Manu brahmana za krađu kažnjava novčano više, ali štedi njegovo tijelo i život, a siječe šudrino.
Manusmriti 11.67 — poglavlje 11, stih 67
“Krađa žita, običnih metala ili stoke, odnosi sa ženama koje piju alkoholna pića, ubijanje žena, šudra, vaišja ili kšatrija i ateizam, (sve su to) manji prijestupi, koji uzrokuju gubitak kaste (upapataka).”
Navedeno za
Manuovo jedanaesto poglavlje navodi pokore, a ne kazne. Manji prijestup znači samo manju pokoru, a komentatori to primjenjuju na šudru koji ne živi po svetom zakonu. Kralj je kažnjavao svakog ubicu, kakve god kaste bila žrtva.
Odgovor
Poglavlje 11 doista navodi pokore, i stranica to kaže. Pokora je mjesto gdje zakon odmjerava grijeh. Manu ubistvo brahmana naziva smrtnim grijehom. Neki komentatori pokoru olakšavaju ako je ubijeni brahman bio bezvrijedan, ali to ostaje pokora za ubistvo brahmana. Čak i za čestitog šudru pokora je jedna šesnaestina toga. Manu daje razlog: “Samim svojim porijeklom brahman je božanstvo čak i za bogove”. Manu također pokoru za ubistvo šudre određuje kao pokoru za ubistvo mačke ili vrane. I kraljev zakon rangiran je po rođenju. Nikada ne smije pogubiti brahmana, šta god brahman učinio.
Zaključak — I u pokorama i u kraljevom zakonu pravo život odmjerava po rođenju.
Gautama dharmasutra 12.4-6 — poglavlje 12, sutre 4-6
“E, ako namjerno sluša (recitovanje) Vede, uši će mu se napuniti (rastopljenim) kalajem ili smolom. Ako recituje (vedske tekste), jezik će mu se odsjeći. Ako ih pamti, tijelo će mu se rascijepiti nadvoje.”
Navedeno za
Ove kazne nikada nisu izvršavane. To su ideali zakonodavca, a ne historija Indije.
Odgovor
Manu se ne predstavlja kao puki ljudski zakonik. Kaže da je sam Stvoritelj sastavio ove zakone i poučio im Manua. Tako ono što tekstovi uče odlučuje može li ta tvrdnja biti istinita. Pravedan Bog ne bi zapovjedio rastopljeni metal u uši čovjeka zato što je slušao spis. To vrijedi bez obzira na to da li ga je neki kralj poslušao. Samo isključenje nije bilo mrtvo slovo. Šankara i Ramanudža kažu: “utvrđena stvar”. Nedodirljivost je bila dovoljno stvarna da je indijski Ustav morao ukinuti 1950. Indijska policija još je 2024. registrovala 55.698 slučajeva krivičnih djela protiv registrovanih kasta.
Zaključak — Bez obzira na to jesu li kraljevi provodili svaku kaznu, tekstovi im uče, a njihovo učenje oblikovalo je Indiju.
Kur'an 5:38 — sura El-Maide, ajet 38
“Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! Allah je silan i mudar.”
Navedeno za
Islam lopovu odsijeca ruku. Nema pravo Manuove kazne nazivati surovima.
Odgovor
Kur'an doista naređuje odsijecanje ruke lopovu. Stranica ne prigovara tome što zakonske knjige kažnjavaju. Prigovara tome što kažnjavaju po rođenju. Za uvredu drugoga brahman plaća dvanaest pana, dok šudra koji koristi grubu pogrdu gubi jezik. Kazna Kur'ana za krađu pada na lopova bilo kojeg rođenja. Poslanik (ﷺ) je rekao da bi pala i na njegovu vlastitu kćer. A kazna šudre za slušanje Vede ne kažnjava nikakvu krađu ni štetu nikome. Kažnjava slušanje.
Zaključak — Prigovor nije na kaznu, nego na kaznu po rođenju i na kažnjavanje čovjeka zato što je slušao spis.
Gautama dharmasutra 12.4-6 — poglavlje 12, sutre 4-6
“E, ako namjerno sluša (recitovanje) Vede, uši će mu se napuniti (rastopljenim) kalajem ili smolom. Ako recituje (vedske tekste), jezik će mu se odsjeći. Ako ih pamti, tijelo će mu se rascijepiti nadvoje.”
Navedeno za
Gautama dharmasutra je nepoznat tekst koji nijedan hinduist ne čita niti slijedi.
Odgovor
Njegovo pravilo je ono koje su navodili najutjecajniji učitelji vedante. I Šankara i Ramanudža navode njegovu kaznu da objasne Brahma sutru. Uši se pune metalom i smolom, jezik se rasijeca, a tijelo presijeca. To je isto pravilo istim redom, iako Bühler metal prevodi kao kalaj, a Thibaut kao olovo. Bühlerove bilješke također navode Gautamine zakone o uvredama kao usporedne Manuovim. Tekst na koji se oslanjaju dva najmjerodavnija komentara u vedanti nije nepoznat.
Zaključak — Gautamino pravilo ušlo je u srce vedante preko Šankare i Ramanudže.
Šankara, komentar na Brahma sutru 1.3.38 — Sacred Books of the East 34, str. 228-229
“Međutim, onim šudrama koji, poput Vidure i ‘pobožnog lovca’, stiču znanje zbog naknadnih učinaka ranijih djela, plod njihovog znanja ne može se uskratiti, budući da znanje u svim slučajevima donosi svoj plod. Smriti, štaviše, izjavljuje da su sve četiri kaste podobne za sticanje znanja o itihasama i puranama; uporedite odlomak: ‘On treba poučavati četiri kaste’ (Mahabh.). — Ipak, ostaje utvrđena stvar da oni nemaju nikakvu takvu podobnost u pogledu Vede.”
Navedeno za
Tradicija šudru nikada nije isključila iz spasenja. Epovi i purane bili su otvoreni za sve četiri klase, Gita nudi predanost šudrama, a šudra poput Vidure postao je mudar.
Odgovor
Šankara dopušta upravo toliko. Epovi i purane mogu se poučavati svim četirima klasama. Šudre poput Vidure stiču znanje djelima u ranijim životima, i “plod njihovog znanja ne može se uskratiti”. U istom dahu naziva utvrđenim da šudra nema pravo na Vedu. Vedu smatra izvorom znanja o Brahmanu. Tako šudra koji to znanje nije zaslužio u ranijem životu nije ga mogao tražiti u Vedi u ovom. Gita doista otvara predanost šudrama, ali stih ih stavlja pored onih “koji su grešnog rođenja”. Kur'an ne pravi takvu podjelu po rođenju. Za sebe kaže da je lahak za razumijevanje i pamćenje i naređuje da se čak i neprijatelju dopusti da ga čuje.
Zaključak — Epovi su bili otvoreni za šudru, ali Veda mu je bila zatvorena. Kur'an se nudi svakome.
Bhagavad Gita 9:32 — poglavlje 9, stih 32
“Jer, o sine Prithâ! čak i oni koji su grešnog rođenja, žene, Vaisye i isto tako Sûdre, pribjegavajući meni, dosežu vrhovni cilj.”
Navedeno za
Hinduizam je više od svojih zakonskih knjiga. Sveci svake kaste, poput kožara Ravidasa, poštuju se, a pokret predanosti pomeo je kastu.
Odgovor
Poštovanje takvih svetaca na čast je njihovim sljedbenicima, a mnogi od njih govorili su protiv kaste. Ali time su govorili protiv onoga što su učile zakonske knjige. Klasični propisi nisu se promijenili. Čak je i za Ramanudžu, učitelja predanosti Višnuu, “utvrđena stvar” to da šudre nisu podobne za meditacije o Brahmanu. Protest sveca pokazuje šta su tekstovi učili; ne uklanja to. Kur'anu nije potreban reformator da ga poništi. Njegove vlastite riječi najpobožnijeg čine najuglednijim.
Zaključak — Sveci su protestirali protiv zakonskih knjiga; vlastiti tekst Kur'ana već uči ono što su oni tražili.
Sahih el-Buhari 6903 — Kitab al-Diyat (Knjiga o krvarini), hadis 6903
Ebu Džuhajfa je upitao Aliju da li on i njegovi ukućani imaju išta što nije u Kur'anu. Alija se zakleo da imaju samo ono što je u Kur'anu, razumijevanje Njegove Knjige koje Allah daje čovjeku i jedan pisani list s propisima: o krvarini, o oslobađanju zarobljenika i o tome da se musliman ne ubija kao odmazda za nevjernika.
Navedeno za
I islam je nejednak. El-Buhari prenosi da se musliman ne ubija kao odmazda za nevjernika. A Kur'an kaže: “slobodan za slobodnog, rob za roba”.
Odgovor
Škole islamskog prava ovdje se razlikuju. Hanefijska škola, koju su slijedili muslimanski vladari Indije, odgovorila je na obje tačke. Slobodnog čovjeka pogubljuje za ubistvo tuđeg roba. Muslimana pogubljuje za ubistvo zimmije, nemuslimana koji živi pod muslimanskom vlašću, jer su oba života jednako zaštićena. Na argument eš-Šafi'ija iz nevjerovanja odgovara da tu zaštitu uklanja samo nevjerovanje neprijatelja u ratu. Krvarinu za zimmiju također određuje istu kao za muslimana. Eš-Šafi'i i Malik određuju je nižu. A Poslanik (ﷺ) je upozorio da onaj ko ubije osobu koja ima ugovor neće osjetiti miris Dženneta. Postoji i dublja razlika. Gdje škole razlikuju muslimana od nemuslimana, čine to po vjerovanju, a svako bilo kojeg rođenja može ući u islam. Nijedna loza ne stoji iznad zakona: Poslanik (ﷺ) je rekao da bi kaznio čak i vlastitu kćer. Manu isti prijestup stupnjuje po kasti. Kasta dolazi rođenjem, i nijedan šudra se iz nje ne može uzdići u ovom životu. A Manu kralju zabranjuje da ikada pogubi brahmana.
Zaključak — Gdje islamsko pravo razlikuje muslimana od nemuslimana, to čini po vjerovanju koje svako može prihvatiti. Hanefijsko pravo muslimanske Indije muslimana pogubljuje za ubistvo zimmije.
Kur'an 49:13 — sura El-Hudžurat, ajet 13
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji je kod Allaha onaj koji Ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”
Navedeno za
I muslimani u Indiji drže kastu. Porodice se rangiraju kao ašrafi i adžlafi, žene se unutar svog biradarija i s visine gledaju na preobraćenike iz niskih kasta.
Odgovor
Neki južnoazijski muslimani doista drže rangove nalik kastama, preuzete iz društva oko sebe. Kada to čine, krše vlastiti spis. Kur'an najpobožnijeg čini najuglednijim. Poslanik (ﷺ) je rekao da Allah (﷾) gleda u srca i djela, a ne u lica ili imetak. Ukorio je ashaba što je osramotio čovjeka zbog njegove majke. Nijedan islamski tekst nikome zbog rođenja ne zabranjuje Kur'an, džamiju ili saff u namazu. Musliman koji drži kastu ne sluša svoj spis. Hinduist koji odbacuje kastu odstupa od svojih zakonskih knjiga. Stranica o kasti među muslimanima odgovara na ovo u cijelosti.
Zaključak — Kasta među muslimanima grijeh je protiv tekstova islama; kasta u zakonskim knjigama njihovo je učenje.
Kur'an 2:178 — sura El-Bekare, ajet 178
“O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, rob za roba, i žensko za žensko. A prema onome kome od njegovog brata bude nešto oprošteno, neka onaj ko prihvati otkup postupi pravedno, a i on neka njemu isplati lijepo i po propisu. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna patnja.”
Navedeno za
I islam je imao robove, a dijete robinje moglo se roditi kao rob. Nemuslimani su plaćali džizju kao niža klasa. To je rang po rođenju pod drugim imenom.
Odgovor
Klasično islamsko pravo imalo je robove. Po pravilu, dijete rođeno od majke robinje rađalo se kao rob, osim ako je otac bio njen gospodar. Ali pravo ropstvo nije učinilo rangom pred Allahom (﷾) niti zaprekom za Kur'an. Poslanik (ﷺ) je robove nazvao braćom njihovih vlasnika, koju treba hraniti i oblačiti kao sebe. Kur'an oslobađanje roba naziva usponom. Govori vlasnicima da robu koji to zatraži daju ugovor o otkupu slobode, ako znaju da ima dobra u njemu. Poslanik (ﷺ) je imenovao četvoricu ljudi od kojih treba učiti Kur'an, a Salim, oslobođeni rob, bio je jedan od njih. Džizja je bila porez na nemuslimane pod muslimanskom vlašću, pa je čovjek koji je postao musliman više nije plaćao. Stranica o ropstvu iznosi ostalo. Manu o šudri kaže suprotno. Stvoren je “da bude rob brahmana”, a čak i kad je oslobođen “nije oslobođen ropstva”. Medhatithi je taj stih ublažio, ali Kulluka je smatrao da oslobođeni šudra i dalje mora služiti.
Zaključak — Islamsko pravo imalo je robove, ali je tražilo njihovo oslobađanje, a oslobođeni rob poučavao je Kur'anu. Manu ropstvo šudre naziva urođenim, čak i poslije oslobađanja.
Kur'an 9:5 — sura Et-Tevba, ajet 5
“Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte višebošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, a Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
Navedeno za
Kritičari kažu da Kur'an 9:6 dolazi odmah poslije 9:5, koji kaže da se višebošci ubijaju gdje god se nađu. Zaštita iz 9:6 mali je izuzetak u ajetu o ratu.
Odgovor
Kur'an 9:5 dolazi prije 9:6. Tiče se višebožaca u ratu s muslimanima kada su prošla četiri mjeseca slobodnog prolaza. Završava otvaranjem puta za one koji se pokaju. Ajet 6 je njegova granica. Čak se i neprijatelju u tom ratu koji zatraži zaštitu ona mora dati. Mora mu se dopustiti da čuje Kur'an, a zatim ga treba otpremiti na sigurno, vjerovao on ili ne. Stranica o ajetu o maču objašnjava okolnosti u cijelosti. Šudra nije bio neprijatelj. Bio je susjed u istoj zemlji. Ipak je zakon govorio da mu se uši napune rastopljenim metalom ako namjerno sluša Vedu.
Zaključak — Kur'an štiti čak i neprijatelja kako bi ga mogao čuti; zakonske knjige kažnjavale su mirnog susjeda zato što je slušao Vedu.
Kur'an 9:28 — sura Et-Tevba, ajet 28
“O vjernici, višebošci su sama pogan, i neka se, nakon ove godine, više ne približuju Časnoj džamiji. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah je, zaista, Onaj Koji sve zna i mudar je.”
Navedeno za
Islam nemuslimane drži izvan Mekke i naziva ih nečistima. I to je nedodirljivost.
Odgovor
Ajet zatvara mjesto, Časnu džamiju, a ne spis. Zatvara ga po vjerovanju, a ne po rođenju. Ibn Kesir nečistoću objašnjava kao nečistoću u vjeri. Bilježi da je većina učenjaka smatrala da njihova tijela nisu nečista, jer Kur'an dopušta hranu Jevreja i kršćana. Svako ko prihvati islam može ući u Mekku istog dana, kakve god porodice ili kaste bio. Poslanikova (ﷺ) posljednja uputa o Arapskom poluostrvu iste je vrste: pravilo za muslimansku državu o toj jednoj zemlji, a ne o ljudima igdje drugdje, i ovisi o vjerovanju. Čandala nije mogao prestati biti čandala. Rođenje ga je cijelog života držalo izvan sela.
Zaključak — Harem je zatvoren po vjerovanju koje svako može prihvatiti; nedodirljivost je bila određena rođenjem i nikada se nije mogla napustiti.
Kur'an 56:77-79 — sura El-Vakia, ajet 77-79
“On je, zaista, Kur’an plemeniti u Knjizi brižljivo čuvanoj. Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti!”
Navedeno za
Kur'an kaže da ga smiju dodirnuti samo čisti, pa islam svoj spis skriva od onih izvan, kao što je Veda bila skrivana od šudre.
Odgovor
Ibn Kesir prenosi da su Ibn Abbas i mnogi rani učenjaci ajet čitali kao meleke i Knjigu na nebu. Drugi su ga uzeli kao propis da se pisani primjerak dodiruje u obrednoj čistoći, što obavezuje i muslimane. Poslanik (ﷺ) je također zabranio nošenje Kur'ana u neprijateljsku zemlju, a el-Buhari to stavlja pod pisane primjerke. Oba pravila štite primjerak. Nijedno nikoga ne sprječava da sluša Kur'an ili ga uči. Sam Poslanik (ﷺ) napisao je njegove riječi (3:64) u pismu Herakliju, kršćanskom vladaru. Pravilo Vede nije se ticalo rukovanja knjigom. Šudri je zabranjivalo čak i da čuje riječi.
Zaključak — U najboljem slučaju ajet govori o dodirivanju primjerka u čistoći. Poruka Kur'ana otvorena je svima.
Gledišta
Klasično pravo i vedanta
Četiri klase potekle su iz Stvoriteljevog tijela, šudra iz stopala, i svaka ima svoju dužnost po rođenju. Vjerno vršenje te dužnosti put je do najvišeg dobra, a vjeran šudra u sljedećem životu uzdiže se u višu kastu. Zakonske knjige ovaj poredak čuvaju kaznama po klasi. Veda se čuva za dvaput rođene. Epovi i purane otvoreni su za sve četiri klase.
Manu, Gautama i Brihaspati, s Medhatithijem, Šankarom i Ramanudžom
Manuov zakon je prvi među zakonskim knjigama jer utjelovljuje bit Vede.
Pobijanje
Prihvatimo da je tradicija Manua stavila na prvo mjesto. Zato se njegove kazne ne mogu odbaciti kao narodni običaj. Pred Allahom (﷾), Kur'an nikoga ne rangira po rođenju: najugledniji je onaj ko Ga se najviše boji.
Služenje učenim brahmanima najviša je dužnost šudre. Vodi ga blaženstvu i višoj kasti u sljedećem životu.
Pobijanje
Ovdje su dužnost i granica osobe određene njenim rođenjem. U islamu niko svoju čast kod Allaha (﷾) i pristup Kur'anu ne duguje porodici. Čast kod Allaha (﷾) dolazi od pobožnosti, a Kur'an se nudi svakome.
Manu niže rođenje šudre daje kao razlog njegove strože kazne. Medhatithi to objašnjava kao rođenje iz Brahminih stopala.
Pobijanje
Prigovor je na kažnjavanje po rođenju. Kur'an naređuje pravednost bio čovjek bogat ili siromah. Poslanik (ﷺ) je odbio poštedjeti plemenitog lopova.
Šudri je zabranjeno da sluša, proučava i recituje Vedu. Dva glavna učitelja vedante to nazivaju utvrđenom stvari.
Pobijanje
Kur'an čini suprotno. Kaže da se čak i neprijateljski višebožac mora zaštititi kako bi ga mogao čuti. Za sebe kaže i da je lahak za razumijevanje i pamćenje.
Moderna hinduistička reforma
Zakonske knjige su smriti, ljudska djela koja obavezuju samo gdje se slažu s Vedom. Kasta po rođenju i nedodirljivost kasnija su iskrivljenja tradicije. Indija je nedodirljivost ukinula zakonom.
Autoritet zakonske knjige nije njen vlastiti: počiva na Vedi, koja je jedina izravno mjerodavna.
Pobijanje
Onda isključenje šudre i dalje stoji. Brahma sutra ga iznosi vlastitim riječima. Šankara ga također temelji na Vedi, a ne samo na Manuu.
Gita kaže da su četiri klase načinjene prema svojstvima i dužnostima.
Pobijanje
To stih kaže. Ali vlastiti primjeri Gite jesu dužnosti u koje se čovjek rađa, a ona se boji miješanja kasta kroz rođenje.
Gita obećava vrhovni cilj ženama, vaišjama i šudrama koji utočište traže kod Gospoda.
Pobijanje
Stih im doista otvara cilj, i to mu je na čast. Ali stavlja ih pored onih “koji su grešnog rođenja”. Šankara je ipak Vedu držao zatvorenom za šudru.
Indijski Ustav ukinuo je nedodirljivost, zabranio njenu praksu i njeno provođenje učinio krivičnim djelom.
Pobijanje
Reforma je dobrodošla. Ali došla je iz sekularnog ustava, a ne iz revizije Manua ili učitelja vedante. Jednakost u islamu stoji u njegovom spisu.
Islamsko gledište
Pred Allahom (﷾) niko nije rangiran po rođenju, i nikome rođenje ne zabranjuje Kur'an, obožavanje ili učenje. Kur'an se nudi svakoj osobi, a najugledniji je onaj ko Ga se najviše boji.
U časti kod Allaha (﷾), Kur'an ljude rangira po pobožnosti, a ne po narodu, plemenu ili rođenju.
Kur'an muslimanima naređuje da zaštite čak i neprijateljskog višebošca kako bi ga mogao čuti.
Poslanik (ﷺ) je odbio poštedjeti plemenitog lopova i rekao da bi kaznio čak i vlastitu kćer.
Poslanik (ﷺ) je upozorio na svakoga ko ima ugovor s muslimanima. Ko ubije takvu osobu neće osjetiti miris Dženneta.
Hanefijsko pravo muslimana pogubljuje za ubistvo zimmije, nemuslimana koji živi pod muslimanskom vlašću.